“Svjedočimo problemu korupcije u našem društvu. Činjenici da rad i znanje nisu dovoljno vrednovani. Ostat ću dosljedan glas protiv korupcije u hrvatskom društvu”. Govor predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović na današnjem predstavljanju njenog izbornog programa u dvorani Globus na Zagrebačkom velesajmu prekinuo je pljesak.
U publici koja je pljeskala sjedio je, okupan plavičastim svjetlom, i zagrebački gradonačelnik Milan Bandić, slobodan i pošten čovjek, barem dok se pravomoćnom sudskom presudom ne utvrdi drugačije. Ali, i čovjek koji je čest gost na optuženičkoj klupi i u istražnim spisima u procesima protiv korupcije. Milan Bandić, počasni gost Kolinde Grabar-Kitarović.
Higijena u šikari
I nikome, zapravo, nije bilo previše čudno da je Bandić, u pauzi između upravljanja gradom i dva suđenja skoknuo podržati novu kandidaturu aktualne predsjednice. Njihovi dobri odnosi i slanje plišanih medvjedića nakon operativnih zahvata su postali opće mjesto u hrvatskoj političkoj džungli s kraja desetljeća, nekoliko godina nakon što je HDZ, prvi put nakon devedesetih, osvojio sve poluge vlasti. Pa tako, u šikari kojom su brzo obrasli i mediji, i neovisne institucije, i cijela javnost, malo kome je palo na pamet da je isturanje Bandića potencijalno opasna igra za predsjednicu Republike. Nešto što joj može politički naštetiti u očito neizvjesnoj borbi koja slijedi.
Da, Bandić je i sa svim pravosudnim teretima na leđima pobijedio na lokalnim izborima u Zagrebu prije dvije godine. Ali, predsjednički izbori se ne održavaju samo u glavnom gradu, a nekako ni puka politička pragma ne bi trebala biti, bez obzira koliko to idealistički zvuči, iznad osnovne društvene higijene. Milan Bandić je, valja ponoviti, nevin čovjek. Ali, teret optužbi i suđenja koje ima bi trebao biti barem takav da se njegova podrška ne istura previše u lice javnosti. U bilo kakvoj zrelijoj demokraciji ovakav gaf bi netko platio izbornim porazom. U Hrvatskoj krajem desetljeća, nekoliko godina nakon što je HDZ, prvi put nakon devedesetih, osvojio sve poluge vlasti malo tko je i trepnuo.
Poruka (i) sucima
Grabar-Kitarović, dakle, ne riskira previše igranjem na kartu kontroverznog zagrebačkog gradonačelnika. Možda neće ništa ni izgubiti. Još malo, još jednu mrvicu samopoštovanja će, međutim, u prašinu prosuti hrvatska javnost gledajući snimku Milana Bandića u plavičastom svjetlu kampanje Kolinde Grabar-Kitarović. Na Bandića jednostavno nije pristojno igrati, koliko god se možda to i isplatilo, jer se građanima šalje poruka kako korupcija nije ništa strašno ako čovjek s nekoliko pravosudnih postupaka može biti zaštitno lice predsjedničine kampanje. O poruci koja se ovim šalje sucima koji sude Bandiću ne treba previše ni razglabati – to više nije (samo) nepristojno, to je opasno.
No, kad je Kolinda Grabar-Kitarović u pitanju, tako nešto ne bi trebalo iznenađivati. Jer, predsjednica Republike je ta protiv koje je Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa donijelo presudu zbog toga što je novac koji joj je ostao od prošle kampanje prebacila na stranku kako ne bi platila 40 posto poreza. Kolinda Grabar-Kitarović je ta koja istom tijelu nije dostavila podatke o svom neobičnom putovanju u SAD pozivajući se na državnu tajnu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Kad se pljesak stiša
Predsjednica Republike je, nadalje, ta zbog koje Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa nije moglo provesti postupak oko rođendanske proslave koju joj je organizirao Zdravko Mamić jer MUP nije htio dostaviti podatke o njenom kretanju spornog dana, pozivajući se na sigurnosne razloge. Predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović je, uostalom, ta koja nikad, niti jednom nije pozvala svog prijatelja Zdravka Mamića da se prestane rugati hrvatskoj državi i vrati se iz BIH u koju je pobjegao od hrvatskog pravosuđa.
Kad se pljesak u dvorani Globus stišao, Kolinda Grabar-Kitarović je nastavila: “Moja je dužnost kao predsjednice države koja ima izravni izborni legitimitet neumorno upozoravati na višestruko negativne posljedice korupcije i zahtijevati jačanje pravosudnih i drugih mehanizama za njeno suzbijanje i sprječavanje. I to ću i dalje činiti”.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Predsjednica uvjerava da će se nastaviti boriti protiv korupcije. U publici joj sjedi Milan Bandić. Kraj vica
Bandić se, eto, u pauzi između dva suđenja pojavio i na predstavljanju predsjedničinog programa. Sve je dobro.
Na Bandića jednostavno nije pristojno igrati, koliko god se možda to i isplatilo, jer se građanima šalje poruka kako korupcija nije ništa strašno ako čovjek s nekoliko pravosudnih postupaka može biti zaštitno lice predsjedničine kampanje. O poruci koja se ovim šalje sucima koji sude Bandiću ne treba previše ni razglabati - to više nije (samo) nepristojno, to je opasno.
“Svjedočimo problemu korupcije u našem društvu. Činjenici da rad i znanje nisu dovoljno vrednovani. Ostat ću dosljedan glas protiv korupcije u hrvatskom društvu”. Govor predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović na današnjem predstavljanju njenog izbornog programa u dvorani Globus na Zagrebačkom velesajmu prekinuo je pljesak.
U publici koja je pljeskala sjedio je, okupan plavičastim svjetlom, i zagrebački gradonačelnik Milan Bandić, slobodan i pošten čovjek, barem dok se pravomoćnom sudskom presudom ne utvrdi drugačije. Ali, i čovjek koji je čest gost na optuženičkoj klupi i u istražnim spisima u procesima protiv korupcije. Milan Bandić, počasni gost Kolinde Grabar-Kitarović.
Higijena u šikari
I nikome, zapravo, nije bilo previše čudno da je Bandić, u pauzi između upravljanja gradom i dva suđenja skoknuo podržati novu kandidaturu aktualne predsjednice. Njihovi dobri odnosi i slanje plišanih medvjedića nakon operativnih zahvata su postali opće mjesto u hrvatskoj političkoj džungli s kraja desetljeća, nekoliko godina nakon što je HDZ, prvi put nakon devedesetih, osvojio sve poluge vlasti. Pa tako, u šikari kojom su brzo obrasli i mediji, i neovisne institucije, i cijela javnost, malo kome je palo na pamet da je isturanje Bandića potencijalno opasna igra za predsjednicu Republike. Nešto što joj može politički naštetiti u očito neizvjesnoj borbi koja slijedi.
Da, Bandić je i sa svim pravosudnim teretima na leđima pobijedio na lokalnim izborima u Zagrebu prije dvije godine. Ali, predsjednički izbori se ne održavaju samo u glavnom gradu, a nekako ni puka politička pragma ne bi trebala biti, bez obzira koliko to idealistički zvuči, iznad osnovne društvene higijene. Milan Bandić je, valja ponoviti, nevin čovjek. Ali, teret optužbi i suđenja koje ima bi trebao biti barem takav da se njegova podrška ne istura previše u lice javnosti. U bilo kakvoj zrelijoj demokraciji ovakav gaf bi netko platio izbornim porazom. U Hrvatskoj krajem desetljeća, nekoliko godina nakon što je HDZ, prvi put nakon devedesetih, osvojio sve poluge vlasti malo tko je i trepnuo.
Poruka (i) sucima
Grabar-Kitarović, dakle, ne riskira previše igranjem na kartu kontroverznog zagrebačkog gradonačelnika. Možda neće ništa ni izgubiti. Još malo, još jednu mrvicu samopoštovanja će, međutim, u prašinu prosuti hrvatska javnost gledajući snimku Milana Bandića u plavičastom svjetlu kampanje Kolinde Grabar-Kitarović. Na Bandića jednostavno nije pristojno igrati, koliko god se možda to i isplatilo, jer se građanima šalje poruka kako korupcija nije ništa strašno ako čovjek s nekoliko pravosudnih postupaka može biti zaštitno lice predsjedničine kampanje. O poruci koja se ovim šalje sucima koji sude Bandiću ne treba previše ni razglabati – to više nije (samo) nepristojno, to je opasno.
No, kad je Kolinda Grabar-Kitarović u pitanju, tako nešto ne bi trebalo iznenađivati. Jer, predsjednica Republike je ta protiv koje je Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa donijelo presudu zbog toga što je novac koji joj je ostao od prošle kampanje prebacila na stranku kako ne bi platila 40 posto poreza. Kolinda Grabar-Kitarović je ta koja istom tijelu nije dostavila podatke o svom neobičnom putovanju u SAD pozivajući se na državnu tajnu.
Kad se pljesak stiša
Predsjednica Republike je, nadalje, ta zbog koje Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa nije moglo provesti postupak oko rođendanske proslave koju joj je organizirao Zdravko Mamić jer MUP nije htio dostaviti podatke o njenom kretanju spornog dana, pozivajući se na sigurnosne razloge. Predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović je, uostalom, ta koja nikad, niti jednom nije pozvala svog prijatelja Zdravka Mamića da se prestane rugati hrvatskoj državi i vrati se iz BIH u koju je pobjegao od hrvatskog pravosuđa.
Kad se pljesak u dvorani Globus stišao, Kolinda Grabar-Kitarović je nastavila: “Moja je dužnost kao predsjednice države koja ima izravni izborni legitimitet neumorno upozoravati na višestruko negativne posljedice korupcije i zahtijevati jačanje pravosudnih i drugih mehanizama za njeno suzbijanje i sprječavanje. I to ću i dalje činiti”.