Pred zagrebačkim sam taksistima hinila da sam turistkinja, da vidim hoće li me varati; mnogi jesu

Ne vozim se baš taksijima. Tu i tamo pozovem neki kad se vraćam iz večernjeg izlaska, ali to je otprilike jednom u šest mjeseci, možda i rjeđe. Znam da postoje Radio Taxi, zatim oni žuti – samostalni – za koje svi govore da deru turiste, Cammeo, Eko i čula sam za Zebru no nisam bila sigurna na koji način funkcionira (i funkcionira li uopće). Odlučila sam ih sve testirati, malo podlo praveći se da nisam odavde. To mi se učinilo kao najjednostavniji način da im svima naprosto pružim jednaku priliku da me prevare.

Od ukupno 13 vožnji, osam ih je pravilno naplaćeno, što uključuje upaljen taksimetar i valjan račun. Preostalih pet vozača me ipak prevarilo. Ugašen taksimetar, proizvoljno određivanje cijena i varanje na prijeđenoj kilometraži su varke s kojima sam se susrela.

Od trinaest vozača, njih pet me prevarilo

Bio je četvrtak prijepodne, stajala sam na Kvatriću i gledala nekoliko automobila poredanih na stajalištu. Namjestila sam svoj bijeli šeširić koji sam par minuta prije kupila u Nami, uvjerena da tako više izgledam kao naivna turistkinja, i krenula prema zadnjem u redu. Imao je plavu tablu s bijelim natpisom TAXI, bez ikakvih brojeva. Pravila sam se da ne znam za taksi bonton po kojem vas vozi onaj koji je prvi u redu i malo se iznenadila kad me gospodin primio bez pogovora.

Zamolila sam ga na engleskom, kao turistkinja iz Grčke, da me odveze do hotela Astoria za koji, naravno, nisam imala pojma gdje se nalazi. Sjela sam iza i upalila aplikaciju s GPS-om koju sam ranije skinula kako bih mogla provjeriti točnu kilometražu i rutu za svaku vožnju. Gospodin nije prozborio ni riječi tijekom vožnje, vozio me najbržim mogućim putem, kroz Zvonimirovu, do hotela u Petrinjskoj i tih 2,7 kilometara mi je naplatio 26,50 kuna koliko je i pokazao taksimetar. Račun mi je dao tek kad sam ga tražila.

Samostalnima možete provjeriti cjenike na webu

Svi ti taksiji koji ne spadaju pod Radio Taxi Zagreb, ali ponekad im table jako sliče njihovima (dok su neke naprosto žute ili crno bijele…), zapravo su samostalni taksisti. No, većinu možete, osim ako ne naletite baš na nekog koji je totalna prevara pa nije nigdje ni prijavljen, provjeriti po broju koji bi trebao biti ispisan na tabli i sa strane na autu. Mali je problem s njima što im cijene mogu neviđeno varirati.

Dakle, ako se vozite Cammeom, Ekom, Zebrom ili Radio Taxijem u pravilu možete računati da će vam start i cijena po kilometru uvijek biti isti, oni koje su im firma ili udruženje propisali. S druge strane, ovi samostalni, koje većina ljudi u gradu naprosto zove “žuti”, doslovno mogu staviti koju god cijenu žele.

Recimo, ako ih krenete provjeravati u sustavu registriranih taksi prijevoznika na stranici e-Taksi preko evidencijskog broja koji im u pravilu treba pisati na autu (ali ne piše svima), vidjet ćete, osim njihovog imena i prezimena, registracije, adrese stanovanja te datuma do kada im vrijedi dozvola, i cijene po kojima navodno voze. Cijene starta se tako od taksista do taksista kreću od 6 do 16 kuna, a po prijeđenom kilometru od 5,90 do 10 kuna. Cijene čekanja su im uglavnom od 40 do 43 kune po satu.

Mijenjanje cjenika kojeg se ionako ne drže

No, čak ni to nije garancija da ćete stvarno toliko platiti, jer mnogi od njih tijekom vožnje vlastite cijene mijenjaju dosta proizvoljno, a – kako sam kasnije shvatila – mijenjaju ih i u cjeniku. Naime, kad sam taksiste desetak dana nakon vožnje još jednom provjeravala u sustavu e-Taksija vidjela sam da su neki od njih promijenili cjenik. Ne znam rade li to redovito ili sam baš nabasala u trenutku kad su to učinili jednom u sto godina, no činjenica je da su se cijene nekih koje su vrijedile na dan moje vožnje, desetak dana kasnije skroz promijenile.

Ipak, nakon ovog prvog, koji mi je naplatio točno u kunu, učinilo mi se kako možda svi ipak pretjerano drame oko ovih samostalnih; ako će svi biti takva gospoda kao ovaj, ovo će biti najbenignije testiranje ikad. Izašla sam pred Astorijom, kratko sam se muvala oko ulaza dok taksi nije otišao i nastavila niz Petrinjsku. Ubrzo sam vidjela jedan s crno-bijelom tablom kako se vozi prema meni. Dozvala sam ga i objasnila, opet na engleskom, da bih trebala na Autobusni kolodvor.

Izabrao je najkraći mogući put, vozio me preko Hatzove, skrenuo na Branimirovu, a zatim na Držićevu i nakon par minuta bili smo na odredištu. Kad smo stigli, na slabom engleskom mi je pokušao objasniti da u Zagrebu postoji još jedan autobusni kolodvor, ali sam se pravila da ga ne razumijem. Odustao je. Vožnju od jednog i pol kilometra platila sam 45 kuna. Malo sam se zbunila kad mi je to rekao, ali kad sam pogledala taksimetar stvarno je to pisalo.

Nisam morala dugo čekati na prvu prevaru

Nije mi jasno kako smo došli do te cifre, budući da nije varao na ruti, a kad sam mu kasnije provjerila cjenik na webu, gdje piše da mu start iznosi 12, a svaki prijeđeni kilometar 6 kuna, shvatila sam da mi je naplatio duplo više nego što je trebao po vlastitom cjeniku. Cifra je, naime, trebala biti 21 kunu. Gospodin mi je čak sam ponudio račun, koji je uredno ispisao.

Na Autobusnom je bila gužva, pričekala sam da moj taksist ode i uhvatila jedan Cammeo koji je taman iskrcavao neke ljude. Vozaču sam rekla da sam završila na krivom autobusnom, ali da ne znam na koji točno moram ići, pa smo nakon dosta objašnjavanja, njegove ozbiljne zabrinutosti i predanosti da mi pomogne te jednog poziva mojim imaginarnim prijateljima koji su mi objasnili da me čekaju na onom kod pothodnika u Importanneu, krenuli na odredište.

Vozio me direktno preko Vukovarske na Miramarsku do Glavnog, prešli smo 2,8 kilometara i platila sam 23 kune koliko je pisalo na taksimetru. Po njihovu cjeniku (Cammeo naplaćuje 6 kuna start i 6 kuna po kilometru) ispalo je u kunu točno. Kad sam vidjela da je nastavio niz ulicu, umjesto u Importanne skrenula sam prema taksijima parkiranima kod glavnog ulaza na Željeznički kolodvor.

Vožnju od Glavnog do HNK platila sam 70 kuna

Osjetila sam ozbiljnu nelagodu kad sam ugledala sedam glasnih muškaraca kako sjede ispred stajališta taksija i piju pivu iz onih velikih plastičnih boca od dvije litre. Skupila sam hrabrost i prišla vozaču koji je bio predzadnji u nizu, ovoga puta ne zato što sam se opet pravila da ne znam da moram ići do prvog, već zato što je taj jedini sjedio u svom autu – dakle nije na cesti pio pivo. Ovi koji su bili vani utihnuli su i promatrali me što radim, dok mi je ovaj iz auta prstom pokazivao prema naprijed i govorio: “First taxi, first taxi!”

Zbunjeno sam došla do početka kolone, nakon čega mi je prišao čovjek od kojih 40-ak godina i pokazao prema svom vozilu koje je bilo treće po redu. Rekla sam mu da idem do HNK. Kad sam spomenula “national theatre” nije znao o čemu pričam pa je otišao do kolega saznati. Vidno uzrujan, vratio se do onog koji me poslao njemu. Nešto su vikali, pa se vratio do mene i uputio me onom prvom s kojim sam tri minute ranije razgovarala. Netko je viknuo iz one grupe: “Pa ne možeš joj naplatiti samo 20 kuna!”

Sjela sam na stražnje sjedalo kad mi se gospodin vozač dosta bahato unio u lice i rekao da će me to koštati 70 kuna. Vozio je prebrzo, klima nije radila, kao ni taksimetar, sva četiri prozora su bila spuštena, a radio je bio užasno glasan. Šutjeli smo. Dakle, vožnju od 1,7 kilometra mi je stvarno naplatio 70 kuna. Račun sam morala dva puta zatražiti, a dobila sam nekakvu črčkariju na paragon bloku. Kad sam provjerila vozača u sustavu, izbacilo mi je da mu je tarifa inače 16 kuna start i 6 kuna po kilometru. Umorna i malo šokirana, odustala sam za taj dan od taksija i odlučila nastaviti sutra.

Jeftino mi je naplatio, ali država nije dobila ništa

U petak ujutro otišla sam na Črnomerec. Na stajalištu sam prišla starom automobilu s crnom tablom na krovu na kojoj je bijelim slovima pisalo TAXI, a uokolo su bili crno-bijeli kvadratići. Zamolila sam starijeg gospodina da me odveze do Katedrale. Vozio me najkraćim putem preko Ilice, što je, prema izračunu moje aplikacije, ispalo 7,19 kilometara, a račun je bio 50 kuna, što je sasvim korektna cifra, možda i manja nego što je trebala biti. No, mali je problem što nemam pojma s kim sam se vozila.

Naime, na autu ni u njemu nije bilo nikakvog vidljivog evidencijskog broja, taksimetar nije bio upaljen, gospodina sam nekoliko puta morala zamoliti račun, a kad mi ga je napokon dao shvatila sam da sam dobila krivo ispunjen račun na paragon bloku koji, zapravo, ne služi ničemu. Dakle, po svemu sudeći, od ovih 50 kuna država nije vidjela ni lipe.

Kad sam taj dan došla u redakciju pokušali smo ga pronaći u sustavu e-Taksija po broju registracije, no nije ga bilo. No, kad smo isto učinili desetak dana kasnije, registracija se pojavila, no ovoga puta pod evidencijskim brojem koji pripada Radio Taxiju, čiji je i cjenik sada imao. Može biti da je čovjek naprosto u međuvremenu postao taksist Radio Taxija, no u svakom slučaju dosta zbunjujuće.

Napokon dvojica zaredom koja me nisu prevarila

S Kaptola sam se spustila na Bakačevu gdje je stajalo pet taksija u nizu, prva dva su bila Zebra, zadnja dva također, a u sredini je stajao nekakav s plavom tablom na krovu. Prešetavala sam se da vidim u koji ću, kad mi je ovaj plavi prišao i pitao me kamo trebam ići. Opet sam iskoristila hotel Astoriju, čovjek me vozio preko Ribnjaka i Palmotićeve, što je ispalo nekih 2,3 kilometra i 22 kune.

Taksimetar je radio i dobila sam uredno račun, tek nakon što sam ga tražila. Provjerila sam ga u sustavu i prema cjeniku koji mu tamo stoji čovjek mi je naplatio sve točno, što se na kraju pokazalo više kao iznimka nego pravilo s većinom samostalnih. Od Petrinjske sam ponovno prošetala do Glavnog kolodvora, bilo je vruće i nisam imala snage po onom suncu hvatati taksije po cesti.

No, ovog sam puta otišla na ono stajalište bliže Pošti gdje je stajalo nekoliko taksija Radio Taxi Zagreba. Vozač koji je bio prvi u redu otvorio mi je vrata i bio je ujedno i jedini koji je to napravio tijekom cijelog ovog testa. Šutke smo se vozili do Avenue malla preko Vukovarske i Hrvatske bratske zajednice, vozili smo se 5 kilometara i to sam platila 44 kune koliko je pokazao taksimetar i koliko ispada cijena prema cjeniku Udruženja.

‘Ne isplate nam se kratke vožnje, zato smo skupi’

Cijelo vrijeme nisam mogla prestati razmišljati o onom čovjeku koji mi je dan prije mrtav-hladan naplatio 70 kuna od Glavnog do HNK. Odlučila sam se vratiti tamo, samo ovog puta kao Zagrepčanka i dati samostalnima ispred Željezničkog šansu da svojoj sugrađanki pošteno naplate vožnju (pritom ne mislim da je okej što tip vara turiste; ogavno je). Nisam baš imala spreman odgovor za slučaj da naletim na istog muškarca koji me odrao dan prije, no ionako ga nije bilo kad sam došla.

Počela je padati kiša i uletjela sam u jedan od žutih, bio je predzadnji u koloni. “Ne mogu vas voziti, nije moj red”, rekao je vozač. Zamolila sam ga da se smiluje, da pada kiša, a ja imam pune ruke stvari, ali nije se dao. Pokunjeno sam izašla nakon čega su mi prišla dva taksista i pitala me kamo idem. Rekla sam im da trebam doći do Trga maršala Tita, nisu izgledali oduševljeno. Nešto su gunđali, a onda je stariji od njih dvojice rekao da će me povesti.

Već sam krenula prema njegovom autu sa žutim tablicama na koji mi je pokazao, kad me drugi, mlađi, presreo i rekao da će me ipak on povesti. Za 50 kuna. Krenula sam za njim do auta s bijelom tablom na kojoj je bio tanki crni TAXI natpis. Pitala sam ga je li i on jedan od žutih, dakle samostalnih, pa mi je objasnio da je. “Znate, nama se inače ne isplate ovako kratke vožnje. Zato smo možda malo skuplji”, objašnjavao mi je. Rekla sam mu da shvaćam, ali da će mi ipak trebati račun jer mi poslodavac plaća putne troškove. I tad je situacija postala potpuno bizarna.

Počeo je urlati i psovati jer sam zatražila račun

Naglo je skrenuo i krenuo natrag prema stajalištu s kojeg smo minutu prije krenuli. Počeo je psovati i urlati da ga zajebavam, da je sad zbog mene izgubio mjesto i, što god mu to značilo, nek si zovem taksi. Izašao je iz auta, i dalje psujući. Vidio me kako zapisujem broj auta pa mi je bahato dobacio da je on 1414. Ne znam je li to slučajno ili namjerno, ali to je inače broj koji zovete kad naručujete Eko taxi.

Nije se ugasio; urlao je da me on nije dužan voziti, da ga boli briga, da zapravo sada ima telefonsku narudžbu i da, ako tko pita, zbog toga nije prihvatio vožnju. Dok sam odlazila još uvijek sam ga čula iza sebe kako divlja. Kad sam ga kasnije pronašla u sustavu e-Taksija vidjela sam da mu je start 16 kuna, a cijena po kilometru 6 kuna. Dakle, planirao mi je naplatiti duplo. Moram priznati da me scena na Glavnom potresla. Pričekala sam da mi se prestanu tresti ruke i da se malo smirim. Po kiši sam odšetala do Bakačeve, moleći boga da sljedeća vožnja bude normalna.

Tamo sam uskočila u Eko, opet kao turist, što se pokazalo nezgodnim jer sam nekim sirotim pravim turistima, čini se, ukrala taksi. Naime, to sam shvatila tek kad smo se već vozili prema Autobusnom i kad mi se vozač počeo ispričavati što sam morala toliko čekati na kiši jer je zapeo u gužvi. Vožnju od 2,8 kilometara platila sam 26,20 kuna, koliko i ispada prema cjeniku Eko Taxija. Odlučila sam, osjećajući se potpuno pregaženo nakon ekscesa sa žutim, završiti za danas. Nije mi baš ni kiša pomagala.

Naprosto je na računu nadodao više od dva kilometra

Sljedeći dan u Bakačevoj sam ulovila Zebru, bila je prva u redu. Odlučila sam opet otići na Autobusni kolodvor da vidim hoće li se cijena razlikovati od one dan prije, kad me tamo vozio Eko Taxi. Vozač je išao istom rutom kao i Eko dan ranije i vožnju sam platila 25 kuna, za što sam dobila račun. I to je ujedno bio jedan od rijetkih računa na kojem su bile jasno istaknute cijene početka vožnje i po prijeđenom kilometru, kao i koliko smo kilometara uopće prešli.

Dan kasnije otišla sam do grada, prošetala do stajališta u Gajevoj gdje je prvi u koloni bio taksi s crno-bijelom tablom. Zamolila sam ga da me odveze do Arena shopping centra. Taksimetar je pokazao 66 kuna, što bi, prema cjeniku koji sam mu kasnije provjerila na webu, bilo okej da je vožnja zaista bila duga 9 kilometara koliko je napisao na računu. No, prema mojoj aplikaciji (koju sam u više navrata provjeravala i pokazala se vrlo točnom i detaljnom) vozili smo se 6,7 kilometara, koliko je i inače udaljenost između Gajeve i Arene.

Također, račun koji mi je dao nije bio ispravan; u rubriku polazište i odredište napisao je isto mjesto. Kasnije sam na početku Mihanovićeve, na stajalištu kod Gradske knjižnice, ušla u auto sa žutom tablom i zamolila gospodina da me odveze do Maksimira. Vožnju od 4,1 kilometra platila sam 35 kuna, a kad sam ga kasnije provjerila na webu vidjela sam da je cijena okej, naplatio mi je točno po cjeniku i bio mi je ugodno iznenađenje.

Pokušala sam pronaći jednog poštenog na Glavnom

No, još uvijek me mučio onaj Glavni kolodvor. Odlučila sam skupiti hrabrost i otići još jednom do stajališta pred ulazom, svjesna da sam vjerojatno nabasala na par loših primjeraka i da je nemoguće da svi tamo čekaju da vas prevare ili izvrijeđaju. Ušla sam u prvi auto sa žutom tablom, ovog puta s kolegom. Toliko hrabra ipak nisam.

Rekli smo vozaču na engleskom da želimo do Avenue malla, a vozač nam je rekao da će nas to koštati 100 kuna. Taksimetar nije radio. Dok smo se vozili radio je svirao užasno glasno, a kad je počela pjesma Time of my life iz filma Dirty Dancing gospodin ga je još pojačao i počeo čagati, njišući se lijevo-desno. Što se njega ticalo, mi nismo bili u autu.

Možda je samo bio sretan što će za vožnju od 4,3 kilometra, umjesto 42 kune (koliko je trebalo koštati prema njegovu cjeniku na webu) dobiti više nego duplo. Zamolila sam ga račun, predao mi ga je neispravno ispunjen na paragon bloku. Iako još uvijek vjerujem da je naprosto loša sreća što sam na Glavnom naletjela isključivo na prevare, ipak sam s ovim posljednjim gospodinom odlučila odustati od svoje potrage za poštenim taksistom na toj lokaciji.

---

1. Samostalni taksist (plava tabla s bijelim TAXI natpisom)

Upisan je u sustav e-Taksija
Cijene prema cjeniku u sustavu e-Taksija na dan vožnje: start 10 kuna, po prijeđenom kilometru 6 kuna, sat čekanja 43 kune
Relacija: Nemčićeva ulica (kraj Name na Kvatriću) – Petrinjska 71 (Hotel Astoria) = 2,7 km
Ruta kojom je vozio: Nemčićeva – Ognjeslava Utješenovića – Rakovčeva – Heinzelova – Zvonimirova – Trg žrtava fašizma – Ulica kralja Držislava – Boškovićeva – Palmotićeva – Ulica Augusta Šenoe – Petrinjska (najkraća moguća ruta)
Vrijeme: oko 16 h
Račun: da, tek na upit
Cijena po cjeniku na dan vožnje: oko 26 kuna (ovisno o stajanju na semaforima, gužvi i slično)
Koliko sam platila: 26,50 kuna

2. Samostalni taksist (crna tabla s bijelim TAXI natpisom)

Upisan je u sustav e-Taksija
Cijene prema cjeniku u sustavu e-Taksija na dan vožnje: start 12 kuna, po prijeđenom kilometru 6 kuna, sat čekanja 43 kune
Relacija: Petrinjska – Autobusni kolodvor = 1,5 km
Ruta kojom je vozio: Petrinjska – Pavla Hatza – Ulica kneza Borne – Ulica kneza Domagoja – Ulica kneza Branimira – Avenija Marina Držića (najkraća moguća ruta)
Vrijeme: 16:15 h
Izdao račun: da, sam ga je ponudio
Cijena po cjeniku na dan vožnje: oko 21 kunu
Koliko sam platila: 45 kuna

3. Cammeo (bijelo zelena tabla s natpisom Taxi Cammeo)

Cijene prema cjeniku Cammea: start 6 kuna, po prijeđenom kilometru 6 kuna, sat čekanja 40 kuna
Relacija: Autobusni kolodvor – Glavni kolodvor (iza Esplanade) = 2,8 km
Ruta kojom je vozio: Avenija Marina Držića – Vukovarska – Miramarska – Mihanovićeva – Haulikova – Ulica Grgura Ninskog (najkraća moguća ruta)
Vrijeme: 16:30 h
Izdao račun: da, tek na upit
Cijena po cjeniku Cammea: oko 23 kune
Koliko sam platila: 23,40 kn

4. Samostalni taksist (žuta TAXI tabla)

Upisan je u sustav e-Taksija
Cijene prema cjeniku u sustavu e-Taksija na dan vožnje: start 16 kuna, po prijeđenom kilometru 6 kuna, sat čekanja 43 kune
Relacija: Glavni kolodvor – HNK = 1,7 km
Ruta kojom je vozio: Ulica Grgura Ninskog – Haulikova – Mihanovićeva – Trg Marka Marulića – Trg braće Mažuranić -Trg maršala Tita (najkraća moguća ruta)
Vrijeme: 17 h
Izdao račun: da, tek na upit; bio je neispravno popunjen
Cijena po cjeniku na dan vožnje: oko 26 kuna
Koliko sam platila: 70 kuna

5. Samostalni taksist (crna tabla s bijelim TAXI natpisom i crno bijelim kvadratićima)

Na dan vožnje nije bio u sustavu e-Taksija, niti je imao evidencijski broj. Nije se pojavljivao ni prema broju registracije. Desetak dana kasnije pojavio se u sustavu, ovaj put kao taksist Radio Taxija, barem prema evidencijskom broju koji nam je izašao kad smo ponovno upisali njegov broj registracije.
Relacija: Črnomerec (malo dalje od okretišta tramvaja) – Katedrala = 7,19 km
Ruta kojom je vozio: Ilica – Mesnička – Ulica Antuna Gustava Matoša – Vranyczanyeva ulica – Ulica Jurja Habdelića – Opatička ulica – Ilirski trg – Jurjevska ulica – Mlinarska cesta – Medvedgradska ulica – Tkalčićeva – Mikloušićeva ulica – Kaptol (najkraća moguća ruta)
Vrijeme: 14:15 h
Izdao račun: da, tek na upit; bio je neispravno popunjen
Cijena po cjeniku na dan vožnje: nismo mu mogli provjeriti cjenik jer nije bio u sustavu, po novom cjeniku koji je imao kao taksist Radio Taxija cijena bi bila oko 53 kune
Koliko sam platila: 50 kuna

6. Samostalni taksist (plava tabla s bijelim TAXI natpisom)

Upisan je u sustav e-Taksija
Cijene prema cjeniku u sustavu e-Taksija na dan vožnje: start 8,50 kuna, po prijeđenom kilometru 5,90 kuna, sat čekanja 40 kuna
Relacija: Bakačeva – Petrinjska 71 (Hotel Astoria) = 2,3 km
Ruta kojom je vozio: Bakačeva – Kaptol – Zvonarnička ulica – Ribnjak – Branjugova – Palmotićeva – Ulica Augusta Šenoe – Petrinjska (najkraća moguća ruta)
Vrijeme: 14:30 h
Izdao račun: da, tek na upit
Cijena po cjeniku na dan vožnje: oko 22 kune
Koliko sam platila: 22 kune

7. Radio Taxi Zagreb (plava tabla s crnim TAXI natpisom iznad kojeg je evidencijski broj vozila, a između je grb Grada Zagreba i piše Radio Zagreb)

Cijene prema cjeniku udruženja Radio Taxi Zagreb: start 10 kuna, po prijeđenom kilometru 6 kuna, sat čekanja 40 kuna
Relacija: Glavni kolodvor (stajalište bliže pošti) – Avenue mall = 5 km
Ruta kojom je vozio: Ulica kneza Branimira – Strojarska – Vukovarska – Ulica Hrvatske Bratske Zajednice – Avenija Većeslava Holjevca – Most slobode – Avenija Većeslava Holjevca (najkraća moguća ruta)
Vrijeme: 15 h
Izdao račun: da, tek na upit
Cijena po cjeniku na dan vožnje: oko 40 kuna
Koliko sam platila: 44 kune

8. Eko Taxi (bijela tabla sa zelenim kvadratićima sa strane, sa zelenim EKO i plavim TAXI natpisom iznad kojeg su crni brojevi 1414)

Cijene prema cjeniku Eko Taxija: start 8,80 kuna, po prijeđenom kilometru 6 kuna, sat čekanja 43 kune
Relacija: Bakačeva – Autobusni kolodvor = 2,8 km
Ruta kojom je vozio: Bakačeva – Kaptol – Zvonarnička – Ribnjak – Trg Josipa Langa – Šoštarićeva ulica – Draškovićeva – Ulica Franje Račkog – Trg žrtava fašizma – Ulica kneza Višeslava – Ulica kneza Branimira – Avenija Marina Držića (najkraća moguća ruta)
Vrijeme: 17 h
Izdao račun: da, sam ga je ponudio
Cijena po cjeniku na dan vožnje: oko 25 kuna
Koliko sam platila: 26,20 kuna

9. Zebra (crno bijela tabla s bijelim TAXI natpisom ispod kojeg je zebra uzorak)

Cijene prema cjeniku Zebre: start 8,50 kuna, po prijeđenom kilometru 5,90 kuna, sat čekanja 40 kuna
Relacija: Bakačeva – Autobusni kolodvor = 2,8 km
Ruta kojom je vozio: Bakačeva – Kaptol – Zvonarnička – Ribnjak – Trg Josipa Langa – Šoštarićeva ulica – Draškovićeva – Ulica Franje Račkog – Trg žrtava fašizma – Ulica kneza Višeslava – Ulica kneza Branimira – Avenija Marina Držića (najkraća moguća ruta)
Vrijeme: 14:30 h
Izdao račun: da, sam ga je ponudio
Cijena po cjeniku na dan vožnje: oko 25 kuna
Koliko sam platila: 25 kuna

10. Samostalni taksist (žuta TAXI tabla)

Upisan je u sustav e-Taksija
Cijene prema cjeniku u sustavu e-Taksija na dan vožnje: start 16 kuna, po prijeđenom kilometru 6 kuna, sat čekanja 43 kune
Relacija: Masarykova – Autobusni kolodvor = 2,3 km
Ruta kojom je vozio: Masarykova – Preradovićeva – Ulica Baruna Trenka – Trg kralja Tomislava – Hatzova – Ulica kneza Borne – Hrvojeva ulica – Ulica kraljice Jelene – Ulica kneza Višeslava – Ulica kneza Branimira – Avenija Marina Držića (najkraća moguća ruta)
Vrijeme: 16 h
Izdao račun: da, tek na upit
Cijena po cjeniku na dan vožnje: oko 29 kuna
Koliko sam platila: 31 kunu

11. Samostalni taksist (crna tabla s bijelim TAXI natpisom)

Upisan je u sustav e-Taksija
Cijene prema cjeniku u sustavu e-Taksija na dan vožnje: start 12 kuna, po prijeđenom kilometru 6 kuna, sat čekanja 43 kune
Relacija: Gajeva – Arena centar = 6,7 km
Ruta kojom je vozio: Gajeva – Teslina – Zrinjevac – Hebrangova – Preradovićeva – Trg Petra Svačića – Kumičićeva – Miramarska – Ulica Grada Vukovara – Savska – Selska – Jadranski most – Remetinečka cesta – Jadranska avenija – Ulica Vice Vukova (najkraća moguća ruta)
Vrijeme: 14:30 h
Izdao račun: da, tek na upit
Cijena po cjeniku na dan vožnje: oko 52 kune
Koliko sam platila: 66 kuna

12. Samostalni taksist (žuta TAXI tabla)

Upisan je u sustav e-Taksija
Cijene prema cjeniku u sustavu e-Taksija na dan vožnje: start 10 kuna, po prijeđenom kilometru 6 kuna, sat čekanja 40 kuna
Relacija: Trg Ante Starčevića (stajalište na Glavnom kolodvoru kod Gradske knjižnice) – park Maksimir = 4,1 km
Ruta kojom je vozio: Trg Ante Starčevića – Gajeva – Ulica Baruna Trenka – Trg kralja Tomislava – Ulica Pavla Hatza – Ulica kneza Mislava – Trg žrtava fašizma – Ulica kralja Zvonimira – Trg Johna F. Kennedyja – Svetice – Maksimirska cesta (najkraća moguća ruta)
Vrijeme: 16 h
Izdao račun: da, sam ga je ponudio
Cijena po cjeniku na dan vožnje: oko 34 kune
Koliko sam platila: 35 kuna

13. Samostalni taksist (žuta TAXI tabla)

Upisan je u sustav e-Taksija
Cijene prema cjeniku u sustavu e-Taksija na dan vožnje: start 16 kuna, po prijeđenom kilometru 6 kuna, sat čekanja 43 kune
Relacija: Glavni kolodvor (stajalište na glavnom ulazu Željezničkog kolodvora) – Avenue mall = 4,3 km
Ruta kojom je vozio: Ulica Grgura Ninskog – Haulikova – Trg Petra Svačića – Kumičićeva – Miramarska cesta – Vukovarska – Ulica Hrvatske Bratske Zajednice – Avenija Većeslava Holjevca – Most slobode – Avenija Većeslava Holjevca (najkraća moguća ruta)
Vrijeme: 14:30 h
Izdao račun: da, tek na upit; bio je neispravno ispunjen
Cijena po cjeniku na dan vožnje: oko 41 kunu
Koliko sam platila: 100 kuna

---

*Neki od cjenika samostalnih prijevoznika u međuvremenu su se promijenili; kad smo ih u sustavu e-Taksija provjeravali na dan testiranja, dakle nakon vožnje, start je bio manji, u međuvremenu je narastao. Cijene koje smo ovdje naveli su cijene koje su važile na dan vožnje. Također, jedan od taksista koje smo provjeravali u sustavu na dan vožnje nije bio u sustavu. Nekoliko dana kasnije se tamo pojavio, no više nije bio samostalni prijevoznik.

*Cijene ovise o vremenu stajanja na semaforima, gužvama i slično, zbog čega se cijena koja se računa po cjeniku i ona koja se plaća na kraju vožnje uglavnom razlikuju po nekoliko kuna, što je sasvim uobičajeno.