No, kako je ironija kao mjera svih stvari u politici ipak pomalo štetna, ovom je skandalčiću ispravnije pristupiti sasvim ozbiljno. Činjenica je, dakle, da su Milanka Opačić i Siniša Varga u parlament ušli na listi SDP-a.
Činjenica je da su oboje bili ministri u SDP-ovoj Vladi. s tim da Opačić nikada nije bila Milanovićeva podržavateljica, dok je Varga bio baš Milanovićev izbor.
Lašci koji su posve svjesno obmanjivali birače
Činjenica je da je SDP još prije deset godina prekinuo sve veze s Milanom Bandićem i da je Bandić jedan od glavnih političkih neprijatelja SDP-a. Činjenica je da su Opačić i Varga napustili SDP uz obrazloženje da se ne slažu s politikom sadašnjeg vodstva i uz tvrdnju da će djelovati kao neovisni zastupnici. Činjenica je da su ovih dana prešli u stranku zagrebačkog gradonačelnika.
Sve ove činjenice upućuju da su Opačić i Varga tek lašci koji su svjesno obmanjivali birače koji su za njih glasovali, kao i najširu javnost. Kad vam, dakle, netko svjesno laže u lice, a da to baš ne mora (ne radi se, primjerice , o državnim tajnama i nacionalnoj sigurnosti), o toj osobi nećete imati osobito dobro mišljenje. Dapače, vjerojatno ćete se na nju naljutiti, a ako je riječ o osobito ljigavim lažima, možda ćete je početi prezirati.
Potez zbog kojeg se građanima politika sve više gadi
U ovom je konkretnom slučaju prezir gotovo jedina moguća reakcija. Potez koji su povukli gospođa Opačić i gospodin Varga karakterističan je primjer onih političarskih postupaka zbog kojih se građanima politika sve više gadi. Ne samo kod nas, nego u većini liberalnih demokracija. A kad se građanima politika zgadi, otvara se golemi prostor za prosvjedne stranke i za populizam umjesto demokracije.
I zato su procesi poput jačanja Bandićeva saborskog kluba zastupnika bez izbora dubinski opasni. Takvi procesi kompromitiraju demokraciju kao proces biranja političkih opcija i donošenja političkih odluka utemeljen na volji građana, iskazanoj na izborima, te pretvaraju demokraciju u sustavnu korupciju.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Jesu li svjesni da više nikad nitko neće glasati za njih?
Kad je, pak, riječ o samoj gospođi Opačić i gospodinu Vargi, baš nas zanima što su oni zapravo mislili, pridružujući se Bandićevoj stranci. Jesu li svjesni toga da na idućim izborima za njih nitko neće glasovati i da ne mogu više računati na državne sinekure jer Milan Bandić na svim nacionalnim izborima redovito postiže katastrofalne rezultate.
Opačić i Varga, dakle, nemaju šanse ući u parlament na Bandićevoj list, osim ako ne budu na prva dva mjesta te liste, što čisto sumnjamo. Jesu li mislili na to da upravo anuliraju sav svoj društveni ugled? Razumiju li da su se, ustvari, pridružili potencijalnom osuđeniku za ozbiljan kriminal: protiv Bandića se vode dosta utemeljeni sudski postupci.
Siniša Varga i Milanka Opačić pokazali su se kao političari najnižeg ranga koji bi vjerojatno prešli i u stranku Zdravka Mamića kad bi odbjegli vlasnik Dinama osnovao stranku i ponudio im neznatno bolje uvjete od Milana Bandića. Što zaista nije smiješno, nego katastrofalno za stanje demokracije u Hrvatskoj.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Političari poput Milanke Opačić i Siniše Varge jak su razlog zašto se ljudima sve više gadi politika
Što nam je pokazao prelazak bivših SDP-ovih ministara u stranku Milana Bandića
Kad se građanima politika zgadi otvara se golemi prostor za prosvjedne stranke i za populizam umjesto demokracije. I zato su procesi poput jačanja Bandićeva saborskog kluba zastupnika bez izbora dubinski opasni. Takvi procesi kompromitiraju demokraciju kao proces biranja političkih opcija i donošenja političkih odluka utemeljen na volji građana, iskazanoj na izborima, te pretvaraju demokraciju u sustavnu korupciju.
U redu, možemo biti sarkastični pa konstatirati kako se gospođa Opačić i gospodin Varga savršeno uklapaju u hrvatski Clochemerle u kojem, po samoj logici stvari, bar dio protagonista mora završiti karijeru kod nekoga poput Milana Bandića. Uostalom, bolje informirani saborski novinari već mjesecima tvrde da je samo pitanje vremena kad će “neovisna” Opačić i “neovisni “ Varga prijeći u Bandićevu stranku, što se, eto, ovoga tjedna i realiziralo.
No, kako je ironija kao mjera svih stvari u politici ipak pomalo štetna, ovom je skandalčiću ispravnije pristupiti sasvim ozbiljno. Činjenica je, dakle, da su Milanka Opačić i Siniša Varga u parlament ušli na listi SDP-a.
Činjenica je da su oboje bili ministri u SDP-ovoj Vladi. s tim da Opačić nikada nije bila Milanovićeva podržavateljica, dok je Varga bio baš Milanovićev izbor.
Lašci koji su posve svjesno obmanjivali birače
Činjenica je da je SDP još prije deset godina prekinuo sve veze s Milanom Bandićem i da je Bandić jedan od glavnih političkih neprijatelja SDP-a. Činjenica je da su Opačić i Varga napustili SDP uz obrazloženje da se ne slažu s politikom sadašnjeg vodstva i uz tvrdnju da će djelovati kao neovisni zastupnici. Činjenica je da su ovih dana prešli u stranku zagrebačkog gradonačelnika.
Sve ove činjenice upućuju da su Opačić i Varga tek lašci koji su svjesno obmanjivali birače koji su za njih glasovali, kao i najširu javnost. Kad vam, dakle, netko svjesno laže u lice, a da to baš ne mora (ne radi se, primjerice , o državnim tajnama i nacionalnoj sigurnosti), o toj osobi nećete imati osobito dobro mišljenje. Dapače, vjerojatno ćete se na nju naljutiti, a ako je riječ o osobito ljigavim lažima, možda ćete je početi prezirati.
Potez zbog kojeg se građanima politika sve više gadi
U ovom je konkretnom slučaju prezir gotovo jedina moguća reakcija. Potez koji su povukli gospođa Opačić i gospodin Varga karakterističan je primjer onih političarskih postupaka zbog kojih se građanima politika sve više gadi. Ne samo kod nas, nego u većini liberalnih demokracija. A kad se građanima politika zgadi, otvara se golemi prostor za prosvjedne stranke i za populizam umjesto demokracije.
I zato su procesi poput jačanja Bandićeva saborskog kluba zastupnika bez izbora dubinski opasni. Takvi procesi kompromitiraju demokraciju kao proces biranja političkih opcija i donošenja političkih odluka utemeljen na volji građana, iskazanoj na izborima, te pretvaraju demokraciju u sustavnu korupciju.
Jesu li svjesni da više nikad nitko neće glasati za njih?
Kad je, pak, riječ o samoj gospođi Opačić i gospodinu Vargi, baš nas zanima što su oni zapravo mislili, pridružujući se Bandićevoj stranci. Jesu li svjesni toga da na idućim izborima za njih nitko neće glasovati i da ne mogu više računati na državne sinekure jer Milan Bandić na svim nacionalnim izborima redovito postiže katastrofalne rezultate.
Opačić i Varga, dakle, nemaju šanse ući u parlament na Bandićevoj list, osim ako ne budu na prva dva mjesta te liste, što čisto sumnjamo. Jesu li mislili na to da upravo anuliraju sav svoj društveni ugled? Razumiju li da su se, ustvari, pridružili potencijalnom osuđeniku za ozbiljan kriminal: protiv Bandića se vode dosta utemeljeni sudski postupci.
Siniša Varga i Milanka Opačić pokazali su se kao političari najnižeg ranga koji bi vjerojatno prešli i u stranku Zdravka Mamića kad bi odbjegli vlasnik Dinama osnovao stranku i ponudio im neznatno bolje uvjete od Milana Bandića. Što zaista nije smiješno, nego katastrofalno za stanje demokracije u Hrvatskoj.