Portret hrvatskog pravosuđa je portret Miroslav Kutle, tipa koji serijski pobjeđuje državu

Kutle je u utorak zatefterio još jednu velebnu pobjedu nad elementarnim poimanjem Pravde

19.04.2010.,Zagreb - Zupanijski sud u Zagrebu.Sudjenje Josip Soic i drugi,slucaj Komercijalna banka.Miroslav Kutle.
Photo: Davor Puklavec/PIXSELL
FOTO: PIXSELL

Od Kutlinog zlatnog doba nema drastičnih promjena na tragu stvaranja poštenog društva čije bi ljude i imovinu štitili efikasni mehanizmi države. No zato su građani i u Zagrebu nedavno dobili spomenik Kutlinom meceni i mentoru, doktoru Franji Tuđmanu, koji je zajedno sa Šeksom i Pašalićem ujedno bio i otac ovakvog pravosuđa. Još jedan spomenik od navodno tristotinjak u Hrvatskoj i Hercegovini.

Zasuta drugim napetim i važnim stvarima poput štrajka učitelja i pobune potplaćenih medicinskih sestara, silovanja djevojčice u Zadru i teške krize u HDZ-ovoj vladajućoj koaliciji – javnost ovih dana nije imala ni vremena ni koncentracije za novi detalj arhetipskog slučaja Miroslava Kutle. Grdna šteta jer Kutle je u utorak zatefterio još jednu velebnu pobjedu nad elementarnim poimanjem Pravde, koja od njega u ova dva desetljeća gubi otprilike s rezultatom 19 prema jedan.

Diona i Mirna Rovinj: Zastara

Zagrebački Županijski sud u utorak je, dakle, skinuo Kutli s vrata još dva kaznena postupka, oba su obustavljena zbog zastare. Riječ je o poduzećima Diona i Mirna Rovinj iz kojih je najdraži Tuđmanov tajkun – kao i iz niza drugih tvrtki koje je nagomilao u devedesetima – isisavao milijune i milijune i prebacivao ih u kazan svog koruptivnog poslovnog carstva. Na njihov brk podizao je ogromne kredite koje nikad ne bi vratio i služio se raznim drugima malverzacijama raširenima u prljavim vremenima hrvatske pretvorbe i privatizacije.

No, tužiteljstvo je i ovoga puta izgubilo, nisu pomogle ni naknadne dopune u koje je optužba ubacila element ratnog profiterstva, a 120 milijuna iz Dione i 2,7 milijuna iz Mirne Rovinj svi tangirani mogu slobodno zaboraviti.

Jedan proces iz paketa Gradski podrum: Zastara

Tako je serija sudskih zastara u procesima protiv Kutle samo nastavljena, a sol na ranu ljudi kojima je Kutle upropastio život i cijelog hrvatskog društva bit će kumulativni iznos sudskih troškova koje će porezni obveznici morati platiti tajkunu iz Širokog Brijega za sve postupke u kojima mu ova država nije uspjela dokazati krivnju.

Jer, ranije ove godine, prije Dione i rovinjske Mirne koje su pale u utorak, protiv Kutle je u veljači prekinuto suđenje za makinacije u jednom rukavcu slučaja Gradski podrum gdje je iskoristio zaposlene tog poduzeća kako bi stekao dionice. Zgodna je podudarnost da je istog dana, također zbog zastare, sud obustavio postupak i protiv Josipa Gucića, drugog krampusa pljačkaške vlasničke tranzicije koja se pod zaštitom politike odvijala dok se u Hrvatskoj ginulo na ratištima. U oba slučaja optužbe za zlouporabe u gospodarskom poslovanju pale su u vodu. Gucić je, kao i njegov parnjak Kutle, također malverzirao s bankovnim kreditima u korist svoje već zaboravljene tvornice odjeće NIK: zamračeno 127 milijuna kuna.

Tisak i Dubrovačka banka: Zastara i oslobađajuća presuda

U lipnju ove godine za Kutlu se sretni niz nastavio. Na Općinskom kaznenom sudu u Zagrebu pala mu je u krilo i zastara za pljačku u slučaju tvrtke Tisak gdje su se 1996. i 1997. godine, opet “kreativnim” korištenjem kredita, izvlačili milijuni u korist njegove “Globus grupe”. Evo u sretnu penziju sa suda odlazi i njegov ortak, sudac Marin Črnja, kome se također od 2011. sudi u prazno za mutne poslove s Kutlom.

Onda je Kutle u srpnju nepravomoćno oslobođen za poznatu aferu Dubrovačka banka gdje ga se teretilo da je sebi priskrbio 5,1 milijun dolara. Ostalo je misteriozno to što ga je “zbog nedostatka dokaza” sada oslobodio isti sudac koji ga je prije dvije godine osudio na tri i pol godine zatvora i odredio da mora vratiti taj 5,1 milijun dolara.

Miroslavu Kutli, prema tome, ide perfektno, sve bolje i bolje. Tip koji se pod patronatom Tuđmanove vlasti u devedesetima domogao preko dvjesto poduzeća – nakon svih tih silnih godina i dvadesetak sudskih postupaka koje su protiv njega pokrenule institucije države – pravomoćno je osuđen samo u jednom elementu slučaja Gradski podrum.

Njega eno u Hercegovini

Ali majstor se ni tu nije dao zbuniti. Od presude na dvije godine i osam mjeseci zatvora nesmetano je kidnuo 2010. godine kidnuo preko granice u Hercegovinu, gdje se sada bavi novim biznisom sa zdravom hranom. Izjavio je kako se u svoju postojbinu nije pobjegao nego je “otišao” zato što nije imao preduvjete za zaštitu svojih ljudskih prava, “a to su pravo na pravedno suđenje i na zaštitu od politički montiranih procesa”.

Eto to je hrvatsko pravosuđe. Njegov portret u crnom okviru je portret Miroslava Kutle. I zato neka se nitko – a ponajmanje oni – ne duri i ne snebiva nad izvještajem koji je ovih dana izašao van i citira se na međunarodnim adresama Global Financial Integrityja, Međunarodnog samita lidera, MMF-a i Svjetske banke, a u kome je Hrvatska proglašena najkorumpiranijom zemljom u istočnoj Europi. Bolja od nas je čak i Rusija Vladimira Putina.

Imamo najviše sudaca u EU

Kriminal, korupcija i utaje poreza koštali su hrvatske građane više od 35,6 milijardi dolara samo od 2005. do 2014. godine, navodi se u Izvještaju uz konstataciju da Hrvatska pritom ima “najviše sudaca u EU na 100.000 stanovnika, ali najgore rezultate kada je u pitanju povjerenje javnosti, integritet i neovisnost sudova i zalaganje za vladavinu zakona”.

Od Kutlinog zlatnog doba nema, dakle, drastičnih promjena na tragu stvaranja poštenog društva čije bi ljude i imovinu štitili efikasni mehanizmi države. No zato su građani i u Zagrebu nedavno dobili spomenik Kutlinom meceni i mentoru, doktoru Franji Tuđmanu, koji je zajedno sa Šeksom i Pašalićem ujedno bio i praotac ovakvog pravosuđa. Eto im da se utješe još jedan njegov spomenik od navodno tristotinjak u Hrvatskoj i Hercegovini.