Ideja o statutu kojim se izbori za tijela stranke ne smještaju u period nakon parlamentarnih izbora nije bila loša. Bila je katastrofalna.
Vidi se to savršeno jasno na primjeru očekivanog nemira u HDZ-u koji se dao osjetiti već nakon prvih naznaka kandidatura, a stvar je posljednjih dana, još očekivanije, eskalirala u punokrvni unutarstranački predizborni sukob. Onaj s međusobnim spuštanjima, sarkazmima, difamacijama. A tek je krenulo i još je ostalo punih pet tjedana da se priča pretvori u pravi unutarstranački rat – tek nešto više od pola godine prije najvažnijih izbora u političkom životu jedne zemlje – a onda, dakako, i jedne političke stranke – onih za parlament.
Belgijom na Finsku
Miro Kovač je prvo izjavio kako žali “kolege koji su pristali biti u timu Andreja Plenkovića koji će biti opterećeni time da su u njegovom timu” upirući u metafizičku nelogičnost kampanje aktualnog predsjednika stranke. Plenković skoro cijeli mandat Vladu i HDZ vodi s nekoliko bliskih suradnika (prije svih Jandroković i Božinović) koje sad ne kandidira, nego uzima predstavnike unutarstranačke desnice (Medved, Zdravka Bušić) kako bi otklonio kritike o političkom smjeru stanke.
Kovač tu nije stao. Ocijenio je da je Plenković “najsimpatičniji SDP-ovcima”, da možda “intimno želi” veliku koaliciju, a onda i uzvratio nakon nekoliko mjeseci za “finsku” uvredu koju je prema njemu lansirao premijer. U rujnu prošle godine je, naime, kad je Kovač izjavio da bi HDZ trebao raskinuti koaliciju sa SDSS-om, Plenković bio brutalan: “Njegov stav je za politiku HDZ-a i Vlade kompletno irelevantan. Točka. Irelevantan. Dakle, on utječe na politiku HDZ-a isto kao i nekakav građanin Finske u Finskoj”. Kovač je, pak, prekjučer premijera poslao u – Belgiju: “Plenković bi bio izvrstan predsjednik HNS-a ili liberalne stranke u Belgiji, ako zna flamanski”.
Stepinčevo za premijera
I dok se Kovač bavio “lijevim skretanjima”, zamjenik predsjednika HDZ-a Milijan Brkić je, pak, udario na drugi najveći minus koji ispred Plenkovićeve ostavštine stavlja unutarstranačka oporba – neodlučnost. “Što se tiče odlučnosti, brzine, efikasnosti, hrabrosti u donošenju odluka, to mu nedostaje”, kazao je Brkić o predsjedniku HDZ-a.
Plenković nije ostao dužan. Svoje kritičare je optužio za nevjerodostojnost, jer, kako je rekao, tri i pol godine na sastancima “nikad nitko nema ništa protiv, ni zarez, sugestiju, niti bilo što”. A Brkića je udario vrlo direktno i drčno, ustvrdivši da je baš on nakon izbora 2016. godine tražio da se odmah ide u koaliciju s HNS-om, a ne s Mostom. “Neka me demantira ako ne govorim istinu”, poručio je Plenković Brkiću.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Koji je, pak, to odmah i napravio, kazavši da je njegova preferencija tad bio HSS, te da je bio i protiv koalicije s Mostom i s HNS-om. A onda je rečenice umočio u otrov: “Možda je zaboravio, možda je preopterećen svojim poslom, danas je Stepinčevo i ima priliku ispovjediti te riječi”, kazao je Brkić.
Sedam puta Plenković
Sve ovo je mala slika, kroki onog što se dogodilo u samo 24 sata kampanje u HDZ-u, kampanje koja će trajati još 34 dana (ili čak 41, bude li drugog kruga). Dana koji se sitno odbrojavaju i do parlamentarnih izbora (a rejting HDZ-a dodatno zaostaje za SDP-ovim).
I dok je krenulo javno nabacivanje blatom, a nema sumnje da će u medijima u preostalim tjednima biti i još neugodnih otkrića za jednu ili drugu frakciju, na stranačkim digitalnim kanalima – bonaca. Nema drame, nema sukoba, nema, zapravo, ni Mire Kovača, ni Davora Ive Stiera, ni Brkića, ni ostalih “alternativaca”. Ima, dakako, Andreja Plenkovića. U trenutku pisanja ovog teksta na naslovnoj stranici weba HDZ-a prvih sedam priloga je o – Andreju Plenkoviću, garnirano predsjednikovom slikom.
Članak se nastavlja ispod oglasa
“Kandidati za potrebe izborne promidžbe ne mogu koristiti službene mrežne stranice stranke, kako www.hdz.hr tako ni mrežne stranice svih ostalih organizacija HDZ-a, stranice na društvenim mrežama ili aplikaciju HDZ-a”, kaže se u prošlog tjedna usvojenim Pravilima izborne promidžbe za unutarstranačke izbore. Jasno je, dakle, zbog čega je na stranici HDZ-a Miro Kovač posljednji put spomenut kad je 3. siječnja objavljena njegova poruka podrške Kolindi Grabar-Kitarović.
Autoritarnost
Posve je, dakle, očito da će stranački establišment iskoristiti sve moguće prednosti koje im ta pozicija nosi, te da će nastojati maksimalno umanjiti doseg poruka svojih konkurenata. Da se tako nešto na ovoj skali događa u cijelom društvu, slobodno bi ga mogli krstiti – autoritarnim.
Teško je vjerovati da će u tim uvjetima biti održano ono o čemu uporno govore mnogi dužnosnici stranke – jedinstvo HDZ-a. Što je i logična posljedica ideje o neobičnom terminu unutarstranačkih izbora. Koja nije bila loša. Nego katastrofalna.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Posljednja 24 sata eksplicitno su nam pokazala što možemo očekivati od izbora u HDZ-u: Bit će gadno
Dok stranački kanali autistično promoviraju Plenkovića, uvrede su se počele i javno razmjenjivati
I dok je krenulo javno nabacivanje blatom, a nema sumnje da će u medijima u preostalim tjednima biti i još neugodnih otkrića za jednu ili drugu frakciju, na stranačkim digitalnim kanalima - bonaca. Nema drame, nema sukoba, nema, zapravo, ni Mire Kovača, ni Davora Ive Stiera, ni Brkića, ni ostalih “alternativaca”. Ima, dakako, Andreja Plenkovića.
Ideja o statutu kojim se izbori za tijela stranke ne smještaju u period nakon parlamentarnih izbora nije bila loša. Bila je katastrofalna.
Vidi se to savršeno jasno na primjeru očekivanog nemira u HDZ-u koji se dao osjetiti već nakon prvih naznaka kandidatura, a stvar je posljednjih dana, još očekivanije, eskalirala u punokrvni unutarstranački predizborni sukob. Onaj s međusobnim spuštanjima, sarkazmima, difamacijama. A tek je krenulo i još je ostalo punih pet tjedana da se priča pretvori u pravi unutarstranački rat – tek nešto više od pola godine prije najvažnijih izbora u političkom životu jedne zemlje – a onda, dakako, i jedne političke stranke – onih za parlament.
Belgijom na Finsku
Miro Kovač je prvo izjavio kako žali “kolege koji su pristali biti u timu Andreja Plenkovića koji će biti opterećeni time da su u njegovom timu” upirući u metafizičku nelogičnost kampanje aktualnog predsjednika stranke. Plenković skoro cijeli mandat Vladu i HDZ vodi s nekoliko bliskih suradnika (prije svih Jandroković i Božinović) koje sad ne kandidira, nego uzima predstavnike unutarstranačke desnice (Medved, Zdravka Bušić) kako bi otklonio kritike o političkom smjeru stanke.
Kovač tu nije stao. Ocijenio je da je Plenković “najsimpatičniji SDP-ovcima”, da možda “intimno želi” veliku koaliciju, a onda i uzvratio nakon nekoliko mjeseci za “finsku” uvredu koju je prema njemu lansirao premijer. U rujnu prošle godine je, naime, kad je Kovač izjavio da bi HDZ trebao raskinuti koaliciju sa SDSS-om, Plenković bio brutalan: “Njegov stav je za politiku HDZ-a i Vlade kompletno irelevantan. Točka. Irelevantan. Dakle, on utječe na politiku HDZ-a isto kao i nekakav građanin Finske u Finskoj”. Kovač je, pak, prekjučer premijera poslao u – Belgiju: “Plenković bi bio izvrstan predsjednik HNS-a ili liberalne stranke u Belgiji, ako zna flamanski”.
Stepinčevo za premijera
I dok se Kovač bavio “lijevim skretanjima”, zamjenik predsjednika HDZ-a Milijan Brkić je, pak, udario na drugi najveći minus koji ispred Plenkovićeve ostavštine stavlja unutarstranačka oporba – neodlučnost. “Što se tiče odlučnosti, brzine, efikasnosti, hrabrosti u donošenju odluka, to mu nedostaje”, kazao je Brkić o predsjedniku HDZ-a.
Plenković nije ostao dužan. Svoje kritičare je optužio za nevjerodostojnost, jer, kako je rekao, tri i pol godine na sastancima “nikad nitko nema ništa protiv, ni zarez, sugestiju, niti bilo što”. A Brkića je udario vrlo direktno i drčno, ustvrdivši da je baš on nakon izbora 2016. godine tražio da se odmah ide u koaliciju s HNS-om, a ne s Mostom. “Neka me demantira ako ne govorim istinu”, poručio je Plenković Brkiću.
Koji je, pak, to odmah i napravio, kazavši da je njegova preferencija tad bio HSS, te da je bio i protiv koalicije s Mostom i s HNS-om. A onda je rečenice umočio u otrov: “Možda je zaboravio, možda je preopterećen svojim poslom, danas je Stepinčevo i ima priliku ispovjediti te riječi”, kazao je Brkić.
Sedam puta Plenković
Sve ovo je mala slika, kroki onog što se dogodilo u samo 24 sata kampanje u HDZ-u, kampanje koja će trajati još 34 dana (ili čak 41, bude li drugog kruga). Dana koji se sitno odbrojavaju i do parlamentarnih izbora (a rejting HDZ-a dodatno zaostaje za SDP-ovim).
I dok je krenulo javno nabacivanje blatom, a nema sumnje da će u medijima u preostalim tjednima biti i još neugodnih otkrića za jednu ili drugu frakciju, na stranačkim digitalnim kanalima – bonaca. Nema drame, nema sukoba, nema, zapravo, ni Mire Kovača, ni Davora Ive Stiera, ni Brkića, ni ostalih “alternativaca”. Ima, dakako, Andreja Plenkovića. U trenutku pisanja ovog teksta na naslovnoj stranici weba HDZ-a prvih sedam priloga je o – Andreju Plenkoviću, garnirano predsjednikovom slikom.
“Kandidati za potrebe izborne promidžbe ne mogu koristiti službene mrežne stranice stranke, kako www.hdz.hr tako ni mrežne stranice svih ostalih organizacija HDZ-a, stranice na društvenim mrežama ili aplikaciju HDZ-a”, kaže se u prošlog tjedna usvojenim Pravilima izborne promidžbe za unutarstranačke izbore. Jasno je, dakle, zbog čega je na stranici HDZ-a Miro Kovač posljednji put spomenut kad je 3. siječnja objavljena njegova poruka podrške Kolindi Grabar-Kitarović.
Autoritarnost
Posve je, dakle, očito da će stranački establišment iskoristiti sve moguće prednosti koje im ta pozicija nosi, te da će nastojati maksimalno umanjiti doseg poruka svojih konkurenata. Da se tako nešto na ovoj skali događa u cijelom društvu, slobodno bi ga mogli krstiti – autoritarnim.
Teško je vjerovati da će u tim uvjetima biti održano ono o čemu uporno govore mnogi dužnosnici stranke – jedinstvo HDZ-a. Što je i logična posljedica ideje o neobičnom terminu unutarstranačkih izbora. Koja nije bila loša. Nego katastrofalna.