Nekad je nužno odabrati stranu
FOTO: Vjekoslav Skledar

Proveli smo dan s ljudima koji su napravili neke od najljepših novih zgrada u Zagrebu

Veliki intervju s arhitektima Senkom Dombi, Sveborom Andrijevićem i Lukom Korlaetom

Proveli smo dan s ljudima koji su napravili neke od najljepših novih zgrada u Zagrebu

Veliki intervju s arhitektima Senkom Dombi, Sveborom Andrijevićem i Lukom Korlaetom

FOTO: Vjekoslav Skledar

'U nas nažalost postoji neka odbojnost prema neboderima premda bi, smatramo, kvalitetni stambeni neboderi mogli promijeniti taj stav. Kada bi se gradili udobni i kvalitetni stanovi, organizirali zajednički prostori te iskoristio prekrasan pogled na grad, skinula bi se stigma s nebodera kao nepoželjnog oblika stambene arhitekture'

Upravo kad je Grad Zagreb objavio da kreće u veliku obnovu ukletog maksimirskog stadiona, pa će u tu olupinu, u koju je već bez ikakva rezultata uloženo 100 milijuna eura, ulupati dodatnih 280 milijuna kuna, arhitekti Svebor Andrijević, Senka Dombi i Luka Korlaet objašnjavali su kako su najveći problemi neuređenog društva nedovršeni projekti kao što su Sveučilišna bolnica u Blatu, maksimirski stadion, kulturni centar u Dubravi i brojni drugi.

Bez obzira na to koliko je bolno ulagati dodatna sredstva, najveći gubitak je kada se objekti ne dovedu u funkciju. Glavni problem projekta dogradnje maksimirskog stadiona, arhitekata Nikole Filipovića i Branka Kincla, je u tomu što nije dovršen u planiranom roku i nikad nije u potpunosti zaživio.

Važne nagrade i prestižne internacionalne nominacije

Izgradnjom novog gradskog stadiona na drugoj lokaciji, kao što je, primjerice, Plavi vulkan arhitekta Hrvoja Njirića na Kajzerici, ne bi se riješio ovaj problem jer bi i dalje imali neuređene prostore u Maksimiru. Ovo je složeno pitanje, a da bi se našlo najbolje rješenje potrebna je iscrpna analiza svih stručnjaka i dionika u tom procesu.

Arhitekti Svebor Andrijević, Senka Dombi i Luka Korlaet realizirali su niz iznimno važnih i zapaženih projekata, među kojima se posebno ističu Poslovna zgrada s hotelom u sklopu Centra 2000 na Radničkoj cesti u Zagrebu te Stambeno-poslovna zgrada u Veslačkoj ulici koje će uskoro biti kompletno dovršene.

Senka Dombi, Luka Korlaet i Svebor Andrijević Vjekoslav Skledar/Fotografija snimljena u veljači 2019. godine

Tu su još stambeni sklop Jordanovac u Zagrebu, za koji su 2018. dobili Medalju za arhitekturu Hrvatske komore arhitekata te su nominirani za nagradu Europske unije za suvremenu arhitekturu – Mies van der Rohe Award 2019. Za to prestižno priznanje bili su nominirani i 2015. za projekt Stambeno-poslovne zgrade Ban centar u Zagrebu, a po originalnosti posebno se ističe još Vodospremnik u Zaboku kao i još osam stambeno poslovnih objekata u Zagrebu.

Iz proračuna grada desetljećima bez velikih projekata

Na temu Njirićeva stadiona Plavi vulkan došli smo kad su naši sugovornici odgovarali na pitanje zašto Zagreb, s milijardu eura godišnjeg proračuna, posljednjih desetljeća nije realizirao niti jedno veliko arhitektonsko ostvarenje poput brojnih svjetskih metropola, koje se, među ostalim, postale prepoznatljive i po spektakularnim arhitektonskim rješenjima i postignućima kao, primjerice, Guggenheimov muzej u Bilbau, novi muzeji Guggenheim i Louvre u Abu Dhabiju ili Nacionalni muzej u Dohi koji je sagrađen u obliku pustinjske ruže?

Muzej suvremene umjetnosti, Cvjetni trg i Muzička akademija, najblaže rečeno, nisu donijeli nikakvu dodatnu vrijednost niti ih odlikuje kreativnost koja bi mogla simbolizirati grad i arhitekturu 21. stoljeća. Arhitekti Andrijević, Dombi i Korlaet nisu se međutim složili s tom ocjenom u cijelosti:

“Projekti koje ste spomenuli na Bliskom Istoku u funkciji su stvaranja nove povijesti, to su spomenici arapske kulture koji imaju posebnu misiju. S druge strane gradovi u svijetu zaista se međusobno natječu tko će stvoriti novu, osebujnu vizuru, no valja upozoriti da takvih ekstra projekata ipak nema tako puno.”

Muzej orijentiran prema pločniku jednog raskrižja

“U posljednjem razdoblju u Zagrebu sagrađene su dvije veće javne zgrade, Muzej suvremene umjetnosti u Novom Zagrebu te Muzička akademija u središtu zgrada. Ne mislimo da su to loši projekti kako neki drže. Muzej suvremene umjetnosti dobra je zgrada, ima pravu mjeru ikoničnosti s jedne strane, te prepoznatljivosti i novog imidža s druge koju je donio tom dijelu grada. To što je zgrada suzdržana smatramo pozitivnim jer se muzejski prostor ne smije nametati ni natjecati s umjetničkim djelima koja su tamo izložena.

Druga je međutim stvar s koncertnim dvoranama, koje si mogu dopustiti određenu mjeru ekstravagantnosti. Problem zgrade MSU-a nije arhitektura, već okoliš: prostor velike urbane kazete na kojoj se nalazi nije dobro iskorišten pa je propuštena prilika da se stvori oplemenjeni javni prostor. Dojam bi bio potpuno drugačiji da su tamo napravljene još neke javne zgrade, primjerice, Muzej arhitekture te da je stvoren jasno definirani centar Novog Zagreba. Muzej kao da ne zna kamo bi se orijentirao, pa je na kraju ostao okrenut prema pločniku jednog raskršća.“

Plavi vulkan ikonički bi simbolizirao Zagreb

Arhitekti Andrijević, Korlaet, Dombi također upozoravaju kako nema potrebe uspoređivati Zagreb s velikim svjetskim metropolama poput Sydneyja, već je primjerenije govoriti o gradovima njegove veličine, poput Osla, Porta ili Praga. “Opera u Oslu doista je stvorila novu vizuru grada. Čim ju vidiš znaš da je to novi simbol glavnog grada Norveške. No, u Oslu je sagrađeno još puno sjajnih zgrada kroz javno-privatna partnerstva, što je u nas teško zamislivo.

Porto je, pak, za razliku od Zagreba na sjajan način iskoristio postojeću željezničku trasu i znalački ju unaprijedio u sustav gradske željeznice, dok u Zagrebu i dalje nema pomaka u odlukama na tu temu. U Pragu također postoje atraktivne suvremene zgrade poput Ginger i Fred, ali taj grad prije svega krasi bogati urbani sustav, uređene unutrašnjosti blokova i sjajno transformirano industrijsko naslijeđe. To su stvari koje doista doprinose kvaliteti života u gradu.

No, ne želimo time reći da ikonička arhitektura u Zagrebu nije dobrodošla. Projekt Hrvoja Njirića za novi nogometni stadion Plavi vulkan, na primjer, zasigurno bi postao novi gradski landmark. Bio bi napravljen od reciklirane gume u plavoj boji, dakle, u boji koja je zaštitni znak grada Zagreba, a njegov vulkanski oblik simbolizirao bi huk navijača s tribina.“

Vlasnici cijenjenih arhitektonskih nagrada i nominacija

Svebor Andrijević, 49, diplomirao je na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu gdje je i doktorirao 2015. godine. Na istom fakultetu od 2002. do 2017. sudjeluje u nastavi na kolegijima Kabineta za crtanje i plastično oblikovanje i na kolegijima Katedre za urbanizam. Arhitektonski ured osniva 2006. godine. Dobitnik je Medalje za arhitekturu Hrvatske komore arhitekata za Stambeni sklop Jordanovac 2018. za koji je i nominiran za nagradu Drago Galić Udruženja hrvatskih arhitekata 2018. godine. Nominiran je za nagradu Europske unije za suvremenu arhitekturu – Mies van der Rohe Award za Stambeno-poslovnu zgradu u Cesarčevoj ulici 2015. i za Stambeni sklop Jordanovac. 2019. godine.

Poslovna zgrada s hotelom Centar 2000 (Luka Korlaet)

Senka Dombi, 45, diplomirala je na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu 1998. godine. Realizirala je niz projekata: Poslovnu zgradu s hotelom u sklopu Centra 2000, rekonstrukcija hotela Astoria u Opatiji, Guinnessov storehouse u Dublinu u Irskoj, Duty Free Shop na aerodromu u Istanbulu, Stambeno-poslovnu zgradu u Cesarčevoj za koju je nominirana za nagradu Europske unije za suvremenu arhitekturu – Mies van der Rohe Award 2015.

Luka Korlaet, 44, diplomirao je i doktorirao na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu gdje izvodi nastavu projektiranja stambenih zgrada. Dobitnik je Medalje za arhitekturu Hrvatske komore arhitekata za Stambeni sklop Jordanovac 2018. za koji je i nominiran za nagradu Drago Galić Udruženja hrvatskih arhitekata 2018. Nominiran je za nagradu Europske unije za suvremenu arhitekturu – Mies van der Rohe Award za Stambeni sklop Jordanovac. 2019. Koautor je online baze stanovanje.plus i džepnog vodiča arhitekture Zagreba.

Šok nakon milenijskog kreditnog buma

Luka Korlaet, Senka Dombi i Svebor Andrijević Vjekoslav Skledar

Svebor Andrijević priznaje kako je bila velika hrabrost osnovati vlastiti arhitektonski biro s obzirom na to da je 2008. godine Hrvatsku i svijet pogodila financijska kriza koja je najteže posljedice ostavila baš na arhitekturi i u građevinskom sektoru. Posla je bilo sve manje pa su se brojni arhitektonski uredi zatvarali ili su drastično smanjivali broj zaposlenih. “Naučili smo na oscilacije i neizvjesnosti te strpljivo čekali vrijeme kad će se moći realizirati kvalitetniji projekti.

Ipak, bio je to veliki šok jer su se poslije 2000. krediti olako dijelili pa se puno projektiralo i gradilo. Bilo je to doba kad se na brzinu željelo zaraditi puno novca pa se u gradovima i posebice u priobalju gdje je bujala apartmanizacija, gradilo bez ikakvih kriterija. Koliko je kriza donijela lošeg toliko je pomogla da dođe do neke vrste pročišćenja: uslijed kreditnih restrikcija s jedne i zasićenosti izgrađenog prostora s druge strane, bilo je potrebno iznaći sasvim nove moduse djelovanja, kako u investitorskoj tako i u projektantskoj sferi.”

Situacija se popravlja ali ishod je neizvjestan

Luka Korlaet pak kaže kako sada ponovno sve ide uzlaznom linijom: “Kako radim na fakultetu, sve me više kolega arhitekata traži da im preporučim dobre studente za suradnju u njihovim projektnim uredima. Čini mi se da se situacija popravlja, no svejedno brojni započeti projekti i dalje imaju neizvjestan ishod. ”

Razgovarali smo u arhitektonskom uredu A-SA u Haulikovoj ulici u Zagrebu koji je prepun fotografija objekata koje su projektirali, raznih nacrta, idejnih rješenja i crteža, časopisa, knjiga… Tijekom intervjua došla je do izražaja tolerantna atmosfera puna međusobnog uvažavanja što je svakako posljedica sličnih pogleda na pitanja suvremene arhitekture.

Kontekstualnost projekta i dodatna vrijednost

Jedna od glavnih odlika stvaralaštva arhitekata Andrijevića, Dombi i Korlaeta je u tomu, što uz nastojanja da njihove zgrade i prostori budu što kvalitetniji za stanovanje i rad, na najbolji način osmišljavaju i oplemenjuju zajedničke i javne prostore. Također, uspjeli su promijeniti eksploatacijsku logiku pa zbog toga grade iznimno kvalitetna zdanja.

Na njihovim projektima uočljivi su ozbiljni pomaci: bogato dimenzionirani vanjski prostori stanova, aktiviranje krovova, uvođenje vrtova i parkova što stvara dodatnu vrijednost projekata. Jedna od bitnih odlika njihovih projekta jest kontekstualnost, kako u oblikovnom tako i u funkcionalnom smislu. Tržište je prepoznalo sve te kvalitete, pa su stambeni i poslovni prostori u njihovim zgrada brzo rasprodani što potiče investitore da im povjeravaju realizaciju tolikog broja projekata.

Kuće i okoliš kao katalizatori društvenosti

„Na arhitekturu se često gleda isključivo kroz prizmu ljepote i to površno, osobno i emotivno. Dobra arhitektura je puno više od toga: osim što mora biti funkcionalna, logična i lijepa, mora proizvesti dodanu vrijednost. Kada pogledamo unatrag uočavamo da u svim našim projektima nastojimo postići dodanu vrijednost.

Što pod time mislimo? Nastojimo biti senzibilni prema javnom prostoru, stvoriti svojevrsni javno dostupni prostor plus, bilo da se radi o parku i krovu zgrade u Veslačkoj, pasažu Ban centra ili krovu/vidikovcu vodospremnika u Zaboku. Kuće i njihov okoliš želimo učiniti katalizatorima društvenosti.“

Stambeni sklop Jordanovac (Snimio Miljenko Bernfest)

Potomak rafinirane urbane tradicije u službi aktualne stvarnosti

Četiri trokatnice u stambenom sklopu Jordanovac, primjer su originalnih arhitektonskih rješenja Andrijevića i Korlaeta. Od ukinutih granica između parcela, pažljivo osmišljenog zajedničkog prostora do prostranih terasa, predvrtova i ozelenjenih krovova. U obrazloženju Medalje za arhitekturu Komore arhitekata objašnjena je važnost tog stambenog sklopa: “Smješten na sjevernim zagrebačkim obroncima, u prijelaznom predjelu kolektivne i individualne izgradnje, sklop uspostavlja specifičnu prijelaznu stambenu tipologiju – svojevrsni “prelomljeni niz”, organiziran u malu urbanu aglomeraciju.

Četiri zasebna volumena, izvana demonstrativno mirna i geometrijski kontrolirana, u sebi udomljuju po tri vertikalno organizirane jedinice – tri združene i međusobno elaborirano prožete kuće. Na pojedinačnom nivou, svaka je kompleksno prostorno razrađena i otvorena za čitav niz različitih životnih scenarija, obdarena komforom obiteljske kuće i promišljenim alatima uživanja u prostranim loggiama, vrtovima na terenu i krovnim terasama. Na zajedničkom pak nivou, u urbanističkom aspektu i mjerilu, pažljivim prostornim međuodnosima jedinice sudjeluju u stvaranju mikro zajednice, otvarajući platoe igre, susreta, zadržavanja i susjedskih interakcija.

U oblikovanju skrupulozno suspregnut i brižno kontekstualan, s vješto reinterpretiranim modernističkim vokabularom, sklop je potomak rafinirane urbane tradicije u službi nove, aktualne stvarnosti. Stanovi, ili bolje maisonnettes, kao jedinice ovoga sklopa, otvoreni su za različita korištenja, organizacije, prilagodbe i transformacije. U aspektu tehničke opreme implementirani su i dosegnuti najviši standardi, a cijeli sklop odlikuje profinjeno oblikovanje i visoka razina detalja i izvedbe.”

Stambeni kompleks s novitetima energetske uštede

Zasigurno će javnost i stručnjaci na sličan način uskoro reagirati na novu zgradu u Veslačkoj ulici koja se nalazi neposredno uz savski nasip, južno od poteza triju stambenih tornjeva arhitekta Slavka Jelineka. Postojeće elegantne vertikale i novoprojektirana horizontalna zgrada tvore novu prostornu napetost. Postav zgrade obazriv je prema susjedstvu – zgrada je povučena na sam rub trokutaste čestice – kako bi slobodni prostor koji pritvara sa stambenom lamelom arhitekta Milana Žerjavića, bio što veći i ugodniji.

Taj kvalitetno hortikulturno oblikovan prostor dostupan je svima. Teren koji je zauzela zgrada nadoknađen je na njenom krovu, oblikovanom poput artificijelnog pejzaža, sa šetnjicom, spravama za vježbanje, klupama i zelenilom, čime krov postaje mjesto susreta i druženja, oživljavajući rijetko primijenjeni Le Corbusierov ideal. Novitet u višestambenoj arhitekturi su i podzemne sonde kojima se temperatura tla iskorištava za energetske uštede pri grijanju i hlađenju. Zgrada u Veslačkoj ulici predstavlja nastojanje da se fenomenu stanovanja da značaj koji zaslužuje, kako na nivou susjedstva, tako i na nivou zgrade i stana.

Stambeno-poslovna zgrada u Veslačkoj ulici (Snimio Marko Mihaljević) (c)Marko Mihaljevic

Tehnički sofisticirano ostakljeno pročelje

Stambeno-poslovna zgrada u Cesarčevoj ulici u Zagrebu poznatija kao Ban centar ili kuća Europe svakako je najpoznatiji projekt Svebora Andrijevića i Senke Dombi. Premda se u javnosti najviše raspravljalo o bijeloj ovojnici, ta je zgrada puno više od toga zbog cijelog niza inovacija. Autori tog kompleksnog projekta smjestili su ulaz u podzemnu garažu na parcelu zgrade, a ne na javni prostor kako je bilo predviđeno.

“Investitor je zbog toga izgubio nešto komercijalnih kvadrata, ali smo sačuvali javni prostor koji sada koriste svi građani. Nadalje, prodorima u prizemlju javni prostor se uvlači u blok postepeno preuzimajući intimniji karakter. Ovdje se nalaze tri unutrašnja dvorišta i prolaz iz kojeg se ulazi u stambeni dio zgrade, a ostavljen je prostor za sveobuhvatnije uređenje bloka u budućnosti. Forma zgrade proizašla je iz prepoznate urbane strukture: vanjska opna je čvrsta i napeta i proizlazi iz geometrije građevnih linija okolnih zgrada te definira perimetar bloka, dok je unutarnja razvedena što je ponovo refleks postojeće rahle strukture.

Ostakljeno pročelje, tehnički je sofisticirano ali jasno i elementarno u svojoj pojavnosti. Jednostavan modernistički raster prevučen je preko kristalične forme proizašle iz konteksta. Translucentni bijeli print na rubovima sjevernih prozora raspršuje sunčeve zrake koje upadaju pod malim kutem dublje u prostor pojačavajući osunčanost. Zgrada je projektirana tako da omogući fleksibilno korištenje stambenih prostora kao i što jednostavnije prilagodbe funkcionalnim zahtjevima u budućnosti.“

Arhitektura je etičko, a ne samo estetsko pitanje

Arhitekti Andrijević, Dombi i Korlaet objašnjavaju kako kod njih inspiracija nije pitanje trenutka već je stvaranje kontinuirani proces, koji dobiva poticaje i iz sfere likovne i primijenjene umjetnosti, ali i sociologije i antropologije. Arhitektura nije samo estetsko već i etičko pitanje, ističu; ona je slojevita i višeznačna. Arhitektura ne nastaje ex nihilo, pa tako i ovaj trojac ima svoje uzore: “Svakodnevno pratimo web portale, stručne časopise, knjige, komuniciramo međusobno, ali i s kolegama. Putujemo kako bi upoznali različite kulture i načine života.“

Uz Hrvoja Njirića, naši sugovornici posebno ističu utjecaj nizozemskog arhitekta Hermana Hertzbergera, arhitektonskog ureda Lacaton+Vassal sa sjedištem u Parizu, poznatog po profinjenim intervencijama, prakticiranju socijalne arhitekture koja se temelji na ekonomičnosti, skromnosti i postojećoj ljepoti okruženja. Također hvale i amsterdamski arhitektonski ured NL architects.

“Herman Hertzberger nam je uzor kroz svoje projekte i knjige. On daje veliki značaj prostoru plus, njegovi projekti – bez obzira na namjenu – stimuliraju socijalnu interakciju. To je obilježilo i naše radove pa u svim našim projektima nastojimo maksimalno iskoristiti prostor kao mjesto susreta. U našem stvaralaštvu to je zadaća broj jedan. U svakoj zgradi postoji intimni prostor, poluintimni i javni prostor. Pratimo i rad tandema Lacaton+Vassal, kao i NL Architects, dakle one autore koji arhitekturu shvaćaju kao alat za stvaranje dodane vrijednosti.”

Nagibi i kosine proizlaze iz konteksta i okoliša

Naši sugovornici priznaju kako u sebi nose nasljeđe Moderne, a obrazovanje koje su stekli uvelike se temelji upravo na zagrebačkoj Moderni između dva svjetska rata. “Kad je arhitekt Nikola Bašić govorio o nama na Danima arhitekata, spomenuo je dvije grupacije arhitekata: one koji koketiraju s regionalizmom i s lokalnim oblicima te one koji „oru po brazdi Moderne“.

Nas je smjestio u tu drugu skupinu. Kao sljednici Moderne koristimo jednostavne forme, ali koje nisu uvijek rigidne. Koji put koristimo nagibe, izlazimo iz ortogonale, ali opet ne kao stilski izričaj već kao rezultat konteksta i promišljanja. Zgrada u Veslačkoj ulici i Ban centar imaju nagibe i kosine koji proizlaze iz konteksta, ambijenta i geometrije okoliša. To nije neki naš ad hoc larpurlartistički odnos.”

Arhitekt kao dirigent inženjerima, građevinarima, statičarima

Kad se razgovor poveo o tomu koliko je arhitektura umjetnost, a koliko tehnički posao, odgovorili su kako je to pitanje svih pitanja. “Možda će zvučati pretenciozno, ali mi uvijek krećemo od pozicije umjetnika: u startu se bavimo konceptom prostornog oblikovanja jer želimo napraviti nešto prepoznatljivo, nešto upečatljivo, nešto dovoljno jednostavno, ali ne i banalno.

Tako krećemo, a onda na to dodajemo i ugrađujemo tehničko inženjersku komponentu, kako kuća stoji, kako će funkcionirati. Često se govori da je arhitektura sveto trojstvo: funkcija, konstrukcija i oblik. Kao svako umjetničko djelo, oblik mora zadovoljiti estetsku komponentu, ali mora imati i upotrebnu vrijednost. Uz umjetničko-likovnu komponentu, projekt mora također posjedovati socijalnu osjetljivost, javni prostor ne smije se zapostaviti.

Valja iskoristiti sve praznine, sve prostore između zgrada, krovove, kako bi bile što primjerenije brojnim ljudskim aktivnostima. Arhitekti su kao dirigenti koji pred sobom imaju brojne stručnjake, inženjere, građevinare, statičare koji su zaduženi za projekt konstrukcije zgrade, zatim su tu inženjeri koji projektiraju instalacije za vodu, grijanje, hlađenje, kanalizaciju, a tu je onda i fizika zgrade, zaštita od požara… ”

Toplinska izolacija nije jedino oplemenjivanje zgrade

Vjekoslav Skledar

Arhitekte Andrijevića, Dombi i Korlaet posebno zaokuplja tema poboljšanja i adaptacija postojećih objekata. “Takvi projekti iznimno su važni za Hrvatsku, ali i za ostale tranzicijske države jer je riječ o stambenim zgradama i naseljima koja su zaboravljena ili se doživljavaju kao lošija. Te bi se zgrade mogle preurediti, nadograditi, mogu im se dodavati novi prostori, balkoni, lođe, krovovi se mogu staviti u funkciju, mogu se energetski unaprijediti, napraviti kvalitetnije izolacije.

Nadebljavanje postojećih zgrada toplinskom izolacijom koje je sada prisutno nije jedini način na koji se te zgrade mogu unaprijediti. Primjerice, neka zgrada iz 60-ih godina prošlog stoljeća u Novom Zagrebu može se nadograditi brojnim elementima kako bi postala prihvatljivija za stanovanje i življenje. Imamo puno zgrada na kojima bi se moglo tako intervenirati, posebno da se dobije više vanjskih prostora, primjerice, balkona, lođa, zimskih vrtova pomoću kojih bi se stvorio potpuno novi i kvalitetniji život. Rad Lacaton+Vassal, kao i NL Architects primjer je takvog pristupa.”

Stigma nebodera kao nepoželjnog oblika stambene arhitekture

Naši sugovornici istakli su kako je vrijednost arhitekture Zagreba u tomu što ima puno slojeva na jednom mjestu. Pa se tako jedna pokraj druge mogu naći zgrade klasicizma, secesije, moderne i kasne moderne. Uz to Zagreb ima i sjajne vertikale, nebodere Ivana Vitića, Slavka Löwya i Drage Iblera.

“U nas nažalost postoji neka odbojnost prema neboderima premda bi, smatramo, kvalitetni stambeni neboderi mogli promijeniti taj stav. Kada bi se gradili udobni i kvalitetni stanovi, organizirali zajednički prostori te iskoristio prekrasan pogled na grad, skinula bi se stigma s nebodera kao nepoželjnog oblika stambene arhitekture.”