Zvuči kao nemoguć ljubavni trokut – onakav u kojem definitivno raščišćavanje odnosa nije moguće da se cijela priča ne raspadne i naposljetku barem netko ostane sam i u suzama. Sam način na koji su stvari postavljene jednostavno brani bilo kakvo logično rješenje cijele priče kakvo ne bi rezultiralo štetom za sve uključene.
Radi se, naravno, o kupnji aviona za Hrvatsko ratno zrakoplovstvo, dakle, o Izraelu, SAD-u i Hrvatskoj.
Problem s modifikacijama
Hrvatska od Izraela kupuje polovne avione F-16 C/D Block 30 Barak. Dvanaest komada ukupno (vrijednih 500 milijuna dolara), koji bi trebali početi kapati 2020., a posljednji sletjeti u Hrvatsku 2022. godine. Skoro pa u zadnji čas, jer su MIG-ovi 21 kojima danas HRZ obavlja svoje zadaće pri samom kraju svojih remontiranih resursa i životnog vijeka.
SAD, međutim, ima problem. Na avionima su Izraelci radili goleme tehnološke preinake, a američki zakon brani bilo kakvu prodaju američke tehnologije ako ona nije u istom onakvom stanju u kakvom je bila kad je isporučena klijentu izvan SAD-a. Ukratko, Izrael bi iz aviona za Hrvatsku morao počupati tehnologiju koju je sam ugradio da SAD dozvoli prodaju.
Hrvatska, pak, ne želi čuti za ništa osim F-16 C/D Block 30 Barak, dakle aviona s izraelskim modifikacijama, kakve Izrael ne može prodati bez američkog dopuštenja. Tu, jasno, imamo problem koji bi mogao dubinski utjecati ne samo na stanje HRZ-a i općenito spremnosti vojske, nego i problem koji bi mogao imati duboke domaće političke implikacije.
Stoga bi valjalo pogledati nekoliko mogućih scenarija raspleta koji bi nam se mogao pred očima odigrati već prije Nove godine.
Članak se nastavlja ispod oglasa
1. SAD daje dozvolu i posao se obavlja kako je i planirano
Ovaj scenarij ispunio bi snove ministra obrane Damira Krstičevića. Dogovoreni avioni – dakle F-16 s izraelskim modifikacijama bi krenuli stizati već za malo više od godinu dana, borbena moć HV-a bi brzo rasla, a njegova politička ostavština bila bi nešto veća od one da je “vratio vojsku u Varaždin”.
Međutim, koliko je izgledan taj scenarij? “Onako kako ja shvaćam taj ugovor je to da se izraelska strana složila s time da vrati avione u tehnološko stanje u kojem će biti kompatibilni sa standardima NATO-a. Točno je da u ovu raspravu između Izraela i SAD-a Hrvatska više nije uključena. Dužnost izraelske Vlade je da ispoštuje uvjete i tako osigura odobrenje Kongresa za transfer trećoj strani”, to su rečenice američkog veleposlanika u Hrvatskoj Roberta Kohorsta u ovotjednom Nacionalu.
“Vraćanje aviona u tehnološko stanje kompatibilno NATO standardima” – znači micanje izraelskih modifikacija, za što Hrvatska ne želi čuti.
Članak se nastavlja ispod oglasa
2. Izrael skida svoje modifikacije, a Hrvatska prihvaća i takav, okljaštreni avion
U ovom scenariju bi najzadovoljniji bio SAD, američki propisi bili bi poštivani i avioni bi u Hrvatsku došli otprilike onakvi kakvi su bili kad su donirani Izraelu (plus 30-ak godina korištenja, naravno). Pitanje je kako bi, međutim, hrvatska politika mogla prodati ovakav rasplet javnosti. Jer, podsjetimo se samo nekih izjava posljednjih dana…
– Modifikacije onoga što je odabrano na natječaju ne može biti. Ili ćemo kupiti zrakoplove kakvi su ponuđeni ili će se natječaj poništiti. Sve drugo bi bilo dezavuiranje samog natječaja. (Andrej Plenković, 11.12 ujutro)
– Hrvatska inzistira da se poštuje sve što je bilo navedeno u ponudi Države Izrael za višenamjenski borbeni avion F-16 C/D Block 30 Barak, stoga nije moguća nijedna druga inačica zrakoplova. (priopćenje MORH-a, 11.12. poslijepodne)
– Inzistiram da dobijemo ono što smo dogovorili i po cijeni koju smo dogovorili. (Kolinda Grabar-Kitarović o kupovini aviona, 13.12.)
– Što se tiče Hrvatske, kod nas je “Sveto pismo” da Hrvatska dobije zrakoplove koje je tražila. (Damir Krstičević, 13.12.)
Sva ta odsječnost i izostavljanje prostora bilo kojoj alternativi nas dovodi do u ovom trenutku najizglednijeg scenarija…
Članak se nastavlja ispod oglasa
3. Propast cijelog posla i raspisivanje novog natječaja
Ako se sve strane, dakle, budu držale svojih čvrsto izrečenih stavova, lako bi se moglo dogoditi da Hrvatska ostane na MIG-ovima 21 na izdahu i s natječajem za kupnju aviona koji je upravo izdahnuo.
Kako je cijela priča oko kupovine aviona krenula još u ljeto 2016. godine, teško je zamisliti da bi se novi natječaj mogao provesti u roku kraćem od makar godinu dana. Sukladno tom vremenskom roku, prvi avioni kupljeni na tom natječaju počeli bi dolaziti najranije 2021., a cijela eskadrila do kraja 2023. godine, što je period koji dotrajali MIG-ovi teško mogu pokriti. Ukratko, uz sve komplikacije s novim natječajem Hrvatska bi došla i u opasnost da ostane bez nadzora zračnog prostora.
Sve to, kao i činjenica da je MORH znao za problem s modifikacijama (Kohorst tvrdi da SAD upozorava na njega već dvije godine) F-16, dovelo bi i do jasne političke odgovornosti resornog ministra Damira Krstičevića u kojoj bi se, sasvim sigurno, ponovile sumnje u transparentnost cijelog dosadašnjeg procesa, te navodi o firmama u kojima je on radio prije nego je postao ministar, a koje su se u posljednje vrijeme prenamijenile za poslove održavanja zrakoplova, odnosno rad s dronovima (razvoj dronova je dodatni dio izraelske ponude).
Članak se nastavlja ispod oglasa
Eventualna i u ovakvom scenariju raspleta posve logična ostavka ministra Krstičevića bi, vrlo vjerojatno, izazvala i dodatne valove unutar samog HDZ-a u kojem neprestano traje suparništvo (vrlo blag izraz) desnije struje i centrističke ekipe okupljene oko samog premijera Andreja Plenkovića.
Najizgledniji scenarij je onaj da će priča s avionima propasti; a to bi moglo izazvati ozbiljan politički potres
Ukoliko i SAD i Izrael i Hrvatska ostanu na svojim pozicijama, od prodaje aviona neće biti ništa
Hrvatska ne želi čuti za ništa osim F-16 C/D Block 30 Barak, dakle aviona s izraelskim modifikacijama, kakve Izrael ne može prodati bez američkog dopuštenja. Tu, jasno, imamo problem koji bi mogao dubinski utjecati ne samo na stanje HRZ-a i općenito spremnosti vojske, nego i problem koji bi mogao imati duboke domaće političke implikacije. Stoga bi valjalo pogledati nekoliko mogućih scenarija raspleta koji bi nam se mogao pred očima odigrati već prije Nove godine.
Zvuči kao nemoguć ljubavni trokut – onakav u kojem definitivno raščišćavanje odnosa nije moguće da se cijela priča ne raspadne i naposljetku barem netko ostane sam i u suzama. Sam način na koji su stvari postavljene jednostavno brani bilo kakvo logično rješenje cijele priče kakvo ne bi rezultiralo štetom za sve uključene.
Radi se, naravno, o kupnji aviona za Hrvatsko ratno zrakoplovstvo, dakle, o Izraelu, SAD-u i Hrvatskoj.
Problem s modifikacijama
Hrvatska od Izraela kupuje polovne avione F-16 C/D Block 30 Barak. Dvanaest komada ukupno (vrijednih 500 milijuna dolara), koji bi trebali početi kapati 2020., a posljednji sletjeti u Hrvatsku 2022. godine. Skoro pa u zadnji čas, jer su MIG-ovi 21 kojima danas HRZ obavlja svoje zadaće pri samom kraju svojih remontiranih resursa i životnog vijeka.
SAD, međutim, ima problem. Na avionima su Izraelci radili goleme tehnološke preinake, a američki zakon brani bilo kakvu prodaju američke tehnologije ako ona nije u istom onakvom stanju u kakvom je bila kad je isporučena klijentu izvan SAD-a. Ukratko, Izrael bi iz aviona za Hrvatsku morao počupati tehnologiju koju je sam ugradio da SAD dozvoli prodaju.
Hrvatska, pak, ne želi čuti za ništa osim F-16 C/D Block 30 Barak, dakle aviona s izraelskim modifikacijama, kakve Izrael ne može prodati bez američkog dopuštenja. Tu, jasno, imamo problem koji bi mogao dubinski utjecati ne samo na stanje HRZ-a i općenito spremnosti vojske, nego i problem koji bi mogao imati duboke domaće političke implikacije.
Stoga bi valjalo pogledati nekoliko mogućih scenarija raspleta koji bi nam se mogao pred očima odigrati već prije Nove godine.
1. SAD daje dozvolu i posao se obavlja kako je i planirano
Ovaj scenarij ispunio bi snove ministra obrane Damira Krstičevića. Dogovoreni avioni – dakle F-16 s izraelskim modifikacijama bi krenuli stizati već za malo više od godinu dana, borbena moć HV-a bi brzo rasla, a njegova politička ostavština bila bi nešto veća od one da je “vratio vojsku u Varaždin”.
Međutim, koliko je izgledan taj scenarij? “Onako kako ja shvaćam taj ugovor je to da se izraelska strana složila s time da vrati avione u tehnološko stanje u kojem će biti kompatibilni sa standardima NATO-a. Točno je da u ovu raspravu između Izraela i SAD-a Hrvatska više nije uključena. Dužnost izraelske Vlade je da ispoštuje uvjete i tako osigura odobrenje Kongresa za transfer trećoj strani”, to su rečenice američkog veleposlanika u Hrvatskoj Roberta Kohorsta u ovotjednom Nacionalu.
“Vraćanje aviona u tehnološko stanje kompatibilno NATO standardima” – znači micanje izraelskih modifikacija, za što Hrvatska ne želi čuti.
2. Izrael skida svoje modifikacije, a Hrvatska prihvaća i takav, okljaštreni avion
U ovom scenariju bi najzadovoljniji bio SAD, američki propisi bili bi poštivani i avioni bi u Hrvatsku došli otprilike onakvi kakvi su bili kad su donirani Izraelu (plus 30-ak godina korištenja, naravno). Pitanje je kako bi, međutim, hrvatska politika mogla prodati ovakav rasplet javnosti. Jer, podsjetimo se samo nekih izjava posljednjih dana…
– Modifikacije onoga što je odabrano na natječaju ne može biti. Ili ćemo kupiti zrakoplove kakvi su ponuđeni ili će se natječaj poništiti. Sve drugo bi bilo dezavuiranje samog natječaja. (Andrej Plenković, 11.12 ujutro)
– Hrvatska inzistira da se poštuje sve što je bilo navedeno u ponudi Države Izrael za višenamjenski borbeni avion F-16 C/D Block 30 Barak, stoga nije moguća nijedna druga inačica zrakoplova. (priopćenje MORH-a, 11.12. poslijepodne)
– Inzistiram da dobijemo ono što smo dogovorili i po cijeni koju smo dogovorili. (Kolinda Grabar-Kitarović o kupovini aviona, 13.12.)
– Što se tiče Hrvatske, kod nas je “Sveto pismo” da Hrvatska dobije zrakoplove koje je tražila. (Damir Krstičević, 13.12.)
Sva ta odsječnost i izostavljanje prostora bilo kojoj alternativi nas dovodi do u ovom trenutku najizglednijeg scenarija…
3. Propast cijelog posla i raspisivanje novog natječaja
Ako se sve strane, dakle, budu držale svojih čvrsto izrečenih stavova, lako bi se moglo dogoditi da Hrvatska ostane na MIG-ovima 21 na izdahu i s natječajem za kupnju aviona koji je upravo izdahnuo.
Kako je cijela priča oko kupovine aviona krenula još u ljeto 2016. godine, teško je zamisliti da bi se novi natječaj mogao provesti u roku kraćem od makar godinu dana. Sukladno tom vremenskom roku, prvi avioni kupljeni na tom natječaju počeli bi dolaziti najranije 2021., a cijela eskadrila do kraja 2023. godine, što je period koji dotrajali MIG-ovi teško mogu pokriti. Ukratko, uz sve komplikacije s novim natječajem Hrvatska bi došla i u opasnost da ostane bez nadzora zračnog prostora.
Sve to, kao i činjenica da je MORH znao za problem s modifikacijama (Kohorst tvrdi da SAD upozorava na njega već dvije godine) F-16, dovelo bi i do jasne političke odgovornosti resornog ministra Damira Krstičevića u kojoj bi se, sasvim sigurno, ponovile sumnje u transparentnost cijelog dosadašnjeg procesa, te navodi o firmama u kojima je on radio prije nego je postao ministar, a koje su se u posljednje vrijeme prenamijenile za poslove održavanja zrakoplova, odnosno rad s dronovima (razvoj dronova je dodatni dio izraelske ponude).
Eventualna i u ovakvom scenariju raspleta posve logična ostavka ministra Krstičevića bi, vrlo vjerojatno, izazvala i dodatne valove unutar samog HDZ-a u kojem neprestano traje suparništvo (vrlo blag izraz) desnije struje i centrističke ekipe okupljene oko samog premijera Andreja Plenkovića.