Reporteri Telegrama istražili su što je sve pogrešno s novim mostom u centru Zagreba
Osim što su mu dizajn i izvedba prilično razočaravajući, nije posve jasno zašto se uopće gradio još jedan most na Miramarskoj jer je time ignoriran GUP te zanemarena studija koja bi spuštanjem pruge konačno riješila problem ionako prekobrojnih nadvožnjaka i podvožnjaka
Miramarska ulica u Zagrebu dobila je svoj treći most. Pokraj dva postojeća željeznička montiran je pješački koji spaja Botanički vrt i novi fitness park. Završetak je to projekta arhitekta Branka Silađina, prema čijoj se ideji na prostoru nekadašnjih baraka za beskućnike uredila teretana na otvorenom još u lipnju 2013. godine.
Dvije godine i dva mjeseca poslije gradonačelnik Milan Bandić prošetao je novim zagrebačkim mostom koji je odlučio nazvati most zaljubljenih. Naš fotoreporter također je prešao preko mosta i snimio detalje finalne izvedbe. Prema zamisli projektanta i gradonačelnika Zagrepčani i njegovi turisti moći će od adrenalinskog parka do Botaničkog vrta prelaziti preko mosta zaljubljenih. Ideja odgovornog dvojca Silađin-Bandić bila je miramarskim mostom spojiti prekinutu zelenu Lenuzzijevu potkovu. Kako se u zelenu potkovu koju čini niz parkova i trgova od Zrinjevca, Strossmayerova trga, Trga kralja Tomislava i Trga Ante Starčevića uklapa teretana na otvorenom, koju su čak i nazvali Lenucijev fitness, očito znaju samo njezini tvorci. Došao je dan kada se fitness park mostom povezao s drugim dijelom zelene potkove koju čine Botanički vrt, Marulićev trg, Mažuranićev trg i Trg maršala Tita.
Sama ideja gotovo da je plemenita, no izvedba je, kako tvrde mnogi naši stručnjaci, daleko od toga. Pješački mostovi u starim gradskim jezgrama europskih gradova nisu nova pojava, o čemu svjedoče primjeri poput venecijanskog Rialta i Starog mosta u Mostaru. Mostovi u centru grada oduvijek su bili ukras, kako u povijesti tako i u suvremeno doba. Danas, u doba sve većeg prometa javlja se potreba za izgradnjom pješačkih mostova koji bi biciklistima i pješacima olakšali savladavanje prometnih zona.
Nikad nisu provedeni natječaji
“Suvremeni trend davanja značaja pješačkom i posebno biciklističkom prometu rezultirao je u brojnim gradovima svijeta potrebom za novim pravcima i to upravo gradnjom pješačkih mostova”, rekao je sredinom ovog tjedna za Telegram Rene Lisac, predsjednik Društva arhitekata Zagreb. Ovaj arhitekt tvrdi kako je most specifičan element u prostoru s velikim potencijalom da svojim oblikovanjem postane akcent, skulptura u prostoru. Pješački mostovi, koji su pak manjih dimenzija od onih cestovnih, vrlo lako mogu postati pravi dragulji u gradskom ambijentu i gotovo uvijek predstavljaju izazov za kreativne sposobnosti arhitekata i inženjera.
Kao što smo već, prvi, pisali, za ove uređenje parka i gradnju mosta u samom centru Zagreba nikad nisu provedeni natječaji niti se tražio konsenzus struke. To je bila prva zamjerka svih stručnjaka. Iz DAZ-a kažu kako su oni dugogodišnji provoditelji i promotori kulture arhitektonskih i urbanističkih natječaja te da se sustavno zalažu da se rješenja za prostore i građevine od javnog interesa dobivaju upravo javnim natječajima. No javni natječaji bi trebali biti samo početak u prihvaćanju suvremenog pristupa koji u planiranju javnih prostora i građevina zahtijeva i aktivno sudjelovanje građana. Stanovnici grada neophodni su u detektiranju potreba za promjenama koje se događaju u gradu.
Najčešće je slučaj da najviše nagrada struke i divljenja korisnika dobiju upravo oni arhitekti čiji su projekti pobijedili na javnim natječajima, kako u inozemstvu tako i kod nas. “Za atraktivne građevine poput mostova natječajem se može dobiti zaista veliki broj kreativnih i kvalitetno oblikovanih rješenja”, zaključuje Lisac. Na identičan način su razmišljali i čelnici susjedne nam metropole.
Atraktivan i moderan most u Sarajevu
Prije tri godine Sarajevo je dobilo iznimno atraktivan i moderan pješački most preko rijeke Miljacke. Festina lente naziv je novog mosta u samom centru grada koji povezuje Obalu Maka Dizdara ispred Akademije likovnih umjetnosti s Radićevom ulicom na drugoj strani rijeke. Do odabira ovog mosta došlo je putem natječaja koji je 2007. godine raspisalo Udruženje arhitekata Sarajeva. Odabran je projekt mladih studenata produkt dizajna upravo s te iste Akademije likovnih umjetnosti. Pobjednički autori Adnan Alagić, Amila Hrustić i Bojan Kanlić pohađali su tada drugu godinu studija.
Most je dužine 38 metara i širine od četiri do sedam metara. Sastoji se od čelične konstrukcije i obložen je aluminijskim pločama. Ograda je od laminiranog stakla s drvenim rukohvatima. Most je po noći osvijetljen LED rasvjetom na ogradi i na podu. U središnjem savijenom dijelu mosta postavljene su dvije drvene klupe u obliku dva vodoravna valjka, što stvara sasvim novi ambijent zaklonjenog trga na središtu rijeke. Jednostavna atraktivnost ovog mosta oduševila je i strani tisak i Sarajlije. Na samom otvaranju načelnik općine Centar Dževad Bećirević istaknuo je ulogu mladih umjetnika u samoj izgradnji mosta, kao i njihovih suradnika među kojima je bila arhitektica Amila Selimović. Investritor ovog projekta je sarajevska općina Centar koja je gradnju cijelog projekta platila dva milijuna konvertibilnih maraka, odnosno sam most, bez pristupnih platformi, koštao je 28.000 kuna po metru kvadratnom.
Dostupni službeni podaci govore kako novi zagrebački most košta 950.000 kuna, dugačak je 22,5, a širok dva metra, što dovodi do cijene od 21.111 kuna po metru kvadratnom. Zagrebačka tvrtka Titan Constructa provela je radove potrebne za izradu i postavljanje mosta uključujući: zemljane i betonske radove, bravarske radovi i čeličnu konstrukciju mosta, stolarske radove za podnice mosta, staklarske radove za staklenu ogradu, temeljenje mosta i elektroinstalacije.
Konceptualno rješenje u Velenju
Ističemo još jedan atraktivan i promišljen zahvat u susjednoj državi kao pozitivna primjer do kakvih se rješenja može doći kada se provede javni natječaj. Uređenje promenade u središtu slovenskoga Velenja bio je predmet rasprava na nekoliko radionica za stručnu javnost, također su zbog iste stvari organizirane javne debate. U ovom gradiću od 26.000 stanovnika bilo je bitno doći do konceptualnog rješenja. Baš zato je raspisan javni natječaj, na kojem su imali tri glavna kriterija: nagrađivanost arhitekta i ureda, kvalitetu prijavljenog rješenja i cijenu. Na natječaj je stiglo pet ponuda. Tročlana komisija u kojoj je bio i predstavnik Slovenske komore za arhitekturu i prostorno uređenje u prvom krugu nije prihvatilo niti jedno rješenje te su pozvali na dodatnu razradu ideja. Na koncu su se odlučili za rješenje ljubljanskog arhitektonskog ureda Enota. Zasigurno najatraktivniji dio ove promenade dugačke 17.020 četvornih metara je pješački most iznad rijeke Paka. Elegantni uski most spaja dvije strane šetnice i ne narušava zelenilo koje okružuje rijeku. Većinu provedbe ovog projekta Mjesna općina Velenje financijski je pokrila iz fondova Europske unije, iz kojih su dobili gotovo dva milijuna eura. Suvremeno rješenje preuređenja stare zapuštene šetnice u Velenju isključivo je rezultat konsenzusa struke i dijaloga s građanima. Takav način rada u glavnom gradu Hrvatske nešto je do čega tek treba doći.
“Niz programa i aktivnosti Društva arhitekata Zagreba, poput projekta Zagreb za mene promoviraju pristup otvoren prema stručnoj diskusiji i participaciji građana, istodobno se nadamo kako će individualno, netransparentno i neparticipativno djelovanje u javnom prostoru u hrvatskom društvu malo-pomalo izumrijeti”, rekao je predsjednik DAZ-a Rene Lisac.
Još jedan problem oko mosta u Miramarskoj o kojem su mnogi stručnjaci progovorili za Telegram je njegova svrha, odnosno nedostatak svrhe. Mostovi su utilitarne građevine i prije svega imaju svoju funkciju svladavanja visinskih denivelacija.
Ovaj most nema nikakvog smisla
“U tom kontekstu pješački ovaj most nema nikakvog smisla jer je teren na samo 50 metara potpuno ravan te ga je moguće jednostavno i normalno pješice prijeći preko pješačkog prijelaza u neposrednoj blizini, u Mihanovićevoj ulici”, započeo je svoje obrazlaganje Vedran Ivanković s Katedre za urbanizam Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu u našem ovotjednom razgovoru. Ovaj arhitekt sudjelovao je u projektu rekonstrukcije Starog mosta u Mostaru, kao suradnik i koautor jednog dijela tog zahtjevnog zadatka koji je nadgledao UNESCO. Daljnji problem je što novi most povezuje prostor teretane na otvorenom i Botaničkog vrta na mjestu na kojem, otkad je vrt nastao krajem 19. stoljeća, stoji ograda. Ta se ograda zbog ove prigode morala rezati. Botanički vrt je, slažu se mnogi stručnjaci, zatvorena cjelina koja kao takva u kontekstu zagrebačkog urbanizma ima posebnu vrijednost pa bi svaka promjena, pogotovo bez konzultacije struke, mogla ozbiljno narušiti njegove temeljne urbanističke i povijesne vrijednosti.
“Botanički vrt nije park nego je zeleni muzej, ima jedan kontrolirani ulaz, prema tome nije mi jasno što znači ovaj most. Očuvanje bilja i zelenila je primarna stvar u vrtu, a most je jedna atraktivna ideja koja će završiti promjenom statusa Botaničkog vrta”, rekla je povjesničarka umjetnosti Željka Čorak u razgovoru za Telegram početkom lipnja ove godine, nakon što su počeli radovi postavljanja mosta u Miramarskoj. Most će uza sve to biti zaključan kad Botanički vrt ne bude radio. Ovisno o danu u tjednu, građani mogu posjetiti botanički od 9 do 14.30 odnosno do 19 sati. Otvoren je šest mjeseci godišnje, od 1. travnja do 1. studenog.
“Zar se isplati graditi most koji će biti otvoren nekoliko sati dnevno i neće raditi po zimi?” pitala se tada Čorak.
Nelogičnosti u projektu
Postoje, čini se, još neke nelogičnosti u ovom projektu. Primjerice, tek nakon izdavanja lokacijske dozvole 2013. spoznalo se da postoji visinska razlika između dviju strana Miramarske. Nivo terena novog parka viši je za oko 160 centimetara od Botaničkog vrta. Idejni projekt za lokacijsku dozvolu nije predviđao nikakve građevinske zahvate u samom Botaničkom, no zbog visinske razlike moralo se omogućiti spuštanje s mosta na 1,60 metara niži teren. Prvotno je arhitekt Silađin osmislio rampu koja bi zauzela cijeli jugoistočni kut Botaničkog vrta, no od toga je na koncu ipak odustao. Pregovori o finalnom rješenju po kojem će pješaci silaziti s mosta vodili su se između autora projekta i Prirodoslovno-matematičkog fakulteta, koji je vlasnik prostora. Dogovorili su gradnju stepenica orijentiranih prema pruzi i dizala za invalide, po prijedlogu vlasnika prostora. Upravo zbog toga most na zamišljenu lokaciju dolazi s dvije godine zakašnjenja.
“Realizacija se zasniva na dvije pogrešne procjene: najprije o funkciji malog parka što ga je Silađin već izveo, drugo na ignoriranju realističnog i prostudiranog prijedloga o spuštanju željezničke pruge pod zemlju, koju sadrži studija Integrirani grad Nenada Fabijanića, Damira Pološkog i njihova tima. Ta studija dobila je status gradskog projekta i potporu koja omogućuje da se razvije i formatira tako da kao velik infrastrukturni projekt bude uključena među strateško-razvojne planove Grada i Države”, istaknula je dodatni problem Snješka Knežević, najrelevantnija povjesničarka urbanizma u zemlji, u eseju koji je objavljen na portalu Telegram još prije dva mjeseca. Integrirani grad je ideja o stavljanju pod zemlju sedam kilometara željezničke pruge koja prolazi kroz sam centar Zagreba.
Po projektu profesora Fabijanića i njegova tima, željeznička pruga spustila bi se pod zemlju od Savske ulice kod zgrade Industrogradnje na jugu, kod Branimirove ulice kraj Plinare na istoku te na zapadu kod Oranica. Sadašnja pruga smeta protočnosti prometa, a oko mnogobrojnih nadvožnjaka i podvožnjaka često se stvaraju prometne gužve u prilazu i izlazu iz centra grada. Taj potez od sedam kilometara s kojeg bi se uklonila željeznička pruga otvorio bi nebrojene mogućnosti za razvoj raznovrsnih novih sadržaja. Poput proširenja Studentskog centra bez nasipa, proširenje Botaničkog vrta koji bi se mogao spojiti s Martinovkom. Postavljanje novog pješačkog mosta potpuno ignorira taj plan jer će on, kao i ostali mostovi, s izgradnjom podzemne željeznice postati potpuno suvišni.
Nitko nije dao funkcionalno opravdanje za gradnju još jednog mosta u Miramarskoj. A u Zagrebu, napominju Telegramovi suradnici, postoje lokacije na kojima bi ovakvi projekti uistinu imali svrhu
Ne služi svrsi
Čak i prije ogromnog zahvata postavljanja željezničke pruge pod zemlju, nakon kojeg pješački most neće imati apsolutno nikakvu svrhu, mjesto na kojem je sada postavljen nema previše logike. Naime, prema važećem zagrebačkom GUP-u, kroz fitness park trebala bi prolaziti biciklistička staza koja bi se nastavila uz drugu stranu Miramarske, uz prugu, uskim koridorom kroz Botanički vrt. Ovaj most ne služi svrsi biciklističkog prelaska jer će zbog visinske razlike biciklisti morati silaziti stepenicama i prolaziti kroz veći dio Botaničkog vrta. Za realizaciju zacrtanih biciklističkih staza trebalo bi sagraditi još jedan most, četvrti po redu na tom potezu.
“Sve navedeno upućuje na urbanističku politiku grada kojom kroz raznorazne privatne veze dominira interes pojedinaca, očito korumpiranih, jer još nitko nije dao funkcionalno opravdanje izgradnje pješačkog mosta iznad Miramarske, a ne kolektivni interes građana što je smisao i jedna od osnovnih zadaća urbanizma”, navodi Ivanković.
Nakon rušenja baraka Crvenog križa smještenih u centru Zagreba ostao je prazan prostor na atraktivnoj lokaciji. Uređenje prostora dodijeljeno je, bez natječaja, arhitektu Branku Silađinu, autoru većine velikih gradskih projekata posljednjih godina. Nakon objave početka radova na postavljanju mosta zamolili smo gospodina Silađina da nam pojasni okolnosti gradnje fitness parka i mosta. “Nakon što smo završili projekt za Cesarčevu, došao mi je gradonačelnik Bandić i pitao me imam li kakvo rješenje za prostor s kojeg su uklonjene barake za beskućnike”, prepričao je Silađin. “Skoro sam pao u nesvijest jer je to jedan ćorsokak i samim time vrlo kompliciran zadatak”. Odmah je, kaže, osmislio zatvoreni tematski park koji je povezao s Botaničkim vrtom. Natječaja nije bilo jer je park realiziran ekspresnom brzinom.
Pozitivan primjer – most u Rijeci
Kao pozitivan primjer urbane i moderne gradnje i teze da se do najboljih rješenja dolazi upravo preko javnih natječaja i Ivanković i Lisac istaknuli su Most palim braniteljima u Domovinskom ratu u Rijeci. Na natječaju 1997. godine, koji je raspisao Grad Rijeka, prvu nagradu dobilo je rješenje arhitektonskog ureda 3LHD iz Zagreba. Most je otvoren u prosincu 2001. godine. Smješten je u samom središtu Rijeke, na kanalu koji odvaja povijesni centar od bivše luke. Most je zamišljen kao ekstremno tanka ploča debljine 65 centimetara koja se proteže 48 metara preko Mrtvog kanala i završava monumentalnim vertikalnim akcentom. Četverogodišnje istraživanje rezultiralo je konstrukcijom posebno dizajniranom i proizvedenom isključivo za ovaj projekt. Hodna ploha izrađena je od rebraste ploče od slitine aluminija i magnezija. Ograda je staklena s drvenim rukohvatima. Svaki dio mosta dizajniran je i proizveden od lokalnih majstora, čelična konstrukcija proizvedena je u lokalnom brodogradilištu Viktor Lenac.
Članovi arhitektonskog studija 3LHD dobili su brojne prestižne međunarodne nagrade, a most je proglašen ponajboljim europskim primjerom jednog funkcionalnog i po urbanističkoj impostaciji dobro osmišljenog pješačkog mosta.
“Krajem 90-ih razmišljalo se napredno, a danas se u Zagrebu intervenira stihijski. Uzme se nekome bliski arhitekt da u centru grada radi projekte zaostale u postmodernizimu”, usporedio je dva hrvatska mosta arhitekt Ivanković u našem razgovoru početkom lipnja ove godine.
Zagreb kroz povijest topografski ne predstavlja idealan poligon za nastajanje pješačkih mostova. Još nije postao grad na rijeci, stoga nije bilo potrebe za gradnjom mnogobrojnih pješačkih mostova. No njegov prometni razvoj u 20. stoljeću uz suvremenu potrebu za jačanjem pješačko-biciklističkog prometa otvara niz lokacija na kojima bi takvi mostovi bili potrebni. Razgovarali smo s našim stručnjacima o tome koje bi lokacije u Zagrebu u ovom trenutku bile mnogo bolji izbor za gradnju pješačkih mostova. “Svladavanje barijera poput željezničke pruge, rijeke Save, velikih prometnica i slično problemi su koji na niz lokacija u gradu Zagrebu još uvijek nisu riješeni”, napominje Rene Lisac, predsjedik DAZ-a. Stručnjaci smatraju da bi gradnja nekoliko pješačkih mostova preko Save bio odličan poticaj da se krene u pažljivo uređenje obala. Ta dugačka neizgrađena zona, zeleni pojas uz rijeku, postao je njegov prepoznatljivi identitet i rijetki su gradovi na rijeci koji ga imaju. Stoga ga bi ga trebalo pomno očuvati, uz planiranje niskih i rijetkih građevina.
“Pješački bi mostovi kao prvi dio te vizije mogli povezivati prije svega Hipodrom s nerealiziranom pješačkom trasom Sveučilišne osi koja počinje zgradom Rektorata na Trgu maršala Tita, a završava novom bibliotekom Filozofskog fakulteta”, predlaže jednu od mogućih lokacija Vedran Ivanković. Gradnja pješačkog mosta na toj trasi ne bi samo potaknula završetak vizije o zagrebačkoj sveučilišnoj osi, nego i druga, nova razmatranja od kojih bi Ivankovićev prijedlog bio, primjerice smještaj nekih sveučilišnih sadržaja uz Hipodrom. Osim boljeg korištenja prostora Hipodroma, došlo bi do revitalizacije barem jednog dijela Velesajma i njegovih paviljona, od kojih su neki antologijski primjeri hrvatske moderne arhitekture šezdesetih godina 20. stoljeća, kojim bi svakako u novim okolnostima trebalo dati nove funkcije.
“Druge lokacije za pješačke mostove trebalo bi tražiti na Sljemenu, gdje bi se relativno jeftinim drvenim konstrukcijama mogli povezati pješački putovi tako da se konačno artikulira neka glavna pješačka trasa, na planiranim mjestima osmisle kvalitetniji sadržaji, s mostova dobiju atraktivne vizure na grad”, predlaže dalje Ivanković. Na taj bi se način turiste konačno usmjerilo prema Medvedgradu, koji je također još jedan neiskorišteni potencijal grada.
Objavljeno 22. kolovoza 2015. u tiskanom Telegramu