Razgovor s uglednim hrvatskim bankarom o dramatičnim gubicima u 2015. godini koji su pogodili ovaj sektor
O novoj situaciji u domaćem i europskom bankarskom sektoru razgovarali smo s Goranom Gazivodom koji je proveo gotovo 40 godina obavljajući najodgovornije funkcije u međunarodnim bankarskim institucijama
Premda se očekivalo da prošlogodišnji rezultati bankarskog sektora u Hrvatskoj neće biti na razini prethodnih godina, mnoge je neugodno iznenadila vijest da je Zagrebačka banka prošlu godinu završila s konsolidiranim gubitkom od 519 milijuna kuna. U usporedbi s 2014., kada je banka zabilježila neto dobit od 1,16 milijuna kuna, to je zaista ozbiljan pad. Na negativan rezultat utjecali su troškovi konverzije kredita u švicarcima koji su iznosili gotovo 1,56 milijardi kuna prije poreza, no Zaba je morala odvojiti 2,64 milijarde kuna za vrijednosno usklađivanje u 2014. što je 160 posto više u odnosu na prethodnu godinu.
Zagrebačka banka ostvarila je prihod od 3,83 milijarde kuna što je 8,3 posto manje nego godinu ranije. Takvi rezultati dio su ukupnog slabijeg poslovanja bankarskog sustava u prošloj godini. Od 28 banaka, čak ih je 15 napravilo gubitak od 4,7 milijardi kuna, s tim da su se dvije banke našle u vrlo ozbiljnim problemima.
O situaciji u domaćem i europskom bankarskom sektoru razgovarali smo s Goranom Gazivodom (67), koji je proveo gotovo 40 godina obavljajući najodgovornije funkcije u međunarodnim bankarskim institucijama. Na početku karijere bio je direktor Direkcije deviznog sektora u Ljubljanskoj banci, zatim zamjenik direktora predstavništva Ljubljanske banke u Londonu, stariji potpredsjednik LBS Bank u New Yorku, glavni direktor predstavništva Creditanstalta u Zagrebu, bio je predsjednik Uprave Bank Austria Creditanstalt Croatia u Zagrebu, predsjednik Uprave HVB Bank Croatia, zamjenik predsjednika Uprave HVB Splitska banka te predsjednik Uprave Banco Popolare Croatia u Zagrebu.
TELEGRAM: Mogu li se domaće banke naći u ozbiljnijim problemima zbog pada dobiti ili gubitaka te zbog 47 milijardi nenaplativih ili problematičnih kredita?
GAZIVODA: Ne mogu. Visoka kapitaliziranost domaćih banaka, odnosno dovoljno obveznog kapitala kojeg imaju u rezervi i iz kojih mogu pokrivati eventualne gubitke – u nas su pričuve dvostruko veće nego u europskim bankama – omogućava im sigurno poslovanje. Pa i unatoč visokom udjelu loših kredita od prosječno 17 posto u ukupnim kreditima. Pri tomu loši krediti za pravne osobe iznose čak 31 posto, no kako je kapitalna adekvatnost 21 posto, to je dovoljno domaćim bankama da normalno posluju. Za razliku od dijela europskih banaka kod kojih su te obvezne rezerve puno niže.
Grčka, Portugal, Mađarska, Bugarska, Rumunjska, Italija, Španjolska i Hrvatska su na vrhu liste rizičnosti i vjerojatnosti da neće biti moguće naplatiti sve njihove državne dugove
TELEGRAM: Mogu li biti ugrožene zbog kriza koje potresaju njihove matične banke?
GAZIVODA: Također ne, jer problemi u kojima se nalaze inozemni vlasnici ne mogu ugroziti njihovo poslovanje, domaće banke su samostalne pravne osobe.
TELEGRAM: Koliko iznose loši ili problematični krediti najvećih europskih banaka?
GAZIVODA: Loši krediti, koji su posljedica nemogućnosti vraćanja duga, dosežu cifru od oko tisuću milijardi eura. Prosječni postotak loših kredita europskih banaka iznosi oko šest posto, s tendencijom rasta, s obzirom na visoku izloženost prema energetskom sektoru. Prema podacima Europske bankarske agencije, analizom 105 banaka, loši krediti u Italiji iznose 16,7 posto, u Španjolskoj 7,1 posto, u Mađarskoj 28,9 posto, u Sloveniji 28,4, u Irskoj 21,5, Njemačkoj 3,4, Nizozemskoj 2,9, u Velikoj Britaniji 2,9, u Finskoj 1,7, u Švedskoj 1,1, u Norveškoj 1,4 i u Hrvatskoj 17 posto, u odnosu na ukupni kreditni portfelj.
TELEGRAM: Koje su države najviše ugrožene?
GAZIVODA: Grčka, Portugal, Mađarska, Bugarska, Rumunjska, Italija, Španjolska i Hrvatska su na vrhu liste rizičnosti i vjerojatnosti da neće biti moguće naplatiti sve njihove državne dugove. Jednostavno rečeno: banke ne mogu biti dobre ako stanje u ekonomiji nije dobro, odnosno rizik bankarskog sustava tim je veći što je ekonomska kriza u državi dublja. Svaka zemlja trebala bi imati za cilj smanjivanje proračunskog deficita, javnog duga i nezaposlenosti jer ono vodi u dužničku krizu te dovodi u opasnost cijeli bankarski sustav. Osim toga, čovjek koji ne radi, prestaje biti čovjek.
Srednjim i malim poduzetnicima najviše mogu pomoći male banke: one imaju znanje, brzinu pružanja usluga, sposobnost financiranja prema posebnim potrebama klijenta i aktivnom praćenju poslovanja klijenata. Male banke mogu ozbiljno pomoći u rješavanju dva najveća problema društva: nezaposlenosti i prezaduženosti.
TELEGRAM: Kako se sa situacijom nosi domaći bankarski sektor?
GAZIVODA: Domaće banke smanjile su kreditnu aktivnost s malim i srednjim poduzetnicima: to je povezano s rizikom koji im u sadašnjoj situaciji nije prihvatljiv. Također, smanjenja je kreditna aktivnost i s građanstvom, jer su ljudi usredotočeni na vraćanje ranije podignutih kredita. No, domaće banke su relativno sigurne zbog visoke razine kapitala i plasmana povezanih s državom.
TELEGRAM: Je li takav model poslovanja banaka održiv na dulji rok?
GAZIVODA: Čini se da su promjene nužne. Smanjivanje rizika putem garancijskog potencijala Hamaga, HBOR-a, europskih fondova i osiguravajućih društava mogli bi povećati iznose za financiranja poduzetnika. Srednjim i malim poduzetnicima najviše mogu pomoći male banke: one imaju znanje, brzinu pružanja usluga, sposobnost financiranja prema posebnim potrebama klijenta i aktivnom praćenju poslovanja klijenata. Male banke mogu ozbiljno pomoći u rješavanju dva najveća problema društva: nezaposlenosti i prezaduženosti. Visoki regulativni troškovi i troškovi informacijskog sistema, proporcionalnost administrativnih mjera umjesto linearnog principa uzimajući u obzir veličinu imovine, onemogućuju ostvarenje društvene uloge malih banaka. Već je propao projekt spajanja nekoliko malih banaka, a ako se uskoro ne promijeni odnos regulatora prema malim bankama, njihova je budućnost krajnje neizvjesna. Među ostalim, potrebno je osnivanje zadružne banke čiji jedini cilj poslovanja ne bi bila isključivo dobit, nego pružanje financijskih usluga onima koji ne ispunjavanju uvjete poslovnih banaka za dobivanje kredita. Tu je još potrebna i ravnomjerna podjela rizika te podržavanje realne ekonomije.
TELEGRAM: Tko bi osnovao takvu banku?
GAZIVODA: Svi oni mali i srednji poduzetnici te neprofitne udruge koje ne mogu raditi s poslovnim bankama. Oni su već osnovali zadrugu, no sada bi zadruga trebala osnovati banku.
Brojni su razlozi teškoća banaka: pad cijena nafte i sirovina, niske kamatne stope koje vrše pritisak na maržu, pad profitabilnosti i loši krediti
TELEGRAM: Ima li načina za spašavanje blokiranih i ovršenih dužnika?
GAZIVODA: Postoji mogućnost poslovnog i vlasničkog povezivanja tvrtke koja se bavi otkupom i naplatom loših dugova s bankom koja bi restrukturirane kredite u tvrtki refinancirala i nastavila poslovanje s klijentom. Primjerice, dug nominalne vrijednosti od 100.000 eura, otkupi se za 20.000 eura, a dužniku se otpiše dio duga, dok se za drugi dio dogovori dinamika vraćanja u ostvarivom roku i prihvatljivim iznosima rata otplate. Tako će dužnik biti odblokiran, pa će moći nastaviti raditi ili dobiti dodatno vrijeme za pronalaženje posla. To bi bitno pridonijelo oživljavanju velikog broja blokiranih, ovršenih i prezaduženih dužnika.
TELEGRAM: Koji su uzroci problema u kojima su se našle velike europske banke?
GAZIVODA: Brojni su razlozi sadašnjih teškoća banaka: pad cijena nafte i sirovina, niske kamatne stope koje vrše pritisak na maržu, pad profitabilnosti i loši krediti. Loši krediti usporavaju ekonomski oporavak i predstavljaju velik teret za banke: smanjuju financiranje, zahtijevaju stvaranje rezervi za potencijalne gubitke, a te rezerve vode do smanjenja dobiti. Rezultat: pad cijena dionica. Upravljanje lošim kreditima uključuje i prodaju problematičnih kreditnih portfelja.
TELEGRAM: Koliko je na krizu bankarskog sustava djelovalo usporavanje rasta svjetskog gospodarstva, pad izvoza i uvoza Kine te niska cijena nafte i plina?
GAZIVODA: Glavni uzrok straha od krize i teškoća s kojima se svjetske banke mogu suočiti su sve ono što ste nabrojili, ali i porast udjela loših kredita uz relativno nizak udio kapitala u ukupnoj imovini. Ekonomska stagnacija podloga je za bankarske stagnacije i probleme: teškoće u jednom sustavu uzrokuju teškoće u drugom. Zemlje izvoznice nafte i sirovina suočene su s dramatičnim padom prihoda, a banke u tim zemljama koje su financirale projekte u energetskom sektoru prisiljene su, zbog nenaplativosti dijela kredita, povećavati rezervacije, što vuče za sobom smanjenja dobiti. Među uzrocima financijske krize koja je započela 2008. u SAD-u su, među ostalim, ponašanje banaka i ostalih financijskih institucija koje uzimatelja kredita, odnosno financijskog proizvoda, nisu upoznale sa svim detaljima uvjeta pod kojima se zadužio te u povećanoj kompleksnosti transakcija. Zatim deregulacija tržišta, ali i to što su državne agencije, poput Freddie Maca i Fannie Maea, izdavale enormno visoka jamstva dohodovno nižim slojevima stanovništva koji zbog krize više nisu mogli vraćati kredite. Naravno, dio uzroka sadašnjih problema je i seljenje kapitala iz Azije u SAD. Iako danas ima više regulativnosti, a manje neobaviještenosti klijenata, profitabilnost banaka se smanjuje i povjerenje, magična riječ za rješavanje financijske krize, slabi.
Svaka je banka slika bankara, a njene brojke izraz su njihove stručnosti, odgovornosti, načina razmišljanja i morala. Poštenje je najvažnija i najnužnija osobina bankara
TELEGRAM: Koliko su do sada izgubile na vrijednosti dionice najvećih banaka?
GAZIVODA: Od početka ove godine burzovni indeks bankovnog sektora pao je za više od 25 posto. Od 2008. osam najvećih europskih banaka izgubilo je 420 milijardi eura tržišne vrijednosti. Za 2015. godinu podaci su uglavnom preliminarni i mogu se promijeniti nakon provedene revizije poslovanja. Na primjer, Credit Suisse ostvario je gubitak od 2,9 milijardi švicarskih franaka, Deutsche Bank je ostvario neto gubitak od 6,8 milijardi eura, a Monte dei Paschi di Siena neto dobit od 390 milijuna eura. Ako pratimo cijene dionica u 2016. godini navedenih banaka vidljiv je pad od 33 posto, 35 posto i 60 posto. Razlozi su povećane rezervacije za loše kredite, troškove restrukturiranja i potrebne dokapitalizacije, usklađivanje stvarne vrijednosti imovine s knjigovodstvenom vrijednošću.
TELEGRAM: Može li kriza bankarskog sustava izazvati ekonomsku i financijsku krizu sličnu 2008. godine?
GAZIVODA: Može, iako je kapitaliziranost banaka daleko veća od one s početka krize, odnosno 2011. i 2012. Unatoč većoj sigurnosti sustava, razina teškoća upućuje na nužnost promjena i pronalaženje novih modela poslovanja koji bi smanjili financijalizaciju i više podržavali realan sektor i društveno poduzetništvo. Procijenjeni iznos izdanih financijskih derivata u svjetskim bankama iznosi oko 1200 bilijuna dolara. Jedna od najvećih europskih banaka izdala je 70 bilijuna eura financijskih derivata u zemlji čiji bruto društveni proizvod iznosi 3,5 bilijuna eura, odnosno dvadeset puta manje od izdanih derivata.
Opis jednog od “jednostavnijih ” derivata short selling upućuje na njegovu jednostavnost. Riječ je o transakciji koja se provodi u očekivanju pada cijene vrijednosnih papira. Investitor posuđuje dionice od brokera i prodaje ih kako bi ih kupio prema očekivanom padu cijena. Povratom dionica brokeru, investitor ostvaruje zaradu. Neki dionice prodaju i prije nego li su ih posudili. Zbog toga je udio financijskog sektora u BDP-u SAD-a prije počeka krize 2008. iznosio 22 posto, a danas je narastao na nevjerojatnih 60 posto. Dakle, nakon krize udio financijskog sektora koji je gotovo upropastio svijet, a spasili su ga porezni obveznici, ne da se smanjio nego se i povećao pa je cijelu ekonomiju učinio još ovisnijom od svog poslovanja.
Bez povjerenja nema banaka, ono je najvažnija stavka u imovini banaka, a postaje još važnijim kad ga nema. Povjerenje je važnije od vlasnika, regulatora i kapitala. Bankarstvo je jedna od najkompliciranijih industrija, a glavni je posao bankara preuzimanje rizika
TELEGRAM: Ne upućuje li to što govorite da je bankarski sustav izvan svake kontrole, da financijske oligarhije, a manje političari, imaju presudnu riječ pri donošenju najvažnijih političkih i ekonomskih odluka koje se tiču sudbina ne samo pojedinih tvrtki, nego i cijelih država?
GAZIVODA: Svaka je banka slika bankara, a njene brojke izraz su njihove stručnosti, odgovornosti, načina razmišljanja i morala. Poštenje je najvažnija i najnužnija osobina bankara.
TELEGRAM: Što podrazumijevate pod pojmom poštenja u bankarskom biznisu?
GAZIVODA: Da bankar, među ostalim, upozori klijenta koji uzima kredit na sve rizike, da ga upozori da kratkoročno u nekom angažmanu može proći bolje, a na kraju ipak biti na gubitku. Zatim da sav rizik ne svali na leđa klijenta, nego da banka preuzme dio rizika na sebe. I, na kraju, da pomaže klijentu koji je zapao u probleme, da mu nudi rješenja, a ne da ga uništava. Bankari moraju pomoći da se poveća proizvodnja, da se smanji nezaposlenost, da se stvara nova vrijednost…
TELEGRAM: O čemu još ovisi uspješnost bankarskog poslovanja?
GAZIVODA: Temelj bankarskog poslovanja je povjerenje. Bez povjerenja nema banaka, ono je najvažnija stavka u imovini banaka, a postaje još važnijim kad ga nema. Povjerenje je važnije od vlasnika, regulatora i kapitala. Bankarstvo je jedna od najkompliciranijih industrija, a glavni je posao bankara preuzimanje rizika: odobravanjem kredita, bankar procjenjuje buduća ponašanja i događanja, vidi daleku budućnosti kao sadašnjost i anticipira je. Izlaže se neizvjesnosti vremena i obećanju otplate kredita u nepredvidivoj budućnosti. Netko mu povjeri novac da ga čuva i poveća kamatama, a on ga daje drugome u nadi da će mu vratiti s kamatama. U SAD-u su direktori banaka trebali odgovarati za nesreću koju su prouzročili svojim neodgovornim upravljanjem novcem mnogih ljudi. I to što nisu kažnjeni, zaista je sramota.
Tekst je objavljen u tiskanom izdanju Telegrama od 5. ožujka 2016.