Predsjednik je žestoko napao GONG. Optužio je tu nevladinu udrugu, uz objašnjenje da želi da javnost zna punu istinu, za bliskost sa SDP-om. Očešao je i Peđu Grbina. Bio je početak jeseni, 2019. godine. Predsjednik koji se obračunavao s, kako ju je nazvao, “lijevom nevladinom organizacijom”, bio je predsjednik Vlade Republike Hrvatske, Andrej Plenković.
Korifeji desnice
“Bore se za komad tuđeg kruha cijelo vrijeme”, izgovorio je Milanović u maniri klasičnih korifeja desnice, kakvima neopisivo na jetra ide cijeli ekosustav nevladinih udruga, koje se jednom sumnjiči da troše proračunski novac, a drugi put da ih financiraju ovi ili oni neprijatelji države.
Predsjedniku Republike, dakle, ni izdaleka ne pada na pamet da stisne kočnicu, kao da mu nimalo ne smeta što su njegovi nastupi postali glavna medijska zabava ovog tjedna i što je sve ono za što se, kako sam tvrdi, zalaže – palo u potpuno drugi plan.
Zaludu je minutu-dvije u istupu dugom dvadeset minuta posvetiti objašnjavanju toga da se, legitimna i opaka, pitanja o radu istražnih tijela i pravosuđa tiču prava svih građana, da postoji opasnost da netko jednom bude progonjen iako nije kriv i da se izvuku oni koji ne bi trebali – kad je jača od svega predsjednikova potreba da se svakom tko ga se ohrabrio kritizirati kaže do kraja sve što misli da ga ide.
Pojačavanje tona
“Znaju ljudi s kim imaju posla, izabrali su me”, zvuči donekle suvislo kao pokušaj opravdavanja okršaja visokog intenziteta sa svojim kritičarima koji više nisu ni serijal, nego sapunica – toliko imaju epizoda i idu svakog dana. Ali, takvu vrstu obračunavanja nismo mogli čuti u kampanji, možda tek donekle na prvoj debati s Kolindom Grabar-Kitarović, nakon kojeg je Milanović primjetno snizio ton. Sad ga, iz dana u dan, još i pojačava, a krug onih s kojima ulazi u fajt sve je širi.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Pa je, eto, tako u njega upao i Peđa Grbin, favorit za mjesto predsjednika stranke koju je skoro puno desetljeće vodio i Zoran Milanović kojemu je očito zasmetala Grbinova izjava o tome da pravo na političku komunikaciju i iznošenje stajališta nitko “ne smije odricati, a pogotovo ne na bilo koji način napadati”.
Štićenik na čelu SDP-a?
Predsjednik je to doživio kao da se njemu odriče pravo na kritiku, te otpovrnuo Grbinu da “nije uspio složiti suvislu rečenicu”, nazvavši ga pritom – ne bez patroniziranja – “svojim prijateljem i štićenikom”. E sad, lako što je mogući predsjednik SDP-a dobio porciju jezikove juhe od predsjednika Republike kojeg je SDP podržao u usponu do Pantovčaka. U sapunici “njegovog obračuna s njima”, koju Milanović strasno nastavlja iz dana u dan, čini se da se dolazi do faze u kojoj predsjednik Republike može postati/postaje politički teret za SDP.
Pritom, Milanovićeva potpuna stranačka neopredijeljenost kao predsjednika Republike je razumljiva i, uostalom, najavljena još u noći izborne pobjede. Ali, željom da svih tretira jednako, predsjednik neće izbrisati činjenicu da je desetljeće vodio SDP i da je to stranka koja mu je dala ključnu podršku na predsjedničkim izborima.
Članak se nastavlja ispod oglasa
“Ta žena”
I da je čovjeku na kojeg će Grbin (ili možda Kolar, u ovom kontekstu je sasvim svejedno) povesti SDP u pokušaju da se vrati na vlast, sasvim dovoljno da mudro šuti (što je nakon svog učešća u okršajima s Milanovićem i napravio) te se tako uspije javnosti prodati kao odmjeren i seriozan političar.
A još prije dva tjedna, bahati predsjednik koji je vrijeđao zastupnike i zastupnice dolazeći i do granica seksizma (ne, nitko, pa ni pravobraniteljica za ravnopravnost spolova nije reagirao kad je Mirelu Ahmetović nazvao – “ta žena”) bio je predsjednik – Vlade. Isti onaj koji je lani “prokazivao” GONG, Andrej Plenković.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Postaje li Zoran Milanović teret za SDP?
Predsjedniku Republike ni izdaleka ne pada na pamet da stisne kočnicu
“Znaju ljudi s kim imaju posla, izabrali su me”, zvuči donekle suvislo kao pokušaj opravdavanja okršaja visokog intenziteta sa svojim kritičarima koji više nisu ni serijal, nego sapunica – toliko imaju epizoda i idu svakog dana. Ali, takvu vrstu obračunavanja nismo mogli čuti u kampanji, možda tek donekle na prvoj debati s Kolindom Grabar-Kitarović, nakon kojeg je Milanović primjetno snizio ton. Sad ga, iz dana u dan, još i pojačava, a krug onih s kojima ulazi u fajt sve je širi.
Predsjednik je žestoko napao GONG. Optužio je tu nevladinu udrugu, uz objašnjenje da želi da javnost zna punu istinu, za bliskost sa SDP-om. Očešao je i Peđu Grbina. Bio je početak jeseni, 2019. godine. Predsjednik koji se obračunavao s, kako ju je nazvao, “lijevom nevladinom organizacijom”, bio je predsjednik Vlade Republike Hrvatske, Andrej Plenković.
Dosta sličan napad na GONG (a očešao je i Peđu Grbina) koji je u petak isporučio drugi predsjednik, predsjednik Republike Zoran Milanović, bitnije se razlikovao tek u jednom detalju – tamo gdje je aktiviste GONG-a Plenković nazivao “trbuhozborcima”, Milanović je upotrijebio naziv “kruhoborci”.
Korifeji desnice
“Bore se za komad tuđeg kruha cijelo vrijeme”, izgovorio je Milanović u maniri klasičnih korifeja desnice, kakvima neopisivo na jetra ide cijeli ekosustav nevladinih udruga, koje se jednom sumnjiči da troše proračunski novac, a drugi put da ih financiraju ovi ili oni neprijatelji države.
Predsjedniku Republike, dakle, ni izdaleka ne pada na pamet da stisne kočnicu, kao da mu nimalo ne smeta što su njegovi nastupi postali glavna medijska zabava ovog tjedna i što je sve ono za što se, kako sam tvrdi, zalaže – palo u potpuno drugi plan.
Zaludu je minutu-dvije u istupu dugom dvadeset minuta posvetiti objašnjavanju toga da se, legitimna i opaka, pitanja o radu istražnih tijela i pravosuđa tiču prava svih građana, da postoji opasnost da netko jednom bude progonjen iako nije kriv i da se izvuku oni koji ne bi trebali – kad je jača od svega predsjednikova potreba da se svakom tko ga se ohrabrio kritizirati kaže do kraja sve što misli da ga ide.
Pojačavanje tona
“Znaju ljudi s kim imaju posla, izabrali su me”, zvuči donekle suvislo kao pokušaj opravdavanja okršaja visokog intenziteta sa svojim kritičarima koji više nisu ni serijal, nego sapunica – toliko imaju epizoda i idu svakog dana. Ali, takvu vrstu obračunavanja nismo mogli čuti u kampanji, možda tek donekle na prvoj debati s Kolindom Grabar-Kitarović, nakon kojeg je Milanović primjetno snizio ton. Sad ga, iz dana u dan, još i pojačava, a krug onih s kojima ulazi u fajt sve je širi.
Pa je, eto, tako u njega upao i Peđa Grbin, favorit za mjesto predsjednika stranke koju je skoro puno desetljeće vodio i Zoran Milanović kojemu je očito zasmetala Grbinova izjava o tome da pravo na političku komunikaciju i iznošenje stajališta nitko “ne smije odricati, a pogotovo ne na bilo koji način napadati”.
Štićenik na čelu SDP-a?
Predsjednik je to doživio kao da se njemu odriče pravo na kritiku, te otpovrnuo Grbinu da “nije uspio složiti suvislu rečenicu”, nazvavši ga pritom – ne bez patroniziranja – “svojim prijateljem i štićenikom”. E sad, lako što je mogući predsjednik SDP-a dobio porciju jezikove juhe od predsjednika Republike kojeg je SDP podržao u usponu do Pantovčaka. U sapunici “njegovog obračuna s njima”, koju Milanović strasno nastavlja iz dana u dan, čini se da se dolazi do faze u kojoj predsjednik Republike može postati/postaje politički teret za SDP.
Pritom, Milanovićeva potpuna stranačka neopredijeljenost kao predsjednika Republike je razumljiva i, uostalom, najavljena još u noći izborne pobjede. Ali, željom da svih tretira jednako, predsjednik neće izbrisati činjenicu da je desetljeće vodio SDP i da je to stranka koja mu je dala ključnu podršku na predsjedničkim izborima.
“Ta žena”
I da je čovjeku na kojeg će Grbin (ili možda Kolar, u ovom kontekstu je sasvim svejedno) povesti SDP u pokušaju da se vrati na vlast, sasvim dovoljno da mudro šuti (što je nakon svog učešća u okršajima s Milanovićem i napravio) te se tako uspije javnosti prodati kao odmjeren i seriozan političar.
A još prije dva tjedna, bahati predsjednik koji je vrijeđao zastupnike i zastupnice dolazeći i do granica seksizma (ne, nitko, pa ni pravobraniteljica za ravnopravnost spolova nije reagirao kad je Mirelu Ahmetović nazvao – “ta žena”) bio je predsjednik – Vlade. Isti onaj koji je lani “prokazivao” GONG, Andrej Plenković.