Prvi dani i tjedni neke Vlade uvijek su dani nade i velikih očekivanja. Kao i kod svake promjene, pa makar ona bila i puka kalendarska, očekuje se da novo vrijeme donese novi zamah i bolje dane.
Jedno od prvih, najupečatljivijih obećanja nove Vlade bilo je ono na Badnjak 2016. godine, kad je premijer Andrej Plenković svečano objavio kako će Hrvatska otkupiti cijeli pakt Molovih dionica Ine. “Učinit ćemo to prema modelu koji smo već razradili, koji je financijski održiv i koji u konačnici neće povećati javni dug RH”, najavljivao je Plenković.
Puno nade i očekivanja bilo je i mjesec i pol dana ranije – osmog studenog 2016. godine, kad je izaslanstvo tek nekoliko tjedna stare Vlade sjelo za stol s tadašnjim predsjednikom Uprave Ine, Zoltanom Aldottom. Kako je sama Vlada u svom priopćenju istaknula, Uprava Ine izvijestila je predsjednika Vlade da će sve “odluke o budućnosti Rafinerije nafte Sisak i cjelokupnog poslovanja u INA-i biti usklađene s međudioničarskim ugovorom između strateškog partnera i Republike Hrvatske”.
Na sastanku je s hrvatske strane, osim premijera Plenkovića sudjelovalo i četvero ministara: Davor Ivo Stier, Martina Dalić, Slaven Dobrović i Goran Marić.
Nitko od navedenih ministara više nije član Vlade. Rafinerija u Sisku je zatvorena. A 949 dana nakon spektakularne najave o otkupu dionica u Ini, Vlada je ovog tjedna (dakle, krajem srpnja 2019. godine) za otkup Ininih dionica odabrala – konzultanta. Plenkovićevoj Vladi je trebalo dvije godine i sedam mjeseci samo da odabere tvrtku koja će je savjetovati u procesu otkupa dionica. Onom za kojeg su, 24.12.2016. godine, da citiramo premijera, imali model koji su “već razradili”.
F-16 nad Uljanikom
Priča o Ini i Plenkovićevoj Vladi riše kristalno jasnu sliku načina na koji ova verzija Hrvatske demokratske zajednice (uz uglavnom u najbolju ruku marginalno bitne koalicijske partnere) vlada zemljom. I nažalost, nije jedina.
Otezanje i odbijanje suočavanja s problemom u Uljaniku odnijelo je vjerojatno desetke milijuna kuna državnog novca, a o udaru na psihu i zdravlje zaposlenika tog brodogradilišta da se ne govori. Mjesecima se, pak, govorilo o problemu oko nabave vojnih zrakoplova F-16 od Izraela, tog posla stoljeća za Hrvatsku vojsku. Ministarstvo obrane i Vlada su sve informacije o zastoju strastveno demantirali dok se cijeli posao nije u samo nekoliko dana krajem prošle godine spektakularno urušio.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Vlada je proceduru oko referendumskih inicijativa “Narod odlučuje” i “Istina o Istanbulskoj” lani toliko rastegnula da se priča od legitimne sumnje u broj prikupljenih potpisa izvrgnula u legitimnu sumnju da Vlada muti oko njihovog prebrojavanja. Premijer je, nadalje, tjednima ignorirao ozbiljne optužbe oko prenamjena zemljišta u Nerežišćima koje su kompromitirale njegovog ministra uprave Lovru Kuščevića dok nije dogorjelo do noktiju. Od poreza na nekretnine odustali su jer se netko pobunio na Facebooku…
Dojam i dani
Priča o Ini i Vladi je, dakle, tek (oveći) detalj u složenoj tapiseriji odlaganja odluka, kupovine vremena, PR dimnih zavjesa i laganom, sigurnom i skupom propadanju na terenu stvarnosti. Kako uskoro dolazi izborna godina, vjerojatno će Plenković dati gas i neke stvari pokušati pozavršavati, ili makar kakvom atraktivnom PR predstavom, poput one na Badnjak 2016. godine, ostaviti dojam da su na pragu rješenja.
Samo, dani za Plenkovića lete sve brže i veliko je pitanje hoće li imati njih još (barem) 949 za daljnje promišljanje o sudbini Ine. Ili će se, daleko prije nego što se nadao, pridružiti društvu bivših kojima je redom bio okružen 8. studenog 2016. godine.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Priča o Ini i Plenkovićevoj Vladi riše kristalno jasnu sliku načina na koji ova verzija HDZ-a vlada zemljom
Jedno od prvih obećanja Plenkovićeve Vlade bio je otkup dionica Ine. Izgleda da im se baš i ne žuri
Prvi dani i tjedni neke Vlade uvijek su dani nade i velikih očekivanja. Kao i kod svake promjene, pa makar ona bila i puka kalendarska, očekuje se da novo vrijeme donese novi zamah i bolje dane.
Jedno od prvih, najupečatljivijih obećanja nove Vlade bilo je ono na Badnjak 2016. godine, kad je premijer Andrej Plenković svečano objavio kako će Hrvatska otkupiti cijeli pakt Molovih dionica Ine. “Učinit ćemo to prema modelu koji smo već razradili, koji je financijski održiv i koji u konačnici neće povećati javni dug RH”, najavljivao je Plenković.
Ništa kontra Siska
Puno nade i očekivanja bilo je i mjesec i pol dana ranije – osmog studenog 2016. godine, kad je izaslanstvo tek nekoliko tjedna stare Vlade sjelo za stol s tadašnjim predsjednikom Uprave Ine, Zoltanom Aldottom. Kako je sama Vlada u svom priopćenju istaknula, Uprava Ine izvijestila je predsjednika Vlade da će sve “odluke o budućnosti Rafinerije nafte Sisak i cjelokupnog poslovanja u INA-i biti usklađene s međudioničarskim ugovorom između strateškog partnera i Republike Hrvatske”.
Na sastanku je s hrvatske strane, osim premijera Plenkovića sudjelovalo i četvero ministara: Davor Ivo Stier, Martina Dalić, Slaven Dobrović i Goran Marić.
Nitko od navedenih ministara više nije član Vlade. Rafinerija u Sisku je zatvorena. A 949 dana nakon spektakularne najave o otkupu dionica u Ini, Vlada je ovog tjedna (dakle, krajem srpnja 2019. godine) za otkup Ininih dionica odabrala – konzultanta. Plenkovićevoj Vladi je trebalo dvije godine i sedam mjeseci samo da odabere tvrtku koja će je savjetovati u procesu otkupa dionica. Onom za kojeg su, 24.12.2016. godine, da citiramo premijera, imali model koji su “već razradili”.
F-16 nad Uljanikom
Priča o Ini i Plenkovićevoj Vladi riše kristalno jasnu sliku načina na koji ova verzija Hrvatske demokratske zajednice (uz uglavnom u najbolju ruku marginalno bitne koalicijske partnere) vlada zemljom. I nažalost, nije jedina.
Otezanje i odbijanje suočavanja s problemom u Uljaniku odnijelo je vjerojatno desetke milijuna kuna državnog novca, a o udaru na psihu i zdravlje zaposlenika tog brodogradilišta da se ne govori. Mjesecima se, pak, govorilo o problemu oko nabave vojnih zrakoplova F-16 od Izraela, tog posla stoljeća za Hrvatsku vojsku. Ministarstvo obrane i Vlada su sve informacije o zastoju strastveno demantirali dok se cijeli posao nije u samo nekoliko dana krajem prošle godine spektakularno urušio.
Vlada je proceduru oko referendumskih inicijativa “Narod odlučuje” i “Istina o Istanbulskoj” lani toliko rastegnula da se priča od legitimne sumnje u broj prikupljenih potpisa izvrgnula u legitimnu sumnju da Vlada muti oko njihovog prebrojavanja. Premijer je, nadalje, tjednima ignorirao ozbiljne optužbe oko prenamjena zemljišta u Nerežišćima koje su kompromitirale njegovog ministra uprave Lovru Kuščevića dok nije dogorjelo do noktiju. Od poreza na nekretnine odustali su jer se netko pobunio na Facebooku…
Dojam i dani
Priča o Ini i Vladi je, dakle, tek (oveći) detalj u složenoj tapiseriji odlaganja odluka, kupovine vremena, PR dimnih zavjesa i laganom, sigurnom i skupom propadanju na terenu stvarnosti. Kako uskoro dolazi izborna godina, vjerojatno će Plenković dati gas i neke stvari pokušati pozavršavati, ili makar kakvom atraktivnom PR predstavom, poput one na Badnjak 2016. godine, ostaviti dojam da su na pragu rješenja.
Samo, dani za Plenkovića lete sve brže i veliko je pitanje hoće li imati njih još (barem) 949 za daljnje promišljanje o sudbini Ine. Ili će se, daleko prije nego što se nadao, pridružiti društvu bivših kojima je redom bio okružen 8. studenog 2016. godine.