Trumpovu Twitter diplomaciju ismijao je predsjednik vanjskopolitičkog odbora gornjeg doma ruskog parlamenta Konstantin Kosačov. Trump je objavio da je planirani susret s Putinom otkazao zato što zarobljeni „brodovi i mornari nisu vraćeni u Ukrajinu iz Rusije“. Kosačov je upozorio da se grad Kerč, u čijoj su luci privezani zaplijenjeni brodovi i u čijem su zatvoru zarobljeni ukrajinski mornari, nalazi na Krimu. Ustvrdivši da brodovi i mornari nisu vraćeni iz Rusije u Ukrajinu, Trump je zapravo priznao da je Krim dio Rusije, komentirao je Kosačov.
Neki drugi komentatori, manje raspoloženi za šalu nego što je to Kosačov, ne negiraju da je aneksija Krima bila nezakonita sa stajališta međunarodnog prava. Ali – upozoravaju oni – to nije jedini takav slučaj u svijetu. Nitko osim Turske ne priznaje Tursku Republiku Sjeverni Cipar, ali ipak nitko ne šalje onamo svoje vojne brodove jer zna da bi ih presrela obalna straža te nepriznate države.
Stanje na terenu važnije od pravnog statusa
Premda Azerbajdžan i dalje smatra da je Gorski Karabah dio njegovog nacionalnog teritorija i premda to jest tako prema kriterijima međunarodnog prava, svatko zna da bi se tamošnje etničke armenske oružane snage suprotstavile pokušaju azerbajdžanskih vojnika da uđu na njihov teritorij.
Direktor moskovskog centra Carnegie Dmitri Trenin navodi upravo te primjere u kontekstu objašnjenja incidenta u Kerčkom tjesnacu 25. studenog. U svim tim slučajevima, navodi Trenin, „svaki pokušaj da se djeluje u skladu s priznatim pravnim statusom, a ne u skladu s geopolitičkom stvarnošću, dovodi do sukoba. Krim spada upravo u tu kategoriju samo što posljedice tamošnjeg sukoba mogu biti znatno ozbiljnije.“
Ukrajinski predsjednik Porošenko i njegovi suradnici očito su očekivali da bi posljedice tog graničnog incidenta mogle biti dalekosežnije nego što se to dosad pokazalo. Premda su i G7 i NATO osudili rusku agresiju, ipak su pozvali na smirivanje situacije i na rješavanje problema pregovorima. Ionako već ozbiljna napetost duž granica Rusije s Europom, gdje se na mnogim mjestima ruske i NATO oružane snage nalaze opasno blizu jedne drugima, tim događajem nije znatno povećana. Vjerojatna ukrajinska namjera da pokrene Zapad na energičnu akciju protiv Rusije ili da barem postroži već postojeće sankcije zasad se nije ostvarila.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Zapad neće ratovati za Ukrajinu
Zapad, pa ni Amerika, koja najotvorenije potiče ukrajinske vlasti na zaoštravanje odnosa s Rusijom, ipak nije spreman ratovati u korist Ukrajine. Amerika će Ukrajini prodati nove kontingente oružja i potaknuti je da se i oružano suprotstavi Rusiji, ali u konačnici očekuje da Ukrajinci ratuju za američke interese, a ne Amerikanci za ukrajinske. Vidljiv je pokušaj ukrajinskih vlasti da problem Krima stavi u središte interesa međunarodne javnosti. U takozvanom normandijskom formatu pregovara se o mogućoj provedbi Sporazumu iz Minska, odnosno o rješavanju problema u dvije pobunjene istočno ukrajinske pokrajine Donjeck i Luhansk. U tom sporazumu Francuska, Njemačka i Rusija figuriraju kao posrednice između službenih ukrajinskih vlasti i pobunjenika.
Krim se u tom sporazumu ne spominje. Na ukrajinski prijedlog da se i o Krimu pregovara u normandijskom formatu ruske su vlasti promptno odgovorile da to nije moguće jer bi se u slučaju Krima pregovori vodili između dviju država dok se u okviru Sporazuma iz Minska pregovori vode između predstavnika pobunjenih ukrajinskih republika i predstavnika ukrajinske države. Predstavnici ruske vlasti općenito upozoravaju da predsjednik Porošenko nije spreman na pregovore o važnim pitanjima. Naprotiv, Ukrajina jednostranim potezima i provokacijama poput ove u blizini Krimskoga mosta kao da želi onemogućiti poboljšanje odnosa između dviju država, tvrdi službena Moskva. Najavljeno ukrajinsko jednostrano razvrgnuće više desetaka međudržavnih sporazuma s Rusijom ističe kao argument za svoju tvrdnju.
Rusofona manjina povod za ruske intervencije
Isto tako, na odluku ukrajinskih vlasti da se muškim državljanima Rusije uzrasta od 16 do 60 godina zabrani ulazak u Ukrajinu, ruske su vlasti uzvratile olakšavanjem ulaska Ukrajinaca na teritorij Ruske Federacije i ubrzanom procedurom dodjele ruskog državljanstva onima koji ga žele. Kad je o ovom posljednjem riječ, jasno je da se ne radi ni o kakvoj humanitarnoj gesti.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Rusija je 2014. godine kao opravdanje za svoje intervencije u Ukrajini koristila argument o ugroženosti onih stanovnika Ukrajine koji govore ruskim jezikom. Ako bi znatan broj njih iskoristio mogućnost da budu primljeni u rusko državljanstvo, Rusija bi u budućnosti mogla imati opravdanje da se u unutrašnje stvari Ukrajine mora uplitati zbog zaštite interesa svojih državljana. Sličan je argument iskorišten kao opravdanje za rusku oružanu intervenciju u Južnoj Osetiji i Abhaziji na teritoriju Gruzije.
Ruska je vlast najodlučnije odbacila tvrdnje ukrajinskog predsjednika Porošenka da Rusija priprema izravan vojni napad na ukrajinski teritorij radi uspostave kopnenog koridora prema Krimu. S ruskim kopnom Krim je sada spojen novosagrađenim Krimskim mostom. Ako bi se teritorij dviju pobunjenih istočno ukrajinskih pokrajina proširio na ukrajinske luke u Azovskome moru Mariupolj i Berdjansk, Rusija bi potpuno zavladala tim morem i time bitno ugrozila sigurnost cijelog crnomorskog bazena, upozorava predsjednik Porošenko. Da bi se spriječilo ostvarivanje takvih namjera, potrebno je da se američki brodovi stacioniraju u Azovskome moru. Rusi ogorčeno uzvraćaju da Porošenko nema nikakve dokaze za takve tvrdnje o ruskim agresivnim namjerama.
Jastrebovi traže ruski entitet u Ukrajini
No, neke osobe koje su bile involvirane u pobunu protiv ukrajinske vlasti 2014. godine ili su je podržavale, a koje i danas na ovaj ili onaj način sponzorira službena Moskva, o tome imaju drukčije stajalište. Tako, primjerice, direktor zaklade Strateška kultura Eduard Popov otvoreno tvrdi da je potreban ne samo kopneni koridor prema Krimu, nego da će se prije ili kasnije uspostaviti ruski entitet Novorusija na teritoriju današnje Ukrajine.
Članak se nastavlja ispod oglasa
„Ta je ideja naprosto privremeno odgođena. Logika zbivanja dovest će do obnove rada u tom smjeru. Ukrajina, to je anti-Rusija. No, bez Novorusije Ukrajina će se pretvoriti u zmiju otrovnicu lišenu otrova. Mislim da će se sve završiti rusko-ukrajinskim ratom u koji nas gura Zapad. Tada će se Ukrajina raspasti na sastavne dijelove koji su umjetno bili uključeni u sastav umjetne ukrajinske države.“
Slično stajalište iskazuje i glavni urednik portala Forum.msk Anatolij Baranov kad kaže: „Koridor uopće ne bi bio suvišan pa se u vezi s tim rukovodstvu Ruske Federacije postavlja pitanje zašto ga nisu probili 2014. kada tome ništa nije stajalo na putu. Zašto su predali Mariupolj koji su pobunjenici već oslobodili?“
Izvanredno stanje kako bi se odgodili izbori
Vidimo, dakle, da se na ruskoj strani, osim službenog stajališta Kremlja koji poziva na suzdržanost, mogu čuti vrlo ratoborni glasovi koji otvoreno najavljuju agresiju prema ukrajinskom teritoriju. Nije sasvim jasno da li je riječ o samostalnim strijelcima koji predstavljaju svojevrsnu opoziciju sadašnjoj ruskoj politici ili se radi tek o pričuvnim igračima koje Kremlj može istaknuti u prve redove ako poželi promijeniti gard prema Ukrajini.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Da je proglašavanje izvanrednog stanja u Ukrajini sračunato na odgodu predsjedničkih izbora koji se trebaju održati 31. ožujka 2019. godine, zaključili su i zapadni i ruski komentatori. Prvobitnu zamisao predsjednika Porošenka da izvanredno stanje traje dva mjeseca Vrhovna rada je odbacila baš zbog mogućeg utjecaja na izbore i prihvatila je samo tridesetodnevno trajanje izvanrednoga stanja.
U tom pogledu Porošenko nije upio. Da bi se moglo raditi o doista karikaturalnoj provedbi izvanrednoga stanje, pokazuju najave da će vojne vježbe za koje se provodi opsežna mobilizacija u deset ukrajinskih pokrajina završiti prije katoličkog Božića, dakle i prije isteka službeno proglašenog trajanja izvanrednog stanja.
Ukrajinskom predsjedniku prijete optužnice
Ali to još ne znači da je Porošenko odustao od namjere da odgodi izbore ili da izvanredno stanje iskoristi za poboljšanje svojih izgleda na izborima ili pak samo zato da izbjegne moguću kaznenu odgovornost koja mu prijeti. Kako navode opozicijski ukrajinski komentatori, predsjednik ima jeke motive da ostane na vlasti. On i nekoliko ljudi iz njegova najužeg kruga predmet su istrage Nacionanog antikorupcijskog biroa, NABA. Ta je organizacija osnovana 2014. godine na inzistiranje Amerikanaca kako bi se borila protiv duboko ukorijenjene korupcije među ukrajinskim političarima. Dok je na predsjedničkoj dužnosti, Porošenko ne može biti procesuiran.
Članak se nastavlja ispod oglasa
No, nakon okončanja mandata mogao bi biti optužen za niz koruptivnih djela. Jedno se tiče tajnog ugovora o kupnji oružja za ukrajinsku vojsku od kompanije kojoj je Porošenko bio vlasnik, a upravljanje je prepustio svom dugogodišnjem partneru. Isto tako Porošenka i ljude iz njegova bližeg okruženja optužuje se da su na uvozu ugljena, koji se koristi kao energent u ukrajinskim termoelektranama, ilegalno zaradili oko pola milijarde dolara. Sagledano u tom kontekstu, izvanredno stanje u Ukrajini moglo bi biti iskorišteno za onemogućavanje rada neželjene agencije NABA čiji su dužnosnici i dosad bili izloženi ozbiljnim političkim pritiscima.
Možda bismo na te političke igre – na kakve smo navikli u istočnoeuropskim tranzicijskim zemljama koje su izvan dometa EU – mogli gledati relativno nezainteresirano kad njihovi akteri ne bi bili spremni da zbog svojih avanturističkih sklonosti ili financijskih interesa pokrenu pravi rat i ozbiljno ugroze europsku sigurnost. Nadamo se da će razum i stvarna vojna i politička moć biti iskorišteni za to da se spriječe najgori scenariji kakvi su, nažalost, danas sve vjerojatniji.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Političke igre Rusije i Ukrajine ne idu u dobrom smjeru; akteri su zbog svojih interesa zbilja spremni pokrenuti rat
Rusija ne popušta, ukrajinski predsjednik je pred izborima nakon kojih bi mogao biti optužen za korupciju
Možda bismo na te političke igre - na kakve smo navikli u istočnoeuropskim tranzicijskim zemljama koje su izvan dometa EU - mogli gledati relativno nezainteresirano kad njihovi akteri ne bi bili spremni da zbog svojih avanturističkih sklonosti ili financijskih interesa pokrenu pravi rat i ozbiljno ugroze europsku sigurnost. Nadamo se da će razum i stvarna vojna i politička moć biti iskorišteni za to da se spriječe najgori scenariji kakvi su, nažalost, danas sve vjerojatniji.
Već u avionu koji je letio prema Argentini američki predsjednik Donald Trump Twitterom je otkazao dugo najavljivani sastanak s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom. To je zasad najvidljiviji rezultat vojne provokacije koju je Ukrajina organizirala 25. studenog u blizini Krimskoga mosta koji spaja kopnenu Rusiju s poluotokom Krimom. Ruska Federacija je 2014. anektirala taj dio ukrajinskog teritorija i od tada ga smatra dijelom svog nacionalnog teritorija kao što akvatorij oko poluotoka smatra svojim teritorijalnim morem.
Trumpovu Twitter diplomaciju ismijao je predsjednik vanjskopolitičkog odbora gornjeg doma ruskog parlamenta Konstantin Kosačov. Trump je objavio da je planirani susret s Putinom otkazao zato što zarobljeni „brodovi i mornari nisu vraćeni u Ukrajinu iz Rusije“. Kosačov je upozorio da se grad Kerč, u čijoj su luci privezani zaplijenjeni brodovi i u čijem su zatvoru zarobljeni ukrajinski mornari, nalazi na Krimu. Ustvrdivši da brodovi i mornari nisu vraćeni iz Rusije u Ukrajinu, Trump je zapravo priznao da je Krim dio Rusije, komentirao je Kosačov.
Neki drugi komentatori, manje raspoloženi za šalu nego što je to Kosačov, ne negiraju da je aneksija Krima bila nezakonita sa stajališta međunarodnog prava. Ali – upozoravaju oni – to nije jedini takav slučaj u svijetu. Nitko osim Turske ne priznaje Tursku Republiku Sjeverni Cipar, ali ipak nitko ne šalje onamo svoje vojne brodove jer zna da bi ih presrela obalna straža te nepriznate države.
Stanje na terenu važnije od pravnog statusa
Premda Azerbajdžan i dalje smatra da je Gorski Karabah dio njegovog nacionalnog teritorija i premda to jest tako prema kriterijima međunarodnog prava, svatko zna da bi se tamošnje etničke armenske oružane snage suprotstavile pokušaju azerbajdžanskih vojnika da uđu na njihov teritorij.
Direktor moskovskog centra Carnegie Dmitri Trenin navodi upravo te primjere u kontekstu objašnjenja incidenta u Kerčkom tjesnacu 25. studenog. U svim tim slučajevima, navodi Trenin, „svaki pokušaj da se djeluje u skladu s priznatim pravnim statusom, a ne u skladu s geopolitičkom stvarnošću, dovodi do sukoba. Krim spada upravo u tu kategoriju samo što posljedice tamošnjeg sukoba mogu biti znatno ozbiljnije.“
Ukrajinski predsjednik Porošenko i njegovi suradnici očito su očekivali da bi posljedice tog graničnog incidenta mogle biti dalekosežnije nego što se to dosad pokazalo. Premda su i G7 i NATO osudili rusku agresiju, ipak su pozvali na smirivanje situacije i na rješavanje problema pregovorima. Ionako već ozbiljna napetost duž granica Rusije s Europom, gdje se na mnogim mjestima ruske i NATO oružane snage nalaze opasno blizu jedne drugima, tim događajem nije znatno povećana. Vjerojatna ukrajinska namjera da pokrene Zapad na energičnu akciju protiv Rusije ili da barem postroži već postojeće sankcije zasad se nije ostvarila.
Zapad neće ratovati za Ukrajinu
Zapad, pa ni Amerika, koja najotvorenije potiče ukrajinske vlasti na zaoštravanje odnosa s Rusijom, ipak nije spreman ratovati u korist Ukrajine. Amerika će Ukrajini prodati nove kontingente oružja i potaknuti je da se i oružano suprotstavi Rusiji, ali u konačnici očekuje da Ukrajinci ratuju za američke interese, a ne Amerikanci za ukrajinske. Vidljiv je pokušaj ukrajinskih vlasti da problem Krima stavi u središte interesa međunarodne javnosti. U takozvanom normandijskom formatu pregovara se o mogućoj provedbi Sporazumu iz Minska, odnosno o rješavanju problema u dvije pobunjene istočno ukrajinske pokrajine Donjeck i Luhansk. U tom sporazumu Francuska, Njemačka i Rusija figuriraju kao posrednice između službenih ukrajinskih vlasti i pobunjenika.
Krim se u tom sporazumu ne spominje. Na ukrajinski prijedlog da se i o Krimu pregovara u normandijskom formatu ruske su vlasti promptno odgovorile da to nije moguće jer bi se u slučaju Krima pregovori vodili između dviju država dok se u okviru Sporazuma iz Minska pregovori vode između predstavnika pobunjenih ukrajinskih republika i predstavnika ukrajinske države. Predstavnici ruske vlasti općenito upozoravaju da predsjednik Porošenko nije spreman na pregovore o važnim pitanjima. Naprotiv, Ukrajina jednostranim potezima i provokacijama poput ove u blizini Krimskoga mosta kao da želi onemogućiti poboljšanje odnosa između dviju država, tvrdi službena Moskva. Najavljeno ukrajinsko jednostrano razvrgnuće više desetaka međudržavnih sporazuma s Rusijom ističe kao argument za svoju tvrdnju.
Rusofona manjina povod za ruske intervencije
Isto tako, na odluku ukrajinskih vlasti da se muškim državljanima Rusije uzrasta od 16 do 60 godina zabrani ulazak u Ukrajinu, ruske su vlasti uzvratile olakšavanjem ulaska Ukrajinaca na teritorij Ruske Federacije i ubrzanom procedurom dodjele ruskog državljanstva onima koji ga žele. Kad je o ovom posljednjem riječ, jasno je da se ne radi ni o kakvoj humanitarnoj gesti.
Rusija je 2014. godine kao opravdanje za svoje intervencije u Ukrajini koristila argument o ugroženosti onih stanovnika Ukrajine koji govore ruskim jezikom. Ako bi znatan broj njih iskoristio mogućnost da budu primljeni u rusko državljanstvo, Rusija bi u budućnosti mogla imati opravdanje da se u unutrašnje stvari Ukrajine mora uplitati zbog zaštite interesa svojih državljana. Sličan je argument iskorišten kao opravdanje za rusku oružanu intervenciju u Južnoj Osetiji i Abhaziji na teritoriju Gruzije.
Ruska je vlast najodlučnije odbacila tvrdnje ukrajinskog predsjednika Porošenka da Rusija priprema izravan vojni napad na ukrajinski teritorij radi uspostave kopnenog koridora prema Krimu. S ruskim kopnom Krim je sada spojen novosagrađenim Krimskim mostom. Ako bi se teritorij dviju pobunjenih istočno ukrajinskih pokrajina proširio na ukrajinske luke u Azovskome moru Mariupolj i Berdjansk, Rusija bi potpuno zavladala tim morem i time bitno ugrozila sigurnost cijelog crnomorskog bazena, upozorava predsjednik Porošenko. Da bi se spriječilo ostvarivanje takvih namjera, potrebno je da se američki brodovi stacioniraju u Azovskome moru. Rusi ogorčeno uzvraćaju da Porošenko nema nikakve dokaze za takve tvrdnje o ruskim agresivnim namjerama.
Jastrebovi traže ruski entitet u Ukrajini
No, neke osobe koje su bile involvirane u pobunu protiv ukrajinske vlasti 2014. godine ili su je podržavale, a koje i danas na ovaj ili onaj način sponzorira službena Moskva, o tome imaju drukčije stajalište. Tako, primjerice, direktor zaklade Strateška kultura Eduard Popov otvoreno tvrdi da je potreban ne samo kopneni koridor prema Krimu, nego da će se prije ili kasnije uspostaviti ruski entitet Novorusija na teritoriju današnje Ukrajine.
„Ta je ideja naprosto privremeno odgođena. Logika zbivanja dovest će do obnove rada u tom smjeru. Ukrajina, to je anti-Rusija. No, bez Novorusije Ukrajina će se pretvoriti u zmiju otrovnicu lišenu otrova. Mislim da će se sve završiti rusko-ukrajinskim ratom u koji nas gura Zapad. Tada će se Ukrajina raspasti na sastavne dijelove koji su umjetno bili uključeni u sastav umjetne ukrajinske države.“
Slično stajalište iskazuje i glavni urednik portala Forum.msk Anatolij Baranov kad kaže: „Koridor uopće ne bi bio suvišan pa se u vezi s tim rukovodstvu Ruske Federacije postavlja pitanje zašto ga nisu probili 2014. kada tome ništa nije stajalo na putu. Zašto su predali Mariupolj koji su pobunjenici već oslobodili?“
Izvanredno stanje kako bi se odgodili izbori
Vidimo, dakle, da se na ruskoj strani, osim službenog stajališta Kremlja koji poziva na suzdržanost, mogu čuti vrlo ratoborni glasovi koji otvoreno najavljuju agresiju prema ukrajinskom teritoriju. Nije sasvim jasno da li je riječ o samostalnim strijelcima koji predstavljaju svojevrsnu opoziciju sadašnjoj ruskoj politici ili se radi tek o pričuvnim igračima koje Kremlj može istaknuti u prve redove ako poželi promijeniti gard prema Ukrajini.
Da je proglašavanje izvanrednog stanja u Ukrajini sračunato na odgodu predsjedničkih izbora koji se trebaju održati 31. ožujka 2019. godine, zaključili su i zapadni i ruski komentatori. Prvobitnu zamisao predsjednika Porošenka da izvanredno stanje traje dva mjeseca Vrhovna rada je odbacila baš zbog mogućeg utjecaja na izbore i prihvatila je samo tridesetodnevno trajanje izvanrednoga stanja.
U tom pogledu Porošenko nije upio. Da bi se moglo raditi o doista karikaturalnoj provedbi izvanrednoga stanje, pokazuju najave da će vojne vježbe za koje se provodi opsežna mobilizacija u deset ukrajinskih pokrajina završiti prije katoličkog Božića, dakle i prije isteka službeno proglašenog trajanja izvanrednog stanja.
Ukrajinskom predsjedniku prijete optužnice
Ali to još ne znači da je Porošenko odustao od namjere da odgodi izbore ili da izvanredno stanje iskoristi za poboljšanje svojih izgleda na izborima ili pak samo zato da izbjegne moguću kaznenu odgovornost koja mu prijeti. Kako navode opozicijski ukrajinski komentatori, predsjednik ima jeke motive da ostane na vlasti. On i nekoliko ljudi iz njegova najužeg kruga predmet su istrage Nacionanog antikorupcijskog biroa, NABA. Ta je organizacija osnovana 2014. godine na inzistiranje Amerikanaca kako bi se borila protiv duboko ukorijenjene korupcije među ukrajinskim političarima. Dok je na predsjedničkoj dužnosti, Porošenko ne može biti procesuiran.
No, nakon okončanja mandata mogao bi biti optužen za niz koruptivnih djela. Jedno se tiče tajnog ugovora o kupnji oružja za ukrajinsku vojsku od kompanije kojoj je Porošenko bio vlasnik, a upravljanje je prepustio svom dugogodišnjem partneru. Isto tako Porošenka i ljude iz njegova bližeg okruženja optužuje se da su na uvozu ugljena, koji se koristi kao energent u ukrajinskim termoelektranama, ilegalno zaradili oko pola milijarde dolara. Sagledano u tom kontekstu, izvanredno stanje u Ukrajini moglo bi biti iskorišteno za onemogućavanje rada neželjene agencije NABA čiji su dužnosnici i dosad bili izloženi ozbiljnim političkim pritiscima.
Možda bismo na te političke igre – na kakve smo navikli u istočnoeuropskim tranzicijskim zemljama koje su izvan dometa EU – mogli gledati relativno nezainteresirano kad njihovi akteri ne bi bili spremni da zbog svojih avanturističkih sklonosti ili financijskih interesa pokrenu pravi rat i ozbiljno ugroze europsku sigurnost. Nadamo se da će razum i stvarna vojna i politička moć biti iskorišteni za to da se spriječe najgori scenariji kakvi su, nažalost, danas sve vjerojatniji.