Nekad je nužno odabrati stranu

Proveo sam jedan dan s genijalnim klincima koji stvaraju potpuno novi val hip-hopa u Hrvatskoj

High5 se okupio u stanu u centru Zagreba. U improviziranom studiju su počeli štancati pjesme, ne znajući što rade. Nisu imali neke ozbiljne planove i hip-hop im je bila zabava. Danas su glavni akteri naše trap scene, podvrste hip-hopa koji je počeo na jugu Amerike i dokazali su da taj žanr može zvučati dobro i na Hrvatskom. Sjeo sam s njima uoči sutrašnjeg velikog koncerta u Tvornici da vidim koja je budućnost hip-hopa kod nas.

FOTO: Vjekoslav Skledar/Telegram

Hip hop je u Hrvatskoj krajem devedesetih i početkom novog milenija uživao status novog, buntovnog i pomalo drskog žanra. Na sceni se pojavila čitava generacija novih izvođača koji su u relativno kratkom vremenu postigli visoku razinu popularnosti jer su u svojim pjesmama govorili (točnije repali) o aktualnim temama na način koji je domaćoj publici do tada bio potpuno nepoznat. Zagreb je imao čitavu plejadu protagonista koji su okupljeni oko radijske emisije Blackout gradili svoju priču (Tram11, Bolesna Braća, El Bahattee, Nered & Stoka, Elemental…). Rijeka je imala underground scenu koja datira još s početka devedesetih (Ugly Leaders, MC Buffalo), a u Splitu je grupa mladića koja se skrivala iza imena The Beat Fleet propovjedala umjetnost zdravog đira. Malo kasnije je primat popularnosti preuzeo Edo Maajka, ali i na njega se gleda kao dio te generacije.

Fast forward jedno desetljeće: većina gore spomenutih MC-a je ostvarila status legendi domaće glazbene scene. Neki su se ostavili mikrofona, neke grupe su se raspale, neki su nastavili solo karijere, a neki su uspjeh pronašli u koketiranju s drugim žanrovima. Hip hop je prošao svoj revolucionarni period, domaćoj publici više nije bio nov i uzbudljiv i dijelom se opet vratio u underground iz kojeg je sve i počelo. U međuvremenu se pojavio čitav niz novih imena koji su, manje ili više uspješno, svoj pečat ostavili uglavnom u poprilično zatvorenom krugu hip hop zajednice. Tek se rijetki mogu pohvaliti popularnošću koja je prešla granice Hrvatske i koja je zahvatila regiju.

Nova generacija uvela novi zvuk

Za to vrijeme, u stanu u samom centru Zagreba, u improviziranom studiju, ekipa koja se odaziva na ime High5 štancala je pjesme, uglavnom iz razonode i bez ozbiljnijih planova. Početkom prošle godine kompletirali su svoj prvi materijal i predstavili ga publici u obliku EP-a nazvanog “Triestri” koji je bio dostupan za besplatno preuzimanje. Ubrzo im je postalo jasno da tih 7 pjesama ne zadovoljava kriterije samo uskog kruga ljudi oko njih, već da se baza slušatelja širi svakodnevno.

Što je tako posebno kod High5? Kao što do pojave Targeta iz grupe Tram11 nitko nije vjerovao da hip hop može zvučati dobro na hrvatskom jeziku, tako ni u današnje vrijeme nitko nije smatrao da se trap može prilagoditi domaćoj glazbi. Trap je podžanr hip hopa koji vuče korijene s juga SAD-a i kojeg karakteriziraju usporeni beatovi preopterećeni basom, nastali pod snažnim utjecajem marihuane i kodeinskog sirupa. Većini izvođača koji spadaju u tu sferu osporava se manjak kvalitete i dubine u tekstovima jer se u svojim pjesmama uglavnom bave dilanjem droge, veličanjem materijalizma i ženskih atributa, a sve je to upotpunjeno povremenim duhovitim punchlineovima.

Ovaj stil u Americi drži primat popularnosti već gotovo čitavo desetljeće, dok se našim krajevima malo koji izvođač u tom periodu usudio pokušati nešto tog tipa, a oni koji jesu uglavnom su prošli nezapaženo. Tek su se u posljednjih nekoliko godina u Srbiji profilirali neki trap izvođači, a u Hrvatskoj su danas najpoznatiji Kiša Metaka i High5.

33 je način života

Visoku Petorku čine Riđi Riđ, Rade Ulica, Hladni, Žugi i Naci Snajper. Dok su protagonisti naše priče u svom svakodnevnom životu dečki u ranim 20-im godinama koji mahom svi studiraju ili rade, kad preuzmu svoje aliase postaju neprikosnoveni trap gospodari metropole. Grupa High5 je dio 33 Bande, kolektiva koji ubraja još neke glazbenike poput KUKU$ Klana i Bore Balboe, a koji je ime dobio po kućnom broju na kojem žive dva člana grupe, Riđi i Hladni. No 33 predstavlja i nešto više od samog naziva ekipe, to je za njih već postao i način života.

– To je prvenstveno naša furka, način na koji mi hengamo, kako provodimo vrijeme skupa. U zadnje vrijeme je to postao i standard kvalitete u glazbi kojem stremimo. Istovremeno, 33 označava i naše neozbiljno shvaćanje samih sebe, jer najgore što možeš napraviti u kreativnom procesu je da ga doživljavaš preozbiljno. To je nešto što reperi kod nas često rade, preozbiljno percipiraju sami sebe i svoju glazbu. 33 Banda je dobrim dijelom i razlog zašto je High5 tu gdje je danas, jer da nije bilo te baze naših fanova koja je dolazila na prve nastupe krajem 2013., vjerojatno nikad ne bi prepoznali potencijal u tome i ne bi snimili prvi EP.

Zbog postojanja te baze obožavatelja, High5 se ne smatraju isključivo internet reperima, iako su upravo oni odličan primjer nove generacije glazbenika koji su na najbolji mogući način iskoristili Youtube, Soundcloud i Facebook za ekspanziju svog sljedbeništva. Zbog toga su zapeli za uho i Dječacima i Kiši Metaka, koje navode kao neke od svojih uzora i koji su putem svojih kanala pomogli u širenju hypea.

Iako ih se danas etiketira kao trap izvođače, puno je vremena bilo potrebno da dođu do tog žanra. Njihove prve stvari su snimane na oldskul matrice, ali su i tad u tekstovima težili humoru, ponekad čak i pomalo bolesnom.

– Dosta smo slušali repere s američkog juga, posebno iz Atlante, i s vremenom je to počelo imati utjecaj na naš stil i glazbu koju smo snimali. Počelo je s legendama kao što su Outkast i UGK, dok je kasnije na nas najveći utjecaj imala Young Money ekipa. Kad pokušavaš raditi smiješan i zabavan rap, ne postoji bolji uzor od Lil Waynea i Gucci Manea.

Trap je samo trenutna faza

Njihov cilj nije ograničavati se žanrovski. Iako dosadašnji uspjeh ponajviše duguju upravo trapu, ne namjeravaju se na njemu bazirati dugoročno i već sad za nadolazeći materijal planiraju evoluciju u zvuku. Prije svega žele raditi dobru glazbu, neovisno o kategoriji u koju ih se svrstava.

Njihov kreativni proces snimanja u studiju nije nimalo stihijski. Definirali su parametre koje svaka pjesma mora zadovoljavati – od kvalitete samog beata, do razine flowa i deliverya koju svaki član mora postići svojom strofom. Oni koji to ne uspiju, kažu, shvaćaju zašto na kraj ispadnu s pjesme.

– Po nama, poanta rapa je da se što bolje isfuraš i prezentiraš na pjesmi. Tvoj tekst može biti istinit i autobiografski, a može biti i neki izmišljeni lik ili priča koja zvuči dobro. Koji god scenarij odabereš, kroz njega prezentiraš svoju osobnost i svoj smisao za humor. S obzirom da nas je puno u grupi, teško se uhvatiti neke uske teme, više biramo neki motiv i onda ga svatko obrađuje kako najbolje zna. Na kraju kad to preslušavamo, dovoljno je da razmjenimo poglede da nekome bude jasno zašto njegov vers ne može završiti na konačnoj verziji pjesme. Nema tu ljutnje.

Internet komentatori su beskrupulozni, direktni i često otrovni. Iako High5 imaju tu sreću da je većina online komentara na njihove pjesme manje ili više pozitivna, postoji određeni postotak koji im redovito spočitava da nisu realni u svojim tekstovima i da glazba koju rade ne reflektira originalne hip hop postulate.

Raznolikost hip hopa je ono što ga je održalo relevantnim

– Svatko tko sluša hip hop ima svoje viđenje što je real, što nije, i kako bi to trebalo zvučati. Recimo pankeri oduvijek smatraju da hip hop nije hip hop ako nema političku poruku. U svakoj kulturi postoje puristi i konzervativci koji ne prihvaćaju promjene. Tako se i ranih 80-ih prigovaralo kad se hip hop preselio sa kvartovskih tuluma na otvorenom u klubove, prigovaralo se i kad su grafiti sa fasada otišli u galerije. Prava istina je da je upravo raznolikost ovog žanra koja se razvila kroz godine to što ga je održalo aktualnim do danas. Da nije bilo tako, sad bi tu glazbu proučavali antropolozi, ona ne bi nikad stigla do Hrvatske i njome se ne bi bavio nitko od nas. Mi se trudimo ne korigirati takve stavove, a i statistika posjećenosti naših nastupa govori puno više nego što mi možemo napisati nekome u komentaru.

Dobar dio genijalnosti High5-a leži u njihovim stihovima koji obiluju metaforama i referencama iz pop kulture, i koji su strukturno upakirani u odlične tekstove. Tako Riđi u pjesmi “Doktori” s novog albuma “SCHENGENGANG” rimuje:

Dolph Lundgren zna karate / Dolph lundgren ima doktorate
Dolph Lundgren dođe u Ludbreg / otme ti bubreg i ode na burger
Vigor u utrobi – rigor mortis / Friška jetra u Frigo torbi
Zovu ti hitnu, Igor Mešin / Zovu me hitno jel imam za rješit
Privatna praksa, kućne vizite / Za ovaj poso nema vizitke
Žene šta piju votku-bitter /Na nogama štikle, u struku su vitke
Al dobre im šupe, proktolozi / Droga u piću, doktor Cosby
Zovu me doktore aj pomozi / Ne dežuram propo ti poziv
Ne zovi me poslije deset / Ne zovi me za manje od pedeset
Donesi bajadere, jaffa kekse / I ciglicu kave od Francka za sestre

– Dosta naših pjesama se može slušat i shvaćat doslovno, a istovremeno ako probaš sagledat tekst iz drugog kuta možeš otkriti i neku posve drugu poruku. Nama je drago da svatko shvaća pojedine pjesme drukčije, to samo znači da te stvari imaju više razina i da su dobre. I mi sami kad slušamo glazbu preferiramo da nam se to upakira na neki originalan način a ne da je sve predstavljeno crno na bijelo. Više volimo tekstove koji će nam potaknut maštu i izazvat neku emociju prilikom slušanja.

U posljednjih godinu dana odradili su hrpu koncerata, no dva su bila vrlo bitna za njihovu karijeru. U oba slučaja nastupili su kao warm-up za legendarnu beogradsku grupu Prti Bee Gee i oba puta je to bilo u zagrebačkoj Tvornici Kulture. Prvi nastup je bio neposredno nakon izlaska EP-a “Triestri” pred 400-500 ljudi koji su već tad znali tekstove pojedinih pjesama, i to im je dalo dodatni vjetar u leđa. Drugi nastup zbio se krajem siječnja ove godine kad se već prije početka nastupa High5 u Tvornici okupilo oko tisuću ljudi.

– Ti veliki koncerti su jako bitni jer dođe puno padobranca koji ni ne znaju što će čuti, i onda kad vide 5 MC-a na pozornici koji konstatno divljaju i kad vide publiku koja se poga u prvim redovima i baca sir na nas, zainteresiraju se i idući dan proguglaju o čemu se tu radi. Vodili smo puno rasprava o tome koliko su rap nastupi generalno suhoparni, i zato ulažemo veliki trud u to i nebrojene sate provodimo na probama.

Uspjeh bez podrške mainstream medija

Domaći glazbenici iz sfere urbanih žanrova oduvijek vode borbu s podrškom mainstream medija. Dok je to nekoć bio ozbiljan problem, danas je, zahvaljujući internetu, mladim glazbenicima podrška gore navedenih postala poprilično nebitna. Ista stvar je i s High5 koji se ne zamaraju pretjerano s tim da su za većinu medija potpuni anonimusi. Uletili su u pravom trenutku na scenu koja je vapila za novitetima i sami su stvorili svoj krug alternativne publike, koja glazbu najčešće ni ne konzumira putem mainstream medija. Sličan stav imaju i prema diskografskim kućama.

– Nakon što smo lani izbacili “Triestri”, imali smo ponudu od jednog izdavača koji je htio da potpišemo za njega i htio je da pjesmu “Cheez” izdamo kao singl, ali pod uvjetom da promjenimo 2-3 lajna koji su za njega bili pretjerano eksplicitni. Mi na to naravno nismo pristali jer bi takav ustupak značio mijenjane kompletnog koncepta pjesme a to je nešto što ne dopuštamo.

Usprkos tom negativnom iskustvu, svjesni su da ugovor sa diskografskom kućom donosi i neke beneficije. Nezavisni izvođači poput njih su u potpunosti prepušteni sami sebi, i moraju samostalno bukirati koncerte, odrađivati promociju, osmišljavati prodajne rekvizite za fanove (majice, kape), a povrh svega toga i raditi ono što im je primaran posao – snimati glazbu.

high five1

– Sve što smo postigli ostvarili smo sami, bez profesionalnog studija, bez vanjskih producenata, bez vanjskih gostiju, itd. To je put kojeg su odabrali i drugi reperi poput Krankšvestera i Kiše Metaka, i mislimo da je to ispravan put jer svi punimo klubove u kojima nastupamo. Danas te nijedan izdavač u Hrvatskoj neće uzeti pod svoje, uložiti u tebe i pomoći ti da se razvijaš, nego ti njemu moraš doći s gotovim proizvodom. Još jedan problem koji imamo s diskografima je to što vjerujemo u potrebu da glazba bude dostupna svima. To znači da oni koji je žele preuzeti besplatno mogu, a oni koji žele mogu i platiti iznos po vlastitom izboru. Tako smo novi album “SCHENGENGANG” stavili na Bandcamp i zaradili trostruko više nego što smo očekivali. Neki su platili 2 dolara, neki 20, ali poanta je da se pokazalo da je puno ljudi pokazalo da cijeni naš rad. Ako se jednog dana pojavi neki izdavač koji je voljan uložiti u nas i pomoći nam ponajprije u vidu produkcije i marketinga, otvoreni smo za pregovore.

Novi album je konkretniji i zaokruženiji od prošlog

Novi album High5-a, “SCHENGENGANG”, izašao je (simbolično) 3.3. i do sad bilježi preko 2000 downloada na Bandcampu a i broj pregleda na Youtubeu raste svakodnevno. Kritike i recenzije su do sad uglavnom pozitivne, a i publika je već odabrala svoje favorite među pjesmama – “Žene Gazele” i “Doktori”. No dečki nisu s opterećenjem čekali prve komentare nakon izlaska albuma.

– Ljudi su nakon prvog EP-a imali neka očekivanja kako će zvučat novi album, i vjerujem da smo ih većinom ispunili, ali kad si glazbenik i kreiraš nešto novo ponekad nije loše ni razočarati ljude kad prvi put čuju novi materijal. Naše mišljenje je da je ovaj album konkretniji i zaokruženiji od prošlog.

Kada bi se gledale samo njihove reference u pjesmama, reklo bi se da članovi High5-a ne preferiraju toliko sport koliko herbalnu medicinu i igranje “San Andreasa” na Plejki. No istina je malo drukčija – Rade Ulica je bio državni prvak u veslanju i trčao je duatlone, a neko vrijeme je trenirao i nogomet. Riđi je trenirao košarku duži niz godina, a Žugi se bavi budokaiem.

– (Rade) Moje tijelo je i dalje brutalno. Danas više nismo toliko u sportu, ponekad odemo na noćni hakl uz 2-3 boce Löwenbräua i pljugu.

Iako im je hip hop preokupacija, ne skrivaju afinitet i prema drugim glazbenim žanrovima.

– Najčešće pronalazimo stvari koje nam se sviđaju dok kopamo sampleove za produkciju. Tako smo se navukli na Portishead, Roya Ayersa i mnoge druge. Volimo i glazbu bivše Juge, npr. grupa Septembar, a slušali smo u raznim fazama života i Pipse, Balaševića, itd. Volimo Aphex Twin, Charlesa Bradleya, Becka… Dobar mu je bio ovaj zadnji album, ne među najboljima ali svakako bolji od Beyonce. Ne znamo kaj taj Kanye brije.

Nitko ne priprema krumpire bolje od High5

S obzirom da dečki ne skrivaju svoju ljubav prema marihuani, a na prvom EP-u su joj čak posvetili i cijelu pjesmu, zanimalo nas je koja im je omiljena hrana kad ih u kasne sate uhvate munchies.

– Svašta smo probali. Od pohanih Snickersa do kajganje s pivom, ali diplomirali smo na krumpiru. Znamo ga pripremiti na 1000 različitih načina. Ne postoji rap grupa koja priprema krumpir bolje od nas.

Eksplicitni tekstovi normalna su pojava u njihovim pjesmama. Bilo je kontroverznih referenci, psovanja, spominjanja raznih droga, no bez obzira na sve Visoka Petorka tvrdi da ih obitelji donekle podržavaju u tome što rade. Rade Ulica, inače rodom iz Vukovara, se može pohvaliti i činjenicom da je njegova mama bila zamjenska učiteljica u osnovnoj školi upravo najpoznatijem hip hop Vukovarcu – Generalu Woou.

– (Rade) Moji mlađi brat i sestra nekad znaju doći na naše koncerte. Ali starci doma uglavnom misle da previše psujem i pušim travu.

– (Riđi) Moja baka misli da je to kul, ali ona više voli pravi hip hop od toga što mi radimo.