Toliko da ni na slavljeničkoj tiskovnoj konferenciji s novom glavnom tajnicom Vijeća Europe nije izdržao da malo ne eksplodira na novinarsko pitanje o tome je li ovo prilika da se riješi i nekih ministara opterećenih aferama. “Vidim da ste oduševljeni velikim diplomatskim uspjehom Hrvatske. O tom – potom. Hvala vam”, izdeklamirao je Plenković i zaključio tiskovnu konferenciju.
Glavobolja, a ne win-win
Nervoza premijera oko pitanja rekonstrukcije Vlade koje se sasvim logično otvara odlaskom ministrice vanjskih i europskih poslova, savršeno odgovara svemu onome što se od vijesti iz Strasbourga o pobjedi Pejčinović Burić da čuti u razgovorima s političkim akterima iz vladajuće stranke i koalicije. Ono što je prije samo nekoliko mjeseci izgledalo kao win-win situacija za Plenkovića, da uz neupitno veliki vanjskopolitički uspjeh iskoristi priliku za rješavanje nepopularnijih ministara te učvršćivanje pozicije u stranci i imagea u javnosti, postaje, zapravo, izvor golemih glavobolja za premijera.
Naime, nakon otužne pobjede na europskim izborima, situacija u HDZ-u, kako tvrde naši izvori iz stranke – nije sjajna. Takva ocjena nikog ne iznenađuje – jasno je da se u stranci još nije potpuno smirio šok koji su izazvala samo četiri mandata i 22,72 posto glasova na izborima, jasno je da u HDZ-u osjećaju za vratom dah stranaka i koalicija koje su profitirale na skretanju Plenkovićeve stranke prema centru. Po posljednjoj anketi im je pritom sve bliže i SDP Davora Bernardića.
Stvaranje neprijatelja
Komforna relativna pobjeda na parlamentarnim izborima koja se očekivala do prije samo nekoliko mjeseci danas više uopće ne djeluje kao sigurna oklada, pogotovo kad se u obzir uzme da su prvi na redu predsjednički izbori, na kojima kao sve ozbiljniji kandidat “desnijih od HDZ-a” figurira Miroslav Škoro. Ne, “kandidatkinja HDZ-a”, kako Kolindu Grabar-Kitarović od jučer nazivaju u stranci, još nije i ne misli prije kolovoza objaviti hoće li uopće pokušati dohvatiti drugi mandat (mada njezini suradnici – neslužbeno – tvrde da sigurno hoće).
Plenković si, dakle, ne može dozvoliti da kadrovskim odlukama stvori nove protivnike u stranci ili dodatno ojača postojeće. Tako nešto mu doista ne treba uoči novih izbornih ciklusa. Uostalom, nakon predsjedničkih izbora HDZ ide na unutarstranačke i u ovom trenutku nimalo nije sigurno da će aktualni šef stranke tamo imati lagan posao – pogotovo ako kandidatkinja HDZ-a ostane bez Pantovčaka.
Članak se nastavlja ispod oglasa
No, izmjena u Vladi će, bez obzira na tanke živce premijera kad ga se suoči s tim pitanjem, sasvim sigurno biti. Pitanje je samo u kojem obimu.
Traže se – stranački ljudi
Sigurno je da do sredine rujna na novu funkciju odlazi Pejčinović Burić, dakle, trebat će novi ministar ili ministrica vanjskih poslova. U političkim kuloarima i dalje se spekulira s nekoliko potencijalnih kandidata koji bi mogli preuzeti ministarsku dužnost. Recimo, s imenom Andreje Metelko Zgombić, aktualne državne tajnice u Ministarstvu, i Zvonimira Frke Petešića, predstojnika premijerovog ureda (no, popis mogućih nasljednika Marije Pejčinović Burić ne iscrpljuje se samo na ta dva imena).
Njih dvoje su ljudi koji su iz diplomatskih krugova, poznaju sustav i posao kojim bi se bavili, što je izrazito bitno jer Hrvatska preuzima predsjedanje Europskom unijom za pola godine. No, oni nisu – stranački ljudi. U trenutnom odnosu snaga u HDZ-u Plenkoviću bi vjerojatno bilo korisnije da na mjesto ministra vanjskih poslova postavi jakog stranačkog igrača i tako pokuša osnažiti vlastitu uzdrmanu poziciju u stranci. Dojam je da bi novo imenovanje na ovu važnu funkciju nekog od izvanstranačkih kadrova dodatno razjarilo Plenkovićevu unutarstranačku opoziciju.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Pitanje povjerenika EK
U medijima se povremeno spekulira i s imenom ministra unutarnjih poslova Davora Božinovića, no prema našim informacijama, on ipak nije opcija za Zrinjevac. Izvori iz HDZ-a kažu da je on zainteresiran dovršiti posao u MUP-u, prije svega odraditi sve kako bi Hrvatska što prije dobila potvrdu Europske komisije da je tehnički spremna za Schengen.
Uz popunjavanje ispražnjene ministarske pozicije na Zrinjevcu, premijer mora odlučiti i tko će biti hrvatski povjerenik ili povjerenica u novoj Europskoj komisiji. Lako je moguće da tu funkciju također dobije netko od sadašnjih članove Vlade, što bi mogla biti dodatna prilika Plenkoviću za širu rekonstrukciju tima u Banskim dvorima, koji po svim istraživanjima javnog mnijenja (a i rezultatima europskih izbora) baš i ne fascinira (jako blag izraz!) birače svojom učinkovitošću.
Problem Lovro
U HDZ-u ima onih koji prognoziraju tu, malo širu rekonstrukciju, “dva do tri ministra”. Kad se, pak, krene u razgovor s političarima iz stranaka vladajuće koalicije, jedno ime, nimalo iznenađujuće, dolazi u prvi plan – Lovro Kuščević. Ministar uprave i politički tajnik HDZ-a zaglibio je proteklih dana u cijelom nizu afera i postaje sve očitiji uteg Vladi i Plenkoviću. “I više od toga – Kuščević postaje uteg i Kolindi Grabar-Kitarović”, kaže naš dobro upućeni sugovornik čija stranka u Saboru podržava Vladu, podcrtavajući veliku važnost predsjedničkih izbora za političku budućnost ne samo sadašnje predsjednice Republike već i samog Andreja Plenkovića.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Kako je Kuščević percipiran kao pripadnik konzervativnije struje HDZ-a, koja nije presretna politikom koju vodi predsjednik stranke, čini se da bi bilo logično da se uz Kuščevića makne, radi ravnoteže, i još nekog od ministara. I to nekog od onih koji se percipiraju kao Plenkovićevi ljudi. “Recimo, ministra rada i mirovinskog sustava Marka Pavića”, spekulira jedan od naših sugovornika.
Pavić na vrućem limenom krovu
Ima logike – Pavić je zabrazdio s odnosom prema sindikalnom referendumu o mirovinskom sustavu koji je postao značajan politički problem za cijelu Vladu. Pritom, nema ni mandat u Saboru na koji bi se mogao vratiti i eventualno raditi probleme premijeru.
Milan Kujundžić, ne baš popularni ministar zdravstva i jedno od najspominjanijih imena kad se povede priča o rekonstrukciji Vlade, međutim, ima saborski mandat. Iako je uz sve to prije neki dan pozitivno govorio o Miroslavu Škori – čovjeku koji se natječe kontra HDZ-a za Pantovčak – teško da će se Plenković usuditi lansirati Kujundžića natrag u Sabor, jer je za očekivati da bi time pojačao – oporbu. Kuščević bi, pak, vjerojatno ostao lojalan stranci i Vladi.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Nitroglicerin pod pritiskom
Drugi favorit kuloarskih nagađanja o tome tko bi mogao izletjeti u rekonstrukciji Vlade, ministar poljoprivrede Tomislav Tolušić, pak, od 26. svibnja ima dosta čvršće tlo pod nogama. HDZ je, naime, na europskim izborima u Virovitičko-podravskoj županiji zabilježio najbolji rezultat u državi. U Tolušićevoj županiji HDZ je dobio 42,32 posto, ili skoro dvostruko više nego na razini cijele Hrvatske. Micanje Tolušića stoga bi bilo prilično komplicirano za objasniti i u neusporedivo ležernijoj situaciji u HDZ-u od današnje.
Sva ova politička kombinatorika pokazuje koliko je složena operacija bilo kakvih promjena u Vladi u aktualnom političkom trenutku vladajuće stranke. Čekajući predsjedničke izbore koji bi mogli odlučujuće definirati i njegovu daljnju političku sudbinu, Plenković mora operirati s ministarskim foteljama kao s bočicom nitroglicerina. A pritisak javnosti, stranke, ministarskih afera i izborne kampanje teško da će se smanjivati u tjednima i mjesecima koji slijede.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Premijera uzrujavaju pitanja o rekonstrukciji Vlade što, zapravo, uopće nije čudno. Evo zašto
Plenković si ne može dozvoliti da kadrovskim odlukama stvori nove protivnike u stranci ili dodatno ojača postojeće
Kako je Kuščević percipiran kao pripadnik konzervativnije struje HDZ-a, koja nije presretna s politikom koju vodi predsjednik stranke, čini se da bi bilo logično da se uz Kuščevića makne, radi ravnoteže, i još nekog od ministara. I to nekog od onih koji se percipiraju kao Plenkovićevi ljudi. “Recimo, ministra rada i mirovinskog sustava Marka Pavića”, spekulira jedan od naših sugovornika.
Najzanimljivije političko pitanje nakon diplomatskog trijumfa Marije Pejčinović Burić i Hrvatske – ono o mogućoj rekonstrukciji Vlade – izrazito nervira premijera Andreja Plenkovića.
Toliko da ni na slavljeničkoj tiskovnoj konferenciji s novom glavnom tajnicom Vijeća Europe nije izdržao da malo ne eksplodira na novinarsko pitanje o tome je li ovo prilika da se riješi i nekih ministara opterećenih aferama. “Vidim da ste oduševljeni velikim diplomatskim uspjehom Hrvatske. O tom – potom. Hvala vam”, izdeklamirao je Plenković i zaključio tiskovnu konferenciju.
Glavobolja, a ne win-win
Nervoza premijera oko pitanja rekonstrukcije Vlade koje se sasvim logično otvara odlaskom ministrice vanjskih i europskih poslova, savršeno odgovara svemu onome što se od vijesti iz Strasbourga o pobjedi Pejčinović Burić da čuti u razgovorima s političkim akterima iz vladajuće stranke i koalicije. Ono što je prije samo nekoliko mjeseci izgledalo kao win-win situacija za Plenkovića, da uz neupitno veliki vanjskopolitički uspjeh iskoristi priliku za rješavanje nepopularnijih ministara te učvršćivanje pozicije u stranci i imagea u javnosti, postaje, zapravo, izvor golemih glavobolja za premijera.
Naime, nakon otužne pobjede na europskim izborima, situacija u HDZ-u, kako tvrde naši izvori iz stranke – nije sjajna. Takva ocjena nikog ne iznenađuje – jasno je da se u stranci još nije potpuno smirio šok koji su izazvala samo četiri mandata i 22,72 posto glasova na izborima, jasno je da u HDZ-u osjećaju za vratom dah stranaka i koalicija koje su profitirale na skretanju Plenkovićeve stranke prema centru. Po posljednjoj anketi im je pritom sve bliže i SDP Davora Bernardića.
Stvaranje neprijatelja
Komforna relativna pobjeda na parlamentarnim izborima koja se očekivala do prije samo nekoliko mjeseci danas više uopće ne djeluje kao sigurna oklada, pogotovo kad se u obzir uzme da su prvi na redu predsjednički izbori, na kojima kao sve ozbiljniji kandidat “desnijih od HDZ-a” figurira Miroslav Škoro. Ne, “kandidatkinja HDZ-a”, kako Kolindu Grabar-Kitarović od jučer nazivaju u stranci, još nije i ne misli prije kolovoza objaviti hoće li uopće pokušati dohvatiti drugi mandat (mada njezini suradnici – neslužbeno – tvrde da sigurno hoće).
Plenković si, dakle, ne može dozvoliti da kadrovskim odlukama stvori nove protivnike u stranci ili dodatno ojača postojeće. Tako nešto mu doista ne treba uoči novih izbornih ciklusa. Uostalom, nakon predsjedničkih izbora HDZ ide na unutarstranačke i u ovom trenutku nimalo nije sigurno da će aktualni šef stranke tamo imati lagan posao – pogotovo ako kandidatkinja HDZ-a ostane bez Pantovčaka.
No, izmjena u Vladi će, bez obzira na tanke živce premijera kad ga se suoči s tim pitanjem, sasvim sigurno biti. Pitanje je samo u kojem obimu.
Traže se – stranački ljudi
Sigurno je da do sredine rujna na novu funkciju odlazi Pejčinović Burić, dakle, trebat će novi ministar ili ministrica vanjskih poslova. U političkim kuloarima i dalje se spekulira s nekoliko potencijalnih kandidata koji bi mogli preuzeti ministarsku dužnost. Recimo, s imenom Andreje Metelko Zgombić, aktualne državne tajnice u Ministarstvu, i Zvonimira Frke Petešića, predstojnika premijerovog ureda (no, popis mogućih nasljednika Marije Pejčinović Burić ne iscrpljuje se samo na ta dva imena).
Njih dvoje su ljudi koji su iz diplomatskih krugova, poznaju sustav i posao kojim bi se bavili, što je izrazito bitno jer Hrvatska preuzima predsjedanje Europskom unijom za pola godine. No, oni nisu – stranački ljudi. U trenutnom odnosu snaga u HDZ-u Plenkoviću bi vjerojatno bilo korisnije da na mjesto ministra vanjskih poslova postavi jakog stranačkog igrača i tako pokuša osnažiti vlastitu uzdrmanu poziciju u stranci. Dojam je da bi novo imenovanje na ovu važnu funkciju nekog od izvanstranačkih kadrova dodatno razjarilo Plenkovićevu unutarstranačku opoziciju.
Pitanje povjerenika EK
U medijima se povremeno spekulira i s imenom ministra unutarnjih poslova Davora Božinovića, no prema našim informacijama, on ipak nije opcija za Zrinjevac. Izvori iz HDZ-a kažu da je on zainteresiran dovršiti posao u MUP-u, prije svega odraditi sve kako bi Hrvatska što prije dobila potvrdu Europske komisije da je tehnički spremna za Schengen.
Uz popunjavanje ispražnjene ministarske pozicije na Zrinjevcu, premijer mora odlučiti i tko će biti hrvatski povjerenik ili povjerenica u novoj Europskoj komisiji. Lako je moguće da tu funkciju također dobije netko od sadašnjih članove Vlade, što bi mogla biti dodatna prilika Plenkoviću za širu rekonstrukciju tima u Banskim dvorima, koji po svim istraživanjima javnog mnijenja (a i rezultatima europskih izbora) baš i ne fascinira (jako blag izraz!) birače svojom učinkovitošću.
Problem Lovro
U HDZ-u ima onih koji prognoziraju tu, malo širu rekonstrukciju, “dva do tri ministra”. Kad se, pak, krene u razgovor s političarima iz stranaka vladajuće koalicije, jedno ime, nimalo iznenađujuće, dolazi u prvi plan – Lovro Kuščević. Ministar uprave i politički tajnik HDZ-a zaglibio je proteklih dana u cijelom nizu afera i postaje sve očitiji uteg Vladi i Plenkoviću. “I više od toga – Kuščević postaje uteg i Kolindi Grabar-Kitarović”, kaže naš dobro upućeni sugovornik čija stranka u Saboru podržava Vladu, podcrtavajući veliku važnost predsjedničkih izbora za političku budućnost ne samo sadašnje predsjednice Republike već i samog Andreja Plenkovića.
Kako je Kuščević percipiran kao pripadnik konzervativnije struje HDZ-a, koja nije presretna politikom koju vodi predsjednik stranke, čini se da bi bilo logično da se uz Kuščevića makne, radi ravnoteže, i još nekog od ministara. I to nekog od onih koji se percipiraju kao Plenkovićevi ljudi. “Recimo, ministra rada i mirovinskog sustava Marka Pavića”, spekulira jedan od naših sugovornika.
Pavić na vrućem limenom krovu
Ima logike – Pavić je zabrazdio s odnosom prema sindikalnom referendumu o mirovinskom sustavu koji je postao značajan politički problem za cijelu Vladu. Pritom, nema ni mandat u Saboru na koji bi se mogao vratiti i eventualno raditi probleme premijeru.
Milan Kujundžić, ne baš popularni ministar zdravstva i jedno od najspominjanijih imena kad se povede priča o rekonstrukciji Vlade, međutim, ima saborski mandat. Iako je uz sve to prije neki dan pozitivno govorio o Miroslavu Škori – čovjeku koji se natječe kontra HDZ-a za Pantovčak – teško da će se Plenković usuditi lansirati Kujundžića natrag u Sabor, jer je za očekivati da bi time pojačao – oporbu. Kuščević bi, pak, vjerojatno ostao lojalan stranci i Vladi.
Nitroglicerin pod pritiskom
Drugi favorit kuloarskih nagađanja o tome tko bi mogao izletjeti u rekonstrukciji Vlade, ministar poljoprivrede Tomislav Tolušić, pak, od 26. svibnja ima dosta čvršće tlo pod nogama. HDZ je, naime, na europskim izborima u Virovitičko-podravskoj županiji zabilježio najbolji rezultat u državi. U Tolušićevoj županiji HDZ je dobio 42,32 posto, ili skoro dvostruko više nego na razini cijele Hrvatske. Micanje Tolušića stoga bi bilo prilično komplicirano za objasniti i u neusporedivo ležernijoj situaciji u HDZ-u od današnje.
Sva ova politička kombinatorika pokazuje koliko je složena operacija bilo kakvih promjena u Vladi u aktualnom političkom trenutku vladajuće stranke. Čekajući predsjedničke izbore koji bi mogli odlučujuće definirati i njegovu daljnju političku sudbinu, Plenković mora operirati s ministarskim foteljama kao s bočicom nitroglicerina. A pritisak javnosti, stranke, ministarskih afera i izborne kampanje teško da će se smanjivati u tjednima i mjesecima koji slijede.