Nije teško za pretpostaviti kako su ključni članovi Vlade bili upoznati s njenim iskazom i mogućnošću da njegov sadržaj u ovoj ili onoj formi dođe u javnost. Zbog toga je potpuno nejasno kako Vlada i njeni medijski servisi nisu imali nikakav suvisli scenarij kontrole štete te su tako čak i najgorljiviji zagovornici trenutno vladajućih morali priznati da premijer i njegov ministar financija, blago rečeno, nisu uvijek govorili istinu.
Proces se provodio mimo odluka suda
Danas više nitko ne spori da sva događanja koja su prethodila usvajanju lex Agrokora nemaju neko naročito uporište u hrvatskom zakonskom i regulatornom okviru. Isto tako nije dvojbeno da su oba izvanredna povjerenika zajedno s gomilom svojih savjetnika cijeli proces vodila samovoljno, često ignorirajući odluke i rješenja Trgovačkoga suda u Zagrebu i Visokoga trgovačkog suda. Njihovo testiranje granica vlastite nedodirljivosti direktna je posljedica provođenja partijskog naputka po kojem su sva sredstva koja vode postizanju nagodbe vjerovnika Agrokora dozvoljena.
Tako smo nakon privatizacije pravne države koja je uspješno provedena i prije samog kolapsa koncerna, dobili i njen sumrak zahvaljujući sjajnoj izvedbi Ante Ramljaka i Fabrisa Peruška te njihovih visokih pokrovitelja. Ali sve svinjarije koje smo tijekom petnaest mjeseci napornog i samoprijegornog rada domaćih i stranih savjetnika izvanredne uprave uspjeli zapaziti nadmašene su samim postupkom izglasavanja nagodbe. Protiv rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu donesenoga 6. srpnja 2018. o potvrdi nagodbe koja je izglasana dva dana ranije podnesene su 84 žalbe.
Među brojnim propustima dva su ipak najgora
Među brojnim nezakonitostima i propustima koje su nezadovoljni vjerovnici naveli kao razloge zbog kojih traže poništenje rješenja o potvrdi nagodbe dva su posebno sablažnjiva. Pravni zastupnici dvije hrvatske banke, Addiko Bank d.d. i Raiffeisenbank Austria d.d., u svojim žalbama tvrde da se manipuliralo bazama podataka u kojima su pohranjeni iznosi tražbina vjerovnika te da su zbog toga neki vjerovnici glasali s tražbinama koje uopće nisu evidentirane, dok drugi nisu mogli glasati ni s punim iznosom priznatih tražbina. Kao dokaz za svoje tvrdnje banke su navele konkretne primjere te je tako Alca glasala s 89,6 milijuna kuna umjesto s 36,1 milijuna kuna preostalih neplaćenih tražbina, a Sberbank d.d. glasala je s 473,7 umjesto s 67,7 milijuna kuna. Oba vjerovnika glasala su za usvajanje nagodbe.
Addiko Bank glasala je protiv, ali ne s 433 milijuna kuna što je iznos njenih ukupno priznatih i neplaćenih tražbina, nego samo s 414 milijuna kuna koliko joj je ponuđeno aplikacijom za glasanje, ali u rješenju Suda navedeno je da je glasala s 423 milijuna kuna. Raiffeisenbank Austria d.d. isto je glasala protiv usvajanja nagodbe, ali ne sa 645 milijuna kuna priznatih tražbina nego samo s 35 milijuna kuna koliko je bilo ponuđeno aplikacijom. U sudskom rješenju navedeno je da je banka glasovala s iznosom svojih ukupnih tražbina.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Aplikaciju radila firma pod kontrolom Agrokora
Računalnu aplikaciju za glasanje „m2voting“ razvio je Mstart d.o.o., znači jedno od društava pod kontrolom izvanredne uprave, što Raiffeisenbank Austria d.d i navodi kao samu po sebi spornu činjenicu. Na taj način Sud je dopustio dužniku, kao jednoj od stranaka u postupku, potpunu kontrolu nad unosom podataka i generiranjem izvještaja o glasanju. Banka izrijekom tvrdi da Sud nema i ne može imati neophodna neposredna saznanja o samome glasanju i svim bitnim činjenicama povezanim s glasanjem te da ne može „neposredno i pouzdano utvrditi činjenice na temelju kojih bi zaključio je li nagodba izglasana“ jer „predmetna aplikacija nije točno evidentirala glasovanje i kasnije generirala izvješća.“ Banka na kraju zaključuje da je „očigledno da je netko mijenjao podatke aplikacije „m2voting“, a aplikacija se nalazila u potpunoj računalnoj kontroli društva i stranke u postupku Mstart d.o.o.“
Nakon svih predočenih dokaza Visoki trgovački sud sigurno neće moći potvrditi sve brojke navedene u rješenju Trgovačkog suda u Zagrebu. Posebice zbog toga što su u glasanju sudjelovali i vjerovnici čije tražbine su osporene, a koji se na to osporavanje čak nisu ni žalili. Vjerovnici koji nisu pokrenuli ili nastavili parnični postupak radi utvrđenja osporenih tražbina definitivno su izgubili svaku mogućnost namirenja tih tražbina te se podrazumijeva da su oni od tih tražbina i odustali. Zbog toga Raiffeisenbank Austria d.d i navodi u svojoj žalbi da je „protivno cilju propisa, kao i načelu savjesnosti i poštenja, priznati pravo glasa vjerovniku osporene tražbine koji nema mogućnost njenog namirenja.“
Laž koja je opravdala sve Ramljakove i Peruškove nestašluke
Ove dvije nesporne i dokazane činjenice, da računalna aplikacija „m2voting“ nije dala rezultat glasanja temeljen na stvarnim podacima o priznatim i neplaćenim tražbinama te da su u glasanju sudjelovali i vjerovnici s iznosima otplaćenih tražbina odnosno vjerovnici koji su u potpunosti izgubili mogućnost i pravo na namirenje svojih osporenih tražbina, toliko su skandalozne da svi ostali opravdani prigovori zbog nezakonitog postupanja izvanredne uprave mogu zasad ostati i u drugom planu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Visoki trgovački sud može, ali i ne mora, povjerovati u odavno plasiranu laž o neminovnoj i imanentnoj pogibelji kojoj je izloženo hrvatsko gospodarstvo ako ovakva nagodba ne uspije. Ta laž poslužila je kao izlika za lex Agrokor, ta laž bila je opravdanje za sve nestašluke Ramljaka, Peruška i drugova, ta laž na kraju treba opravdati i sve marifetluke u glasanju o nagodbi. Čak i kad bi ta laž i bila istina i kada bi stvarno sudbina hrvatskog gospodarstva ovisila o potvrdi ovakve nagodbe treba li zbog toga žalbeni sud zanemariti ili kršiti zakone ove države? Ili, ako je Agrokor stvarno prevažan za budućnost Hrvatske zbog čega smo ga tako olako prepustili prijateljima Vladimira Putina? Što ako se Visoki trgovački sud ipak odluči držati zakona kao pijan plota kako bi očuvao budućnost hrvatskog pravnog poretka?
Priča oko Agrokora ima novi neugodan nastavak; dvije banke sad tvrde da se manipuliralo glasanjem o nagodbi
Fižulić piše o možebitnim manipulacijama aplikacijom koju je radila firma pod kontrolom Agrokora
Pravni zastupnici dvije hrvatske banke, Addiko Bank d.d. i Raiffeisenbank Austria d.d., u svojim žalbama tvrde da se manipuliralo bazama podataka u kojima su pohranjeni iznosi tražbina vjerovnika te da su zbog toga neki vjerovnici glasali s tražbinama koje uopće nisu evidentirane, dok drugi nisu mogli glasati ni s punim iznosom priznatih tražbina. Kao dokaz za svoje tvrdnje banke su navele konkretne primjere te je tako Alca glasala s 89,6 milijuna kuna umjesto s 36,1 milijuna kuna preostalih neplaćenih tražbina, a Sberbank d.d. glasala je s 473,7 umjesto s 67,7 milijuna kuna.
N1 televizija objavila je prošle srijede sadržaje iskaza Martine Dalić, Ante Ramljaka i Zorana Besaka istražiteljima USKOK-a. Prema riječima bivše potpredsjednice Vlade premijer Andrej Plenković i ministar financija Zdravko Marić imali su daleko veću ulogu u kreiranju skupine “Borg” i traženju i nametanju rješenja za krizu u koju je upao najveći hrvatski i regionalni poduzetnik nego što su ikada do sada bili spremni priznati. Martina Dalić očito nije previše sretna s ulogom koja joj namijenjena nakon njene iznuđene ostavke, a još manje s pozicijom jedinog krivca za netransparentno postupanje i privatizaciju postupka odlučivanja o daljnjoj vlasničkoj sudbini koncerna.
Nije teško za pretpostaviti kako su ključni članovi Vlade bili upoznati s njenim iskazom i mogućnošću da njegov sadržaj u ovoj ili onoj formi dođe u javnost. Zbog toga je potpuno nejasno kako Vlada i njeni medijski servisi nisu imali nikakav suvisli scenarij kontrole štete te su tako čak i najgorljiviji zagovornici trenutno vladajućih morali priznati da premijer i njegov ministar financija, blago rečeno, nisu uvijek govorili istinu.
Proces se provodio mimo odluka suda
Danas više nitko ne spori da sva događanja koja su prethodila usvajanju lex Agrokora nemaju neko naročito uporište u hrvatskom zakonskom i regulatornom okviru. Isto tako nije dvojbeno da su oba izvanredna povjerenika zajedno s gomilom svojih savjetnika cijeli proces vodila samovoljno, često ignorirajući odluke i rješenja Trgovačkoga suda u Zagrebu i Visokoga trgovačkog suda. Njihovo testiranje granica vlastite nedodirljivosti direktna je posljedica provođenja partijskog naputka po kojem su sva sredstva koja vode postizanju nagodbe vjerovnika Agrokora dozvoljena.
Tako smo nakon privatizacije pravne države koja je uspješno provedena i prije samog kolapsa koncerna, dobili i njen sumrak zahvaljujući sjajnoj izvedbi Ante Ramljaka i Fabrisa Peruška te njihovih visokih pokrovitelja. Ali sve svinjarije koje smo tijekom petnaest mjeseci napornog i samoprijegornog rada domaćih i stranih savjetnika izvanredne uprave uspjeli zapaziti nadmašene su samim postupkom izglasavanja nagodbe. Protiv rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu donesenoga 6. srpnja 2018. o potvrdi nagodbe koja je izglasana dva dana ranije podnesene su 84 žalbe.
Među brojnim propustima dva su ipak najgora
Među brojnim nezakonitostima i propustima koje su nezadovoljni vjerovnici naveli kao razloge zbog kojih traže poništenje rješenja o potvrdi nagodbe dva su posebno sablažnjiva. Pravni zastupnici dvije hrvatske banke, Addiko Bank d.d. i Raiffeisenbank Austria d.d., u svojim žalbama tvrde da se manipuliralo bazama podataka u kojima su pohranjeni iznosi tražbina vjerovnika te da su zbog toga neki vjerovnici glasali s tražbinama koje uopće nisu evidentirane, dok drugi nisu mogli glasati ni s punim iznosom priznatih tražbina. Kao dokaz za svoje tvrdnje banke su navele konkretne primjere te je tako Alca glasala s 89,6 milijuna kuna umjesto s 36,1 milijuna kuna preostalih neplaćenih tražbina, a Sberbank d.d. glasala je s 473,7 umjesto s 67,7 milijuna kuna. Oba vjerovnika glasala su za usvajanje nagodbe.
Addiko Bank glasala je protiv, ali ne s 433 milijuna kuna što je iznos njenih ukupno priznatih i neplaćenih tražbina, nego samo s 414 milijuna kuna koliko joj je ponuđeno aplikacijom za glasanje, ali u rješenju Suda navedeno je da je glasala s 423 milijuna kuna. Raiffeisenbank Austria d.d. isto je glasala protiv usvajanja nagodbe, ali ne sa 645 milijuna kuna priznatih tražbina nego samo s 35 milijuna kuna koliko je bilo ponuđeno aplikacijom. U sudskom rješenju navedeno je da je banka glasovala s iznosom svojih ukupnih tražbina.
Aplikaciju radila firma pod kontrolom Agrokora
Računalnu aplikaciju za glasanje „m2voting“ razvio je Mstart d.o.o., znači jedno od društava pod kontrolom izvanredne uprave, što Raiffeisenbank Austria d.d i navodi kao samu po sebi spornu činjenicu. Na taj način Sud je dopustio dužniku, kao jednoj od stranaka u postupku, potpunu kontrolu nad unosom podataka i generiranjem izvještaja o glasanju. Banka izrijekom tvrdi da Sud nema i ne može imati neophodna neposredna saznanja o samome glasanju i svim bitnim činjenicama povezanim s glasanjem te da ne može „neposredno i pouzdano utvrditi činjenice na temelju kojih bi zaključio je li nagodba izglasana“ jer „predmetna aplikacija nije točno evidentirala glasovanje i kasnije generirala izvješća.“ Banka na kraju zaključuje da je „očigledno da je netko mijenjao podatke aplikacije „m2voting“, a aplikacija se nalazila u potpunoj računalnoj kontroli društva i stranke u postupku Mstart d.o.o.“
Nakon svih predočenih dokaza Visoki trgovački sud sigurno neće moći potvrditi sve brojke navedene u rješenju Trgovačkog suda u Zagrebu. Posebice zbog toga što su u glasanju sudjelovali i vjerovnici čije tražbine su osporene, a koji se na to osporavanje čak nisu ni žalili. Vjerovnici koji nisu pokrenuli ili nastavili parnični postupak radi utvrđenja osporenih tražbina definitivno su izgubili svaku mogućnost namirenja tih tražbina te se podrazumijeva da su oni od tih tražbina i odustali. Zbog toga Raiffeisenbank Austria d.d i navodi u svojoj žalbi da je „protivno cilju propisa, kao i načelu savjesnosti i poštenja, priznati pravo glasa vjerovniku osporene tražbine koji nema mogućnost njenog namirenja.“
Laž koja je opravdala sve Ramljakove i Peruškove nestašluke
Ove dvije nesporne i dokazane činjenice, da računalna aplikacija „m2voting“ nije dala rezultat glasanja temeljen na stvarnim podacima o priznatim i neplaćenim tražbinama te da su u glasanju sudjelovali i vjerovnici s iznosima otplaćenih tražbina odnosno vjerovnici koji su u potpunosti izgubili mogućnost i pravo na namirenje svojih osporenih tražbina, toliko su skandalozne da svi ostali opravdani prigovori zbog nezakonitog postupanja izvanredne uprave mogu zasad ostati i u drugom planu.
Visoki trgovački sud može, ali i ne mora, povjerovati u odavno plasiranu laž o neminovnoj i imanentnoj pogibelji kojoj je izloženo hrvatsko gospodarstvo ako ovakva nagodba ne uspije. Ta laž poslužila je kao izlika za lex Agrokor, ta laž bila je opravdanje za sve nestašluke Ramljaka, Peruška i drugova, ta laž na kraju treba opravdati i sve marifetluke u glasanju o nagodbi. Čak i kad bi ta laž i bila istina i kada bi stvarno sudbina hrvatskog gospodarstva ovisila o potvrdi ovakve nagodbe treba li zbog toga žalbeni sud zanemariti ili kršiti zakone ove države? Ili, ako je Agrokor stvarno prevažan za budućnost Hrvatske zbog čega smo ga tako olako prepustili prijateljima Vladimira Putina? Što ako se Visoki trgovački sud ipak odluči držati zakona kao pijan plota kako bi očuvao budućnost hrvatskog pravnog poretka?