Doktorica Željka Mačak Šafranko, molekularna biologinja iz Infektivne klinike Dr. Fran Mihaljević, prva je u Hrvatskoj, početkom ožujka, izolirala koronavirus SARS-CoV-2 što je proglašeno velikim znanstvenim uspjehom. Kad smo ju upitali koliko je odmakla u daljnjim istraživanjima, dočekao nas je neočekivani odgovor. “Nažalost, ni malo. Iako imamo neke ideje i planove, sada se bavimo isključivo dijagnostikom. Radimo vrlo naporno pa nemamo vremena ni za što drugo. No nadam se da ćemo se, kad prođe s gužva s dijagnostikom, uključiti u daljnje oblike istraživanja.”

Od kada je izbila epidemija koronavirusa do početka svibnja, Laboratorij za dijagnostiku Infektivne klinike, u pogonu je bio 24 sata dnevno, bez vikenda i praznika. “Radili smo u dvije smjene od po 12 sati, a nakon toga smo bili 48 sati slobodni. Najteže je bilo raditi noću, a posebno je teško pred ujutro kad je zaista vrlo stresno. Cijelo smo vrijeme u vrlo zahtjevnom, nagnutom položaju. Premda radimo gotovo bez predaha, moramo biti maksimalno koncentrirani jer ništa ne smije poći ukrivo, naprosto ne smijete pogriješiti. Na sreću, do sada smo sve zadatke obavili uspješno. Trenutno Laboratorij radi u dvije smjene po osam sati.”

Ne smije biti ni najmanje pogreške

Ekipa od šest stručnjaka koja radi u jednoj smjeni utvrđuje je li netko zaražen koronavirusom. Prvi tim preuzima uzorak, drugi odvaja dio brisa koji će ići na analizu, treći pohranjuju ostatke. Puno vremena oduzima administrativni dio posla jer se sve mora precizno bilježiti i unositi podatke u bazu te odrediti laboratorijski broj. I tu ne smije biti ni najmanje pogreške.

Tijekom rada u laboratoriju svi koriste zaštitnu opremu, ogrtače koji ne propuštaju virusne čestice. Uzorci se obrađuju u mikrobiološkom kabinetu koji ima poseban sustav ventilacije i filtera, koji sprječava izlazak virusnih čestica. Sve što se iznosi iz kabineta dezinficira se alkoholom i odlaže u infektivni otpad.

Dugo se bavi istraživanjima patogenih virusa

Iako je prva izolirala virus SARS-CoV-2, odnosno uzgojila ga u laboratorijskim uvjetima iz brisa pacijenta koji je bio pozitivan na koronavirus, doktorica Mačak Šafranko ipak ne drži to posebnim pothvatom budući da se već duže vrijeme bavi istraživanjima patogenih virusa.

“Naša Klinika jedina ima laboratorij u kojem se mogu raditi takve vrste istraživanja. To je laboratorij biosigurnosne razine 3 (BSL3) u kojem vrijede puno stroža pravila u odnosu na laboratorij u kojem se samo obrađuju uzorci pacijenata. Izolacijom koronavirusa dobili smo mogućnost samostalno ili u suradnji s drugim znanstvenicima, izučavati njegove biološke karakteristike, proučavati interakcije sa stanicama imunološkog sustava i učinkovitost imunološkog odgovora, testirati spojeve koji mogu djelovati protiv virusa i raditi na razvoju i testiranju cjepiva. Također možemo uspoređivati karakteristike virusa s kliničkim i epidemiološkim podacima, što bi moglo pomoći u predviđanju tijeka epidemije na određenom prostoru.”

‘Virus nije nastao u laboratoriju’

Doktorica Mačak Šafranko uzela je bris orofarinksa i nazofarinksa pacijenta pozitivnog na virus SARS-CoV-2, te ga je u BSL3 laboratoriju stavila na stanice pogodne za rast virusa. Nakon pet dana pokazalo se da je replikacija virusa u stanicama bila uspješna pa je tako izoliran virus 23. ožujka poslan u Njemačku. S obzirom na to da je doktorica Mačak Šafranko izolirala koronavirus zanimalo nas je je li moguće, kako se nagađa u nekim krugovima, da je virus nastao u laboratoriju iz kojeg je kasnije pobjegao?

“Koronavirus nije pobjegao iz laboratorija nego je prešao na čovjeka koji je došao u prirodi u kontakt sa životinjom koja je imala virus. Dosadašnja saznanja pokazuju da takvi virusi, koji koevoluiraju sa svojim prirodnim domaćinom, prelaze sa životinje na čovjeka koji uđe u prostor u kojem oni borave. Nema dokaza da je virus prešao na čovjeka na mokrim tržnicama u gradu Wuhanu.”

Počeli su se pripremati čim se virus pojavio

Doktorica Mačak Šafranko također misli da koronavirus nije moguće proizvesti u laboratoriju, jer, kako ističe, prirodu po tom pitanju ne možete nadmašiti. Od kad su krajem prošle godine doktorica Mačak Šafranko i njeni kolege prvi put čuli za pojavu koronavirusa pomno su pratili što se događa u Wuhanu, gdje je započela pandemija. S obzirom na to da su već imali iskustva u borbi protiv epidemija Sarsa i Mersa, koje su također počele u Kini, bilo im je odmah jasno da moraju pratiti razvoj situacije kako bi mogli na vrijeme i po potrebi mogli reagirati.

Doktor Ivan Christian Kurolt vrlo je brzo krenuo s pripremama oko uspostave dijagnostičkog postupka te je pratio sve što se na tu temu pisalo u stručnoj literaturi. Klinika je počela nabavljati opremu, organizirani su tečajevi o mjerama zaštite, tako da su se, tvrdi doktorica Mačak Šafranko, na vrijeme pripremili za moguću pandemiju. No, priznaje, u početku ipak nisu mogli pretpostavili da će koronavirus odnijeti toliko života te paralizirati praktički cijeli svijet.

“U takvim situacijama virus najprije uspoređujete s onim što znate, a to su bile prethodne epidemije Sarsa 2002. te Mersa 2014. Na osnovu toga radili smo procjene, no bili smo svjesni da se sve može odigrati i po scenariju koji tada nismo mogli predvidjeti. Kao i na početku epidemija tako je i sada teško nagađati što će se dalje događati. Puno je opcija, među ostalim, može se smanjiti patogenost koronavirusa, pa može imati simptome kao obična prehlada. Može, dakako, i potpuno nestati, ali može i dulje vrijeme u populaciji. Postoji također vjerojatnost da će se za koju godinu pojaviti neki novi virus koji će prijeći s nekog domaćina životinjskog podrijetla na čovjeka. Scenarija ima više, ali nemoguće je predvidjeti što će se dalje događati. SARS-CoV-2 pokazao je da se na osnovu dosadašnjih iskustava može donekle predvidjeti razvoj događaja, ali to je daleko od preciznog”, kaže Mačak Šafranko.

Iznenadila ju je žestina erupcije epidemije u Italiji

Priznaje kako ju je iznenadila žestina erupcije epidemije u Italiji, zbog koje su odmah zaključili da je samo pitanje vremena kad će se pojaviti u Hrvatskoj. To je dalo dovoljno vremena da se pripreme za epidemiju, da se osigura sve potrebno za efikasnu dijagnostiku, da se organiziraju bolnice za prihvat bolesnika te da se osigura dovoljno kapaciteta za prvi udar. Doktorica Mačak Šafranko i kolege prate što se događa s dijagnostikom u svijetu te kontinuirano rade na njenom usavršavanju.

Također proučavaju djelovanje brzih testova te seroloških testova, od kojih se puno očekuje. No, doktorica Mačak Šafranko upozorava kako najprije valja utvrditi njihovu efikasnost, evaluirati ih, vidjeti njihovu sposobnost postavljanja dugoročne kvalitetne dijagnoze, a za to treba puno vremena.U svijetu trenutno postoje različite teorije o tomu koliko ljudi treba testirati. U Njemačkoj, Velikoj Britaniji i SAD-u drže da do popuštanja strogih mjera kretanja može doći samo ako se može osigurati testiranje najmanje nekoliko stotina tisuća građana dnevno.

Misli da ne treba testirati ljude bez indikacija

Istodobno, Hrvatska se opredijelila za posve drugu strategiju koja ne inzistira na većem broju testiranih. Zbog toga smo spomenuli slučaj dvije medicinske sestre koje su testirane prije ulaska u dom za umirovljenike u Dubrovniku. Iako nisu imale simptome, nalaz je bio pozitivan, pa su vraćene kući. Time je spriječeno da virus uđe među najosjetljiviji dio populacije što pokazuje da se isplati testirati što veći broj ljudi. Doktorica Mačak Šafranko drži da je hrvatski model iznimno uspješan.

“Smatramo da nema potrebe testirati ljude bez indikacija i bez epidemioloških pokazatelja. Što pomaže ako danas nekome utvrdite da je negativan, kad se on već sutra može negdje zaraziti. Stoga valja testirati one koji imaju simptome ili su bili u kontaktu sa zaraženima ili one koji po prirodi posla imaju povećan rizik da budu zaraženi”, kaže.

Iako je nekoliko cjepiva već ušlo u prvu fazu kliničkog istraživanja, doktorica Mačak Šafranko drži da je dug put do pronalaska lijeka i cjepiva. “Pristupa u razvoju cjepiva ima mnogo. U eksperimentalnoj fazi i ranim kliničkim fazama, neko cjepivo se može pokazati obećavajućim, ali nakon toga treba provesti detaljna klinička ispitivanja kako bi se ustanovilo je li cjepivo efikasno, u kojoj dozi, je li primjenjivo na široku populaciju. A to zahtijeva ipak dosta vremena.”

Doktorirala je na Institutu Ruđer Bošković

Doktorica Željka Mačak Šafranko diplomirala je 2004. molekularnu biologiju na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu. Kao znanstveni novak zaposlila se na Institutu Ruđer Bošković gdje je doktorirala. Na početku je istraživala virus Herpes simpleks-2, a potom je proučavala spolne razlike u odgovoru na oksidacijski stres, koji nastaje kao posljedica povećanja količine reaktivnih kisikovih vrsta iznad razine koju antioksidacijski sustav u stanici može sigurno ukloniti.

“Proučavali smo mehanizme koji su odgovorni da se ženski spol uspješnije odupire oksidacijskom stresu, u odnosu na muški i pokušavali utvrditi koliko je pri tomu bitna uloga estrogena, a koliko na to utječu drugi faktori.” Potom je 2016. primljena na natječaju za poslijedoktoranda na Kliniku za infektivne bolesti Dr. Fran Mihaljević. Od 2018. radi na europskom projektu Znanstvenog centra izvrsnosti za virusnu imunologiju i cjepiva, čiji je glavni istraživač profesor Stipan Jonjić s Medicinskog fakulteta u Rijeci.

Istraživala je i pojavu mišje groznice

Do pojave koronavirusa Željka Mačak Šafranko istraživala je i druge opasne viruse, među ostalima, hantaviruse koji uzrokuju takozvanu mišju groznicu, odnosno hemoragijsku vrućicu s bubrežnim sindromom. Kaže kako je virus Puumala, čiji je prirodni domaćin šumska voluharica, koji je uzročnik više od 90 posto slučajeva mišje groznice u Hrvatskoj, primjer je virusa koji prelazi sa životinje na čovjeka.

“Prijenos se događa dok čovjek boravi u prostoru gdje žive prirodni domaćini tog virusa. Ako postoji povećani broj glodavaca među kojima je raširen virus, a čovjek dođe u kontakt s njihovim izlučevinama, može se zaraziti tim virusom. Epidemije hemoragijske vrućice javljaju se periodično svakih nekoliko godina, na što utječu okolišni faktori, ali i ljudska aktivnost u prirodi. Tako je primjerice u zimi 2012., kada je velik broj ljudi obolio od hemoragijske vrućice, epidemiološka analiza pokazala da je izvor zaraze bio na Medvednici, gdje se u to vrijeme održavala skijaška utrka.”

Povećan broj ljudi na tom prostoru, koji su nekontrolirano bacali hranu u okoliš, dovela je do povećanog razmnožavanja zaraženih glodavaca i izbijanja epidemije hemoragijske vrućice. Od tada se epidemije kojima je izvor na Medvednici pojavljuju svakih nekoliko godina, kada obolijevaju uglavnom ljudi koji tamo borave rekreacijski. I u drugim dijelovima Hrvatske postoje žarišta infekcije, ali dobra stvar je što se ta bolest ne širi s čovjeka na čovjeka pa je umanjen rizik od značajnog širenja bolesti”, objašnjava doktorica Mačak Šafranko.

Zadovoljna je uvjetima u kojima radi

Premda znanstveni rad u nas nije baš cijenjen, pogotovo ne u materijalnom smislu, doktorica Mačak Šafranko zadovoljna je uvjetima u kojima radi iako bi u usporedbi sa sličnim laboratorijima u Europi, mogli biti puno bolji. No i ovo čime raspolažu dovoljno je dobro za solidan znanstveni rad. “Trenutno EU financira dva naša projekta tako da novac nije toliki problem. No prepreka su, i to ozbiljna, administrativni zahtjevi koji se moraju ispuniti, a koji su za znanstvena istraživanja demotivirajući. Više se bavimo popunjavanjem različitih dokumenata nego znanstvenim radom. Naprosto, birokracija guši znanost.”

Od kad je počela epidemija, doktorica Mačak Šafranko tek je nekoliko puta izašla u kupovinu, a nabavku namirnica obavlja suprug. Drži se preporuka Stožera, nosi masku na poslu. Prekinula je sve kontakte s prijateljima koji nisu neophodni, a druži se samo sa svoje dvoje djece i suprugom. Na neko je vrijeme prekinula sa svojim omiljenim hobijem, trčanjem. Iako uvijek postoji opasnost da se zarazi, doktorica Mačak Šafranko kaže kako kod kuće ne vlada preveliki strah da će donijeti virus iz bolnice.

“Činjenica je da su na našoj Klinici bile zaražene dvije djelatnice, jedna medicinske sestra i jedna pomoćna radnica, obje s blagim oblikom bolesti, dok su u nedavnom testiranju koje je provedeno nad čitavim osobljem Klinike svi testovi bili negativni. To nas ispunjava ponosom i daje nam sigurnost.”