Kad je Hrvatska narodna stranka izvela najveći luping u povijesti hrvatske politike i iz redova opozicije pretrčala HDZ-u spasivši Vladu Andreja Plenkovića od pada prije dvije godine, Ivan Vrdoljak je skrušeno novinarima izjavio kako mu je na pameti samo – mirovina.
Čovjek je dao ostavku na sve stranačke funkcije i odjahao prema zalasku sunca, a stabilnost je upravo postajala glavna premijerova mantra. I tako je sastavljena Plenkovićeva Vlada 2.0, ona koja je vodila zemlju u kojoj se Agrokor upravo restrukturirao uz skupe savjete ljudi koji su pisali zakon o restrukturiranju i koja je stabilno nezainteresirano ignorirala izvješća po kojima se nešto čudno događa u Uljaniku.
Forsiranje Posavca
Već krajem iste godine, Vrdoljak se vratio na funkciju predsjednika Hrvatske narodne stranke. Stoga je nekako teško baš skroz ozbiljno doživjeti njegovu recentnu najavu o tome da se neće kandidirati za predsjednika stranke na novim unutarstranačkim izborima.
Ipak, ovakav rasplet dao se pomalo naslutiti i u kampanji HNS-a za europske izbore. Kampanji koja je maksimalno promovirala neke nove ljude, prije svih Matiju Posavca, i u koju je uloženo nesrazmjerno mnogo, s obzirom na očekivanja. HNS, naime, nije u niti jednom trenutku imao ni najmanje šanse osvojiti EU mandat. Štoviše, 2,6 posto glasova koliko su osvojili pretprošle nedjelje – što je tek polovica puta do izbornog praga – nadmašilo je očekivanja.
Tri županije i praznina
Jedini logični razlog tolikog promoviranja Posavca i narančaste boje HNS-a stoga je bila, zapravo, priprema za to da međimurski župan preuzme stranku i da se digne njena i njegova prepoznatljivost ususret parlamentarnim izborima naredne godine. Naravno, bilo bi najbolje da se spotom i plakatima s Posavcem i bačenom stolicom prebriše sjećanje na HNS-ovo spašavanje Titanic Vlade, no neke stvari su jednostavno moguće samo na filmu.
U stvarnosti je, pak, nemoguće da unatoč vrlo solidnoj kampanji HNS opet postane relevantna stranka. Radi se definitivno o partiji vrlo ograničenog dometa, zapravo regionalnom pokretu na sjeveru Hrvatske. U ostatku zemlje HNS, jednostavno, ne postoji – osvojili su tek 1,48 posto glasova. U tri županije na sjeveru – Međimurskoj, Varaždinskoj i Krapinsko-zagorskoj HNS je na europskim izborima dobio gotovo polovicu od ukupnog broja svojih glasova. Pritom su sve tri spomenute u jednoj jedinoj izbornoj jedinici (trećoj) što narodnjacima na parlamentarnim izborima može ponuditi maksimalno dva-tri mandata.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ukratko, bez obzira na snažno brendiranje Posavca, stranka je, makar kao iole bitni faktor domaće politike – gotova.
Ujedinjenje ničeg
S obzirom na iznesene brojke, ideja o ujedinjenju liberala, koja je došla iz HNS-a, savršeno je logična. Kad bi se spojilo nekoliko stranaka liberalnog usmjerenja, možda bi se na još nekoj izbornoj jedinici uspio probiti izborni prag i broj mandata pogurati prema dvoznamenkastom – što je već solidan politički kapital. Međutim, i tu je gospodin koji najavljuje odlazak i prepuštanje stranke mlađima, zajedno sa Središnjim odborom koji je u lipnju 2017. između vlasti i vlastitih glasača odabrao prvu opciju, temeljito i dugoročno uprskao stvar.
Glasu i Pametnom, naime, ne pada na pamet kontaminirati svoju političku budućnost surađujući sa stabilizatorima Andreja Plenkovića. HNS-u tako ostaje samo HSLS koji je, zapravo, još regionalniji od HNS-a. Nešto glasova su uspjeli povući u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji zahvaljujući agilnom gradonačelniku Bjelovara Dariju Hrebaku. Ni to, međutim, u kombinaciji s glasovima HNS-a nije bilo dovoljno da se u toj županiji prijeđe izborni prag (zajedno su dobili 4,76 posto).
Članak se nastavlja ispod oglasa
Transparentnost
Uostalom, kad krenu topovi predizborne kampanje za parlamentarne izbore, teško da će biračima biti bitniji transparentni Hrebakov gradski proračun, od još transparentnijeg postizbornog pretrčavanja HNS-a, garniranog višetjednim lažima, u redove političkih protivnika.
Stoga je, unatoč dobro odrađenoj kampanji, unatoč logičnom političkom odmaku od Vrdoljaka i sjećanja na grijehe iz 2017. godine, unatoč izbornom rezultatu koji nije katastrofalan, unatoč tome što je “lopta okrugla, a danas svi igraju nogomet”, teško očekivati išta drugo osim toga da će HNS na nacionalnoj razini ostati zombi stranka. Ona koja je, iako se kreće, diše, govori, a možda i opet zapaše neku sinekuricu, zapravo politički mrtva.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Zašto je HNS osuđen na nebitnost, bez obzira na to što ih Vrdoljak svojim odlaskom pokušava spasiti
Ni novi predsjednik, ni novi ljudi, ni nove koalicije ne mogu izbrisati sjećanje na 2017. godinu i spašavanje Plenkovića
Glasu i Pametnom ne pada na pamet kontaminirati svoju političku budućnost surađujući sa stabilizatorima Andreja Plenkovića. HNS-u tako ostaje samo HSLS koji je, zapravo, još regionalniji od HNS-a. Nešto glasova su uspjeli povući u Bjelovarsko-bilogorskoj zahvaljujući agilnom gradonačelniku Bjelovara Dariju Hrebaku. Ni to, međutim, u kombinaciji s glasovima HNS-a nije bilo dovoljno da se u toj županiji prijeđe izborni prag.
Kad je Hrvatska narodna stranka izvela najveći luping u povijesti hrvatske politike i iz redova opozicije pretrčala HDZ-u spasivši Vladu Andreja Plenkovića od pada prije dvije godine, Ivan Vrdoljak je skrušeno novinarima izjavio kako mu je na pameti samo – mirovina.
Čovjek je dao ostavku na sve stranačke funkcije i odjahao prema zalasku sunca, a stabilnost je upravo postajala glavna premijerova mantra. I tako je sastavljena Plenkovićeva Vlada 2.0, ona koja je vodila zemlju u kojoj se Agrokor upravo restrukturirao uz skupe savjete ljudi koji su pisali zakon o restrukturiranju i koja je stabilno nezainteresirano ignorirala izvješća po kojima se nešto čudno događa u Uljaniku.
Forsiranje Posavca
Već krajem iste godine, Vrdoljak se vratio na funkciju predsjednika Hrvatske narodne stranke. Stoga je nekako teško baš skroz ozbiljno doživjeti njegovu recentnu najavu o tome da se neće kandidirati za predsjednika stranke na novim unutarstranačkim izborima.
Ipak, ovakav rasplet dao se pomalo naslutiti i u kampanji HNS-a za europske izbore. Kampanji koja je maksimalno promovirala neke nove ljude, prije svih Matiju Posavca, i u koju je uloženo nesrazmjerno mnogo, s obzirom na očekivanja. HNS, naime, nije u niti jednom trenutku imao ni najmanje šanse osvojiti EU mandat. Štoviše, 2,6 posto glasova koliko su osvojili pretprošle nedjelje – što je tek polovica puta do izbornog praga – nadmašilo je očekivanja.
Tri županije i praznina
Jedini logični razlog tolikog promoviranja Posavca i narančaste boje HNS-a stoga je bila, zapravo, priprema za to da međimurski župan preuzme stranku i da se digne njena i njegova prepoznatljivost ususret parlamentarnim izborima naredne godine. Naravno, bilo bi najbolje da se spotom i plakatima s Posavcem i bačenom stolicom prebriše sjećanje na HNS-ovo spašavanje Titanic Vlade, no neke stvari su jednostavno moguće samo na filmu.
U stvarnosti je, pak, nemoguće da unatoč vrlo solidnoj kampanji HNS opet postane relevantna stranka. Radi se definitivno o partiji vrlo ograničenog dometa, zapravo regionalnom pokretu na sjeveru Hrvatske. U ostatku zemlje HNS, jednostavno, ne postoji – osvojili su tek 1,48 posto glasova. U tri županije na sjeveru – Međimurskoj, Varaždinskoj i Krapinsko-zagorskoj HNS je na europskim izborima dobio gotovo polovicu od ukupnog broja svojih glasova. Pritom su sve tri spomenute u jednoj jedinoj izbornoj jedinici (trećoj) što narodnjacima na parlamentarnim izborima može ponuditi maksimalno dva-tri mandata.
Ukratko, bez obzira na snažno brendiranje Posavca, stranka je, makar kao iole bitni faktor domaće politike – gotova.
Ujedinjenje ničeg
S obzirom na iznesene brojke, ideja o ujedinjenju liberala, koja je došla iz HNS-a, savršeno je logična. Kad bi se spojilo nekoliko stranaka liberalnog usmjerenja, možda bi se na još nekoj izbornoj jedinici uspio probiti izborni prag i broj mandata pogurati prema dvoznamenkastom – što je već solidan politički kapital. Međutim, i tu je gospodin koji najavljuje odlazak i prepuštanje stranke mlađima, zajedno sa Središnjim odborom koji je u lipnju 2017. između vlasti i vlastitih glasača odabrao prvu opciju, temeljito i dugoročno uprskao stvar.
Glasu i Pametnom, naime, ne pada na pamet kontaminirati svoju političku budućnost surađujući sa stabilizatorima Andreja Plenkovića. HNS-u tako ostaje samo HSLS koji je, zapravo, još regionalniji od HNS-a. Nešto glasova su uspjeli povući u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji zahvaljujući agilnom gradonačelniku Bjelovara Dariju Hrebaku. Ni to, međutim, u kombinaciji s glasovima HNS-a nije bilo dovoljno da se u toj županiji prijeđe izborni prag (zajedno su dobili 4,76 posto).
Transparentnost
Uostalom, kad krenu topovi predizborne kampanje za parlamentarne izbore, teško da će biračima biti bitniji transparentni Hrebakov gradski proračun, od još transparentnijeg postizbornog pretrčavanja HNS-a, garniranog višetjednim lažima, u redove političkih protivnika.
Stoga je, unatoč dobro odrađenoj kampanji, unatoč logičnom političkom odmaku od Vrdoljaka i sjećanja na grijehe iz 2017. godine, unatoč izbornom rezultatu koji nije katastrofalan, unatoč tome što je “lopta okrugla, a danas svi igraju nogomet”, teško očekivati išta drugo osim toga da će HNS na nacionalnoj razini ostati zombi stranka. Ona koja je, iako se kreće, diše, govori, a možda i opet zapaše neku sinekuricu, zapravo politički mrtva.