Na naslovnici Hrvatskog tjednika ovog je tjedna dominirala riječ Bestidnica, uz fotografiju predsjednice. Razlog tom neočekivanom ekscesu jest njezin posjet Jasenovcu, s izraelskim predsjednikom, gdje je Kolinda Grabar Kitarović snažno i nedvosmisleno osudila ustaške zločine i afirmativno progovorila o partizanskom pokretu, ustvrdivši kako je antifašizam, uz Domovinski rat, glavni temelj suvremene hrvatske države. Pa je, eto, uslijedila Bestidnica. Jer se od Jasenovca pokušava stvoriti druga vrsta mita, politički istovjetna srpskom mitu o Jasenovcu, samo, naravno, s različitim predznakom
Još je donedavno hrvatska radikalna nacionalistička scena respektirala, bar donekle, predsjednicu Republike. Kolindu Grabar Kitarović isticalo se kao pozitivan primjer hrvatstva i državotvorstva, nasuprot odavno prezrenom premijeru Plenkoviću, prema kojem ekstremni hrvatski nacionalisti imaju nešto gori odnos nego prema ZoranuMilanoviću.
Ovoga tjedna, međutim, na naslovnici Hrvatskog tjednika dominira riječ Bestidnica, uz Kolindinu fotografiju. Razlog tom neočekivanom ekscesu, koji je argumentiran na četiri stranice teksta, jest predsjedničin posjet Jasenovcu, skupa s izraelskim predsjednikom, gdje je Kolinda Grabar Kitarović snažno i nedvosmisleno osudila ustaške zločine i afirmativno progovorila o partizanskom pokretu, ustvrdivši kako je antifašizam, uz Domovinski rat, glavni temelj suvremene hrvatske države.
Pa je, eto, uslijedila Bestidnica. Jer se od Jasenovca pokušava stvoriti druga vrsta mita, politički istovjetna srpskom mitu o Jasenovcu, samo, naravno, s različitim predznakom. Srpska politika i danas ustraje na nevjerojatnoj brojci o 700 tisuća jasenovačkih žrtava, kako bi branila tezu o hrvatskoj genocidnosti prema Srbima, te na osnovi te teze osporavala legitimnost samog postojanja hrvatske države, osobito na onim područjima Republike Hrvatske gdje su živjeli ili žive Srbi.
Prevrednovanje povijesne uloge NDH
Hrvatska radikalna desnica unatrag nekoliko godina pokušava, pak, dokazati da je Jasenovac bio tek radni logor, u kojem gotovo nitko nije stradao. Pokušaj uspostave mita o Jasenovcu kao relativno benignom radnom logoru ima samo jednu svrhu: prevrednovanje paradigme o Nezavisnoj Državi Hrvatskoj.
Hrvatska radikalna desnica uvjerena je da NDH nije bila zločinačka država, nego zaista jedina moguća nacionalna država u datim povijesnim okolnostima, pri čemu se sustavno ignoriraju i svi mogući zločini, i predaja Dalmacije Talijanima, i rasni zakoni. Radikalna desnica takvo prevrednovanje povijesne uloge NDH, što zapravo znači i prevrednovanje povijesnog značaja Drugog svjetskog rata, želi postići prvo preko prevrednovanja Jasenovca, kao najpoznatijeg simbola ustaške države. Drugo, hrvatska radikalna desnica mora pokušavati sotonizirati antifašizam, jer se ustaše može pokazati dobrim momcima jedino ako se njihove glavne protivnike pokaże apsolutnim zločincima.
Članak se nastavlja ispod oglasa
U jednom od najturbulentnijih političkih razdoblja
Budući da je Kolinda Grabar Kitarović afirmirala antifašizam i osudila Jasenovac i NDH – sve to u jednom, vrlo zapaženom govoru – normalno je da se našla na meti endehazijskih nostalgičara, kojima čak nije jasno da Hrvatska ne može kupovati izraelske ratne avione i istodobno dopuštati bilo kakav povijesni revizionizam, koji se tiče Drugog svjetskog rata i ustaškog pokreta. No, hrvatska je radikalna desnica tradicionalno briljantno bedasta (akademskim titulama usprkos).
Sve bi ovo bilo tek tipično divljanje marginalnih političkih grupa, nevrijedno teksta duljeg od glose, da živimo u vremenu čvrste liberalne demokracije. Umjesto toga, mi živimo u jednom od najturbulentnijih političkih razdoblja unatrag barem osamdesetak godina, koje karakterizira rastući nacionalističko rasistički populizam u brojnim zapadnim državama.
U takvom okruženju, kojem još treba dodati nestabilnu Bosnu i Hercegovinu te i permanentno neprijateljski odnos Beograda prema Hrvatskoj, radikalni hrvatski nacionalizam, osobito kada je udružen s Crkvom i s laičkim crkvenim udrugama, može postati politički relevantan i zaista eksplozivno opasan. Uostalom, Karamarkov HDZ prije samo dvije godine podržavao je pa i poticao veći dio ideološke agende endehazijskih nostalgičara.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Bespoštedno novinarstvo koje gura društvo naprijed.
Za neograničeno čitanje Telegrama i podršku istraživačkim serijalima, pretplatite se na Telegram.
Radikalna desnica, koliko god bila briljantno bedasta, nikad nije bila odlučnija u rehabilitaciji NDH
Zašto se hrvatska radikalna nacionalistička scena ovog tjedna okomila na predsjednicu koju je, uglavnom, respektirala
Na naslovnici Hrvatskog tjednika ovog je tjedna dominirala riječ Bestidnica, uz fotografiju predsjednice. Razlog tom neočekivanom ekscesu jest njezin posjet Jasenovcu, s izraelskim predsjednikom, gdje je Kolinda Grabar Kitarović snažno i nedvosmisleno osudila ustaške zločine i afirmativno progovorila o partizanskom pokretu, ustvrdivši kako je antifašizam, uz Domovinski rat, glavni temelj suvremene hrvatske države. Pa je, eto, uslijedila Bestidnica. Jer se od Jasenovca pokušava stvoriti druga vrsta mita, politički istovjetna srpskom mitu o Jasenovcu, samo, naravno, s različitim predznakom
Još je donedavno hrvatska radikalna nacionalistička scena respektirala, bar donekle, predsjednicu Republike. Kolindu Grabar Kitarović isticalo se kao pozitivan primjer hrvatstva i državotvorstva, nasuprot odavno prezrenom premijeru Plenkoviću, prema kojem ekstremni hrvatski nacionalisti imaju nešto gori odnos nego prema Zoranu Milanoviću.
Ovoga tjedna, međutim, na naslovnici Hrvatskog tjednika dominira riječ Bestidnica, uz Kolindinu fotografiju. Razlog tom neočekivanom ekscesu, koji je argumentiran na četiri stranice teksta, jest predsjedničin posjet Jasenovcu, skupa s izraelskim predsjednikom, gdje je Kolinda Grabar Kitarović snažno i nedvosmisleno osudila ustaške zločine i afirmativno progovorila o partizanskom pokretu, ustvrdivši kako je antifašizam, uz Domovinski rat, glavni temelj suvremene hrvatske države.
Pa je, eto, uslijedila Bestidnica. Jer se od Jasenovca pokušava stvoriti druga vrsta mita, politički istovjetna srpskom mitu o Jasenovcu, samo, naravno, s različitim predznakom. Srpska politika i danas ustraje na nevjerojatnoj brojci o 700 tisuća jasenovačkih žrtava, kako bi branila tezu o hrvatskoj genocidnosti prema Srbima, te na osnovi te teze osporavala legitimnost samog postojanja hrvatske države, osobito na onim područjima Republike Hrvatske gdje su živjeli ili žive Srbi.
Prevrednovanje povijesne uloge NDH
Hrvatska radikalna desnica unatrag nekoliko godina pokušava, pak, dokazati da je Jasenovac bio tek radni logor, u kojem gotovo nitko nije stradao. Pokušaj uspostave mita o Jasenovcu kao relativno benignom radnom logoru ima samo jednu svrhu: prevrednovanje paradigme o Nezavisnoj Državi Hrvatskoj.
Hrvatska radikalna desnica uvjerena je da NDH nije bila zločinačka država, nego zaista jedina moguća nacionalna država u datim povijesnim okolnostima, pri čemu se sustavno ignoriraju i svi mogući zločini, i predaja Dalmacije Talijanima, i rasni zakoni. Radikalna desnica takvo prevrednovanje povijesne uloge NDH, što zapravo znači i prevrednovanje povijesnog značaja Drugog svjetskog rata, želi postići prvo preko prevrednovanja Jasenovca, kao najpoznatijeg simbola ustaške države. Drugo, hrvatska radikalna desnica mora pokušavati sotonizirati antifašizam, jer se ustaše može pokazati dobrim momcima jedino ako se njihove glavne protivnike pokaże apsolutnim zločincima.
U jednom od najturbulentnijih političkih razdoblja
Budući da je Kolinda Grabar Kitarović afirmirala antifašizam i osudila Jasenovac i NDH – sve to u jednom, vrlo zapaženom govoru – normalno je da se našla na meti endehazijskih nostalgičara, kojima čak nije jasno da Hrvatska ne može kupovati izraelske ratne avione i istodobno dopuštati bilo kakav povijesni revizionizam, koji se tiče Drugog svjetskog rata i ustaškog pokreta. No, hrvatska je radikalna desnica tradicionalno briljantno bedasta (akademskim titulama usprkos).
Sve bi ovo bilo tek tipično divljanje marginalnih političkih grupa, nevrijedno teksta duljeg od glose, da živimo u vremenu čvrste liberalne demokracije. Umjesto toga, mi živimo u jednom od najturbulentnijih političkih razdoblja unatrag barem osamdesetak godina, koje karakterizira rastući nacionalističko rasistički populizam u brojnim zapadnim državama.
U takvom okruženju, kojem još treba dodati nestabilnu Bosnu i Hercegovinu te i permanentno neprijateljski odnos Beograda prema Hrvatskoj, radikalni hrvatski nacionalizam, osobito kada je udružen s Crkvom i s laičkim crkvenim udrugama, može postati politički relevantan i zaista eksplozivno opasan. Uostalom, Karamarkov HDZ prije samo dvije godine podržavao je pa i poticao veći dio ideološke agende endehazijskih nostalgičara.