Nekad je nužno odabrati stranu

Premijer i predsjednica ne ratuju zbog politike. Ratuju jer su oboje naprosto slabi lideri

Predsjednica je Vladu kritizirala znatno brutalnije i efikasnije od SDP-a. Što stoji u pozadini tog zaokreta?

Predsjednica i njeni savjetnici ispravno su zaključili kako su dva njena prethodnika na Pantovčaku, velik dio svoje javne popularnosti izgradili na stalnom oponiranju tadašnjim Vladama i premijerima. Pa je stoga odlučila izgraditi svoju, neovisnu, kritičku političku poziciju u odnosu na ionako nepopularnog premijera, nadajući se da će građani cijeniti njen pokušaj da funkcionira kao kontrolor i korektor vlasti, i da se pri tome ne vodi stranačkim kriterijima. Predsjedničini motivi u ovom blitzkriegu protiv Vlade nisu, dakle, sadržajno politički, nego osobni. Posve grubo rečeno, da Kolindu Grabar Kitarović sada podržava 75 posto građana, ona gotovo sigurno ne bi govorila o izvanrednom stanju u Hrvatskoj

Tvrdnja predsjednice Republike o izvanrednom stanju u zemlji, najzvučnije je intonirani njen napad na Vladu, u nizu kritika koje je Kolinda Grabar Kitarović uputila Andreju Plenkoviću i njegovim ministrima. Predsjedničin govor na tradicionalnom ekonomskom forumu u Opatiji sadržajno je bio još važniji, jer je predstavljao dosad najrazorniju kritiku Vladine ekonomske politike (za kakvu nije bio sposoban baš nitko u SDP-u).

Dodamo li tome konstantno zalaganje Pantovčaka za nastavak rada saborskog Povjerenstva o Agrokoru, pri čemu se gospođa Grabar Kitarović ne suprotstavlja samo volji Vlade, nego i cijele saborske većine, posve je očigledno kako je predsjednica Republike izvela kratak, žestok i sasvim frontalni napad na predsjednika Vlade i Hrvatske demokratske zajednice.

Koji joj nije ni pokušao ozbiljnije odgovoriti.

Plenkovićeva namjerna smirenost i odmjerenost

Andrej Plenković danima ponavlja da Kolinda Grabar Kitarović – ima li zamjerke na njegovu politiku – iznese konkretne prijedloge za unaprijeđenja rada Vlade, te da se izjasni želi li od HDZ-a još jedan mandata za predsjedničke izbore.

Pomirljiv premijerov ton asocira na Andreja Plenkovića iz izborne kampanje, kad se namjerno ponašao suzdržano, kako bi što snažnije istaknuo razlike između svoje navodne mirnoće i pristojnosti te Milanovićeve agresivnosti: ovakvi dogovori predsjednici ne podsjećaju na arogantnog Andreja Plenkovića, kakvog poznajemo iz većine njegovih premijerskih javnih istupa.

Zašto, dakle, predsjednica postaje najveća javna kritičarka HDZ-ove Vlade, i zašto Vlada tiho i skrušeno podnosi dosta opaku predsjedničinu retoriku? Zato što se ovdje ne radi o stvarnoj politici, ni borbi za vlast. Barem ne u ovom trenutku. Predsjednica zna da ne može smijeniti premijera, kao što premijer zna da je predsjednica još dvije godine sigurna na Pantovčaku. Ovdje se radi o prikrivanju osobnih slabosti.

Kako na Pantovčaku izgraditi rejting? Kroz sukobe

Kolinda Grabar Kitarović mora da se prilično iživcirala, kad se suočila s rezultatima istraživanjima javnog mišljenja, koji pokazuju da je čak i Ivo Josipović u istom trenutku svog mandata, od nje bio dvadesetak posto popularniji. Kolinda Grabar Kitarović, naime, jest najnepopularnija predsjednica Republike u povijesti neovisne Hrvatske.

Predsjednica i njeni savjetnici ispravno su zaključili kako su dva njena prethodnika na Pantovčaku (Tuđmana ovdje ne računamo jer je u njegovo vrijeme u Hrvatskoj postojao de facto predsjednički, a ne parlamentarni politički sustav), velik dio svoje javne popularnosti izgradili na stalnom oponiranju tadašnjim Vladama i premijerima.

Pa je stoga odlučila izgraditi svoju, neovisnu, kritičku političku poziciju u odnosu na ionako nepopularnog premijera, nadajući se da će građani cijeniti njen pokušaj da funkcionira kao kontrolor i korektor vlasti, i da se pri tome ne vodi stranačkim kriterijima (pa, eto, u slučaju Povjerenstva za Agrokor zauzima stranu oporbe, a ne HDZ-a).

Može li nova taktika upaliti? Nismo baš uvjereni

Predsjedničini motivi u ovom blitzkriegu protiv Vlade nisu, dakle, sadržajno politički, nego osobni. Posve grubo rečeno, da Kolindu Grabar Kitarović sada podržava 75 posto građana, ona gotovo sigurno ne bi govorila o izvanrednom stanju u Hrvatskoj.

Nismo, međutim, uvjereni da će napadi na Vladu predsjednici osobito pomoći: državnica koja ne razumije zašto se ne smije družiti s osobama iz kriminalnog miljea – a Kolinda Grabar Kitarović baš je ovog tjedna potvrdila kako se često družila s jednim od središnjih junaka hrvatskog kriminalnog miljea – zaista zaslužuje ostati najnepopularnijom šeficom države u povijesti neovisne Hrvatske.

Andrej Plenković mogao bi se puno efikasnije braniti od udaraca s Pantovčaka, kad sam ne bi bio opterećen duboko kompromitirajućim odlukama, koje je donio da bi opstao na vlasti. Plenkovićev problem nije, naravno, u tome što je najnepopularniji političar u zemlji: građani su uvijek ljuti na izvršnu vlast.

Temeljni politički problem premijera Plenkovića

Plenkovićev problem, koji mu neće zaboraviti nitko, osim fiksnih glasača HDZ-a (a ni mnogi od njih), jest koruptivni model, po kojem je sastavio sadašnju Vladu i sadašnju vladajuću većinu.

Posve je nesporno da je Vlada preživjela jedno glasovanje o nepovjerenju, zahvaljujući glasu zastupnika Tomislava Sauche, bivšeg tvrdog SDP-ovca, kojeg je pritvor slomio, i koji bi učinio baš sve da više nikad ne mora otići u zatvor. Plenković je, prilično očigledno, kupio Sauchin glas obećanjem o prestanku kaznenog progona, pa je tako dubinski kriminalizirao vlastitu Vladu i parlamentarnu većinu, koja počiva na najčišćem mogućem obliku političke korupcije.

Nepopularni političari bez autoriteta vođe

Ni cijela akcija uvlačenja HNS-a u Vladu nije izvedena značajno suptilnije. I baš zbog te, neprijeporne činjenice da se samo fizičko održanje ove Vlade temelji na esencijalnoj političkoj korupciji, Andrej Plenković je vrlo slab premijer, kojem, kako pokazuju ankete, građani ništa ne vjeruju premda Hrvatska zaista postiže bolje ekonomske rezultate nego ranijih godina.

Hrvatsku danas vodi dvoje slabih, nepopularnih političara, bez autoriteta vođe. Karakter njihova međusobnog odnosa uvjetovan je uglavnom kratkoročnim probicima i osobnim slabostima.