Zato je fokus na lijevoj, još slobodnoj strani, koja je i pod Hillary Clinton 2016. bila dobila više glasova u zbroju, ali je popušila zbog elektorskog sistema kojim Amerikanci biraju predsjednika. Sad demokrati biraju najboljeg kandidata ili kandidatkinju da se 2020. suprotstavi Trumpu. Bogata ponuda ne čudi jer je letvica nisko – tko ne misli da bi bio bolji od Trumpa?

Polje demokratskih kandidata najveće je u povijesti – ima ih negdje 23 ili 24 – ali je i najraznovrsnije. Nikad se za kandidaturu nije natjecalo više žena, više ne-bijelaca i više ljudi koji u startu nisu bili miljenici “stranačkih struktura”. Čak i u drugim aspektima, demokratska utrka za predsjedničku nominaciju je povijesna – političari koji se u njoj natječu povijesno su najmlađi (Pete Buttigieg) i najstariji ikad (Bernie Sanders). Utrka gomile potkoženih sredovječnih bijelih muškaraca je prošlost, a oni koji spadaju u kategoriju unaprijed otpisani.

Trump je svoju kampanju počeo slabo posjećenim skupom ovog tjedna na Floridi – to je trebalo pokazati da se može nositi s demokratskim izazivačima, posebno s Joeom Bidenom, kojega se posebno boji. Trumpov početni skup tempiran je prije prve od niza televizijskih debata demokrata, koje počinju idućeg tjedna. Kao uvod u povijesnu bitku – tko će izazvati Trumpa i moguće postati novi američki predsjednik – predstavljam vam deset najbolje pozicioniranih demokrata. Netko od njih bit će na listiću s Trumpom u studenom iduće godine. Realno, tek šestero od svih tih kandidata ima ikakve šanse, ali za početak u vam reći nešto o prvih desetero.

JOE BIDEN, bivši potpredsjednik (prosjek anketa: 32%)

Front-runneru je ovo treća kandidatura, nakon 1988. i 2008. U politici je pola stoljeća – u Senat je izabran 1972. pod Richardom Nixonom, prije nego što su se Pete Buttigieg, Tulsi Gabbard, Eric Swallwell, Andrew Yang, Julian Castro i Beto O’Rourke uopće rodili. Politička prošlost mu je blagoslov i uteg: zasad osvaja ključni crnački glas, bez kojega nema demokratske nominacije, jer je bio potpredsjednik prvom crnom predsjedniku; istodobno se izvlače afere o njegovim manje progresivnim stavovima 1970-ih i 1980-ih. Kandidat je centra i miljenik velikih donatora, ali Trump ga se grozi više od drugih: “middle-class Joe” preotima mu dio bijelih birača iz radničke klase koje je bila izgubila Hillary. Biden pak dokazuje da ga je lako odvući nalijevo; to je uspješna taktika, ali se kod Hillary pokazalo i kao neuvjerljiva strategija.

Glavni argument mu je “elektabilnost”: u istraživanjima tuče Trumpa u demokratskim i swing-državama, čak i u Teksasu, Arizoni i drugim republikanskim utvrdama. Učestalost spominjanja “prijatelja Baracka” prelazi granicu dobrog ukusa. I prije sklon gafovima, to demonstrira iz dana u dan; posebno problematično kad se poveže s njegovim ranijim mutnim pozicijama. S druge strane, profitira od toga da je Trump javnost naučio da ništa ne treba uzimati preozbiljno. Biden već sad ne ratuje protiv demokrata nego iznad njih, protiv Trumpa. Ako pobijedi, postao bi drugi Irac i drugi katolik na čelu Amerike. Postao bi i najstariji ikad izabrani predsjednik.

BERNIE SANDERS, senator iz Vermonta (prosjek anketa: 15%)

Jedini kandidat koji se natjecao i u prošlom ciklusu nije dosad pokazao ništa novo, a podrška mu kopni iz mjeseca u mjesec. Hvali se činjenicom da je 2016. uspio Hillary – a potom i cijelu stranku – odvući ulijevo. To mu je sad glavni problem – svi su toliko lijevo da Bernie više nije zanimljiv; utopio se u moru mlađih, inventivnijih i zanimljivijih verzija sebe koje je stvorio. Jedini u utrci nije član Demokratske stranke, a njegov odgovor je da se nazove – socijalistom.

Politolozi kažu da to što zagovara nije socijalizam, nego socijalna demokracija, a politički konzultanti upozoravaju ga da Amerikanci ne vole “socijalizam”. No, Bernie gura po svom. Pritom ga ne podržavaju ni ljudi izrasli posljednjih godina na njegovoj slavi, poput zvijezde ljevice Alexandrije Ocasio Cortez. Sanders i dalje ima podršku samo među bijelcima, i dalje ima vojsku zagriženih fanova koji odlazak na Twitter pretvaraju u nerealan dojam da je njegova pobjeda neizbježna; to su isti Bernie Bros koji su 2016. glasali za Jill Stein jer im je Hillary bila previše u centru: dobili su Trumpa. Da pobijedi, Bernie bi postao najstariji izabrani predsjednik i najstariji čovjek u povijesti koji je ikad živio u Bijeloj kući – na inauguraciji bi bio stariji nego što je Ronald Reagan bio na kraju mandata. Bio bi i prvi Židov i prvi socijalist na čelu Amerike.

ELIZABETH WARREN, senatorica iz Massachusettsa (prosjek anketa: 12%)

Uz Buttigiega, najveće iznenađenje dosadašnjeg dijela kampanje; novije ankete stavljaju je na drugo mjesto, ispred Bernieja. Krenula je očajno, pokušavajući DNA analizom dokazati da ima indijanske krvi, što je navodila u nekim prijavama za posao. Cherokeeji su je posramili poručivši da se pripadnost plemenu ne dokazuje brojanjem krvnih zrnaca; kao naručeno da je Trump nastavi ismijavati rasističkim nadimkom ‘Pochahontas’. Kombinacija dvoje kandidata iz prošlog ciklusa – štreberica poput Hillary i ljevičarka kao Bernie – ipak se uspjela oporaviti.

Warren za sve ima plan u deset točaka; najvažnije za oporezivanje najbogatijih i razbijanje tehnoloških giganata, ali nije socijalistkinja; vjeruje u kapitalizam i regulirano tržište. U politici je tek sedam godina, ali je vrlo poznata; proslavila se kao regulatorica banaka iz vremena Obame. Trenutačno ima odlične šanse da se profilira kao najjasniji kontrast Bidenu: za razliku od Bernieja nije stara, dobro je informirana i žena je. Vole je obrazovani i upućeni birači te dio medija. Da pobijedi, bila bi prva žena u Bijeloj kući, i prva osoba dijelom indijanskog podrijetla.

PETE BUTTIGIEG, gradonačelnik South Benda, Indiana (prosjek anketa: 7%)

Progresivni gradonačelnik sveučilišnog gradića u kojem je starost proveo i umro Ivan Meštrović prvi je otvoreno gej kandidat za predsjednika. Buttigieg ima savršenu biografiju – studirao je na Harvardu, pa na Oxfordu na prestižnoj stipendiji Rhodes, potom služio u vojsci. U Afganistanu je naučio farsi, samo jedan od jezika koje govori: Amerikanci sline nad time da je poliglot – govori i arapski, malteški, talijanski, francuski, španjolski i norveški. Buttigieg je pritom vrlo religiozan – s katoličke vjere malteških predaka prešao je na anglikanizam.

Buttigieg zasad privlači puno bogatih donatora, ali samo bijele birače, uglavnom obrazovane; to mu je prva slaba točka. Druga je pitanje žele li demokrati eksperimentirati s prvim gej kandidatom kad je alternativa da Trump osvoji drugi mandat. Nije zanemarivo ni to što je s 37 godina najmlađi je kandidat u utrci. Da pobijedi, bio bi prva LGBT osoba na čelu Amerike; slijed “prvih dama” konačno bi prekinuo “prvi gospodin” ali neočekivano – ne kao muž predsjednice, nego kao muž predsjednika; Chasten Buttigieg zamijenio bi Melaniju Trump.

KAMALA HARRIS, senatorica iz Kalifornije (prosjek anketa: 7%)

Prva od onih koji su zasad razočarali; još ima pristojne šanse za nominaciju, ali su velika očekivanja podbacila. Budućnost joj ovisi o tome hoće li osvojiti glasovi crnaca, koji čine natprosječno veliku grupu demokratskih birača. Harris je bivša tužiteljica, u Senatu se proslavila ispitivanjem suca Bretta Kavanaugha. Progresivna, ali manje lijevo nego Sanders ili Warren. Podržavaju je mainstream demokrati – to objašnjava zašto je potonula ulaskom Bidena. Ljevica je napada jer je bila tužiteljica u sistemu koji je u zatvor strpao puno crnaca.

Kći Indijke i Jamajčanina, odrasla je u akademskoj obitelji – majka je istraživala lijek protiv raka, a otac predavao ekonomiju na Stanfordu; djetinjstvo je provela u frankofonom dijelu Kanade. Odgojena je u obje tradicije, očevoj katoličkoj i majčinoj hinduističkoj; Kamala (naglasak je kao u imenu Tamara) na sanskrtu znači lotosov cvijet. Da pobijedi, postala bi prva žena na čelu Amerike, prva crna žena, prva Indijka, a njezin muž Douglas Emhoff bio bi prvi “prvi gospodin” i prvi Židov stanovnik Bijele kuće.

BETO O’ROURKE, bivši kongresnik iz Teksasa (prosjek anketa: 4%)

Trebao bi biti iznenađenje izbora, ali to nikako da se dogodi. Lansirao se kandidaturom za senatora iz Teksasa; u utvrdi republikanaca izgubio je s dva poena iza Teda Cruza – najbolji rezultat demokrata u novijoj povijesti. Obamin krug u njemu vidi “novog Obamu”: inspirativan je i karizmatičan govornik; demokrati se često zaljube u kandidata. Majstorski prikuplja dolare: samo za Senat skupio je više novca nego što je Trump potrošio cijele 2016. Društvene mreže koristi kao influencer, ne kao političar; po restoranima se popne na stol pa razgovara s biračima.

Kampanju je počeo nepromišljeno: Annie Leibovitz slikala ga je za naslovnicu Vanity Faira, otkud je poručio: “Rođen sam za taj posao!” Nalijepio si je etiketu privilegiranog bijelog muškarca. Jedan je od najbogatijih kandidata, i po svojoj i po obitelji supruge, kćeri milijardera. Završio je Columbiju. Progresivan je, malo više prema centru od Kamale. Glasove mu je pojeo Buttigieg. Da pobijedi, postao bi drugi katolik u Bijeloj kući; ime (Robert Francis) dobio je po Bobbyju Kennedyju. Snaga u Teksasu čini ga dobrim izborom za potpredsjedničkog kandidata.

CORY BOOKER, senator iz New Jerseyja (prosjek anketa: 2%)

Kampanja relativno mladog crnog senatora zasad ne ide dobro – nije se uspio odlijepiti od jedan ili dva posto. Prije karijere u Senatu, bio je gradonačelnika Newarka, grada u predgrađu New Yorka. Gradi se kao progresivni kandidat, ali je – kao većina njujorških političara – slizan s velikim bankama koje ga financiraju. Po retorici je vrlo teatralan – u prošlosti je držao štrajkove glađu, a na saslušanjima u Senatu proglašavao se “Spartakom”. Jedan je od bolje obrazovanih – studirao je na Stanfordu i Yaleu, pa na prestižnoj stipendiji Rhodes na Oxfordu, kao Buttigieg.

Pokušava se nametnuti inspirativnom porukom kao Obama, ali to uspijeva značajno manje nego Buttigieg ili Beto. Na meti ljevice nije samo zbog svojih veza s bankama, nego i zbog prijateljstva s Markom Zuckerbergom. Unatoč godinama špekulacija oko njegove seksualnosti, pred izbore je izašao iz ormara kao strejt muškarac. I to ne bilo kakav: objavio je da je u vezi sa slavnom glumicom Rosario Dawson. Njegovu sudbinu odlučit će volja crnih demokratskih birača s Juga. Da pobijedi, postao bi prvi neoženjeni u Bijeloj kući, i drugi crni predsjednik.

AMY KLOBUCHAR, senatorica iz Minnesote (prosjek anketa: 1%)

Šansa za bivšu odvjetnicu može se otvoriti ako Biden propadne u nekom skandalu; ona je čvršće u centru čak i od njega. Socijalno progresivna, ekonomski je znatno konzervativnija (ili realističnija) od ostalih – bori se za pravo na abortus, ali otvoreno kaže da je ideja o besplatnom fakultetu neizvediva. Jaka je u Minnesoti, što možda znači da bi dobro prošla i drugdje na Midwestu; bila bi dobra potpredsjednička kandidatkinja. Uteg su joj kontradiktorne ocjene karaktera: djeluje kao mama puna razumijevanja, ali priče kažu da je tiranin prema suradnicima.

I ona se proslavila ispitujući Kavanaugha, posebno kad ju je sudac napao oko alkoholizma – Klobuchar u platfomi posebno ističe reformu zdravstvenog osiguranja, navodeći kao primjer slučaj svojega oca, danas devedestogodišnjaka, bivšeg sportskog novinara koji se izliječio od alkoholizma zahvaljujući zdravstvenom sustavu koji je to omogućio. Da pobijedi, postala bi prva žena u Bijeloj kući i prva osoba slovenskog podrijetla na čelu Amerike.

KIRSTEN GILLIBRAND, senatorica iz New Yorka (prosjek anketa: <1%)

Zasad najveća luzerica kampanje može se nadati preokretu trenda u debatama, gdje bi se mogla istaknuti britkim jezikom i jasnim stavovima. No, čak i u tom slučaju vjerojatno neće dogurati daleko, što je priličan poraz za senatoricu New Yorka, demokratske utvrde. Gillibrand je u politiku ušla kao konzervativna demokratkinja, a pretvorila se u jednu od najradikalnije liberalnih. U Senatu je naslijedila Hillary Clinton kad ju je Obama pozvao da postane državna tajnica; posljednjih godina prometnula u jednu od najglasnijih zagovornica pokreta #MeToo.

Bila je beskompromisna (ili radikalna) i stvorila si neprijatelje u stranci. Zamjeraju joj što je bila glavni glas koji je prisilio demokratskog senatora iz Minnesote, omiljenog bivšeg komičara Ala Frankena, da podnese ostavku zbog optužbi za neprimjereno seksualno ponašanje. Nije bilo jasno je li se Franken doista neprimjereno ponašao, ili se samo zajebavao. Gillibrand je odgrizla i ruku koja ju je stvorila, nazvavši Billa Clintona seksualnim predatorom (tu je vjerojatno bila bliže istini, ali svejedno nije pomoglo). Šanse da prođe dalje su joj porazno minimalne.

ANDREW YANG, poduzetnik (prosjek anketa: 1%)

Jedini ne-političar među prvoplasiranima nema sjajan rezultat; vrti se oko jedan posto. No, njegov argument je da glasači za njega tek trebaju saznati, za razliku od drugih, više ili manje poznatih kandidata. On sažima: “Kad počne debata, ja sam onaj za kojega će gledatelji pitati – ‘Tko je onaj Azijac pored Bidena?'” Tehnološki poduzetnik prvi je Amerikanac azijskog podrijetla koji se natječe za demokratsku nominaciju (ili jedan od troje prvih, ako računate Kamalu i Tulsi Gabbard); u svakom slučaju, prvi je koji izgleda kao osoba s Dalekog istoka.

Dijete je progresivne filozofije Silicijske doline: obogatio se u financijskom i tehnološkom sektoru što mu – vjeruje – daje jedinstvenu priliku da u politici otvori nova pitanja tehnološke transformacije tržišta rada i ponudi odgovore; jedini među kandidatima razmišlja o novim izazovima s kojima će se suočiti Amerika. No, podršku u anketama može zahvaliti svojoj glavnoj politici: uvođenju univerzalnog temeljnog dohotka. Yang bi svakom Amerikancu svakog mjeseca dao tisuću dolara; obećanje dovoljno da vam kupi oko jedan posto podrške.

SVI OSTALI (prosjek anketa: svaki <1%)

Zašto su svi ostali tu? Zato jer sramota od propale kandidature pada proporcionalno rastu broja kandidata. Ako se natječete vi i Joe Biden, pa vi izgubite – to nosi neku političku cijenu, bar kratkotrajnu neugodu i sramotu. Ako se natječete vi, Joe Biden i još dvadeset ljudi, ispadanje iz utrke nosi manju političku cijenu i gotovo nikakvu sramotu. I zadnji koji ispadne može reći da je “ostao do kraja”, iako nikad nije imao više od par postotaka šanse.

Sociologija krda pomogla je nezapamćenom širenju polja kandidata ove sezone – u utrku su ušli ljudi koji znaju da nemaju šanse, kalkulirajući da će im vidljivost na debatama dati priliku da osvoje poene u nekim drugim utrkama. Pravila Demokratske stranke na kraju su broj diskutanata svela na 20, po deset u svakoj u dvije uzastopne debate. Desetero koje nisam gore spomenuo su sljedeći – svaki bez ikakve šanse za nominaciju:

Jedini Latino u utrci je Julián Castro, bivši gradonačelnik San Antonija i Obamin ministar stanovanja – njegove šanse nikad nisu bile velike, ali što je ostalo od njih pojeo je kolega Teksašanin Beto O’Rourke. Castro je pametan čovjek, ali ovo nije bila sezona da to dokaže.

Dvojica političara iz Colorada smatraju da su izbori prilika da pokažu važnost svoje države za demokratsku većinu: senator Michael Bennett i bivši guverner i gradonačelnik Denvera John Hickenlooper; to im ne ide za rukom jer su obojica marginalci; iako će demokrati vjerojatno osvojiti Colorado.

Guverner Washingtona Jay Inslee također stoji loše – on je jedan od ljudi koji su prije podržavali Sandersa, veliki je zagovornik ozbiljnog pristupa problemu klimatskih promjena, ali nitko ne želi glasati za njega na nacionalnoj razini. Slično je s Johnom Delaneyjem iz Marylanda i Timom Ryanom iz Ohija – oni se grade kao centristički kandidati. Birači vide Bidena i nije ih briga za njih dvojicu.

Havajka Tulsi Gabbard pilić je iz Berniejeva gnijezda – puno opakiji pilić nego što biste očekivali. Bivša vojnikinja popila je negdje pacifistički serum, pa zagovara izolacionizam sličan onome Charlesa Lindbergha – poput njegovih veza s Adolfom Hitlerom, Tulsi ima bliske odnose s najvećim ratnim zločincem našeg doba – Bašarom al-Asadom, s kojim se susrela dok je klao vlastite građane. Redovna sugovornica u ruskim medijima, nakon propasti predsjedničke kampanje može računati na mjesto urednice na Putinovoj propagandnoj televiziji RT.

S druge strane stoji Eric Swallwell, trideset-i-nešto-godišnji kongresnik iz Kalifornije, bivši tužitelj s kvadratnom čeljusti – savršeni all-American boy – koji je uletio u sve ovo ohrabren činjenicom da ga vole mediji. Swallwell je zadnje dvije godine bio glas demokrata na CNN-u, ali to ne znači da će postati predsjednik. Slava na televiziji nije dovoljna za slavu u politici – tome Swallwella mogu podučiti preostali kandidati: Marianne Williamson i Bill de Blasio. Ona je duhovna savjetnica Oprah Winfrey; on relativno uspješno vodi New York, jedan od najvećih gradova na svijetu – ali Amerika ih ne doživljava. Ozbiljan izazivač Bidenu može biti netko od petero slabije rangiranih (Sanders, Warren, Buttegieg, Harris, O’Rourke). U tom skupu ima puno protivnosti, pa će utrka bez sumnje biti zabavna.