Vremena su nemilosrdna. Zahvaljujući novim tehnologijama ljudima su otvoreni nepregledni horizonti informacija i zabave, a dosada je postala evolucijski premašeno stanje, poput straha od toga da nekom postaneš ručak.
No, sve to more sadržaja i podražaja, svi otvoreni tabovi i svaka nova notifikacija uspješno potiskuju i mogućnost da se povremeno sagleda šira slika.
Nema se, jednostavno, vremena za odmak. A to je šteta.
Evo, recimo samo Hrvatska, njeno pravosuđe i demokratski razvoj društva u posljednjih godinu dana.
Satiranje satire
Prvo je javnost šokirala presuda koju je desničarski aktivist Velimir Bujanec dobio protiv Newsbara. Satirički portal je objavio satirički tekst, a sutkinja im odrezala 12 tisuća kuna odštete. Jer nisu govorili istinu i zato što su moralno diskreditirali Bujanca ne samo kao čovjeka, nego i (pažnja, sljedeći dio teksta nije satira, nego citat iz presude) “kao novinara”.
A kako su ga diskreditirali? Svjesno objavljujući neistinite informacije, smatra sud.
Činjenica da se satira po definiciji temelji na iskrivljenom prikazivanju istinitih i objavljivanju neistinitih informacija, nije pretjerano smela časni sud. Ako se, dakle, ubuduće netko kani zezati na račun neke javne osobe, političara ili države, mora imati na umu da se u Hrvatskoj za to može platiti kazna.
Sukob interesa ne može postojati
A trebalo bi malo razmisliti, ako se barem pita Upravni sud u Zagrebu, i o samom konceptu sukoba interesa. Odnosno, o tome da se sukob interesa prestane primjenjivati na političare – barem one izabrane neposredno na demokratskim izborima. U presudi u predmetu Milan Bandić protiv Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa, naime, sudac Upravnog suda u Zagrebu zaključio je da traženje Povjerenstva da Bandić naloži dostavu dokumentacije potrebne za slučaj predstavlja “nedopušteno miješanje Povjerenstva i uzurpaciju ovlasti obavljanja poslova tijela regionalne samouprave”.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ta tijela, pak, vode neposredno demokratski izabrani dužnosnici koji za svoje greške “isključivo politički odgovaraju”. Uz zaključak: “U tom smislu postoji bitna razlika u demokratskom legitimitetu, pa Povjerenstvo (kao tek posredno izabrano tijelo) nije ovlašteno supstituirati ili tumačiti demokratski izraženu volju građana”. Dakle, tamo gdje su građani birali, prestaje sukob interesa.
Nejavni interes
Naposljetku, možda bi trebalo zaboraviti i na sintagmu – javni interes. Ako novinaru netko od političkih moćnika ili ljudi iz njegovog/njenog kruga prijeti, ni slučajno mu ne bi smjelo pasti na pamet da uključi – snimanje. Novinar Ivan Žada je, evo baš ovog tjedna, to dobro naučio na svom primjeru. Kad su mu, naime, poznanici javili da sin lokalnog moćnika, o čijim je poslovima Žada pisao, prijeti da će ga zatući, ali tako da plati nekome iz Zagreba da to napravi, novinar se latio telefona.
Zvao je lokalnog moćnika, saborskog zastupnika Josipa Đakića, čiji mu je sin ekspresno prijetio. Cijenjeni zastupnik mu je, ukratko, poručio da – odjebe. Žada je razgovor snimio i dijelom prepričao na društvenim mrežama, a sadržaj poziva je objavljen na portalu Index. Sud je presudio da se radi o kažnjivom, neovlaštenom snimanju i novinaru odrezao četveromjesečnu uvjetnu s rokom kušnje od godinu dana.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Naivniji će odmah, poput Žade i njegovog odvjetnika, posegnuti za bivšim vukovarskim gradonačelnikom Željkom Sabom, koji je “odležao” osam mjeseci zbog pokušaja podmićivanja gradske zastupnice koji je – neovlašteno snimljen, kao i za zakonskom odredbom koja kaže da nema kaznenog djela neovlaštenog snimanja “ako je ono učinjeno u javnom interesu ili drugom interesu koji je pretežniji od interesa zaštite privatnosti snimane ili prisluškivane osobe” (Kazneni zakon, članak 143.). Virovitički općinski sud nije bio impresioniran – i procijenio je da nema javnog interesa u objavljivanju reakcije saborskog zastupnika na prijetnje novinaru u njegovo ime.
Utjeha nepravomoćnosti
Ukratko, u samo godinu dana hrvatski sudovi su se uspješno ismijali nekim društvenim konceptima koji su se donedavno doživljavali potpuno neupitnima – satira, borba protiv sukoba interesa neposredno izabranih političara i javni interes postali su poluilegalnim aktivnostima. Utjeha nepravomoćnosti u svakom od ovih slučajeva pritom je čista fatamorgana – jer, čak i ako oni završe pravomoćnim odbacivanjem prezira vrijednih aktualnih sudskih konstrukcija, poruka je već dosta jasno – odaslana.
I svatko tko se u ovoj zemlji ubuduće kani baviti političkim humorom, suzbijanjem sukoba interesa ili u obrani od prijetnji moćnika izvući jedino što novinar doista ima kao pravo oružje – interes javnosti, mora računati na to da bi mogao završiti s krive strane vage božice pravde.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Presuda koju je Đakić dobio protiv RTL-ovog novinara opet je dokazala: ovo pravosuđe nije briga za javni interes
Iz niza sudskih presuda posljednjih mjeseci probija prezir prema vrijednostima slobodnog društva
U samo godinu dana hrvatski sudovi su uspješno ismijali neke društvene koncepte koji su se donedavno doživljavali potpuno neupitnima - satira, borba protiv sukoba interesa neposredno izabranih političara i javni interes postali su poluilegalnim aktivnostima. Utjeha nepravomoćnosti u svakom od ovih slučajeva pritom je čista fatamorgana
Vremena su nemilosrdna. Zahvaljujući novim tehnologijama ljudima su otvoreni nepregledni horizonti informacija i zabave, a dosada je postala evolucijski premašeno stanje, poput straha od toga da nekom postaneš ručak.
No, sve to more sadržaja i podražaja, svi otvoreni tabovi i svaka nova notifikacija uspješno potiskuju i mogućnost da se povremeno sagleda šira slika.
Nema se, jednostavno, vremena za odmak. A to je šteta.
Evo, recimo samo Hrvatska, njeno pravosuđe i demokratski razvoj društva u posljednjih godinu dana.
Satiranje satire
Prvo je javnost šokirala presuda koju je desničarski aktivist Velimir Bujanec dobio protiv Newsbara. Satirički portal je objavio satirički tekst, a sutkinja im odrezala 12 tisuća kuna odštete. Jer nisu govorili istinu i zato što su moralno diskreditirali Bujanca ne samo kao čovjeka, nego i (pažnja, sljedeći dio teksta nije satira, nego citat iz presude) “kao novinara”.
A kako su ga diskreditirali? Svjesno objavljujući neistinite informacije, smatra sud.
Činjenica da se satira po definiciji temelji na iskrivljenom prikazivanju istinitih i objavljivanju neistinitih informacija, nije pretjerano smela časni sud. Ako se, dakle, ubuduće netko kani zezati na račun neke javne osobe, političara ili države, mora imati na umu da se u Hrvatskoj za to može platiti kazna.
Sukob interesa ne može postojati
A trebalo bi malo razmisliti, ako se barem pita Upravni sud u Zagrebu, i o samom konceptu sukoba interesa. Odnosno, o tome da se sukob interesa prestane primjenjivati na političare – barem one izabrane neposredno na demokratskim izborima. U presudi u predmetu Milan Bandić protiv Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa, naime, sudac Upravnog suda u Zagrebu zaključio je da traženje Povjerenstva da Bandić naloži dostavu dokumentacije potrebne za slučaj predstavlja “nedopušteno miješanje Povjerenstva i uzurpaciju ovlasti obavljanja poslova tijela regionalne samouprave”.
Ta tijela, pak, vode neposredno demokratski izabrani dužnosnici koji za svoje greške “isključivo politički odgovaraju”. Uz zaključak: “U tom smislu postoji bitna razlika u demokratskom legitimitetu, pa Povjerenstvo (kao tek posredno izabrano tijelo) nije ovlašteno supstituirati ili tumačiti demokratski izraženu volju građana”. Dakle, tamo gdje su građani birali, prestaje sukob interesa.
Nejavni interes
Naposljetku, možda bi trebalo zaboraviti i na sintagmu – javni interes. Ako novinaru netko od političkih moćnika ili ljudi iz njegovog/njenog kruga prijeti, ni slučajno mu ne bi smjelo pasti na pamet da uključi – snimanje. Novinar Ivan Žada je, evo baš ovog tjedna, to dobro naučio na svom primjeru. Kad su mu, naime, poznanici javili da sin lokalnog moćnika, o čijim je poslovima Žada pisao, prijeti da će ga zatući, ali tako da plati nekome iz Zagreba da to napravi, novinar se latio telefona.
Zvao je lokalnog moćnika, saborskog zastupnika Josipa Đakića, čiji mu je sin ekspresno prijetio. Cijenjeni zastupnik mu je, ukratko, poručio da – odjebe. Žada je razgovor snimio i dijelom prepričao na društvenim mrežama, a sadržaj poziva je objavljen na portalu Index. Sud je presudio da se radi o kažnjivom, neovlaštenom snimanju i novinaru odrezao četveromjesečnu uvjetnu s rokom kušnje od godinu dana.
Naivniji će odmah, poput Žade i njegovog odvjetnika, posegnuti za bivšim vukovarskim gradonačelnikom Željkom Sabom, koji je “odležao” osam mjeseci zbog pokušaja podmićivanja gradske zastupnice koji je – neovlašteno snimljen, kao i za zakonskom odredbom koja kaže da nema kaznenog djela neovlaštenog snimanja “ako je ono učinjeno u javnom interesu ili drugom interesu koji je pretežniji od interesa zaštite privatnosti snimane ili prisluškivane osobe” (Kazneni zakon, članak 143.). Virovitički općinski sud nije bio impresioniran – i procijenio je da nema javnog interesa u objavljivanju reakcije saborskog zastupnika na prijetnje novinaru u njegovo ime.
Utjeha nepravomoćnosti
Ukratko, u samo godinu dana hrvatski sudovi su se uspješno ismijali nekim društvenim konceptima koji su se donedavno doživljavali potpuno neupitnima – satira, borba protiv sukoba interesa neposredno izabranih političara i javni interes postali su poluilegalnim aktivnostima. Utjeha nepravomoćnosti u svakom od ovih slučajeva pritom je čista fatamorgana – jer, čak i ako oni završe pravomoćnim odbacivanjem prezira vrijednih aktualnih sudskih konstrukcija, poruka je već dosta jasno – odaslana.
I svatko tko se u ovoj zemlji ubuduće kani baviti političkim humorom, suzbijanjem sukoba interesa ili u obrani od prijetnji moćnika izvući jedino što novinar doista ima kao pravo oružje – interes javnosti, mora računati na to da bi mogao završiti s krive strane vage božice pravde.