Da sud nije bio tolerantan prema mlađem Mamiću, Zoran Mamić danas ne bi bio sportski direktor i trener Dinama nego bi boravio u nekoj zemlji, koja osuđenike ne izručuje Hrvatskoj: možda u Bosni i Hercegovini, ili, pak u Saudijskoj Arabiji, gdje bi, svakako, obavljao manje zahtjevan posao od sadašnjeg.
Stigma kluba iz Maksimira
Utoliko Dinamo, prema sudskim odlukama, a ne prema našem mišljenju, zaista nosi stigmu kriminalne organizacije (ta se stigma može povećati još jednim sudskim procesom, budući da je nedavno potvrđena nova optužnica protiv Zdravka Mamića).
Dinamo se, bar donekle, može riješiti stigme zločinačke organizacije, jedino ako Mamići fizički nisu u Dinamu. Prije dvije godine, kad Mamići fizički nisu bili u Dinamu, Nenad Bjelica počeo je postizati najbolje rezultate u novijoj povijesti kluba. Gospodin Bjelica afirmirao je niz poluanonimnih igrača, te vratio desetke tisuća ljudi na tribine.
Postepidemijska katastrofa
Bez Mamića, Dinamo je izgledao kao ozbiljan nogometni klub, s respektabilnim međunarodnim rezultatima i s fantiziranom publikom.
Da je braći Mamić uistinu stalo do Dinama, Zoran Mamić nikad se ne bi vratio u klub. No, braći Mamić stalo je, prije svega, do novca koji Dinamo donosi. Pa je, usred najvećih klupskih uspjeha u zadnjih četrdesetak godina, Zdravko Mamić odlučio poslati Zorana Mamića natrag u Dinamo, kako bi obitelj kontrolirala novac.
Članak se nastavlja ispod oglasa
I sve je polako počelo odlaziti k vragu, da bi kulminiralo otkazom Nenadu Bjelici, katastrofalnim rezultatima u postepidemijskom izdanju hrvatske lige i odlukom da Zoran Mamić postane trener.
Kekova odbijenica
Braća Mamić uspjeli su još jednom upropastiti klub: najesen nitko neće dolaziti na Dinamove utakmice, osim prijatelja igrača, članova uprave i prijatelja same obitelji Mamić.
To je Dinamova današnja realnost. Kao što je Dinamova realnost da Mamići, poslije otkaza Bjelici, nisu uspjeli nagovoriti ni jednog ozbiljnog trenera da preuzme Dinamo.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Sportski mediji tvrde da su Matjažu Keku, Slovencu koji jako voli Hrvatsku i koji je Rijeku doveo do naslova prvaka, Mamići nudili 800 tisuća eura po sezoni, što je u današnjim ekonomskim okolnostima prilično velik novac. Kek je, naravno, odbio.
Bjelica kao primjer
Matjaž Kek uvijek se doimao kao dovoljno razborit čovjek, da se ne kompromitira suradnjom s kriminalnom organizacijom; isto vjerojatno vrijedi i za druge respektabilne trenere, koji su se zadnjih tjedana spominjali kao moguća rješenja za Dinamo.
Jer, uistinu, s obzirom na težinu sudskih presuda, na težinu nove optužnice, i na ono što su Mamići napravili Bjelici, niti jedan razuman trener, koji nije financijski potpuno očajan, ne želi imati ništa s Dinamom.; prilično smo uvjereni da ni Bjelica ne bi preuzeo Dinamo, da su Mamići u ono vrijeme bili u Zagrebu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Četiri razloga za Mamićevo pojavljivanje
Što je, dakle, rezultat još jednog pojavljivanja braće Mamić u Dinamu, klubu koji je njihovo neformalno vlasništvo? Prvo, loši rezultati. Drugo, nemogućnost pronalaska trenera. Mamići su odveli Dinamo u samoizolaciju. Treće, ponovno ratjerivanje navijača.
Četvrto, dodatno rušenje ugleda kluba, čiji je imidž ionako već desetljećima drastično uništavan, zahvaljujući prvo, predsjedniku Tuđmanu, koji je od Dinama stvorio državni, privilegirani klub, a zatim braći Mamić, koji su od Dinama napravili privatnu ilegalnu tvornicu novca (i usput proizveli niz vrhunskih nogometaša; to im se mora priznati).
Normalan nogometni klub
Dok god Mamići ne izađu iz Dinama, Dinamo neće postati normalan nogometni klub, neće vratiti navijače i neće izgubiti stigmu zločinačke organizacije.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Problem je jedino u tome što ne vidimo kako bi Mamići mogli izaći iz Dinama, neovisno od sudskih presuda. Slučaj braće Mamić i NK Dinama zapravo je dubinski, strukturalni primjer nemogućnosti borbe protiv korupcije i kriminala u Hrvatskoj, čak i kad pravosuđe pokaže stanovitu odlučnost da se bori protiv korupcije i kriminala.
Pravi razlog zašto Mamići, poslije otkaza Bjelici, nisu uspjeli nagovoriti niti jednog ozbiljnog trenera da preuzme Dinamo
Kako su braća Mamić još jednom upropastili klub
Dok god Mamići ne izađu iz Dinama, Dinamo neće postati normalan nogometni klub, neće vratiti navijače i neće izgubiti stigmu zločinačke organizacije. Problem je jedino u tome što ne vidimo kako bi Mamići mogli izaći iz Dinama, neovisno od sudskih presuda. Slučaj braće Mamić i NK Dinama zapravo je dubinski, strukturalni primjer nemogućnosti borbe protiv korupcije i kriminala u Hrvatskoj, čak i kad pravosuđe pokaže stanovitu odlučnost da se bori protiv korupcije i kriminala.
Zdravko Mamić i Zoran Mamić osuđeni su, ukupno, na jedanaest godina i pet mjeseci zatvora. Zdravko na šest i pol godina, a Zoran na četiri godine i jedanaest mjeseci.
Da sud nije bio tolerantan prema mlađem Mamiću, Zoran Mamić danas ne bi bio sportski direktor i trener Dinama nego bi boravio u nekoj zemlji, koja osuđenike ne izručuje Hrvatskoj: možda u Bosni i Hercegovini, ili, pak u Saudijskoj Arabiji, gdje bi, svakako, obavljao manje zahtjevan posao od sadašnjeg.
Stigma kluba iz Maksimira
Utoliko Dinamo, prema sudskim odlukama, a ne prema našem mišljenju, zaista nosi stigmu kriminalne organizacije (ta se stigma može povećati još jednim sudskim procesom, budući da je nedavno potvrđena nova optužnica protiv Zdravka Mamića).
Dinamo se, bar donekle, može riješiti stigme zločinačke organizacije, jedino ako Mamići fizički nisu u Dinamu. Prije dvije godine, kad Mamići fizički nisu bili u Dinamu, Nenad Bjelica počeo je postizati najbolje rezultate u novijoj povijesti kluba. Gospodin Bjelica afirmirao je niz poluanonimnih igrača, te vratio desetke tisuća ljudi na tribine.
Postepidemijska katastrofa
Bez Mamića, Dinamo je izgledao kao ozbiljan nogometni klub, s respektabilnim međunarodnim rezultatima i s fantiziranom publikom.
Da je braći Mamić uistinu stalo do Dinama, Zoran Mamić nikad se ne bi vratio u klub. No, braći Mamić stalo je, prije svega, do novca koji Dinamo donosi. Pa je, usred najvećih klupskih uspjeha u zadnjih četrdesetak godina, Zdravko Mamić odlučio poslati Zorana Mamića natrag u Dinamo, kako bi obitelj kontrolirala novac.
I sve je polako počelo odlaziti k vragu, da bi kulminiralo otkazom Nenadu Bjelici, katastrofalnim rezultatima u postepidemijskom izdanju hrvatske lige i odlukom da Zoran Mamić postane trener.
Kekova odbijenica
Braća Mamić uspjeli su još jednom upropastiti klub: najesen nitko neće dolaziti na Dinamove utakmice, osim prijatelja igrača, članova uprave i prijatelja same obitelji Mamić.
To je Dinamova današnja realnost. Kao što je Dinamova realnost da Mamići, poslije otkaza Bjelici, nisu uspjeli nagovoriti ni jednog ozbiljnog trenera da preuzme Dinamo.
Sportski mediji tvrde da su Matjažu Keku, Slovencu koji jako voli Hrvatsku i koji je Rijeku doveo do naslova prvaka, Mamići nudili 800 tisuća eura po sezoni, što je u današnjim ekonomskim okolnostima prilično velik novac. Kek je, naravno, odbio.
Bjelica kao primjer
Matjaž Kek uvijek se doimao kao dovoljno razborit čovjek, da se ne kompromitira suradnjom s kriminalnom organizacijom; isto vjerojatno vrijedi i za druge respektabilne trenere, koji su se zadnjih tjedana spominjali kao moguća rješenja za Dinamo.
Jer, uistinu, s obzirom na težinu sudskih presuda, na težinu nove optužnice, i na ono što su Mamići napravili Bjelici, niti jedan razuman trener, koji nije financijski potpuno očajan, ne želi imati ništa s Dinamom.; prilično smo uvjereni da ni Bjelica ne bi preuzeo Dinamo, da su Mamići u ono vrijeme bili u Zagrebu.
Četiri razloga za Mamićevo pojavljivanje
Što je, dakle, rezultat još jednog pojavljivanja braće Mamić u Dinamu, klubu koji je njihovo neformalno vlasništvo? Prvo, loši rezultati. Drugo, nemogućnost pronalaska trenera. Mamići su odveli Dinamo u samoizolaciju. Treće, ponovno ratjerivanje navijača.
Četvrto, dodatno rušenje ugleda kluba, čiji je imidž ionako već desetljećima drastično uništavan, zahvaljujući prvo, predsjedniku Tuđmanu, koji je od Dinama stvorio državni, privilegirani klub, a zatim braći Mamić, koji su od Dinama napravili privatnu ilegalnu tvornicu novca (i usput proizveli niz vrhunskih nogometaša; to im se mora priznati).
Normalan nogometni klub
Dok god Mamići ne izađu iz Dinama, Dinamo neće postati normalan nogometni klub, neće vratiti navijače i neće izgubiti stigmu zločinačke organizacije.
Problem je jedino u tome što ne vidimo kako bi Mamići mogli izaći iz Dinama, neovisno od sudskih presuda. Slučaj braće Mamić i NK Dinama zapravo je dubinski, strukturalni primjer nemogućnosti borbe protiv korupcije i kriminala u Hrvatskoj, čak i kad pravosuđe pokaže stanovitu odlučnost da se bori protiv korupcije i kriminala.