Pitanje je radi li se o smišljenoj taktici. Jesu li s Kolindom Grabar-Kitarović, obavijeni duhanskim dimom dugo zasjedale najodgovornije glave iz njenog stožera i stranke, detaljno analizirajuće zabrinjavajuće političke trendove i brojke iz dijela anketa, ili je predsjednica sama, na svoju ruku i možda posve impulzivno odlučila udariti po gasu.
U svakom slučaju, kampanja predsjednice Republike koja se bori za još jedan mandat na Pantovčaku posljednjim potezima je dodatno otišla prema krajnostima političkog bizara u sad već pomalo paničnom pokušaju da se otrese pratnje dva glavna konkurenta.
Ono što je potpuno neupitno je da u Uredu predsjednice nije (pre)ozbiljno shvaćena anketa Ipsosa po kojoj u drugi krug idu ona i Zoran Milanović, a u drugom krugu Grabar-Kitarović brutalno uvjerljivo pobjeđuje bivšeg predsjednika SDP-a (20 postotnih bodova razlike). Bilo kakvo uljuljkavanje na osnovu ovakve ankete bilo bi potencijalno fatalno – metodologija terenske ankete kakvu provodi Ipsos jednostavno ima problem s brzomijenjajućim političkim krajolikom kakav je onaj u kampanjama.
Ništa od jedrenja
Ovaj Crobarometar za studeni je, primjerice, proveden od 1.-20. u mjesecu, što znači da je tek djelomično mogao “uhvatiti” neke od glavnih političkih drama kojima smo svjedočili – posebno eskalaciju štrajka u obrazovanju. S druge strane, zahvatio je poprilično i do danas već skoro zaboravljeno nezadovoljstvo na ljevici Milanovićevim čudesnim opservacijama o zvijezdi na grbu Hajduka. Naposljetku, performans aktualne predsjednice na rođendanu Milana Bandića dogodio se nakon što je anketa bila zgotovljena.
Kad se sve to uzme u obzir prilično je očekivano da predsjednica ne želi tek rutinski odjedriti do kraja kampanje na visokoj prednosti koju joj daje jedna anketa, već dosta ozbiljno shvaća radikalno smanjenje razlike koje pokazuju druga ispitivanja javnog mnijenja (a za zaključiti je da slično sugeriraju i interna anketiranja koja sigurno imaju svi jači kandidati). Samo, radikalno dodavanje gasa može te pogurati na čelnom mjestu do cilja, ali može i pripomoći spektakularnom izlijetanju sa staze.
Amatersko brljanje
Objavljivanje in memoriama Slobodanu Praljku na Facebooku na godišnjicu njegove smrti svakako je u tom smislu vrlo rizičan potez. Najsitniji politički ratio koji se krije iza njega je pokušaj da se predsjednici vrati dio birača koji dvoji između nje i Miroslava Škore, kao predstavnika “desnijih od HDZ-a”. Jer, eto, predsjednica brine za “naše generale”, čak i ako se radi o ljudima osuđenima za ratni zločin i ako je ovakav potez sigurna oklada za ozbiljan diplomatski incident.
Članak se nastavlja ispod oglasa
U kontekstu ubrzavanja u finišu kampanju veliki je rizik za Grabar-Kitarović i sve bizarnije izbjegavanje konkretnog izjašnjavanja oko glavne političke teme posljednjih nekoliko tjedana – štrajka u školama. Priopćenje u kojem se za ovakvu situaciju okrivljuje Vladu Zorana Milanovića, osim što je, posve u skladu s postčinjeničnim dobom i navikama Grabar-Kitarović – faktografski neprecizno, jednostavno je – neukusno. HDZ je na vlasti već četiri skoro pune godine, a Plenkovićevo amatersko brljanje sa zahtjevima ovog sektora traje u najmanju ruku od svibnja i teško da su te stvari nepoznate ljudima koji su u štrajku već više od pedeset dana.
Banalizacija, ridikulizacija i Alojz Tomašević
Predsjednica je odlučila stisnuti gas i na temi koja ju očito osobno tišti – a to je zezancija na račun njenih poteza. Ona tu, kako je rekla, banalizaciju i ridikulizaciju vidi kao vrijeđanje i izvlači spektakularan zaključak: “Ako se predsjednicu može vrijeđati, onda zašto ja ne bih uvrijedio, izmlatio svoju kćer, prijateljicu, djevojku i tako dalje”. Ovdje valja podsjetiti da je svojevremeno, dok je supruga Alojza Tomaševića tražila sastanak s njom, predsjednica “bacila pjesmu” sa županom i da kasnije nije detaljno komentirala aferu s obiteljskim nasiljem.
Sve ovo posljednjih dana je, međutim, bilo tek lagano zagrijavanje za pritiskanje gasa do kraja i juriš u posljednja tri tjedna kampanje nakon kojeg u zraku ostaje urlik, a na asfaltu trag guma. Zagrebačkom gradonačelniku Milanu Bandiću će, veli, bude li osuđen, nositi kolače u zatvor. Jer cijeni lojalnost. Podsjetimo, Bandiću se sudi zbog korupcije. Podsjetimo, bitan dio programa Grabar-Kitarović je borba protiv korupcije. Izgleda – kolačima.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Igrokaz i kontrola
Uglavnom, predsjednica je očito prešla u frontalni napad i zaigrala vrlo, vrlo riskantnu igru. Jer, čak ako misli da ovako ekstremnim porukama (eh da, danas je i konstatirala da se štrajk – koji, btw, podržava 67 posto građana pretvorio u – igrokaz) može galvanizirati njeno biračko tijelo i oteti koji glas Miroslavu Škori, nužna nuspojava je motivacija onih s druge strane.
U takvu i toliku vrstu rizika se u politici ide samo onda kad se vidi da stvari idu opasno nizbrdo i(li) kad se jednostavno izgubi kontrola. Nastavi li predsjednica ovim pravcem, ukratko, na biralištima će biti mnogo onih koji će, iako su mislili i govorili da tako nešto nikad više neće napraviti u životu, glasati za Zorana Milanovića.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Pokazuju li posljednji bizarni potezi predsjednice strah od poraza ili gubitak kontrole?
Političku banalizaciju izjednačuje s obiteljskim nasiljem, Bandiću bi nosila kolače u zatvor, a štrajk je - igrokaz
Sve ovo je, međutim, bilo tek lagano zagrijavanje za pritiskanje gasa do kraja i juriš u posljednja tri tjedna kampanje nakon kojeg u zraku ostaje urlik, a na asfaltu trag guma. Zagrebačkom gradonačelniku Milanu Bandiću će, veli, bude li osuđen, nositi kolače u zatvor. Jer cijeni lojalnost. Podsjetimo, Bandiću se sudi zbog korupcije. Podsjetimo, bitan dio programa Grabar-Kitarović je borba protiv korupcije. Izgleda - kolačima.
Pitanje je radi li se o smišljenoj taktici. Jesu li s Kolindom Grabar-Kitarović, obavijeni duhanskim dimom dugo zasjedale najodgovornije glave iz njenog stožera i stranke, detaljno analizirajuće zabrinjavajuće političke trendove i brojke iz dijela anketa, ili je predsjednica sama, na svoju ruku i možda posve impulzivno odlučila udariti po gasu.
U svakom slučaju, kampanja predsjednice Republike koja se bori za još jedan mandat na Pantovčaku posljednjim potezima je dodatno otišla prema krajnostima političkog bizara u sad već pomalo paničnom pokušaju da se otrese pratnje dva glavna konkurenta.
Ono što je potpuno neupitno je da u Uredu predsjednice nije (pre)ozbiljno shvaćena anketa Ipsosa po kojoj u drugi krug idu ona i Zoran Milanović, a u drugom krugu Grabar-Kitarović brutalno uvjerljivo pobjeđuje bivšeg predsjednika SDP-a (20 postotnih bodova razlike). Bilo kakvo uljuljkavanje na osnovu ovakve ankete bilo bi potencijalno fatalno – metodologija terenske ankete kakvu provodi Ipsos jednostavno ima problem s brzomijenjajućim političkim krajolikom kakav je onaj u kampanjama.
Ništa od jedrenja
Ovaj Crobarometar za studeni je, primjerice, proveden od 1.-20. u mjesecu, što znači da je tek djelomično mogao “uhvatiti” neke od glavnih političkih drama kojima smo svjedočili – posebno eskalaciju štrajka u obrazovanju. S druge strane, zahvatio je poprilično i do danas već skoro zaboravljeno nezadovoljstvo na ljevici Milanovićevim čudesnim opservacijama o zvijezdi na grbu Hajduka. Naposljetku, performans aktualne predsjednice na rođendanu Milana Bandića dogodio se nakon što je anketa bila zgotovljena.
Kad se sve to uzme u obzir prilično je očekivano da predsjednica ne želi tek rutinski odjedriti do kraja kampanje na visokoj prednosti koju joj daje jedna anketa, već dosta ozbiljno shvaća radikalno smanjenje razlike koje pokazuju druga ispitivanja javnog mnijenja (a za zaključiti je da slično sugeriraju i interna anketiranja koja sigurno imaju svi jači kandidati). Samo, radikalno dodavanje gasa može te pogurati na čelnom mjestu do cilja, ali može i pripomoći spektakularnom izlijetanju sa staze.
Amatersko brljanje
Objavljivanje in memoriama Slobodanu Praljku na Facebooku na godišnjicu njegove smrti svakako je u tom smislu vrlo rizičan potez. Najsitniji politički ratio koji se krije iza njega je pokušaj da se predsjednici vrati dio birača koji dvoji između nje i Miroslava Škore, kao predstavnika “desnijih od HDZ-a”. Jer, eto, predsjednica brine za “naše generale”, čak i ako se radi o ljudima osuđenima za ratni zločin i ako je ovakav potez sigurna oklada za ozbiljan diplomatski incident.
U kontekstu ubrzavanja u finišu kampanju veliki je rizik za Grabar-Kitarović i sve bizarnije izbjegavanje konkretnog izjašnjavanja oko glavne političke teme posljednjih nekoliko tjedana – štrajka u školama. Priopćenje u kojem se za ovakvu situaciju okrivljuje Vladu Zorana Milanovića, osim što je, posve u skladu s postčinjeničnim dobom i navikama Grabar-Kitarović – faktografski neprecizno, jednostavno je – neukusno. HDZ je na vlasti već četiri skoro pune godine, a Plenkovićevo amatersko brljanje sa zahtjevima ovog sektora traje u najmanju ruku od svibnja i teško da su te stvari nepoznate ljudima koji su u štrajku već više od pedeset dana.
Banalizacija, ridikulizacija i Alojz Tomašević
Predsjednica je odlučila stisnuti gas i na temi koja ju očito osobno tišti – a to je zezancija na račun njenih poteza. Ona tu, kako je rekla, banalizaciju i ridikulizaciju vidi kao vrijeđanje i izvlači spektakularan zaključak: “Ako se predsjednicu može vrijeđati, onda zašto ja ne bih uvrijedio, izmlatio svoju kćer, prijateljicu, djevojku i tako dalje”. Ovdje valja podsjetiti da je svojevremeno, dok je supruga Alojza Tomaševića tražila sastanak s njom, predsjednica “bacila pjesmu” sa županom i da kasnije nije detaljno komentirala aferu s obiteljskim nasiljem.
Sve ovo posljednjih dana je, međutim, bilo tek lagano zagrijavanje za pritiskanje gasa do kraja i juriš u posljednja tri tjedna kampanje nakon kojeg u zraku ostaje urlik, a na asfaltu trag guma. Zagrebačkom gradonačelniku Milanu Bandiću će, veli, bude li osuđen, nositi kolače u zatvor. Jer cijeni lojalnost. Podsjetimo, Bandiću se sudi zbog korupcije. Podsjetimo, bitan dio programa Grabar-Kitarović je borba protiv korupcije. Izgleda – kolačima.
Igrokaz i kontrola
Uglavnom, predsjednica je očito prešla u frontalni napad i zaigrala vrlo, vrlo riskantnu igru. Jer, čak ako misli da ovako ekstremnim porukama (eh da, danas je i konstatirala da se štrajk – koji, btw, podržava 67 posto građana pretvorio u – igrokaz) može galvanizirati njeno biračko tijelo i oteti koji glas Miroslavu Škori, nužna nuspojava je motivacija onih s druge strane.
U takvu i toliku vrstu rizika se u politici ide samo onda kad se vidi da stvari idu opasno nizbrdo i(li) kad se jednostavno izgubi kontrola. Nastavi li predsjednica ovim pravcem, ukratko, na biralištima će biti mnogo onih koji će, iako su mislili i govorili da tako nešto nikad više neće napraviti u životu, glasati za Zorana Milanovića.