S doktorom Draženom Jurkovićem, direktorom Udruge poslodavaca u zdravstvu, koja okuplja većinu zdravstvenih ustanova u Hrvatskoj, razgovarali smo na dvije teme. Javnost s velikim iznenađenjem prati vijesti o tome da postoje problemi u isplatama plaća u pojedinim zdravstvenim ustanovama, i to baš u trenucima dok medicinsko osoblje koje je na prvoj liniji fronte, ulaže nadljudske napore u borbi protiv epidemije koronavirusa, pa nas je zanimalo kako Udruga poslodavaca u zdravstvu gleda na taj problem. A budući da je doktor Jurković specijalist javnozdravstvene medicine htjeli smo najprije iz prve ruke saznati kako on vidi daljnji razvoj situacije s epidemijom koronavirusa.

JURKOVIĆ: Nakon prvotnog uspjeha u suzbijanju pandemije sada valja promišljati daljnje korake. Pri tome se moraju uzeti u obzir neki čimbenici koji će sasvim sigurno utjecati ili su već utjecali na daljnji tok epidemije. Pri tome je po meni potrebno posebno staviti naglasak na što skorije serološko testiranje.

TELEGRAM: O kakvom je testiranju riječ?

JURKOVIĆ: To je testiranje koje, za razliku od testova koje sada provodimo, a koji ukazuju na akutno prisustvo virusa u organizmu, govori o tome je li netko bio u kontaktu s virusom ranije, ali nije pokazivao akutne simptome ili oni kao takvi nisu bili prepoznati. Serološko testiranje mora biti što masovnije kako bi se dobila što realnija slika o broju i teritorijalnoj rasprostranjenosti ljudi koji su na neki način već bili u kontaktu s virusom i tako stekli određenu razinu imunosti. To je veoma važan podatak iz dva razloga. Po nedavnoj studiji British Medical Journala, na koju se u svojoj sjajnoj analizi poziva i dr. Dragan Primorac, čak 78 posto novo inficiranih ljudi potpuno je asimptomatsko. Što znači da oni vjerojatno nisu vođeni niti testirani kao pozitivni, ali su stekli određenu razinu imunološkog odgovora na virus, odnosno otporni su bar neko vrijeme na ovu infekciju.

TELEGRAM: Je li točno da su do sada otkrivena tri podtipa koronavirusa?

JURKOVIĆ: To je znanstveno potvrđeno. Uvjeren sam da je taj takozvani europski podtip, nešto duže u populaciji nego što se misli. To bi moglo značiti da su one brojne jesenje i zimske respiratorne infekcije koje smo vodili pod gripu ili neke druge respiratorne viroze, bile možda izazvane upravo ovim virusom, a to tada nismo prepoznali. Ako je takva pretpostavka barem djelomično točna, onda mi u populaciji imamo puno veći broj ljudi koji su stekli imunost i nisu više podložni infekciji ovim virusom, niti su opasni kao mogući prenositelji.

Temeljem te analize, pod pretpostavkom nabavke seroloških testova visoke pouzdanosti, moglo bi se daleko preciznije pratiti kretanje virusa u populaciji. A to znači da bi se onda mogle uspješnije dimenzionirati mjere izolacije i ograničenja kretanja. Da budem konkretniji, to znači mogućnost da se ranije i sigurnije pristupi postupnom olabavljivanju mjera za pojedina područja. Ali i za manje ugrožene dobne i komorbiditetne rizične skupine s ciljem zaštite ljudi, vodeći računa o što ranijoj uspostavi pune gospodarske aktivnost gdje god se procijeni da takve mogućnosti postoje.

TELEGRAM: Je li moguće da dođe do drugog vala širenja epidemije?
JURKOVIĆ: Što obuhvatnije serološko testiranje, temeljem kojega je moguća suptilna analiza prisustva virusa u populaciji, te selektivna primjena, uz skoro postepeno popuštanje ovih mjera, čini mi se najučinkovitija metoda koja kombinira zaštitu građana, ali i osigurava postupno oživljavanje punog obima gospodarskih aktivnosti. Pri tome ne treba zanemariti niti veliku mogućnost drugog vala epidemije, koji se može pojaviti na jesen, te moguće genetske mutacije ovih virusa koji su tome izrazito skloni. U tom slučaju zbog već sada ozbiljno narušene gospodarske otpornosti vjerojatno neće biti moguće uspostaviti ovako stroge izolacijske mjere kao sada.

TELEGRAM: Postoje ozbiljne kontroverze među znanstvenicima oko toga koliko vrijeme utječe na širenje koronavirusa?
JURKOVIĆ: Vrijeme je važan faktor. Iako neke studije francuskih znanstvenika ukazuju na to da je virus otporan i na visoke temperature, čak sat vremena navodno preživljava i na temperaturama od 92 stupnja Celzijusa, iskustvo s ostalim koronavirusima ipak daje nadu da s dolaskom viših temperatura okolišni čimbenici više nisu povoljni za širenje virusa. Stoga se, po mom mišljenju, stvaraju uvjeti za labavije protuepidemijske mjere od ovi sadašnjih.

TELEGRAM: S obzirom na to da su zdravstveni radnici i njihove obitelji izloženi najvećoj mogućoj ugrozi, a da su liječnici i ostalo medicinsko osoblje potpuno koncentrirani na borbu protiv pandemije, upitali smo doktora Jurkovića kako je moguće da je upravo u tim dramatičnim trenucima došlo do problema u isplati njihovih plaća. Dok Sindikat medicinskih sestara i tehničara u KBC Rebro tvrdi da su neki zaposlenici primili i do 4.000 kuna manju plaću, profesor Ante Ćorušić, ravnatelj KBC Zagreb, tvrdi da je zbog toga što je dio osoblja na takozvanom prekidu rada, bilo 25 posto prekovremeni sati manje nego ranijih mjeseci. Također i gotovo 50 posto manje pregleda te oko 65.000 manje obrađenih slučajeva. Prepolovila se gotovo i dijagnostika.

Doktor Dražen Jurković, kao direktor Udruge poslodavaca u zdravstvu, uputio je pismo ministru zdravstva Vili Berošu o nekim otvorenim pitanjima koja se sve češće postavljaju unutar zdravstvenog sustava, a tiču se i plaća liječnika, medicinskih sestara i zaposlenih u zdravstvu.

Doktor Jurković je ustvrdio da su plaće iste, ni manje ni veće nego prije, ali je priznao mogućnost da su učinjene neke pojedinačne pogreške prilikom mjesečnog obračuna plaće. Što se, kaže, može razumjeti jer je u pitanju posve nova situacija. Do nesporazuma i problema došlo je zbog toga, kaže, jer jedan dio zdravstvenih ustanova, prije svega bolnica, radi smanjenim kapacitetom, čak i do 50 posto.

JURKOVIĆ: Posljedica toga je manja potreba za prekovremenim radom, pa su nekim djelatnicima vjerojatno s te osnove, ukupni prihodi bili nešto manji. To nikako ne znači da je plaća smanjena, jer prekovremeni rad proizlazi iz potreba službe i nije redovna obveza. Potpuno je jasno ako je broj usluga smanjen gotovo za polovinu u nekim ustanovama, da ni potreba za prekovremenim radom ne može biti ista. Neosporno je da djelatnik koji je radio prekovremeno, ne može bez vlastitog zahtjeva umjesto plaće za prekovremeni rad dobiti slobodan dan. Isto tako, poslodavac je dužan radniku osigurati najmanje ugovoreni mjesečni fond sati, ali ne i prekovremene sate, iako je u prethodnom razdoblju radnik radio prekovremeno, osobito s obzirom na to da potrebe službe zbog smanjenog opsega posla u ovom trenutku to ne zahtijevaju.

Sve su to posljedice uputa ministra Vilija Beroša od 25. ožujka 2020. godine u kojima se nalaže da trećina djelatnika mora biti u pričuvi kod kuće. S obzirom na situaciju, za sada se hladni program uglavnom odgađa u većini bolnica i SKZ-u, te je broj usluga smanjen za gotovo polovinu. Doktor Jurković objašnjava kako je sadašnji način obračuna plaće propisan Zakonom o radu i Kolektivnim ugovorom.

JURKOVIĆ: Udruga poslodavaca u zdravstvu Hrvatske u svojim brojnim dopisima ukazivala je ravnateljima da se u provedbi tih pravila, u trenutnim okolnostima, javljaju nelogičnosti. Stoga nije čudno da i oni postavljaju pitanja. Primjerice, većini ustanova potpuno je nelogično, a široj javnosti i nepoznato, da će po postojećoj zakonskoj regulativi, dobar dio zdravstvenih djelatnika biti više plaćen, ako sjedi kod kuće nego ako odradi redovno puno radno vrijeme taj dan.

TELEGRAM: Kako je to moguće?
JURKOVIĆ: Prema našem mišljenju, nejasan je način vođenja evidencije o radnom vremenu zaposlenika, temeljem koje se obračunava plaća za one sate kada je djelatnik kod kuće. Do takozvanog prekida rada nije došlo voljom liječnika i on je definiran Zakonom o radu. Zbog toga se plaća radnika, dok je kod kuće radi prekida rada, obračunava prema zakonskoj odredbi, odnosno prema visini prosječne plaće u zadnja tri mjeseca. A to znači da mu u plaću, dok je kod kuće, ulaze i prekovremeni sati, rad noću, blagdanom, u drugoj smjeni i slično koje je odradio u protekla tri mjeseca. S tim u vezi postavlja se pitanje kako takav prekid rada evidentirati, koliko će iznositi ukupni mjesečni fond sati koje je radnik odradio. Uračunavaju li se u to samo oni sati koje je zaista odradio ili će se ubrojiti i sati koje je proveo kod kuće za vrijeme takozvanog prekida rada.

TELEGRAM: Jesu li zakoni koji su na snazi, a tiču se plaća i primanja zaposlenika u zdravstvenom sustavu, prilagođeni izvanrednim okolnosti?
JURKOVIĆ: O tome upravo govore sva pitanja koja su se otvorila primjenom postojećih zakona u ovim potpuno izvanrednim uvjetima. Postojeći zakoni i kolektivni ugovori funkcioniraju u redovnoj situaciji, a ovo je ipak, već sada dugoročno, izvanredna situacija, iako nije službeno tako nazvana. Ne znamo koliko će potrajati i mislim da hitno treba pristupiti izradi kriznih zakonskih rješenja, jer se ovakva rješenja neće moći primjenjivati na duži rok. Ako se ne sagleda i ova dimenzija zdravstvene i društvene krize s kojom još nismo bili suočeni u novijoj povijesti, to bi moglo prouzročiti brojne financijske, zakonske i organizacijske neugodnosti odgovornima u sustavu.

TELEGRAM: Kako uopće u ovim okolnostima kad izvanredna situacija zahtjeva drugačiju organizaciju rada, funkcioniraju liječnici i zdravstvene ustanove?
JURKOVIĆ: Ustanove i liječnici pokazuju da su u ovome trenutku uistinu najbolje organiziran sustav u zemlji. No, upozoravam na činjenicu da nas organizacijski i financijski izazovi tek čekaju kada se situacija normalizira. Skrećem pozornost na veliki dio usluga koje su trenutno odgođene. Čim se vratimo u normalu te usluge morat će biti odrađene i pacijenti obrađeni. A, to će opet zahtijevati posebne uvjete rada i drugačiji organizacijski model. Pacijenti nisu nestali, oni su na listama i valja očekivati znatno povećan obim usluga kako bi se nadoknadilo ono što nije obavljeno zbog sadašnje izvanredne situacije.

Usudio bih se reći, predstoji organizacijski i financijski zahtjevnije razdoblje nego ovo sada, a pojavljuje se i problem korištenja starih godišnjih odmora. Neki sindikati inzistiraju na striktnom poštivanju zakonskog rješenja koje podrazumijeva dogovor s radnicima. To je u normalnim okolnostima svakako obaveza, ali se u tom slučaju otvara pitanje što će biti ako većina onih koji su sada kod kuće, žele ostaviti godišnje odmore, primjerice, za lipanj, kao krajnji zakonski rok, a priljev pacijenata tada bude znatno povećan. Hoće li ravnatelji i u tom slučaju biti odgovorni ako se stvori nezadovoljstvo javnosti.

TELEGRAM: Kako će se riješiti financijska situacija cijelog zdravstvenog sustava koja je i u normalnim okolnostima bila vrlo teško održiva?
JURKOVIĆ: Za sada mi se čini da sve ide uobičajeno i ne vidim trenutno velike probleme. Nažalost, ne vidim niti da je Ministarstvo financija u svojoj projekciji osiguralo neka dodatna sredstva za zdravstvo. Može se očekivati znatan pad prihoda od doprinosa HZZO-u u narednim mjesecima zbog pada zaposlenosti, a potrošnja u zdravstvu zbog ove situacije bit će znatno povećana. Ako realnu financijsku situaciju zdravstvenog sustava promotrimo u okviru aktualnih okolnosti i sjetimo se da nas svi oni ključni financijski i organizacijski problemi, koji su sada opravdano u drugom planu, ponovno čekaju, možda i u izraženijoj formi, bojim se da nas čeka vrlo zahtjevna postkoronalna realnost.

TELEGRAM: Kako je po vašoj ocjeni zdravstveni sustav reagirao na epidemiju?
JURKOVIĆ: Prije svega valja naglasiti da je ova situacija s pandemijom COVID-19 potvrdila ono što smo uvijek govorili, a to je da Hrvatska ima jedan od najboljih javnih zdravstvenih sustava. I to unatoč toga što smo pri samom dnu izdvajanja za zdravstvo u Europskoj uniji.

Samim time veći je respekt prema svim djelatnicima, sestrama i liječnicima, poglavito onima na prvoj liniji, ali i ravnateljima koji vrlo uspješno organiziraju zdravstvenu zaštitu na terenu. Ističem pri tomu infektološke klinike i zavode za javno zdravstvo, hitnu medicinu i domove zdravlja, na čelu s prof.dr. sc. Alemkom Markotić, doc.dr.sc. Krunoslavom Capakom, prim.mr. Grbom-Bujević, te, dakako, ministrom zdravstva izv. prof. dr. sc. Vilijem Berošem koji se pokazao sjajnim izborom u ovoj vrlo zahtjevnoj situaciji. U konačnici u to sam se na terenu i sam uvjerio radeći dva tjedna u svom bivšem zavodu za javno zdravstvo u Gospiću kao ispomoć tamošnjoj sjajnoj ekipi.