Još gore, gotovo da nema mogućnosti da se nešto na Iblerovom trgu promijeni – svi unutarnji pozivi na preokret, od drugarske kritike do pokušaja stranačkog puča – svi su propali. SDP je tamo gdje je Rimsko Carstvo bilo kad je umro zadnji veliki car Marko Aurelije – svi su vidjeli da nasljednik Komod nije dorastao zadatku, poziciji i povijesnoj ulozi, ali nitko nije mogao napraviti ništa da Komoda zaustavi. Povijest Rimskog Carstva prelomila se na njegovoj vladavini. Marka Aurelija do danas, dva milenija kasnije, smatramo velikim vladarom. Carevanje njegova sina Komoda smatramo početkom kraja velikog carstva.
Da se razumijemo, Zoran Milanović sigurno nije Marko Aurelije. Ali Davor Bernardić iz dana u dan dokazuje da je SDP-ov Komod. Za razliku od Rimskog Carstva, koje je počelo propadati s Komodom ali je proces trajao iduća tri stoljeća, Bernardić i ljudi koji mu sekundiraju (ime Zlatka Komadine sigurno neće ući u povijest upisano zlatnim slovima) osigurali su da poduhvat hrvatske ljevice propadne u manje od jedne generacije.
Suprotstavljanje Miloševiću i uspostava hrvatske demokracije
Bit će to tragičan kraj SDP-a, stranke koja se prva suprotstavila velikosrpskom planu Slobodana Miloševića u ondašnjoj Jugoslaviji i koja je jedina bila u stanju uvesti demokraciju u Hrvatsku. To je i napravila odlukom o raspisivanju višestranačkih izbora 1990. godine, koje je časno izgubila. Nadalje, bila je to stranka bez čijeg šefa Ivice Račana ova zemlja ne bi 2000. prvi put doživjela pravu demokraciju, koju živi i danas. Bez SDP-a ne bi bilo Hrvatske kakvu danas znamo – glasali za SDP ili protiv njega. Ta je stranka kamen temeljac hrvatske demokracije.
No, SDP je propao, i to svojom krivnjom. Zazor od prevelikog ega bivšeg, relativno uspješnog premijera Zorana Milanovića otjerao ih je u eksperimentiranje, koje se nije pokazalo uspješnim. Za njihova novog šefa Davora Bernardića govorili su da je bio najbolji učenik Milana Bandića. O, da je barem bio, pa makar Bandićev. Po pokazanom u zadnjih godinu dana, čini se da Bernardić nije bio ničiji uspješan učenik. Ali on se ne da, i tu smo gdje smo. Ako se izuzme nebeska intervencija, SDP-u slijedi neizbježna propast.
Profil HDZ-a nužno će biti znatno drugačiji
I tu je moj kolega Ivan Violić u pravu. Ono gdje se s njim ne slažem je teza da će odlazak SDP-a u povijest rezultirati time da će “mogućnost da se na nacionalnoj razini glasa za lijevu opciju biti ukinuta”. Ja mislim da neće.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Vjerujem da će politička scena ponovno doći u neizbježan balans, a da će na mjesto propalog SDP-a ući HDZ. Lijevi birači počet će glasati za tu stranku, barem dok je vode Andrej Plenković i slični umjereni političari. Drugim riječima: slažem se s Violićem da je propast SDP-a gotovo neizbježna, i slažem se s njegovom tezom da će Hrvatskom idućih dvadeset godina vladati HDZ. Ono oko čega se ne slažem je profil tog HDZ-a. Ja mislim da će on nužno biti drukčija stranka.
Hrvatsko biračko tijelo nije ništa drukčije od bilo koje usporedive mlade kapitalističke demokracije – postoji ogroman broj glasača desnice, postoji ogroman broj birača ljevice, i postoji mali broj birača sklonih populističkoj opciji, bilo desnoj ili lijevoj. Uspjeh potonjih ovisi o tome jesu li populisti uspjeli pronaći temu na kojoj bi skupili glasove i – najvažnije – jesu li pronašli lidera koji bi svojom demagogijom podigao njene šanse. Talijani su ga našli u Salviniju, Mađari u Orbánu, Turci u Erdoğanu. Ja u Hrvatskoj – barem za doglednu budućnost – ne vidim takvu opasnost. Ako netko u Ivanu Pernaru vidi Orbána, po mom sudu krivo gleda.
Prostor za prvu pravu alternativu HDZ-u na desnici
Posljedično, propast SDP-a ostavit će mnoge glasače ljevice na nepoznatom teritoriju, ali njih neće osvojiti ni Živi zid ni Nova ljevica. Iskustvo tranzicijskih demokracija govori da birači iz mainstreama glasaju za stranke mainstreama sve dok imaju priliku. Zato vjerujem da će novi izbor starih birača SDP-a biti HDZ, ako se ta stranka nastavi profilirati kao umjerena stranka centra, kakvu je – ne bez muke – pokušava graditi Andrej Plenković. Ako HDZ otkliže još više prema centru, osvojit će birače čiji je prvi izbor ionako propao zbog Davora Bernardića.
Članak se nastavlja ispod oglasa
To će imati monumentalne učinke na desnici, gdje će se prvi put u povijesti hrvatske demokracije otvoriti prostor za stvarnu desnu alternativu HDZ-u. Bit će to ili nova stranka današnjih lidera HDZ-ove desnice (Brkić, Stier, et al.) ili će se Živi zid i ostaci Mosta ugurati na tu poziciju. Vjerojatno će se dogoditi i jedno i drugo. Nije nezamislivo da na kraju završimo s HDZ-om kao strankom centra/lijevog centra i nekim ustaško-populističkim bastardom kao novom strankom desnice.
Je li ovo dobra politička transformacija? Ako mene pitate – nije. Cijela politička scena pomaknut će se udesno, što sigurno nije smjer u kojem bih ja htio da se pomakne. Ali ovo nije pitanje o tome što bih ja htio, nego što će se vjerojatno dogoditi zbog propasti SDP-a pod Davorom Bernardićem. Ja bih iskreno volio da je HDZ manje nacionalistička, a SDP manje nesposobna stranka. Ali ne pita se samo mene, nego sve nas – birače.
Ako HDZ postane civiliziraniji, i ja ću glasati za njih
Konačno, ja ne vjerujem, kao što kolega Violić sugerira, da će SDP samo propasti, a njegovi birači biti toliko rezignirani da ne izlaze na izbore, što će osigurati dva desetljeća HDZ-ove vlasti. Ja vjerujem da će dva desetljeća HDZ-ove vlasti doći na glasovima bivših birača SDP-a koji će promijeniti stranu. I nadam se da će HDZ u tome procesu doživjeti ozbiljnu transformaciju, kako bi birači ljevice mogli početi za njega glasati.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ponor SDP-a izgleda gotovo neizbježan, ali nisam siguran želim li da se sve ovo dogodi. Ako se dogodi, volio bih vidjeti HDZ koji je postao normalnija i civiliziranija stranka. Možda je cilj previsok, ali je visoka i nagrada – ako se to dogodi, obećavam da ću prvi put u životu glasati za HDZ. Davoru Bernardiću ostat će pak sramota da je svojom nedoraslošću upropastio SDP, a HDZ pretvorio u opciju prihvatljivu jednom liberalnom biraču ljevice.
Polemika: Zašto mislim da će, kad SDP propadne do kraja, lijevi birači početi glasati za Plenkovićev HDZ
Daljni ponor SDP-a rezultirat će dodatnim pomicanjem HDZ-a i jačanjem desnih alternativa
Moj kolega s Telegrama Ivan Violić objavio je jutros upečatljiv i uvjerljiv pred-rekvijem za Socijaldemokratsku partiju. Ono gdje se s njim ne slažem je teza da će odlazak SDP-a u povijest rezultirati time da će "mogućnost da se na nacionalnoj razini glasa za lijevu opciju biti ukinuta". Ja mislim da neće. Vjerujem da će politička scena ponovno doći u neizbježan balans, a da će na mjesto propalog SDP-a ući HDZ. Lijevi birači počet će glasati za tu stranku, barem dok je vode Andrej Plenković i slični umjereni političari. Je li ovo dobra politička transformacija? Ako mene pitate – nije
Moj kolega s Telegrama, kojeg čitatelji znaju pod imenom Ivan Violić, objavio je jutros upečatljiv i uvjerljiv pred-rekvijem za Socijaldemokratsku partiju Hrvatske. Stranka koja je beskrajno zaslužna za našu demokraciju sad je na umoru, upozorava Violić, a domovini slijede desetljeća vlasti desnice – ne zato jer je desnica bolja, nego zato jer je ljevica tako žalosno propala. Nedoraslo vodstvo gura SDP svaki dan u sve dublji ponor, stranka je neprepoznatljiva, nema ideje niti zna ponuditi alternativu vladajućem HDZ-u Andreja Plenkovića.
Još gore, gotovo da nema mogućnosti da se nešto na Iblerovom trgu promijeni – svi unutarnji pozivi na preokret, od drugarske kritike do pokušaja stranačkog puča – svi su propali. SDP je tamo gdje je Rimsko Carstvo bilo kad je umro zadnji veliki car Marko Aurelije – svi su vidjeli da nasljednik Komod nije dorastao zadatku, poziciji i povijesnoj ulozi, ali nitko nije mogao napraviti ništa da Komoda zaustavi. Povijest Rimskog Carstva prelomila se na njegovoj vladavini. Marka Aurelija do danas, dva milenija kasnije, smatramo velikim vladarom. Carevanje njegova sina Komoda smatramo početkom kraja velikog carstva.
Da se razumijemo, Zoran Milanović sigurno nije Marko Aurelije. Ali Davor Bernardić iz dana u dan dokazuje da je SDP-ov Komod. Za razliku od Rimskog Carstva, koje je počelo propadati s Komodom ali je proces trajao iduća tri stoljeća, Bernardić i ljudi koji mu sekundiraju (ime Zlatka Komadine sigurno neće ući u povijest upisano zlatnim slovima) osigurali su da poduhvat hrvatske ljevice propadne u manje od jedne generacije.
Suprotstavljanje Miloševiću i uspostava hrvatske demokracije
Bit će to tragičan kraj SDP-a, stranke koja se prva suprotstavila velikosrpskom planu Slobodana Miloševića u ondašnjoj Jugoslaviji i koja je jedina bila u stanju uvesti demokraciju u Hrvatsku. To je i napravila odlukom o raspisivanju višestranačkih izbora 1990. godine, koje je časno izgubila. Nadalje, bila je to stranka bez čijeg šefa Ivice Račana ova zemlja ne bi 2000. prvi put doživjela pravu demokraciju, koju živi i danas. Bez SDP-a ne bi bilo Hrvatske kakvu danas znamo – glasali za SDP ili protiv njega. Ta je stranka kamen temeljac hrvatske demokracije.
No, SDP je propao, i to svojom krivnjom. Zazor od prevelikog ega bivšeg, relativno uspješnog premijera Zorana Milanovića otjerao ih je u eksperimentiranje, koje se nije pokazalo uspješnim. Za njihova novog šefa Davora Bernardića govorili su da je bio najbolji učenik Milana Bandića. O, da je barem bio, pa makar Bandićev. Po pokazanom u zadnjih godinu dana, čini se da Bernardić nije bio ničiji uspješan učenik. Ali on se ne da, i tu smo gdje smo. Ako se izuzme nebeska intervencija, SDP-u slijedi neizbježna propast.
Profil HDZ-a nužno će biti znatno drugačiji
I tu je moj kolega Ivan Violić u pravu. Ono gdje se s njim ne slažem je teza da će odlazak SDP-a u povijest rezultirati time da će “mogućnost da se na nacionalnoj razini glasa za lijevu opciju biti ukinuta”. Ja mislim da neće.
Vjerujem da će politička scena ponovno doći u neizbježan balans, a da će na mjesto propalog SDP-a ući HDZ. Lijevi birači počet će glasati za tu stranku, barem dok je vode Andrej Plenković i slični umjereni političari. Drugim riječima: slažem se s Violićem da je propast SDP-a gotovo neizbježna, i slažem se s njegovom tezom da će Hrvatskom idućih dvadeset godina vladati HDZ. Ono oko čega se ne slažem je profil tog HDZ-a. Ja mislim da će on nužno biti drukčija stranka.
Hrvatsko biračko tijelo nije ništa drukčije od bilo koje usporedive mlade kapitalističke demokracije – postoji ogroman broj glasača desnice, postoji ogroman broj birača ljevice, i postoji mali broj birača sklonih populističkoj opciji, bilo desnoj ili lijevoj. Uspjeh potonjih ovisi o tome jesu li populisti uspjeli pronaći temu na kojoj bi skupili glasove i – najvažnije – jesu li pronašli lidera koji bi svojom demagogijom podigao njene šanse. Talijani su ga našli u Salviniju, Mađari u Orbánu, Turci u Erdoğanu. Ja u Hrvatskoj – barem za doglednu budućnost – ne vidim takvu opasnost. Ako netko u Ivanu Pernaru vidi Orbána, po mom sudu krivo gleda.
Prostor za prvu pravu alternativu HDZ-u na desnici
Posljedično, propast SDP-a ostavit će mnoge glasače ljevice na nepoznatom teritoriju, ali njih neće osvojiti ni Živi zid ni Nova ljevica. Iskustvo tranzicijskih demokracija govori da birači iz mainstreama glasaju za stranke mainstreama sve dok imaju priliku. Zato vjerujem da će novi izbor starih birača SDP-a biti HDZ, ako se ta stranka nastavi profilirati kao umjerena stranka centra, kakvu je – ne bez muke – pokušava graditi Andrej Plenković. Ako HDZ otkliže još više prema centru, osvojit će birače čiji je prvi izbor ionako propao zbog Davora Bernardića.
To će imati monumentalne učinke na desnici, gdje će se prvi put u povijesti hrvatske demokracije otvoriti prostor za stvarnu desnu alternativu HDZ-u. Bit će to ili nova stranka današnjih lidera HDZ-ove desnice (Brkić, Stier, et al.) ili će se Živi zid i ostaci Mosta ugurati na tu poziciju. Vjerojatno će se dogoditi i jedno i drugo. Nije nezamislivo da na kraju završimo s HDZ-om kao strankom centra/lijevog centra i nekim ustaško-populističkim bastardom kao novom strankom desnice.
Je li ovo dobra politička transformacija? Ako mene pitate – nije. Cijela politička scena pomaknut će se udesno, što sigurno nije smjer u kojem bih ja htio da se pomakne. Ali ovo nije pitanje o tome što bih ja htio, nego što će se vjerojatno dogoditi zbog propasti SDP-a pod Davorom Bernardićem. Ja bih iskreno volio da je HDZ manje nacionalistička, a SDP manje nesposobna stranka. Ali ne pita se samo mene, nego sve nas – birače.
Ako HDZ postane civiliziraniji, i ja ću glasati za njih
Konačno, ja ne vjerujem, kao što kolega Violić sugerira, da će SDP samo propasti, a njegovi birači biti toliko rezignirani da ne izlaze na izbore, što će osigurati dva desetljeća HDZ-ove vlasti. Ja vjerujem da će dva desetljeća HDZ-ove vlasti doći na glasovima bivših birača SDP-a koji će promijeniti stranu. I nadam se da će HDZ u tome procesu doživjeti ozbiljnu transformaciju, kako bi birači ljevice mogli početi za njega glasati.
Ponor SDP-a izgleda gotovo neizbježan, ali nisam siguran želim li da se sve ovo dogodi. Ako se dogodi, volio bih vidjeti HDZ koji je postao normalnija i civiliziranija stranka. Možda je cilj previsok, ali je visoka i nagrada – ako se to dogodi, obećavam da ću prvi put u životu glasati za HDZ. Davoru Bernardiću ostat će pak sramota da je svojom nedoraslošću upropastio SDP, a HDZ pretvorio u opciju prihvatljivu jednom liberalnom biraču ljevice.