Ususret završnom glasanju 5. siječnja, pa sve do sinoćnjeg sučeljavanja dvoje predsjedničkih finalista na RTL-u, naveliko se dere ista koza. Nevoljnica se odaziva na više imena i nadimaka. To su Zajedništvo, Sloga i Pomirba. Inače uobičajeno stanje zakrvljenih političkih podjela, povijesnih rascjepa i bespoštednog svjetonazorskog rata unutar hrvatskog društva zabašuruju predsjednički kandidati i njihovi stožeri naglo popularizirajući tezu da se ipak svi u ovoj zemlji – kao – možemo i moramo uvažavati.
Milozvučje je nastupilo jer u drugom krugu treba dobiti što više tuđih birača. I utoliko je Kolinda Grabar Kitarović – pogotovo nakon što ju je Škoro zamalo potukao – navalila do besvijesti ponavljati kako želi ”Hrvatsku koja se ne dijeli”. Iako u međuvremenu nije odoljela da samu sebe ne proglasi jedinim ispravnim izborom ”one prave Hrvatske”.
Odjednom su svi za zajedništvo
Odjednom su ”okupljanje” i ”svehrvatska pomirba” na srcu čak i Milijanu Brkiću, koji je sramotno upućivao prstom preko granice ljude kojima je ovdje dom ako se zbog Karamarkove i njegove ekstremističke politike nisu osjećali ugodno u Hrvatskoj. U međuvremenu su tisuće i tisuće stvarno i otišle. No sad, kad treba izgurati Kolindu u još jedan mandat, Vasi je postao dobar svatko pa svakoga animira da ne bude ”Juda” i ne da glas Milanoviću.
Na izgradnju Hrvatske kao ”normalne” republike svih građana, ”ravnopravnih i jednakopravnih”, u kojoj treba poštivati one koji nisu skrojeni na tvoju sliku i priliku, sada mobilizira javnost i Zoran Milanović. Autor one neodmjerene budnice ”Mi ili Oni” danas gandijevski agitira za društvo mekoće i strpljivosti.
Prostodušna publika zbunjeno zirka na tu plastičnu zelenu travu općeg slaganja i razumijevanja koja je na brzaka razmotana i razastrta preko hrvatskih urvina, graba i blatnjavih rupa. Politika je već generacije uspješno naputila da se militantno svrstavaju iza ideoloških, nacionalnih i vjerskih barikada i mnogi ovo sada baš ne kapiraju.
Poklat će se čim izbori prođu
No čudesna je stvar, naravno, samo u tome da suparnički predsjednički timovi propagiraju pobratimstvo i humanizam za potrebe privlačenja što većeg broja glasača. Priča o tome kako svi moramo biti dobri i tolerantni jedni prema drugima šuplja je utoliko kao truli orah. Poklat će se opet čim ovo na biralištima prođe. Da je tako pokazala je već i debata Kolinde Grabar Kitarović i Zorana Milanovića u ponedjeljak navečer u kojoj je Milanović režao i puhao, a Kolinda se usiljeno smješkala istresajući pred javnost dosta veliku zbirku floskula, krivotvorina, a mjestimično i otvorenih laži.
Članak se nastavlja ispod oglasa
No, kamo sreće da su pozivi na smekšavanje strasti stvarno od srca. Jer građanima ove naše države doista je potreban mir u glavama, a on može proizaći samo iz sasvim drugačijeg poimanja odnosa među ljudima nego što im je inducirano do sada. Mala škola tolerancije smirila bi u doglednom roku naše nenormalno zaraćeno društveno stanje, a to bi sve učinilo boljim, čak i vražji BDP. Ali za to je potrebna neka iskrena platforma koja neće trajati od danas do sutra i koja se neće ugasiti kao napukla žarulja čim motivi za politikantsku računicu prođu.
Pritom smisao ”zajedništva, sloge i pomirbe” ne može biti u tome da svi, po svetom diktatu s povlaštenog moćnog mjesta, misle isto jer drugačije se razmišlja o svemu i svačemu čak i unutar iste obitelji, a kamoli u jednoj državi. Dakle, to ne, sačuvajbože.
‘Tvoja je stvar…’
Na koju ćeš nogu ustati i kome ćeš pljeskati natura se u jednoumlju. I nema prave i krive Hrvatske, svaka je prava, samo nije ona koja krade, zarađuje na kriminalu, korumpira i nasilnički progoni miran svijet zbog osobina koje su mu prirođene ili zbog njegovog privatnog načina života. To je crta i granica, sve drugo mora biti prihvaćeno i slobodno.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Znači tvoja je stvar želiš li imati petero djece. Ili nijedno. Kojem se bogu moliš i moliš li se uopće. Kakvo ti je prezime. Za koga glasaš. Padaš li više na Tuđmana ili na Tita. Jesi li hetero ili gay. Jesi li za brak ili protiv braka. Domoljub koji vješa zastavu na prozor ili ti se fućka. Svjetonazorski liberal ili tradicionalist. Za vjeronauk ili protiv. Pro-life ili pro-choice. Hrvat, Srbin ili Ciganin.
Toj finoći i blagosti ljude treba učiti. A ovdje će, bojim se, još milijuni kubika vode proteći ispod savskog mosta dok takav standardni odgoj uđe u pedagogiju i andragogiju ovog naroda. Jednom sigurno hoće, kao i u zemljama stare kulture koje su ove primarne lekcije odavna svladali. Ali treba to doživjeti s političarima koji samo zaglume kad im zatreba da su široki i otvoreni, a onda pokažu svoje pravo, isključivo lice na prvoj krivini.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Pozivi na zajedništvo, okupljanje i slogu posve su šuplji. Ovo društvo treba učiti finoći i blagosti
Suparnički predsjednički timovi propagiraju pobratimstvo i humanizam samo za potrebe privlačenja što većeg broja glasača
Odjednom su ''okupljanje'' i ''svehrvatska pomirba'' na srcu čak i Milijanu Brkiću, koji je sramotno upućivao prstom preko granice ljude kojima je ovdje dom ako se zbog Karamarkove i njegove ekstremističke politike nisu osjećali ugodno u Hrvatskoj. U međuvremenu su tisuće i tisuće stvarno i otišle. No sad, kad treba izgurati Kolindu u još jedan mandat, Vasi je postao dobar svatko pa svakoga animira da ne bude ''Juda'' i ne da glas Milanoviću.
Ususret završnom glasanju 5. siječnja, pa sve do sinoćnjeg sučeljavanja dvoje predsjedničkih finalista na RTL-u, naveliko se dere ista koza. Nevoljnica se odaziva na više imena i nadimaka. To su Zajedništvo, Sloga i Pomirba. Inače uobičajeno stanje zakrvljenih političkih podjela, povijesnih rascjepa i bespoštednog svjetonazorskog rata unutar hrvatskog društva zabašuruju predsjednički kandidati i njihovi stožeri naglo popularizirajući tezu da se ipak svi u ovoj zemlji – kao – možemo i moramo uvažavati.
Milozvučje je nastupilo jer u drugom krugu treba dobiti što više tuđih birača. I utoliko je Kolinda Grabar Kitarović – pogotovo nakon što ju je Škoro zamalo potukao – navalila do besvijesti ponavljati kako želi ”Hrvatsku koja se ne dijeli”. Iako u međuvremenu nije odoljela da samu sebe ne proglasi jedinim ispravnim izborom ”one prave Hrvatske”.
Odjednom su svi za zajedništvo
Odjednom su ”okupljanje” i ”svehrvatska pomirba” na srcu čak i Milijanu Brkiću, koji je sramotno upućivao prstom preko granice ljude kojima je ovdje dom ako se zbog Karamarkove i njegove ekstremističke politike nisu osjećali ugodno u Hrvatskoj. U međuvremenu su tisuće i tisuće stvarno i otišle. No sad, kad treba izgurati Kolindu u još jedan mandat, Vasi je postao dobar svatko pa svakoga animira da ne bude ”Juda” i ne da glas Milanoviću.
Na izgradnju Hrvatske kao ”normalne” republike svih građana, ”ravnopravnih i jednakopravnih”, u kojoj treba poštivati one koji nisu skrojeni na tvoju sliku i priliku, sada mobilizira javnost i Zoran Milanović. Autor one neodmjerene budnice ”Mi ili Oni” danas gandijevski agitira za društvo mekoće i strpljivosti.
Prostodušna publika zbunjeno zirka na tu plastičnu zelenu travu općeg slaganja i razumijevanja koja je na brzaka razmotana i razastrta preko hrvatskih urvina, graba i blatnjavih rupa. Politika je već generacije uspješno naputila da se militantno svrstavaju iza ideoloških, nacionalnih i vjerskih barikada i mnogi ovo sada baš ne kapiraju.
Poklat će se čim izbori prođu
No čudesna je stvar, naravno, samo u tome da suparnički predsjednički timovi propagiraju pobratimstvo i humanizam za potrebe privlačenja što većeg broja glasača. Priča o tome kako svi moramo biti dobri i tolerantni jedni prema drugima šuplja je utoliko kao truli orah. Poklat će se opet čim ovo na biralištima prođe. Da je tako pokazala je već i debata Kolinde Grabar Kitarović i Zorana Milanovića u ponedjeljak navečer u kojoj je Milanović režao i puhao, a Kolinda se usiljeno smješkala istresajući pred javnost dosta veliku zbirku floskula, krivotvorina, a mjestimično i otvorenih laži.
No, kamo sreće da su pozivi na smekšavanje strasti stvarno od srca. Jer građanima ove naše države doista je potreban mir u glavama, a on može proizaći samo iz sasvim drugačijeg poimanja odnosa među ljudima nego što im je inducirano do sada. Mala škola tolerancije smirila bi u doglednom roku naše nenormalno zaraćeno društveno stanje, a to bi sve učinilo boljim, čak i vražji BDP. Ali za to je potrebna neka iskrena platforma koja neće trajati od danas do sutra i koja se neće ugasiti kao napukla žarulja čim motivi za politikantsku računicu prođu.
Pritom smisao ”zajedništva, sloge i pomirbe” ne može biti u tome da svi, po svetom diktatu s povlaštenog moćnog mjesta, misle isto jer drugačije se razmišlja o svemu i svačemu čak i unutar iste obitelji, a kamoli u jednoj državi. Dakle, to ne, sačuvajbože.
‘Tvoja je stvar…’
Na koju ćeš nogu ustati i kome ćeš pljeskati natura se u jednoumlju. I nema prave i krive Hrvatske, svaka je prava, samo nije ona koja krade, zarađuje na kriminalu, korumpira i nasilnički progoni miran svijet zbog osobina koje su mu prirođene ili zbog njegovog privatnog načina života. To je crta i granica, sve drugo mora biti prihvaćeno i slobodno.
Znači tvoja je stvar želiš li imati petero djece. Ili nijedno. Kojem se bogu moliš i moliš li se uopće. Kakvo ti je prezime. Za koga glasaš. Padaš li više na Tuđmana ili na Tita. Jesi li hetero ili gay. Jesi li za brak ili protiv braka. Domoljub koji vješa zastavu na prozor ili ti se fućka. Svjetonazorski liberal ili tradicionalist. Za vjeronauk ili protiv. Pro-life ili pro-choice. Hrvat, Srbin ili Ciganin.
Toj finoći i blagosti ljude treba učiti. A ovdje će, bojim se, još milijuni kubika vode proteći ispod savskog mosta dok takav standardni odgoj uđe u pedagogiju i andragogiju ovog naroda. Jednom sigurno hoće, kao i u zemljama stare kulture koje su ove primarne lekcije odavna svladali. Ali treba to doživjeti s političarima koji samo zaglume kad im zatreba da su široki i otvoreni, a onda pokažu svoje pravo, isključivo lice na prvoj krivini.