Ponekad i sam povjerujem da u američkoj politici zadnjih godinu dana jedan “news cycle” traje negdje između pola sata i dva sata. Vijesti sustižu jedna drugu tako brzo da vam ne treba druga zabava. No, zastrašujuće ili zabavno, to je ipak samo privid. Jer se pravi obrtaj stvarnih vijesti zbiva sporije – “game change” se događa puno rjeđe – ili na terenu (recimo nedavnim pretresom ureda Michaela Cohena – Trumpova osobnog odvjetnika, “fixera” ili “consiglierea”) ili objavom nove knjige.
Ovo potonje jedna je od specifičnosti američke političke kulture. Knjiga u Americi može puno promijeniti. Artikulirano svjedočanstvo o netom proživljenom političkom iskustvu nosi težinu koja se ozbiljno razmatra. Taj život, od knjige do knjige, pogodan je i ako svoju publiku želite držati konstantno informiranom – ne o svakoj budalaštini, nego o važnim događajima koji mijenjaju odnose, percepcije i potencijalne ishode.
Kako je opisao svoj prvi susret s Trumpom
Josh Green objavio je temeljnu knjigu za razumijevanje uspona Stevea Bannona, Hillary Clinton svoje izborne memoare, Michael Wolff napisao je bastard između političke analize i trača o Trump-svijetu, a sad se pojavila možda najozbiljnija od knjiga koje mijenjaju javni diskurs – “Viša lojalnost” Jamesa Comeyja. Njegova knjiga dala je nekoliko otprije poznatih teza dodatnu potvrdu – s više detalja posvjedočila je o neprimjerenim susretima Comeyja i Trumpa koje je predsjednik inicirao u više navrata u Bijeloj kući tražeći načina da protuzakonito zaustavi istrage koje mu se nisu sviđale. Sve što je prije rekao na svjedočenju u Kongresu, Comey je potvrdio u tvrdim koricama, koje je FBI pregledao prije objave.
Kad je knjiga izašla prije par dana, digla se kuka i motika na autora zato što je o svom prvom susretu s Donaldom Trumpom napisao kako “ima narančastu kosu – svu od vlastita rasta – i ni po čemu manje ruke od očekivanih”. Za bivšeg šefa FBI-ja, amatera u prozi, kojemu su urednici u izdavačkoj kući sigurno punili glavu sugestijama da opiše ljude s kojima se susretao i “odvede čitatelja u tu situaciju” to je bila primjerena, čak i pristojna opaska. No, vidjelo se još jednom da što priliči Trumpu, ne priliči volu, iako je pravi vol zapravo predsjednik, a ne autor.
Comey je fascinantna pojava na političkoj sceni
Dvometarski direktor FBI-ja, kojega je Trump smijenio u pokušaju da se zaštiti od kriminalnih istraga, doista je fascinantna pojava na američkoj političkoj sceni. Od ranog ljeta prošle godine, kad je svjedočio pred Kongresom, Jim Comey nije javno nastupao. Njegov uspon do čelnog mjesta u FBI-u, na koje ga je imenovao Barack Obama, započeo je pod republikanskom administracijom, na mjestu tužitelja na Manhattanu, jednoj od najmoćnijih i najuglednijih pozicija u američkom pravosudnom sustavu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
I tu se Comey nije ustručavao od procesuiranja slavnih osumnjičenika – jer mnogi od njih žive baš na Manhattanu. Upravo on je bio taj koji je zbog makinacija s dionicama na burzi u zatvor strpao najomiljeniju američku TV-kuharicu Marthu Stewart. Kad su ga pitali kako to da Stewart izlazi iz zatvora sto milijuna dolara bogatija nego što je ušla, Comey je hladno odgovorio: “Mi u Ministarstvu pravosuđa potpuno smo predani reintegraciji zatvorenika u društvo. Gospođa Stewart je možda u tome uspješnija od ostalih zatvorenika, ali to sigurno nije razlog da bismo bili zabrinuti.”
Bush ga postavio za zamjenika ministra pravosuđa
Nije zato bilo veliko iznenađenje kad je 2004. predsjednik George W. Bush pozvao Comeyja da preuzme ispražnjeno mjesto zamjenika ministra pravosuđa. Bush sigurno nije očekivao da će Comey u nešto više od godine dana u Washingtonu temeljito razdrmati njegovu administraciju. Počelo je sa slučajem Scootera Libbyja, šefa kabineta tada svemoćnog potpredsjednika Dicka Cheneyja.
Tajna agentica CIA-e Valerie Plame u nekoliko je medija 2003. pustila informacije kritične po Bushevu administraciju, pa je Libby za osvetu medijima otkrio njen identitet i onda još istražiteljima lagao o tome. Tadašnji ministar pravosuđa John Ashcroft izuzeo se iz istrage jer je Libby svojedobno radio za njega, pa je istraga dopala njegova zamjenika Comeyja. On je pak imenovao svog starog prijatelja iz njujorškog tužiteljstva Patricka Fitzgeralda da istraži – i optuži – Scootera Libbyja.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Cheneyjev šef kabineta podnio je ostavku i na kraju dobio dvije i pol godine zatvora. Teško se oteti dojmu da je lanjsko imenovanje Boba Muellera u istrazi veza Rusije i Donalda Trumpa pratilo isti obrazac – ministar pravosuđa Jeff Sessions izuzeo se od te istrage, a nakon što je Trump smijenio Comeyja s mjesta direktora FBI-a, zamjenik ministra Rod Rosenstein imenovao je Comeyjevog prethodnika Muellera da vodi specijalnu istragu.
Trump je pomilovanjem Libbyja poslao dvije poruke
Ako vam to nije dovoljno paralela, Trump je prošlog tjedna iznebuha pomilovao Scootera Libbyja, iako je Libby utjelovljenje svega što Trump prezire – dakle, netko tko u medije pušta povjerljive informacije. No, Trump je time poslao dvije poruke – sve koji bi potencijalno surađivali s istražiteljima podsjetio je da predsjednik ima ovlasti pomilovanja, a usto je pokazao prezir prema Comeyju, koji je bio ključan u procesu protiv Libbyja.
No, Comey je na zao glas u Bushevoj administraciji došao zbog svog rata protiv protuzakonitih prisluškivanja i mučenja, zloglasnog “waterboardinga”. U prvome je bio uspješan, u drugome nije, zbog čega je i otišao. Kad je ozbiljno bolestan John Ashcroft završio u bolnici, Comey je postao v.d. ministra pravosuđa i odbio produžiti program Stellar Wind, uredbu o protuzakonitom prisluškivanju američkih građana, donesenu nakon 11. rujna.
Članak se nastavlja ispod oglasa
“Tisuće ljudi umrijet će zbog ovoga što vi radite”, rekao mu je Dick Cheney, prepričava u svojoj knjizi Comey. Bilo je iz aviona jasno da je taj program protuzakonit, ali “činjenica da me potpredsjednik SAD-a optužuje da ću iz nehata izazvati novi 11. rujna – čak i da to želim napraviti namjerno – bila je zapanjujuća”, piše Comey. Kad su shvatili da s njim neće na zelenu granu, Bijela kuća je pokušala potpis za produženje dobiti od Ashcrofta, koji je poluživ ležao na intenzivnoj njezi.
Kako je Bush pokušao progurati zakon o prisluškivanju
Comey je saznao za to i pod rotirkama kasno navečer stigao u bolnicu prvi. Ashcrofta su na odjelu čuvali agenti FBI-a, ali je Comey znao da ljudi iz Bijele kuće dolaze s agentima predsjedničke Tajne službe. Nazvao je šefa FBI-a Muellera, objasnio što se događa, na što je Mueller naredio agentima FBI-u da ni pod cijenu sukoba ne smiju dopustiti Tajnoj službi da Comeyja ukloni iz bolesničke sobe. Kad je šef Busheva kabineta došao s dokumentom za potpis, Ashcroft ga je odbio. Uskoro se pojavio i Mueller.
“U životu svakog čovjeka dođe trenutak kad ga Gospodin testira. Ti si večeras prošao taj test”, rekao je Mueller bolesnom Ashcroftu. No, ni to nije bilo dovoljno da Bush odustane od protuzakonitog programa prisluškivanja. Sutradan u Bijeloj kući rekao je Comeyju da je “on taj koji u izvršnoj vlasti određuje što je zakon”. Comey je Bushu odgvorio: “Da, ali ja sam taj koji određuje što Ministarstvo pravosuđa može potvrditi kao zakonito. A ovo ne mogu potvrditi. Kao što je rekao Martin Luther: ‘Tu stojim. Ne mogu drukčije’.”
Članak se nastavlja ispod oglasa
Citat oca reformacije ipak nije bio dovoljan da Bush odustane od programa prisluškivanja. “Rekao sam mu da će cijelo vodstvo Ministarstva pravosuđa podnijeti ostavku ako program bude produljen, u godini u kojoj on pokušava osvojiti drugi mandat. Takva pobuna nije se dogodila od najgorih dana Watergatea.” Bush se lecnuo, ali je i dalje bio tvrdoglav. Tad je Comey iznio konačni argument: “Morate znati, gospodine predsjedniče, da će i Bob Mueller danas podnijeti ostavku.” Bush je problijedio, sazvao šefa FBI-a na hitan sastanak i odjurio iz Situation Rooma. Stellar Wind je ukinut istog dana.
Trenutak kad je napustio administraciju i obogatio se
Ovi elementi Comeyjeve priče važni su jer daju uvid u njegov odnos s Bobom Muellerom i u karakter jednog od najmisterioznijih aktera današnje pravosudno-političke scene u Americi. Bob Mueller, specijalni istražitelj veza Rusije i Trumpa, jedan je od najmoćnijih ljudi u Washingtonu – nalazi njegove istrage definirat će ne samo sudbinu aktualnog predsjedništva, nego i individualne sudbine ljudi oko Trumpa i sudbinu predsjednika samog.
Ukidanje Stellar Winda dalo je Comeyju krila da pokuša ukinuti i waterboarding, protuzakonito mučenje koje je provodila CIA. I tu je bila riječ o programu koji je Ministarstvo pravosuđa odobrilo nakon 11. rujna, a Comey je tu suglasnost odlučio povući kao protuzakonitu. No, to nije prošlo, jer je Bush osvojio reizbor i postavio novog ministra pravosuđa. Comey više nije imao ni autonomne ovlasti ni podršku nadređenog. Uskoro je napustio Bushevu administraciju. Idućih osam godina izvan javne službe bilo je na drukčiji način važno za Jima Comeyja.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Iako u knjizi to nigdje eksplicitno ne kaže, Comey se obogatio. Svoje karijerne odluke dotad je često stavljao u kontekst male plaće u javnoj službi i činjenice da ima petero djece. No, nakon Busheve administracije prvo radi kao glavni pravnik Lockheed Martina, velikog proizvođača oružja, a potom kao partner u Bridgewateru, investicijskom fondu. Kad je 2013. prihvatio ponudu da počne predavati na Columbia Law School, pravnom fakultetu Sveučilišta Columbia u New Yorku, Comey na računu već ima najmanje 14 milijuna dolara.
Nikome se nije toliko divio kao Baracku Obamu
Comey kaže da se sve te godine i dalje smatrao republikancem – na izborima 2008. i onima 2012. ne samo da je glasao, nego i donirao Johnu McCainu i Mittu Romneyju. Zato ga je 2013. iznenadio poziv predsjednika Baracka Obame da preuzme funkciju direktora FBI-a. I tu se dogodio najveći klik u njegovu životu. Od njihova prvog susreta u Ovalnom uredu 2013. do zadnjeg razgovora početkom 2017. godine, Comey je fasciniran Obamom.
Na tristotinjak stranica svojih memoara Comey ni o kome ne govori s toliko poštovanja i divljenja, toliko impresioniran intelektualnom i moralnom figurom sugovornika, kao što govori o prvom crnom predsjedniku Amerike. Ničije mišljenje nema toliku težinu, ničija riječ nije tako dojmljiva kao što je Obamina. Comey to ne spominje, ali je poznato da su i on i Obama sljedbenici Reinholda Niebuhra, utjecajnog teologa čija je filozofija nadišla religiju i definirala tako različita područja kao što su svakodnevni moral i međunarodni odnosi.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Dok se još skrivao iza lažnog profila na Twitteru, Comey je koristio Niebuhrovo ime kao svoj nickname. Pritom, odnos Obame i Comeyja zadržava profesionalnu distancu, kako i priliči odnosu šefa FBI-a i predsjednika. Comey u dva navrata spominje detalje oko kojih se nije složio s Obamom, ali još više piše koliko je uživao u njihovim razmjenama mišljenja.
Zadnji razgovor s Obamom koji ga je potpuno slomio
Na kraju se slomio u njihovom zadnjem razgovoru 2017. godine, nakon Trumpove pobjede za koju mnogi na ljevici krive Comeyja. “Znao sam koliko je Obama silno htio da Hillary Clinton pobijedi na izborima. Znao sam koliko je teško podnio njen poraz. Ali poštivao sam ga i bio sam spreman na sve što misli da mi treba reći. ‘Odabrao sam vas za direktora FBI-a zbog vašeg integriteta i vaših sposobnosti’, rekao mi je Obama i dodao nešto što me streslo. ‘Ništa što se dogodilo u zadnjih godinu dana – ništa! – nije promijenilo to moje mišljenje.’
Dobro sam ga čuo – nije mi rekao da se slaže sa svakom mojom odlukom. Rekao je da razumije zašto sam napravio što sam napravio. Oh, bože, to su bile riječi koje sam htio čuti”, piše Comey. Po vlastitom priznanju već u suzama, Comey zahvaljuje Obami i kaže mu koliko će mu nedostajati. “Grozim se idućih četiri godine, ali na neki način osjećam još veći pritisak da ostanem na poziciji na kojoj sam sad”, rekao mu je Comey. Sluteći valjda kamo će stvari otići s Trumpom, Obama mu na to nije rekao ništa.
Dva razloga zbog kojih nije upoznao Hillary Clinton
Tako dobar odnos Comey nikad nije imao s Hillary Clinton. Zapravo, s njom se nikad nije ni upoznao. Dok je bio savezni tužitelj na Manhattanu, u više je navrata pokušao dogovoriti sastanak s tadašnjom senatoricom iz New Yorka, svaki put neuspješno. Postojala su dva potencijalna razloga zašto ga je Clinton tad mogla izbjegavati, kaže Comey. Još dok je Bill Clinton bio predsjednik, Comey je bio dio tima koji je istraživao izmišljenu aferu Whitewater, što je na kraju dovelo do impeachmenta predsjednika zbog Monice Lewinsky.
Smrt novorođenog sina prisilila je Comeyja da napusti taj tim puno prije pojave Lewinsky, ali su ga Clintonovi svejedno mogli zapamtiti. Comey je naime istraživao majku svih teorija zavjere u tom slučaju – samoubojstvo Vincea Fostera, zamjenika glavnog pravnika Clintonove Bijele kuće. Comey priznaje da je osobno vodio rekonstrukciju – doslovno brojeći korake – između tadašnjeg ureda Hillary Clinton u Zapadnom krilu Bijele kuće i Fosterovog ureda.
Ideja je bila da je Hillary Clinton nakon Fosterove smrti ušla u taj ured i navodno uništila kompromitirajuće dokumente (uz još veću teoriju zavjere da se Foster zapravo nije ubio, nego da su ga Clintonovi dali ubiti). Druga teorija zašto Clintonovi nisu simpatizirali Comeyja je uvjerljivija – kao savezni tužitelj na Manhattanu, Comey je istraživao odluku Billa Clintona da zadnjeg dana mandata pomiluje Marca Richa, žmuklera i bjegunca od zakona za kojega se sumnjalo da je donator Clintonovih.
Bio je uvjeren da će Hillary Clinton pobijediti Trumpa
U nastupima zadnjih dana Comey tvrdi da “Clintonove” ne smatra jednim entitetom – i dalje je skeptičan prema odnosu Billa Clintona prema zakonu, ali takve dvojbe nema u slučaju Hillary Clinton. Njegova supruga Patrice Comey nastupila je na televiziji i vrlo uvjerljivo ispričala koliko su se njene i nade njihovih kćeri srušile s pobjedom Donalda Trumpa – Comeyjevi su glasali za Hillary i htjeli su da Amerika dobije prvu ženu u Bijeloj kući. Jim Comey nije glasao jer misli da šef FBI-a ne treba birati strane. No, teško je naći bilo koga tko misli da Jim Comey svojim postupcima u kampanji nije izabrao stranu. Malo tko će reći da je navijao za Trumpa, ali će mnogi reći da je ozbiljno naštetio Hillary Clinton. I on priznaje da je njegove postupke vodilo uvjerenje da će Hillary Clinton pobijediti.
“Kao i mnoge druge, iznenadilo me da je Donald Trump pobijedio. Iz anketa u medijima pretpostavljao sam da će pobijediti Hillary Clinton. Otad sam se mnogo puta pitao jesam li bio pod utjecajem te pretpostavke. Ne znam. Sigurno ne svjesno, ali bio bih budala kad bih rekao da to nije imalo utjecaja. To je potpuno moguće, jer sam odluke donosio u okruženju u kojem je bilo sigurno da će Hillary Clinton biti izabrana za predsjednicu.”
I tu je odgovor zašto je Jim Comey jedan je od najomraženijih ljudi u Americi, ne samo među mafijašima, nego i među poštenim ljudima. Podržavatelji Trumpa preziru ga jer je kritičan prema njihovu idolu, a oni koji su glasali za Hillary Clinton ne vole ga jer su uvjereni da su njegovi postupci pred izbore bili jezičac koji je prevagnuo na Trumpovu stranu. Iskreno, Comey je toliko politički trapav da svi oni vjerojatno imaju pravo.
Njegova lojalnost je prema najobičnijoj istini
On je jedan od ljudi koji misle da – ako ga kritiziraju s dvije strane – to mora značiti da radi nešto dobro. Krivo. Netipično za američki političku autobiografiju, Comey nigdje ne piše o religiji niti o svojim vjerskim uvjerenjima. Čak je i naslov knjige – “Viša lojalnost” – daleko od bilo čega što bi imalo veze s religioznim ili čak vjerom inspiriranim pogledom na svijet. Ne, njegova “viša lojanost” nije prema Bogu, nego prema istini.
Ne prema Istini, nego prema običnoj, svakodnevnoj istini, onoj koju u svakoj rečenici krši Donald Trump kad laže iz dana u dan. Iako odgojen kao katolik, Comey nije sljedbenik Blaisea Pascala, nego racionalizma američkih Founding Fathers. Ali svejedno traži odrješenje, koje ne dolazi. Iako se o tome može čitati samo između redaka, Comey je zapravo napola pečeni katolik. Pokušava zaslužiti odrješenje grijeha bez da se prethodno pokaje.
Comey se ni u jednom trenutku ne kaje zbog Clinton
Iz mnogih njegovih pasusa progovara želja da ga se riješi pregolema tereta koji je navukao na svoj vrat, koji nikad nije htio i za koji tek danas vidi koliko je težak. No, da bi dobio odrješenje, Comey bi se prvo trebao iskreno pokajati, a on to ni u jednom trenutku ne čini, barem ne iskreno. I čini se da je toga svjestan. Uzmite ovaj paragraf kao primjer: “Pročitao sam gdje je Hillary Clinton napisala da sam joj zabio nož u leđa. Većinu profesionalnog života ona je radila na tome da postane prva žena na čelu Sjedinjenih Država. Potpuno razumijem da je taj gubitak, neočekivan i nepredvidiv kakav je bio, teško pogodio.
Pročitao sam da je ljuta na mene osobno, i doista žalim zbog toga. Žao mi je da nisam bolje objasnio njoj i njezinim glasačima zašto sam napravio to što sam napravio. Žao mi je da su toliki drugi ljudi zbunjeni onim što sam napravio. Doista mi je žao.” Iduća rečenica, nešto poput – “Dio toga što sam napravio, bilo je pogrešno.” – ta rečenica ne postoji. Comey bi htio da se u sljedećoj sceni ove drame javi grčki zbor i kaže mu da ga razumije i da ga odriješi svih grijeha. Ali to se ne događa.
Kad nema pokajanja, nema ni odrješenja. Ne samo zato jer život nije grčka tragedija, nego zato što se ni po kriterijima irskog katoličanstva u kojem je odgojen njegova rezervirana introspekcija (“možda jesam, ali nisam previše”) ne može nazvati pravim pokajanjem. Zato će Comey nastaviti lutati političkim limbom, barem u doglednoj budućnosti. Tamo ćemo biti i svi mi, zajedno sa sablasti koju je Comey pomogao stvoriti, a koja ima narančastu kosu – svu od vlastita rasta – i ni po čemu manje ruke od očekivanih.
Pročitao sam memoare bivšeg šefa FBI-ja; sve o ljubavi prema Obami, neobičnoj epizodi s Bushom i Trumpu
Telegramov dopisnik iz Amerike o Višoj lojalnosti, knjizi Jamesa Comeyja
James Comey objavio je Višu lojalnost, memoare koji mijenjaju javni diskurs. Knjiga je dala nekoliko otprije poznatih teza dodatnu potvrdu – s više detalja posvjedočila je o neprimjerenim susretima Comeyja i Trumpa koje je predsjednik inicirao u više navrata u Bijeloj kući tražeći načina da protuzakonito zaustavi istrage koje mu se nisu sviđale. Sve što je prije rekao na svjedočenju u Kongresu, Comey je potvrdio u tvrdim koricama, koje je FBI pregledao prije objave. Dvometarski direktor FBI-ja, kojega je Trump smijenio u pokušaju da se zaštiti od kriminalnih istraga, još jednom je dokazao da je doista fascinantna pojava na američkoj političkoj sceni
Donald Trump nije ništa drugo nego mafijaš – po svom ponašanju, zahtjevima za lojalnošću i logici “obitelji” koju nameće, vodi se načelima Cosa Nostre, piše u knjizi “Viša lojalnost” James Comey. Bivši direktor FBI-ja, kojega je Trump smijenio prošlog svibnja, zna o čemu govori. U prethodnoj karijeri procesuirao je prave mafijaše – Sammy “Bik” Garvano bio je njegov pokajnik – i dokrajčio obitelj Gambino, time ugasivši zadnje ćelije prave mafije u New Yorku.
Ponekad i sam povjerujem da u američkoj politici zadnjih godinu dana jedan “news cycle” traje negdje između pola sata i dva sata. Vijesti sustižu jedna drugu tako brzo da vam ne treba druga zabava. No, zastrašujuće ili zabavno, to je ipak samo privid. Jer se pravi obrtaj stvarnih vijesti zbiva sporije – “game change” se događa puno rjeđe – ili na terenu (recimo nedavnim pretresom ureda Michaela Cohena – Trumpova osobnog odvjetnika, “fixera” ili “consiglierea”) ili objavom nove knjige.
Ovo potonje jedna je od specifičnosti američke političke kulture. Knjiga u Americi može puno promijeniti. Artikulirano svjedočanstvo o netom proživljenom političkom iskustvu nosi težinu koja se ozbiljno razmatra. Taj život, od knjige do knjige, pogodan je i ako svoju publiku želite držati konstantno informiranom – ne o svakoj budalaštini, nego o važnim događajima koji mijenjaju odnose, percepcije i potencijalne ishode.
Kako je opisao svoj prvi susret s Trumpom
Josh Green objavio je temeljnu knjigu za razumijevanje uspona Stevea Bannona, Hillary Clinton svoje izborne memoare, Michael Wolff napisao je bastard između političke analize i trača o Trump-svijetu, a sad se pojavila možda najozbiljnija od knjiga koje mijenjaju javni diskurs – “Viša lojalnost” Jamesa Comeyja. Njegova knjiga dala je nekoliko otprije poznatih teza dodatnu potvrdu – s više detalja posvjedočila je o neprimjerenim susretima Comeyja i Trumpa koje je predsjednik inicirao u više navrata u Bijeloj kući tražeći načina da protuzakonito zaustavi istrage koje mu se nisu sviđale. Sve što je prije rekao na svjedočenju u Kongresu, Comey je potvrdio u tvrdim koricama, koje je FBI pregledao prije objave.
Kad je knjiga izašla prije par dana, digla se kuka i motika na autora zato što je o svom prvom susretu s Donaldom Trumpom napisao kako “ima narančastu kosu – svu od vlastita rasta – i ni po čemu manje ruke od očekivanih”. Za bivšeg šefa FBI-ja, amatera u prozi, kojemu su urednici u izdavačkoj kući sigurno punili glavu sugestijama da opiše ljude s kojima se susretao i “odvede čitatelja u tu situaciju” to je bila primjerena, čak i pristojna opaska. No, vidjelo se još jednom da što priliči Trumpu, ne priliči volu, iako je pravi vol zapravo predsjednik, a ne autor.
Comey je fascinantna pojava na političkoj sceni
Dvometarski direktor FBI-ja, kojega je Trump smijenio u pokušaju da se zaštiti od kriminalnih istraga, doista je fascinantna pojava na američkoj političkoj sceni. Od ranog ljeta prošle godine, kad je svjedočio pred Kongresom, Jim Comey nije javno nastupao. Njegov uspon do čelnog mjesta u FBI-u, na koje ga je imenovao Barack Obama, započeo je pod republikanskom administracijom, na mjestu tužitelja na Manhattanu, jednoj od najmoćnijih i najuglednijih pozicija u američkom pravosudnom sustavu.
I tu se Comey nije ustručavao od procesuiranja slavnih osumnjičenika – jer mnogi od njih žive baš na Manhattanu. Upravo on je bio taj koji je zbog makinacija s dionicama na burzi u zatvor strpao najomiljeniju američku TV-kuharicu Marthu Stewart. Kad su ga pitali kako to da Stewart izlazi iz zatvora sto milijuna dolara bogatija nego što je ušla, Comey je hladno odgovorio: “Mi u Ministarstvu pravosuđa potpuno smo predani reintegraciji zatvorenika u društvo. Gospođa Stewart je možda u tome uspješnija od ostalih zatvorenika, ali to sigurno nije razlog da bismo bili zabrinuti.”
Bush ga postavio za zamjenika ministra pravosuđa
Nije zato bilo veliko iznenađenje kad je 2004. predsjednik George W. Bush pozvao Comeyja da preuzme ispražnjeno mjesto zamjenika ministra pravosuđa. Bush sigurno nije očekivao da će Comey u nešto više od godine dana u Washingtonu temeljito razdrmati njegovu administraciju. Počelo je sa slučajem Scootera Libbyja, šefa kabineta tada svemoćnog potpredsjednika Dicka Cheneyja.
Tajna agentica CIA-e Valerie Plame u nekoliko je medija 2003. pustila informacije kritične po Bushevu administraciju, pa je Libby za osvetu medijima otkrio njen identitet i onda još istražiteljima lagao o tome. Tadašnji ministar pravosuđa John Ashcroft izuzeo se iz istrage jer je Libby svojedobno radio za njega, pa je istraga dopala njegova zamjenika Comeyja. On je pak imenovao svog starog prijatelja iz njujorškog tužiteljstva Patricka Fitzgeralda da istraži – i optuži – Scootera Libbyja.
Cheneyjev šef kabineta podnio je ostavku i na kraju dobio dvije i pol godine zatvora. Teško se oteti dojmu da je lanjsko imenovanje Boba Muellera u istrazi veza Rusije i Donalda Trumpa pratilo isti obrazac – ministar pravosuđa Jeff Sessions izuzeo se od te istrage, a nakon što je Trump smijenio Comeyja s mjesta direktora FBI-a, zamjenik ministra Rod Rosenstein imenovao je Comeyjevog prethodnika Muellera da vodi specijalnu istragu.
Trump je pomilovanjem Libbyja poslao dvije poruke
Ako vam to nije dovoljno paralela, Trump je prošlog tjedna iznebuha pomilovao Scootera Libbyja, iako je Libby utjelovljenje svega što Trump prezire – dakle, netko tko u medije pušta povjerljive informacije. No, Trump je time poslao dvije poruke – sve koji bi potencijalno surađivali s istražiteljima podsjetio je da predsjednik ima ovlasti pomilovanja, a usto je pokazao prezir prema Comeyju, koji je bio ključan u procesu protiv Libbyja.
No, Comey je na zao glas u Bushevoj administraciji došao zbog svog rata protiv protuzakonitih prisluškivanja i mučenja, zloglasnog “waterboardinga”. U prvome je bio uspješan, u drugome nije, zbog čega je i otišao. Kad je ozbiljno bolestan John Ashcroft završio u bolnici, Comey je postao v.d. ministra pravosuđa i odbio produžiti program Stellar Wind, uredbu o protuzakonitom prisluškivanju američkih građana, donesenu nakon 11. rujna.
“Tisuće ljudi umrijet će zbog ovoga što vi radite”, rekao mu je Dick Cheney, prepričava u svojoj knjizi Comey. Bilo je iz aviona jasno da je taj program protuzakonit, ali “činjenica da me potpredsjednik SAD-a optužuje da ću iz nehata izazvati novi 11. rujna – čak i da to želim napraviti namjerno – bila je zapanjujuća”, piše Comey. Kad su shvatili da s njim neće na zelenu granu, Bijela kuća je pokušala potpis za produženje dobiti od Ashcrofta, koji je poluživ ležao na intenzivnoj njezi.
Kako je Bush pokušao progurati zakon o prisluškivanju
Comey je saznao za to i pod rotirkama kasno navečer stigao u bolnicu prvi. Ashcrofta su na odjelu čuvali agenti FBI-a, ali je Comey znao da ljudi iz Bijele kuće dolaze s agentima predsjedničke Tajne službe. Nazvao je šefa FBI-a Muellera, objasnio što se događa, na što je Mueller naredio agentima FBI-u da ni pod cijenu sukoba ne smiju dopustiti Tajnoj službi da Comeyja ukloni iz bolesničke sobe. Kad je šef Busheva kabineta došao s dokumentom za potpis, Ashcroft ga je odbio. Uskoro se pojavio i Mueller.
“U životu svakog čovjeka dođe trenutak kad ga Gospodin testira. Ti si večeras prošao taj test”, rekao je Mueller bolesnom Ashcroftu. No, ni to nije bilo dovoljno da Bush odustane od protuzakonitog programa prisluškivanja. Sutradan u Bijeloj kući rekao je Comeyju da je “on taj koji u izvršnoj vlasti određuje što je zakon”. Comey je Bushu odgvorio: “Da, ali ja sam taj koji određuje što Ministarstvo pravosuđa može potvrditi kao zakonito. A ovo ne mogu potvrditi. Kao što je rekao Martin Luther: ‘Tu stojim. Ne mogu drukčije’.”
Citat oca reformacije ipak nije bio dovoljan da Bush odustane od programa prisluškivanja. “Rekao sam mu da će cijelo vodstvo Ministarstva pravosuđa podnijeti ostavku ako program bude produljen, u godini u kojoj on pokušava osvojiti drugi mandat. Takva pobuna nije se dogodila od najgorih dana Watergatea.” Bush se lecnuo, ali je i dalje bio tvrdoglav. Tad je Comey iznio konačni argument: “Morate znati, gospodine predsjedniče, da će i Bob Mueller danas podnijeti ostavku.” Bush je problijedio, sazvao šefa FBI-a na hitan sastanak i odjurio iz Situation Rooma. Stellar Wind je ukinut istog dana.
Trenutak kad je napustio administraciju i obogatio se
Ovi elementi Comeyjeve priče važni su jer daju uvid u njegov odnos s Bobom Muellerom i u karakter jednog od najmisterioznijih aktera današnje pravosudno-političke scene u Americi. Bob Mueller, specijalni istražitelj veza Rusije i Trumpa, jedan je od najmoćnijih ljudi u Washingtonu – nalazi njegove istrage definirat će ne samo sudbinu aktualnog predsjedništva, nego i individualne sudbine ljudi oko Trumpa i sudbinu predsjednika samog.
Ukidanje Stellar Winda dalo je Comeyju krila da pokuša ukinuti i waterboarding, protuzakonito mučenje koje je provodila CIA. I tu je bila riječ o programu koji je Ministarstvo pravosuđa odobrilo nakon 11. rujna, a Comey je tu suglasnost odlučio povući kao protuzakonitu. No, to nije prošlo, jer je Bush osvojio reizbor i postavio novog ministra pravosuđa. Comey više nije imao ni autonomne ovlasti ni podršku nadređenog. Uskoro je napustio Bushevu administraciju. Idućih osam godina izvan javne službe bilo je na drukčiji način važno za Jima Comeyja.
Iako u knjizi to nigdje eksplicitno ne kaže, Comey se obogatio. Svoje karijerne odluke dotad je često stavljao u kontekst male plaće u javnoj službi i činjenice da ima petero djece. No, nakon Busheve administracije prvo radi kao glavni pravnik Lockheed Martina, velikog proizvođača oružja, a potom kao partner u Bridgewateru, investicijskom fondu. Kad je 2013. prihvatio ponudu da počne predavati na Columbia Law School, pravnom fakultetu Sveučilišta Columbia u New Yorku, Comey na računu već ima najmanje 14 milijuna dolara.
Nikome se nije toliko divio kao Baracku Obamu
Comey kaže da se sve te godine i dalje smatrao republikancem – na izborima 2008. i onima 2012. ne samo da je glasao, nego i donirao Johnu McCainu i Mittu Romneyju. Zato ga je 2013. iznenadio poziv predsjednika Baracka Obame da preuzme funkciju direktora FBI-a. I tu se dogodio najveći klik u njegovu životu. Od njihova prvog susreta u Ovalnom uredu 2013. do zadnjeg razgovora početkom 2017. godine, Comey je fasciniran Obamom.
Na tristotinjak stranica svojih memoara Comey ni o kome ne govori s toliko poštovanja i divljenja, toliko impresioniran intelektualnom i moralnom figurom sugovornika, kao što govori o prvom crnom predsjedniku Amerike. Ničije mišljenje nema toliku težinu, ničija riječ nije tako dojmljiva kao što je Obamina. Comey to ne spominje, ali je poznato da su i on i Obama sljedbenici Reinholda Niebuhra, utjecajnog teologa čija je filozofija nadišla religiju i definirala tako različita područja kao što su svakodnevni moral i međunarodni odnosi.
Dok se još skrivao iza lažnog profila na Twitteru, Comey je koristio Niebuhrovo ime kao svoj nickname. Pritom, odnos Obame i Comeyja zadržava profesionalnu distancu, kako i priliči odnosu šefa FBI-a i predsjednika. Comey u dva navrata spominje detalje oko kojih se nije složio s Obamom, ali još više piše koliko je uživao u njihovim razmjenama mišljenja.
Zadnji razgovor s Obamom koji ga je potpuno slomio
Na kraju se slomio u njihovom zadnjem razgovoru 2017. godine, nakon Trumpove pobjede za koju mnogi na ljevici krive Comeyja. “Znao sam koliko je Obama silno htio da Hillary Clinton pobijedi na izborima. Znao sam koliko je teško podnio njen poraz. Ali poštivao sam ga i bio sam spreman na sve što misli da mi treba reći. ‘Odabrao sam vas za direktora FBI-a zbog vašeg integriteta i vaših sposobnosti’, rekao mi je Obama i dodao nešto što me streslo. ‘Ništa što se dogodilo u zadnjih godinu dana – ništa! – nije promijenilo to moje mišljenje.’
Dobro sam ga čuo – nije mi rekao da se slaže sa svakom mojom odlukom. Rekao je da razumije zašto sam napravio što sam napravio. Oh, bože, to su bile riječi koje sam htio čuti”, piše Comey. Po vlastitom priznanju već u suzama, Comey zahvaljuje Obami i kaže mu koliko će mu nedostajati. “Grozim se idućih četiri godine, ali na neki način osjećam još veći pritisak da ostanem na poziciji na kojoj sam sad”, rekao mu je Comey. Sluteći valjda kamo će stvari otići s Trumpom, Obama mu na to nije rekao ništa.
Dva razloga zbog kojih nije upoznao Hillary Clinton
Tako dobar odnos Comey nikad nije imao s Hillary Clinton. Zapravo, s njom se nikad nije ni upoznao. Dok je bio savezni tužitelj na Manhattanu, u više je navrata pokušao dogovoriti sastanak s tadašnjom senatoricom iz New Yorka, svaki put neuspješno. Postojala su dva potencijalna razloga zašto ga je Clinton tad mogla izbjegavati, kaže Comey. Još dok je Bill Clinton bio predsjednik, Comey je bio dio tima koji je istraživao izmišljenu aferu Whitewater, što je na kraju dovelo do impeachmenta predsjednika zbog Monice Lewinsky.
Smrt novorođenog sina prisilila je Comeyja da napusti taj tim puno prije pojave Lewinsky, ali su ga Clintonovi svejedno mogli zapamtiti. Comey je naime istraživao majku svih teorija zavjere u tom slučaju – samoubojstvo Vincea Fostera, zamjenika glavnog pravnika Clintonove Bijele kuće. Comey priznaje da je osobno vodio rekonstrukciju – doslovno brojeći korake – između tadašnjeg ureda Hillary Clinton u Zapadnom krilu Bijele kuće i Fosterovog ureda.
Ideja je bila da je Hillary Clinton nakon Fosterove smrti ušla u taj ured i navodno uništila kompromitirajuće dokumente (uz još veću teoriju zavjere da se Foster zapravo nije ubio, nego da su ga Clintonovi dali ubiti). Druga teorija zašto Clintonovi nisu simpatizirali Comeyja je uvjerljivija – kao savezni tužitelj na Manhattanu, Comey je istraživao odluku Billa Clintona da zadnjeg dana mandata pomiluje Marca Richa, žmuklera i bjegunca od zakona za kojega se sumnjalo da je donator Clintonovih.
Bio je uvjeren da će Hillary Clinton pobijediti Trumpa
U nastupima zadnjih dana Comey tvrdi da “Clintonove” ne smatra jednim entitetom – i dalje je skeptičan prema odnosu Billa Clintona prema zakonu, ali takve dvojbe nema u slučaju Hillary Clinton. Njegova supruga Patrice Comey nastupila je na televiziji i vrlo uvjerljivo ispričala koliko su se njene i nade njihovih kćeri srušile s pobjedom Donalda Trumpa – Comeyjevi su glasali za Hillary i htjeli su da Amerika dobije prvu ženu u Bijeloj kući. Jim Comey nije glasao jer misli da šef FBI-a ne treba birati strane. No, teško je naći bilo koga tko misli da Jim Comey svojim postupcima u kampanji nije izabrao stranu. Malo tko će reći da je navijao za Trumpa, ali će mnogi reći da je ozbiljno naštetio Hillary Clinton. I on priznaje da je njegove postupke vodilo uvjerenje da će Hillary Clinton pobijediti.
“Kao i mnoge druge, iznenadilo me da je Donald Trump pobijedio. Iz anketa u medijima pretpostavljao sam da će pobijediti Hillary Clinton. Otad sam se mnogo puta pitao jesam li bio pod utjecajem te pretpostavke. Ne znam. Sigurno ne svjesno, ali bio bih budala kad bih rekao da to nije imalo utjecaja. To je potpuno moguće, jer sam odluke donosio u okruženju u kojem je bilo sigurno da će Hillary Clinton biti izabrana za predsjednicu.”
I tu je odgovor zašto je Jim Comey jedan je od najomraženijih ljudi u Americi, ne samo među mafijašima, nego i među poštenim ljudima. Podržavatelji Trumpa preziru ga jer je kritičan prema njihovu idolu, a oni koji su glasali za Hillary Clinton ne vole ga jer su uvjereni da su njegovi postupci pred izbore bili jezičac koji je prevagnuo na Trumpovu stranu. Iskreno, Comey je toliko politički trapav da svi oni vjerojatno imaju pravo.
Njegova lojalnost je prema najobičnijoj istini
On je jedan od ljudi koji misle da – ako ga kritiziraju s dvije strane – to mora značiti da radi nešto dobro. Krivo. Netipično za američki političku autobiografiju, Comey nigdje ne piše o religiji niti o svojim vjerskim uvjerenjima. Čak je i naslov knjige – “Viša lojalnost” – daleko od bilo čega što bi imalo veze s religioznim ili čak vjerom inspiriranim pogledom na svijet. Ne, njegova “viša lojanost” nije prema Bogu, nego prema istini.
Ne prema Istini, nego prema običnoj, svakodnevnoj istini, onoj koju u svakoj rečenici krši Donald Trump kad laže iz dana u dan. Iako odgojen kao katolik, Comey nije sljedbenik Blaisea Pascala, nego racionalizma američkih Founding Fathers. Ali svejedno traži odrješenje, koje ne dolazi. Iako se o tome može čitati samo između redaka, Comey je zapravo napola pečeni katolik. Pokušava zaslužiti odrješenje grijeha bez da se prethodno pokaje.
Comey se ni u jednom trenutku ne kaje zbog Clinton
Iz mnogih njegovih pasusa progovara želja da ga se riješi pregolema tereta koji je navukao na svoj vrat, koji nikad nije htio i za koji tek danas vidi koliko je težak. No, da bi dobio odrješenje, Comey bi se prvo trebao iskreno pokajati, a on to ni u jednom trenutku ne čini, barem ne iskreno. I čini se da je toga svjestan. Uzmite ovaj paragraf kao primjer: “Pročitao sam gdje je Hillary Clinton napisala da sam joj zabio nož u leđa. Većinu profesionalnog života ona je radila na tome da postane prva žena na čelu Sjedinjenih Država. Potpuno razumijem da je taj gubitak, neočekivan i nepredvidiv kakav je bio, teško pogodio.
Pročitao sam da je ljuta na mene osobno, i doista žalim zbog toga. Žao mi je da nisam bolje objasnio njoj i njezinim glasačima zašto sam napravio to što sam napravio. Žao mi je da su toliki drugi ljudi zbunjeni onim što sam napravio. Doista mi je žao.” Iduća rečenica, nešto poput – “Dio toga što sam napravio, bilo je pogrešno.” – ta rečenica ne postoji. Comey bi htio da se u sljedećoj sceni ove drame javi grčki zbor i kaže mu da ga razumije i da ga odriješi svih grijeha. Ali to se ne događa.
Kad nema pokajanja, nema ni odrješenja. Ne samo zato jer život nije grčka tragedija, nego zato što se ni po kriterijima irskog katoličanstva u kojem je odgojen njegova rezervirana introspekcija (“možda jesam, ali nisam previše”) ne može nazvati pravim pokajanjem. Zato će Comey nastaviti lutati političkim limbom, barem u doglednoj budućnosti. Tamo ćemo biti i svi mi, zajedno sa sablasti koju je Comey pomogao stvoriti, a koja ima narančastu kosu – svu od vlastita rasta – i ni po čemu manje ruke od očekivanih.