Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telegram.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Policija i pravosuđe u posljednje su vrijeme uspjeli napraviti i neke dobre stvari. Ali loših je vijesti daleko previše

Ne treba nam studij 'demografije i iseljeništva' da shvatimo zašto ljudi odlaze u nepoznato da se više nikad ne vrate

Naravno da svi policajci ne mogu biti A.C.A.B. i nisu. Da svi suci nisu ispod svake razine svog odgovornog zvanja. Kao što ni sve koji rade za državu nemaš pravo automatski ocrniti kao uhljebe i pijavice. Ali loših je vijesti iz državnog aparata daleko previše, a dobrih i pravednih daleko premalo. I to je osnovna i opća hrvatska frustracija.

Malo se stvari vraćaju u tračnice. Premijer Plenković zatražio je izvještaje od ministra unutarnjih poslova Božinovića i ministra pravosuđa Bošnjakovića o progonu Indexovog novinara Gordana Duhačeka i inkriminiranim tvitovima od kojih je zbog jednoga već istoga dana i osuđen.

Ministri B&B naložili su u to ime odgovornim osobama u Policiji i u Prekršajnom sudu da ih podrobno izvijeste o okolnostima pod kojima je policijska ekipa poslana na aerodrom da uhapsi Duhačeka te doista nečuvenom postupanju tog suca Krešimira Ožanića koji je privedenom novinaru došao pred ćeliju zaprijetiti zatvorom ako ne prizna “da je kriv”.

Neki šef u Policiji i predsjednica Prekršajnog suda zatražili su očitovanja od svojih podređenih kako bi ministri, a onda i premijer, a onda i javnost, dobili informacije koje se traže.

Hoće li se priča oko Duhačeka raščistiti?

Pa – ako smo sada bolje volje nego jučer i prekjučer kad se cijela ta drama valjala i zaplitala – hajde da se u dobroj vjeri, premda ne bez zdrave skepse, ipak ponadamo da se napokon sve ovo mora raščistiti kako nalaže razum. A i da će, posljedično, sustav postati bar malo pametniji nego što je bio prije ovog skandala.

A raspoloženje danas popravlja i nekoliko vijesti iz međusobno povezanih domena ministara Bošnjakovića i Božinovića. Prva je s Vrhovnog suda koji je naredio osječkom sudu da kao valjan dokaz izvoli tretirati snimku telefonskog razgovora utjecajnog dužnosnika HDZ-a Franje Lucića s novinarom Telegrama Dragom Hedlom. To je ona snimka u kojoj Lucić Hedlu nudi mito da ne piše o njegovim dubioznim poslovnim akrobacijama.

Druga je odlična informacija da je Bošnjakovićevo Ministarstvo pravosuđa poslalo u javnu raspravu tri zakona za efikasniju zaštitu žena od zlostavljanja.

Nasilnike će kažnjavati, a loši policajci su optuženi

Potaknula ih je, doduše, inicijativa Spasi me građanke Jelene Veljače, ali od toga ne bi bilo ništa da Ministarstvo nije odgovorilo kako treba. Počinje se, dakle, provoditi Istanbulska konvencija. Kazne za nasilnike se znatno pooštravaju, definicije kaznenih djela protiv žena se proširuju. Neće više prolaziti “ličko rukovanje”.

I treće, u Varaždinu je napokon podignuta optužnica protiv dvojice policajaca koji su lani u Piškorovcu palicama, nogama i šakama brutalno isprebijali uhićenog muškarca, a potom su ga još pokušali podmititi da ih ne prijavi. Čovjek je dopremljen u bolnicu s teškim unutarnjim krvarenjem i izranjavanom jetrom, a preživio je samo zahvaljujući liječnicima. Divljaci u odorama koji im je dala država da bi građanima ulijevali “sigurnost i povjerenje” valjda će sada biti dolično kažnjeni.

I dobrih vijesti, dakle, ima. Kad treba pohvaliti – evo, pohvaljujemo.

Dobre vijesti za koje se povremeno možemo pridržati

Za takve se vijesti povremeno možeš pridržati kad ti se smrači od nereda, lijenosti, nekompetencije, političkog dirigiranja i korupcije u kompaktu hrvatskog sustava, gdje se čak i ministri hvataju u bijednom mešetarenju i otvorenom kriminalu. Građanima koji se ne kane iseliti u Njemačku i Irsku i poslati sve dođavola potrebna su ta mala ohrabrenja da ostanu koliko toliko pri zdravoj pameti i da se ne sasuše od ogorčenja. A strašno je što je dobre stvari tako lako previdjeti u moru onih kojih se treba sramiti.

I da, naravno da svi znamo da svi policajci ne mogu biti A.C.A.B. i nisu, da svi suci nisu ispod svake razine svog nominalno časnog i odgovornog zvanja, kao što ni sve koji rade za državu, pa čak ni sve one koje je dovela stranačka protekcija, nemaš pravo automatski ocrniti kao uhljebe i pijavice.

Ali loših je vijesti iz državnog aparata daleko previše, a dobrih i pravednih daleko premalo. I to je osnovna i opća hrvatska frustracija. Ne treba nam studij “demografije i iseljeništva” da prokljuvimo zašto ljudi odlaze u nepoznato da se više nikad ne vrate. A dok god je za sve te grane vlasti u uniformama i u civilu najveći problem što je netko rekao “govno”, ne možeš se ni nadati da će se trend preokrenuti.

Sanja Modrić
Telegram autor
63 članka Više o autoru
Više s weba