Nakon što su Neovisni za Hrvatsku pogazili nekoliko svojih principa, pa i u razmaku od jedva nekoliko dana različito glasali o istim temama, vezano uz pomoć radnicima i nogometni klub Dinamo, Ana Lederer zasjela je u fotelju pročelnice za kulturu Grada Zagreba. Bilo je to jasno i prije, a ovim se samo potvrdilo, da Hasanbegovića i njegove ne zanima ništa drugo osim ideološkog rata i zatiranja svake vrste drukčijeg mišljenja, ponajprije u kulturi, a potom i u široj javnosti.
To je on sam radio za vrijeme kratkotrajnog mandata na čelu Ministarstva kulture, a isto to najavljuje i Ana Lederer danas, neposredno nakon preuzimanja gotovo jednako bitne funkcije u kulturi, kao što je ona ministarska. Ključni moment njezinog prvog javnog predstavljanja na novoj funkciji bio je uperen direktno protiv Olivera Frljića, s porukom da se više neće financirati politički aktivizam.
Poistovjećuju sebe i svoju stranku sa svime što je javno
Na stranu sada činjenica da je Frljić ozbiljno i priznato kazališno ime i u europskom kontekstu, a ne samo u hrvatskom i postjugoslavenskom te da se rezultati Ane Lederer ni po čemu ne mogu mjeriti s njegovim. Ova zemlja je uostalom već odavno naviknuta na to da birokrati arbitriraju nad talentima. No, ono što inicijalno užasava je potpuna sloboda cenzorskog govora. Ovakvo aktivno zalaganje za otvorenu cenzuru pojedinaca nije viđeno već desetljećima i tu je najmanji problem što svjedoči o totalitarnim refleksima Ane Lederer i onih koji su je na tu poziciju stavili.
Radi se o tome da je logika cenzure nezaustavljiva. Kad se jednom taj proces pokrene, ovaj put s Frljićem, u nekim drugim prilikama s nekim drugim, on ne može stati, nego se logično nastavlja. Osim toga, sama ideja da javni budžet gradskog ureda za kulturu pripada samo nekima posebno je monstruozna, a i ona se iznosi posve slobodno. Proces kojeg je još davno započeo HDZ, poistovjećivanjem sebe i Hrvatske, Neovisni za Hrvatsku su ogolili posve do kraja. Oni poistovjećuju sebe i svoju stranku sa svime što je javno i što su zaposjeli u koalicijskim dogovorima. Svi drugi koji ne dijele njihove ideje su neprijatelji.
Ministrica i splitski gradonačelnik otvoreno podržali cenzuru
Unatoč svemu navedenom, ta stranka i sama Ana Lederer su ovdje najmanji problem. Nešto veći problem, ali i dalje ne najveći, predstavljaju oni koji su im dali ovakve pozicije, a to su Milan Bandić i HDZ. Najveći pak problem predstavlja činjenica što su ovakvi stavovi i govor davno ušli u mainstream i praktično su usvojeni od strane onih lica koje javnost doživljava kao umjerene i pristojne konzervativce. Konkretno govorimo o ministrici kulture Nini Obuljen Koržinek i splitskom gradonačelniku Andri Krstuloviću Opari.
Kad su se prošle godine održavali agresivni prosvjedi ispred i unutar splitskog HNK, s namjerom da se Frljićeva predstava u sklopu Marulićevih dana zabrani i ne održi, ministrica je javnom objavom na stranicama ministarstva kulture, de facto podržala prosvjednike i cenzuru, pozivajući se na osjećaje vjernika. Andro Krstulović Opara je pak, kao tada još uvijek gradonačelnički kandidat, u emisiji Otvoreno na HTV-u izjavio kako će se on potruditi da se u njegovom mandatu takve predstave ne postavljaju.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ilustracije radi, u Splitu je bez ikakvog valjanog razloga poništen natječaj za novog intendanta HNK, jer očito jedini koji se na natječaj javio nije po volji vladajućih. Iz svega navedenog je posve jasno kako Ana Lederer i njezini partijski drugovi realno nisu ni potrebni, pa da govore ono što vladajući misle, jer ovi upravo to već govore, te da sukob na desnici između navodno umivene Plenkovićeve struje i otvoreno desne, uopće nije ideološki, nego personalni.
Po čemu se to navodno umjereni konzervativci razlikuju od Hasanbegovića i njegovih ljudi?
Stavove i govor nove zagrebačke pročelnice kulture davno su usvojila lica koje javnost doživljava kao pristojne HDZ-ovce
Stavovi koje je iznijela nova zagrebačka pročelnica kulture, Ana Lederer, davno su ušli u mainstream i praktično su usvojeni od strane onih lica koje javnost doživljava kao umjerene i pristojne konzervativce. Kad su se prošle godine održavali agresivni prosvjedi ispred i unutar splitskog HNK, s namjerom da se Frljićeva predstava u sklopu Marulićevih dana zabrani i ne održi, ministrica je de facto podržala prosvjednike i cenzuru, pozivajući se na osjećaje vjernika. Andro Krstulović Opara je pak, kao tada još uvijek gradonačelnički kandidat, izjavio kako će se on potruditi da se u njegovom mandatu takve predstave ne postavljaju
Nakon što su Neovisni za Hrvatsku pogazili nekoliko svojih principa, pa i u razmaku od jedva nekoliko dana različito glasali o istim temama, vezano uz pomoć radnicima i nogometni klub Dinamo, Ana Lederer zasjela je u fotelju pročelnice za kulturu Grada Zagreba. Bilo je to jasno i prije, a ovim se samo potvrdilo, da Hasanbegovića i njegove ne zanima ništa drugo osim ideološkog rata i zatiranja svake vrste drukčijeg mišljenja, ponajprije u kulturi, a potom i u široj javnosti.
To je on sam radio za vrijeme kratkotrajnog mandata na čelu Ministarstva kulture, a isto to najavljuje i Ana Lederer danas, neposredno nakon preuzimanja gotovo jednako bitne funkcije u kulturi, kao što je ona ministarska. Ključni moment njezinog prvog javnog predstavljanja na novoj funkciji bio je uperen direktno protiv Olivera Frljića, s porukom da se više neće financirati politički aktivizam.
Poistovjećuju sebe i svoju stranku sa svime što je javno
Na stranu sada činjenica da je Frljić ozbiljno i priznato kazališno ime i u europskom kontekstu, a ne samo u hrvatskom i postjugoslavenskom te da se rezultati Ane Lederer ni po čemu ne mogu mjeriti s njegovim. Ova zemlja je uostalom već odavno naviknuta na to da birokrati arbitriraju nad talentima. No, ono što inicijalno užasava je potpuna sloboda cenzorskog govora. Ovakvo aktivno zalaganje za otvorenu cenzuru pojedinaca nije viđeno već desetljećima i tu je najmanji problem što svjedoči o totalitarnim refleksima Ane Lederer i onih koji su je na tu poziciju stavili.
Radi se o tome da je logika cenzure nezaustavljiva. Kad se jednom taj proces pokrene, ovaj put s Frljićem, u nekim drugim prilikama s nekim drugim, on ne može stati, nego se logično nastavlja. Osim toga, sama ideja da javni budžet gradskog ureda za kulturu pripada samo nekima posebno je monstruozna, a i ona se iznosi posve slobodno. Proces kojeg je još davno započeo HDZ, poistovjećivanjem sebe i Hrvatske, Neovisni za Hrvatsku su ogolili posve do kraja. Oni poistovjećuju sebe i svoju stranku sa svime što je javno i što su zaposjeli u koalicijskim dogovorima. Svi drugi koji ne dijele njihove ideje su neprijatelji.
Ministrica i splitski gradonačelnik otvoreno podržali cenzuru
Unatoč svemu navedenom, ta stranka i sama Ana Lederer su ovdje najmanji problem. Nešto veći problem, ali i dalje ne najveći, predstavljaju oni koji su im dali ovakve pozicije, a to su Milan Bandić i HDZ. Najveći pak problem predstavlja činjenica što su ovakvi stavovi i govor davno ušli u mainstream i praktično su usvojeni od strane onih lica koje javnost doživljava kao umjerene i pristojne konzervativce. Konkretno govorimo o ministrici kulture Nini Obuljen Koržinek i splitskom gradonačelniku Andri Krstuloviću Opari.
Kad su se prošle godine održavali agresivni prosvjedi ispred i unutar splitskog HNK, s namjerom da se Frljićeva predstava u sklopu Marulićevih dana zabrani i ne održi, ministrica je javnom objavom na stranicama ministarstva kulture, de facto podržala prosvjednike i cenzuru, pozivajući se na osjećaje vjernika. Andro Krstulović Opara je pak, kao tada još uvijek gradonačelnički kandidat, u emisiji Otvoreno na HTV-u izjavio kako će se on potruditi da se u njegovom mandatu takve predstave ne postavljaju.
Ilustracije radi, u Splitu je bez ikakvog valjanog razloga poništen natječaj za novog intendanta HNK, jer očito jedini koji se na natječaj javio nije po volji vladajućih. Iz svega navedenog je posve jasno kako Ana Lederer i njezini partijski drugovi realno nisu ni potrebni, pa da govore ono što vladajući misle, jer ovi upravo to već govore, te da sukob na desnici između navodno umivene Plenkovićeve struje i otvoreno desne, uopće nije ideološki, nego personalni.