Ukoliko to do danas nije bilo jasno, nakon splitskog prosvjeda postalo je neupitno. Buka i histerija koju proizvode radikalna i klerikalna desnica, obrnuto je proporcionalna njezinoj realnoj snazi i utjecaju. Točnije, bez HDZ-a, Markićka i njeni derivati, zajedno s pravaškim organizacijama doista predstavljaju jedan dio društva, ali prilično malobrojan i marginalan.
Taj dio društva bi vjerovatno u potpuno udruženom izlasku na izbore uspio ući u Sabor, ali ništa više od toga. Ovo naravno ne znači kako takve stavove ne zastupa dobar dio HDZ-a, no njegovo vodstvo ih je u pravilu prisiljeno držati po strani, želi li barem donekle biti priznato u svijetu. Stoga je posve nevjerovatan strah kojeg su od ovih grupacija iskazivali ili iskazuju Milanović i Plenković.
Jučerašnji splitski prosvjed je uspio biti nešto uspješniji od zagrebačkog, ali to je sve. U gradu se praktično čitav dan nije osjećala neka posebna atmosfera, osim što je u malom lokalu u zidinama samostana Sv. Klare, ispred kojeg uvijek stoje izvješene navijačke zastave pred velike Hajdukove utakmice, ovaj put bila izvješena ogromna državna zastava. Osim toga, jedino su još prodavači na Pazaru dali naslutiti da se događa nekakvo bitnije okupljanje, zamijenivši veliki asortiman suvenira s motivima Hajduka, također hrvatskim zastavama. I to je otprilike bilo sve.
Očajan band za gaže izvodio je Thompsonove standarde
Tek poslije 17.00 počelo se nešto malo ljudi spuštati prema gradu i taksisti su doista prolazili ulicama puni putnika, a neki od njih su imali naljepnice u obliku krunice na zadnjim staklima. Riva nije bila ni približno puna, s obzirom da je jedino potez od pozornice, koja se nalazila na dnu Marmontove, do zgrade banke, na polovici Rive, bio ispunjen ljudima. A i to treba shvatiti uvjetno, s obzirom da dobar dio tog prostora zauzimaju štekati kavana.
Uzmemo li to u obzir, na protestu se skupilo nekih desetak tisuća ljudi, uz uobičajeni repertoar nacionalističkih govora, punih patetike i očajan band za gaže koji je izvodio Thompsonove standarde. Pored toga, značajan broj tih prosvjednika uopće nije iz Splita, što je lako provjeriti po broju autobusa koji su ih dovezli u grad i zakrčenju na cestama prema izlazu iz grada nakon prosvjeda.
Ne treba ih, naravno unaprijed otpisati, napadat će oni opet
Građanski, lijevi i liberalni Split okupio se pak na Matejušci u znak potpore feminističkim udrugama, predviđenih Dominama, koje su u more ispustile lampione kao znak sjećanja na žene stradale od strane obiteljskih nasilnika. Vrijedno je napomenuti da su na kraju lampione pokupili iz mora. Tu je pak bilo nekoliko stotina ljudi, zajedno s predstavnicima kompletne splitske stranačke ljevice.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Nedostatak bilo kakve vidljive euforije, koliko god je se pokušalo potaknuti od strane govornika, umorni prosvjednici koji su se lijeno vukli za zastavama nakon prosvjeda i jedan opći antiklimaks koji nije izbjegnut niti pojavom svih ikona desne scene, od Markićke, do Bujanca svjedoče zapravo o potpunoj pogubljenosti i činjenici da je ovu bitku radikalna desnica izgubila. Sve to naravno ne znači da je treba unaprijed otpisati i da nas ne čeka još čitav niz napada na elementarne građanske i političke slobode. S tom razlikom, što smo sada ipak svjesni realne snage koja iza svega toga stoji.
Prosvjed u Splitu pokazao je da su, bez HDZ-a, Markićka i njezini derivati prilično marginalni
Buka i histerija koje radikalna i klerikalna desnica proizvode nije u skladu s njihovom realnom snagom
Nedostatak bilo kakve vidljive euforije, koliko god je se pokušalo potaknuti od strane govornika, umorni prosvjednici koji su se lijeno vukli za zastavama nakon prosvjeda i jedan opći antiklimaks koji nije izbjegnut niti pojavom svih ikona desne scene, od Markićke do Bujanca, svjedoče zapravo o potpunoj pogubljenosti i činjenici da je ovu bitku radikalna desnica izgubila
Ukoliko to do danas nije bilo jasno, nakon splitskog prosvjeda postalo je neupitno. Buka i histerija koju proizvode radikalna i klerikalna desnica, obrnuto je proporcionalna njezinoj realnoj snazi i utjecaju. Točnije, bez HDZ-a, Markićka i njeni derivati, zajedno s pravaškim organizacijama doista predstavljaju jedan dio društva, ali prilično malobrojan i marginalan.
Taj dio društva bi vjerovatno u potpuno udruženom izlasku na izbore uspio ući u Sabor, ali ništa više od toga. Ovo naravno ne znači kako takve stavove ne zastupa dobar dio HDZ-a, no njegovo vodstvo ih je u pravilu prisiljeno držati po strani, želi li barem donekle biti priznato u svijetu. Stoga je posve nevjerovatan strah kojeg su od ovih grupacija iskazivali ili iskazuju Milanović i Plenković.
Jučerašnji splitski prosvjed je uspio biti nešto uspješniji od zagrebačkog, ali to je sve. U gradu se praktično čitav dan nije osjećala neka posebna atmosfera, osim što je u malom lokalu u zidinama samostana Sv. Klare, ispred kojeg uvijek stoje izvješene navijačke zastave pred velike Hajdukove utakmice, ovaj put bila izvješena ogromna državna zastava. Osim toga, jedino su još prodavači na Pazaru dali naslutiti da se događa nekakvo bitnije okupljanje, zamijenivši veliki asortiman suvenira s motivima Hajduka, također hrvatskim zastavama. I to je otprilike bilo sve.
Očajan band za gaže izvodio je Thompsonove standarde
Tek poslije 17.00 počelo se nešto malo ljudi spuštati prema gradu i taksisti su doista prolazili ulicama puni putnika, a neki od njih su imali naljepnice u obliku krunice na zadnjim staklima. Riva nije bila ni približno puna, s obzirom da je jedino potez od pozornice, koja se nalazila na dnu Marmontove, do zgrade banke, na polovici Rive, bio ispunjen ljudima. A i to treba shvatiti uvjetno, s obzirom da dobar dio tog prostora zauzimaju štekati kavana.
Uzmemo li to u obzir, na protestu se skupilo nekih desetak tisuća ljudi, uz uobičajeni repertoar nacionalističkih govora, punih patetike i očajan band za gaže koji je izvodio Thompsonove standarde. Pored toga, značajan broj tih prosvjednika uopće nije iz Splita, što je lako provjeriti po broju autobusa koji su ih dovezli u grad i zakrčenju na cestama prema izlazu iz grada nakon prosvjeda.
Ne treba ih, naravno unaprijed otpisati, napadat će oni opet
Građanski, lijevi i liberalni Split okupio se pak na Matejušci u znak potpore feminističkim udrugama, predviđenih Dominama, koje su u more ispustile lampione kao znak sjećanja na žene stradale od strane obiteljskih nasilnika. Vrijedno je napomenuti da su na kraju lampione pokupili iz mora. Tu je pak bilo nekoliko stotina ljudi, zajedno s predstavnicima kompletne splitske stranačke ljevice.
Nedostatak bilo kakve vidljive euforije, koliko god je se pokušalo potaknuti od strane govornika, umorni prosvjednici koji su se lijeno vukli za zastavama nakon prosvjeda i jedan opći antiklimaks koji nije izbjegnut niti pojavom svih ikona desne scene, od Markićke, do Bujanca svjedoče zapravo o potpunoj pogubljenosti i činjenici da je ovu bitku radikalna desnica izgubila. Sve to naravno ne znači da je treba unaprijed otpisati i da nas ne čeka još čitav niz napada na elementarne građanske i političke slobode. S tom razlikom, što smo sada ipak svjesni realne snage koja iza svega toga stoji.