Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telegram.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Pokušao sam izdvojiti 5 najneuspješnijih ministara koji trebaju otići. Nažalost, 5 je premalo

Ako će biti rekonstrukcije Vlade vjerojatno će je Plenković odraditi do ljeta. Ovo su ministri koji su zaslužili razrješenje

Obzirom da dvije trećine građana nije zadovoljno time kako svoj posao radi Vlada Andreja Plenkovića, očito je da je u hrvatskom slučaju zov potencijalne rekonstrukcije još jasniji. Štoviše, ukoliko se Plenković odluči na promjene u Banskim dvorima za njih će vjerojatno krajnji rok biti prva polovica godine koja je upravo započela - svako kasnije miješanje karata u Vladi bi bilo suočeno s pitanjima o smislu i nedovoljnoj količini vremena za nove ministre, jer redovni parlamentarni izbori se trebaju održati već najesen 2020. godine

Ulazak u posljednje dvije godine mandata neke Vlade uvijek je dobra prilika za svođenje računa. A kad se već pobroje plusevi i minusi, onda cijela javnost, pa tako vjerojatno i premijer, krenu s razmišljanjem o tome ima li i koliko ministara koji su zaslužili zahvalnicu i otpust. Uostalom, rekonstrukcije Vlada su skoro pa rutinska praksa u parlamentarizmu, nakon nekog vremena se jednostavno pokaže tko je dorastao poslu ministra, a tko nije, pa se s novim imenima traži i svojevrstan novi početak, clean start za vladajuću ekipu.

Obzirom da dvije trećine građana nije zadovoljno time kako svoj posao radi Vlada Andreja Plenkovića, očito je da je u hrvatskom slučaju zov potencijalne rekonstrukcije još jasniji. Štoviše, ukoliko se Plenković odluči na promjene u Banskim dvorima za njih će vjerojatno krajnji rok biti prva polovica godine koja je upravo započela – svako kasnije miješanje karata u Vladi bi bilo suočeno s pitanjima o smislu i nedovoljnoj količini vremena za nove ministre, jer redovni parlamentarni izbori se trebaju održati već najesen 2020. godine.

Ususret, dakle, mogućoj rekonstrukciji Vlade pokušali smo izdvojiti imena pet ministara koji su svojim dosadašnjim radom ostavili takav dojam da je pravo malo čudo da su još u Banskim dvorima. No, ni uz najveći napor, nismo uspjeli. Takvih je, naime, čak i kad se kriteriji znatno ublaže, minimalno sedmero. Minimalno.

Milan Kujundžić, vitez liste čekanja

Novinar Nove TV Mislav Bago je krajem studenog ministra zdravstva malo izbacio iz takta pitanjem o tome kad će više reforme u njegovom resoru. “Otiđite okulistu. Vi, osobno, možda biste mogli”, poručio mu je borbeno Kujundžić. Bago ga je odmah poslušao. Prijavio se za pregled u hrvatskim KBC-ovima. Obavijestili su ga da se na pregled vida čeka između 100 i 242 dana. Kao da to nije bilo dovoljno, istog dana je objavljeno redovno izvješće Europske komisije o stanju zdravstva u EU za prethodnu godinu. U kojem je, logično, jedno poglavlje bilo posvećeno i Hrvatskoj. Jedan od naslova u tom poglavlju kaže doslovno: “Odustalo se od niza reformi”.

Nakon ovakvog dana čini se da je ostavka tek pitanje elementarne pristojnosti. No, ne i u Hrvatskoj i svakako ne kod ministra Kujundžića. Jer, svašta je on u prošloj godini prebacio preko glave vodeći sustav čije funkcioniranje ponekad djeluje kao personifikacija definicije riječi “kaos”. U Zaprešiću je čovjek umro čekajući Hitnu pomoć, a prvo vozilo koje je došlo u timu nije imalo liječnika. U Metkoviću je dječak umro od sepse nakon što pedijatrica ni hitni prijem u nekoliko navrata nisu prepoznali ozbiljnost situacije. Poseban problem je bio što mu krv nije mogla biti prekontrolirana jer je bio vikend, a vikendom tamošnji laboratorij ne radi.

Projekti obnove bolnica EU novcem našli su se u problemima jer je Kujundžić svojom odlukom smanjio državni dio sredstava koje je trebalo uložiti u već dogovorene rekonstrukcije. Ministar je zbog izvješća Vijeća Europe o neljudskim uvjetima za rad u psihijatrijskim bolnicama za djecu tražio hitna očitovanja bolnica, zaboravljajući da je upravo njegovo očitovanje o stanju u tim bolnicama objavljeno u prilogu tog izvješća Vijeća Europe. Saborska zastupnica Mosta Ivana Ninčević-Lesandrić je svojim svjedočenjem o kiretaži bez anestezije pokrenula lavinu reakcija rodilja nezadovoljnih tretmanom u bolnicama… Sve to je, međutim, Kujundžić zasad uspio otresti poput pepela s ramena i nastaviti dalje. No, bude li rekonstrukcije Vlade, on je svakako prvi izbor za odlazak.

Zdravko Marić i tajna sastanaka s Todorićem

Ministar financija je, međutim, nulti izbor za odlazak iz Vlade. Iz njegovih javnih istupa u posljednje vrijeme prilično se lako iščitava kako kani sam napustiti Banske dvore. No, i mimo toga zbog svoje uloge u zbivanjima oko Agrokora je trebao odavno biti bivši. Andrej Plenković je, međutim, iskoristio oporbeni zahtjev za opozivom bivšeg Agrokorovog direktora za strategiju i tržište kapitala, te izbacio iz Vlade Most, a primio HNS. Marić je ostao.

Prošle godine se otkrilo i da nije bio baš potpuno suzdržan u dogovorima oko budućnosti Agrokora, a posebno je jako odjeknulo otkriće da je u noćnim satima svibnja i srpnja 2017. godine (dakle, kad je lex Agrokor već bio u punom pogonu, a Ante Ramljak vodio Agrokor kao posebni Vladin povjerenik) bio na tajnim sastancima kod Ivice Todorića.

Do danas se nije doznalo zbog čega, a Todorić tvrdi da mu je prenosio informacije o konzultantima te objašnjavao tko ima koliki utjecaj na premijera Plenkovića.

Damir Krstičević, prohujalo s F-16

Ministar obrane je najsvježiji primjer čovjeka koji bi trebao sastavljati rečenice na vlastitoj ostavci. Izgledna propast krunskog posla Damira Krstičevića – kupovine eskadrile borbenih aviona od Izraela za pola milijarde dolara – poprima pomalo komične razmjere. Izgleda da su u MORH-u potpuno previdjeli, ili nisu željeli vidjeti, činjenicu da SAD ne dozvoljava prodaju svoje modificirane vojne tehnologije trećim zemljama. Pritom američki veleposlanik Robert Kohorst tvrdi da se i Izraelu i Hrvatskoj već dvije godine govori da za problemčić oko prodaje F-16 Baraka Zagrebu.

No, posao s avionima je u najmanju ruku neobičan i bez priče o američkoj dozvoli – naime, nije baš najjasnije koliko avioni koštaju, je li uopće bila pametna ideja u kupovini toliko korištenih aviona, spominjale su se Krstičevićeve bivše firme, a najbitnije informacije o cijelom poslu hrvatska javnost dobivala je iz izraelskih i američkih medija.

F-16-ice nisu, naravno, sve. Drugi veliki ministrov projekt, vraćanje obveznog vojnog roka je očito šaptom potonuo u bespuća povijesne zbiljnosti. Krajem ljeta, pak, na obilježavanju 25. obljetnice Medačkog džepa pojavio se Mirko Norac, koji je odslužio kaznu zbog ubojstava civila i propuštanja da kao zapovjednik spriječi i kazni zločine baš u akciji Medački džep. “General Norac je ratni zapovjednik i to je čovjek koji nosi svoj križ. Meni je drago da je on danas ovdje s nama”, kazao je, međutim, Krstičević. Plenković mu se tad nije zahvalio na suradnji, no kad (ako) definitivno propadne posao s avionima, sve su opcije otvorene.

Davor Božinović i migrantska sramota

Stvar s migrantskom krizom je dosta jasna. Ili laže hrvatski ministar, ili laže ostatak svijeta. Riječ je o nezakonitom tretmanu ilegalnih migranata, kojima se uskraćuje pravo na traženje azila, a česte su i optužbe fizičkom maltretiranju od strane hrvatske policije. Na problem s hrvatskim tretmanom izbjeglica ukazuju domaće i međunarodne nevladine udruge, između ostalih UNHCR i Liječnici bez granica, pučka pravobraniteljica, mediji… Ministar uporno i dalje tvrdi da je sve u redu.

No, onog trenutka kad je pučkoj pravobraniteljici zabranjen uvid u policijska izvješća i najnaivniji promatrač je morao zaključiti da tu stvari nisu čiste. Štoviše, kad se u priču uključe i otkrivene policijske laži, poput one o terminu sazivanja tiskovne konferenciji članova udruga koji su, eto baš u vrijeme kad su se trebali obraćati novinarima trebali biti na informativnim razgovorima u policiji; ili kad policija frizira podatke iz nepravomoćne presude protiv jednog od aktivista, jasno da je nešto trulo u Božinovićevoj tvrđavi na granicama Hrvatske i EU.

Međutim, Božinović je jedan od najbližih suradnika Andreja Plenkovića i mogućnost da bi ga se premijer riješio u rekonstrukciji Vlade je praktički ravna nuli. Uostalom, ne provodi Božinović na granici svoju privatnu politiku…

Lovro Kuščević – neumorni verifikator potpisa

Ministar uprave je neumoran. Gotovo da nema tjedna u kojem ne ispali izjavu zbog koje se čovjek u nevjerici pita tko to sjedi ne samo u fotelji ministra, nego i na važnoj funkciji političkog tajnika HDZ-a. Ako je njegovo petljanje o e-glasanju i signalu za mobitel na trajektima možda već prekrio pepeo vremena, Kuščević uredno dostavlja svježu robu. Evo, što je u četvrtak izjavio oko prebjega kod Bandića: “Ukoliko stranke ne ispunjavaju svoje programe i ne rade u interesu birača, a HSS je recimo jedna od takvih, onda je sasvim normalno da će savjesni saborski zastupnici napustiti takvu politiku i podržati onu politiku koja zaista radi za dobrobit građana”.

A za dobrobit građana je valjda ministar Kuščević radio i kad je u zadivljujuće šlampavoj maniri uspio zaustaviti referendume o Istanbulskoj i izbornom sustavu. Višemjesečno otezanje, način provjere potpisa za referendum i mogućnost nadzora nad tom provjerom – sve to je izvedeno na takav način da su se u kritikama i bojkotu Kuščevića ujedinili GONG i desne udruge koje su inicirale referendumske inicijative, a iza svega je ostao zadah sumnje u prevaru.

Ne treba, međutim, sumnjati u Kuščevića. Momak je očito vrlo talentiran i s posebnim entuzijazmom valja pratiti što će izvesti oko novog Zakona o sprječavanju sukoba interesa, čija je prva verzija ove godine izazvala vrlo ozbiljne kritike predsjednice Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa, Nataše Novaković, koju je, valja podsjetiti HDZ-ova saborska većina na to mjesto izabrala u konkurenciji s Dalijom Orešković.

Nada Murganić – ostavka u lajvu

Bilo bi doista lijepo živjeti u zemlji u kojoj ministrica koja za nasilje lokalnog šerifa (i stranačkog kolege) nad vlastitom suprugom kaže “Tako je to u braku” odmah drugi dan podnese ostavku.

No, ovo je Hrvatska, a Nada Murganić ministrica za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku. Kojoj je državni tajnik za demografiju na tiskovnoj konferenciji, u lajv prijenosu, uručio svoju ostavku, jer je ono što se radi u pogledu demografije ocijenio tek “velikim folklorom”. Ministrica resora koji je morao povući prijedlog Obiteljskog zakona, jer je u njemu kao obiteljska zajednica bila definirana samo ona s djecom. Ministrica koja je početkom prošle godine privatnom katoličkom vrtiću donijela poklon pakete koje je sufinancirala Europska unija kao pomoć za – najpotrebitije.

Tako je to u Hrvatskoj.

Goran Marić, zapeo na zidinama Siska

Ministar državne imovine baš u svoje dvije godine mandata i nema nekih dosega koje bi mogao staviti na zastavu. To, naravno, samo po sebi nije dovoljno da ga stavi u prvi red onih koji se trebaju bojati rekonstrukcije, no njegove izjave o rafineriji Sisak iz kampanje – jesu. Marić je, naime, 2016. godine zborio ovako: “Jasno i javno obećajemo – nećemo dopustiti zatvaranje rafinerije u Sisku zbog značaja za gospodarstvo i jačanja ovog kraja. Prije ćemo se prestati baviti politikom nego dopustiti zatvaranja”. Dvije godine kasnije, pjesma je drugačija: “U interesu RH je da se ne zatvara rafinerija u Sisku, ali to je poslovna odluka INA-e i na to ne utječe ministar”. Marića su inače mediji među prvima uzeli na zub u Plenkovićevoj Vladi jer je još početkom 2017. godine njegov brat dobio mjesto člana Uprave jednog od društava iz sustava Hrvatskih željeznica (Svetimir Marić je nakon izbijanja afere odustao od posla).

Ima još nekoliko zasluženih kandidata

Ovih sedmero ministara su dakle u svoje dvije godine makar jednom, a većina i mnogo više puta, zaslužili da ih netko uputi na terapeutsku vrijednost pražnjenja ladica i potrage za novim poslom. Kako to i obično biva u raznim izborima, uvijek ostaje žal što su neki sjajni kandidati ostali “ispod crte”, primjerice, ministar branitelja Tomo Medved (hvaljenje Norca) ili Nina Obuljen Koržinek (kad će natječaj za neprofitne medije?).

Poseban spomen zaslužuje i ministar gospodarstva Darko Horvat kojemu u resoru upravo propadaju brodogradilišta i pada industrijska proizvodnja, a Zdravko Marić i Andrej Plenković ozbiljnog izraza lica javnosti prodaju priču kako je super što milijarde kuna koje se iz proračuna plaćaju na ime jamstava danih brodogradilištima neće ugroziti stabilnost državnih financija. Horvat je, međutim, na ovoj funkciji tek pola godine (izabran nakon što je Martina Dalić spoznala važnost percepcije u politici) pa možda i nije fer na leđa mu odmah svaljivati sve grijehe prethodnika i oduzeti mogućnost da do kraja iskaže svoj talent.

Rekonstrukcija, dakle? Bude li je, a očito bi je trebalo biti, teško je obzirom na sve navedeno suspregnuti radosno iščekivanje imena kojima će nas premijer obradovati u novoj inkarnaciji svog kabineta.

Jasmin Klarić
Telegram autor
8 članaka Više o autoru
Više s weba