Potres je samo drastično naglasio čudovišne razmjere 20-godišnje vladavine Milana Bandića

Ova katastrofa koju sada imamo saldo je Bandićeve vladavine od 2000. godine

Sve što smo u ta dva desetljeća dobili za taj golemi gradski proračun - za koji će ove godine od poreznih obveznika biti iscijeđeno 8,547 milijardi kuna - svodi se na malograđansku šminku, površno krpanje i prefarbavanje nikad konstrukcijski obnovljenih zgrada, tisuće besmislenih stupića po ulicama i vječnu pompu oko svakog sitnog koraka na koji se odluči Bandićeva gradska administracija

Bilo nam je jasno i prije kakva je jeziva i opasna podrtina centar Zagreba. Ne samo sve te stare stambene zgrade prekrasnih fasada, ali crnih kao crni mulj, s rasklimanim balkončićima i raspadnutim ukrasima na pročeljima, nego i gomila javnih objekata u kojima su bolnice, muzeji, sjedišta administracije i sve ono što nam je navodno važno. Ali prije bar nije bilo potresa.

Sada kad nam se i to zlo sručilo na glave pa gradonačelnik Milan Bandić galantno objavljuje kako, zamisli, 20 posto svoje plaće poklanja za saniranje posljedica, krajnji je čas da se kaže: Nikad više. Kad smo već kod plaća, veleposlanik SAD-a u Zagrebu dao je gradu cijelu svoju u humanitarne svrhe dok naš gradonačelnik smatra kako čini veliko djelo odvajajući se od petine.

Jeftina šminka, krpanje i prefarbavanje

Bandić vlada u Zagrebu od 2000. godine, to je ukupno dvadeset, a glavni grad održavan je gore nego napuštena štala.

Sve što smo u ta dva desetljeća dobili za taj golemi gradski proračun – za koji će ove godine od poreznih obveznika biti iscijeđeno 8,547 milijardi kuna – svodi se na malograđansku šminku, površno krpanje i prefarbavanje nikad konstrukcijski obnovljenih zgrada, tisuće besmislenih stupića po ulicama i vječnu pompu oko svakog sitnog koraka na koji se odluči Bandićeva gradska administracija.

Sljepilo građana

I evo sada skupo plaćamo cijenu tog sljepila velikog broja građana Zagreba koji su, pored fizički zdravih očiju, uporno izlazili na izbore i glasali za tog populističkog glumca iz Pogane Vlake koji sebe oslovljava u trećem licu kao da je car i kralj.

Bila sam nedavno s djecom u zagrebačkom Prirodoslovnom muzeju smještenom u gornjogradskoj palači Amadeo i zaprepastilo me do koje je mjere naočigled raspadnuta ta vrijedna kurija. Kakva sramota, pomislila sam. Da drmne potres, sve bi se ovo pretvorilo u prah.

Razrušene bolnice, muzeji, škole

I, naravno, zdanje Hrvatskog prirodoslovnog muzeja u nedjelju je teško stradalo. Svi su zidovi i katovi popucali, u krš se rasuo gotovo kompletan stalni postav vjeverica i lisica, morskih pasa, rijetkih kukaca i drugih eksponata života na zemlji. Ono što je ostalo mora se evakuirati. Gdje i kamo?

Ista stvar posvuda. Potres je devastirao objekte 67 obrazovnih institucija – fakulteta, škola i prekrasnu zgradu Sveučilišta u kojoj je i Pravni fakultet. Skoro sve stare bolnice, građene prije stotinjak i više godina, djelomično su uništene, a neke su potpuno srušene. Bolnica za plućne bolesti na Jordanovcu više ne postoji. Ozbiljno je razvaljen stari kompleks Klinike za traumatologiju u Draškovićevoj, dijelovi bolnice na Šalati i dječje bolnice u Klaićevoj. Ispražnjene su Klinika za ženske bolesti i porode u Petrovoj i ortopedija u Božidarevićevoj.

Ozbiljne rekonstrukcije bit će potrebne da se spase potpuno neupotrebljivi Povijesni muzej i Školski muzej, rasklimana konstrukcija Arheološkog muzeja, Gliptoteke HAZU, Muzeja za umjetnost i obrt, Etnografskog muzeja, Šenoine kuće i drugih zdanja u kojima se čuvala neprocjenjiva kulturna baština.

Milijarde eura za obnovu

Sve u svemu, u Zagrebu su stradale građevine iz doba secesije, klasicizma i art decoa, palače i kurije, Gornji grad i kompletna povijesna jezgra s kućama starima i do 200 godina i gotovo sve glavne ulice u centru. Milijarde eura koštat će sva ta ulaganja s kojima će se morati intervenirati da se saniraju posljedice ove kataklizme koja je tako stravično pogodila kulturu, zdravstvo, prosvjetu, sudstvo, sjedišta institucija i tvrtki.

Svaka osma zgrada za stanovanje koju su do sada pregledali interventni timovi statičara opasna je po život, stanari ne smiju unutra, za mnoge nema druge nego rušenje. U ostalima koje su oštećene, a svima je uglavnom po sto i više godina, tek će se zbrajati štete.

Kako je Prag mogao biti obnovljen?

To nije nikoga iznenadilo jer je stanje objekata u starim dijelovima grada dobro poznato, na to su odavna upozoravali stručnjaci Građevinskog fakulteta. S kuća u kojima živi više mojih poznanika u nedjelju su pali krovovi, a zidovi i dimnjaci su se urušili. Ali Milan Bandić za taj akutni problem nikad nije imao nikakve politike iako su razne mogućnosti bile na raspolaganju.

Cijeli stari dio Praga obnovljen je od temelja do krovova najviše sredstvima EU. Kad se gleda odozgo, sa Hradčana, vidiš samo nove crvene krovove. Ali Prag je očito imao odgovorne vlasti. Mi imamo pozera s nekoliko korupcijskih sudskih postupaka za vratom, opsjenara poznatog po drskosti i nesuvislom lupetanju koji ‘dela’ s našim novcem po principu jeftinih efekata.

Pet posto i slikajte se

A kako se Zagrepčani kojima predstoje ogromni izdaci za popravak razrušenih stanova ne bi zanosili neumjesnim nadama da će im bar sada Grad pomoći, Bandić je već preventivno organizirao press konferenciju. Nadoknadu od pet posto troška za obnovu, rečeno je, mogu dobiti ‘samo oni koji imaju najmanje 60 posto štete na objektu’. Pet posto i slikajte se.

A u međuvremenu, u gradu gdje je zbog epidemije korone zaustavljen sav javni promet, gradonačelnik naplaćuje ljudima parkiranje kao da je sve u redu i građane poziva da uplate na ‘gradski’ račun za sanaciju šteta. Ova katastrofa koju sada imamo saldo je dvadesetogodišnje vladavine Milana Bandića. Potres je samo drastično naglasio njene čudovišne razmjere.