Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telegram.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Rusija je jučer pucala na ukrajinski brod i što sad? Bivši ambasador u Moskvi objašnjava kontekst

Božo Kovačević analizira ruske izvještaje i objave u medijima kojima su pokušali opravdati novu eskalaciju sukoba

Incident u Kerčanskom tjesnacu ipak bi trebao poslužiti kao upozorenje o tome što bi se sve moglo dogoditi u područjima gdje vojske NATO-pakta i Ruske Federacije stoje jedna nasuprot drugoj. Čak i planirani incident mogao bi prerasti u sukob čije bi posljedice bile katastrofalne. Stoga bi bilo dobro da se napori usmjere ne samo prema kontroli posljedica planiranih ili neplaniranih incidenata, nego i prema otme da se incidenti u što je moguće većoj mjeri izbjegavaju.

Ničim isprovocirani akt ruske agresije protiv ukrajinskih plovila zaslužuje osudu međunarodne javnosti – na to bi se mogle svesti reakcije predstavnika SAD-a, NATO-a, EU-a i Ukrajine na oružani incident koji se dogodio u Kerčanskom tjesnacu 25. i 26. studenog. Brodovi ruske obalne straže pucali su na tri plovila ukrajinske ratne mornarice – dva patrolna čamca i jednu teglenicu – ranili trojicu mornara, zarobili posade i zaplijenili brodove.

Američki državni tajnik Mike Pompeo promptno je reagirao pozivajući Rusiju da odmah pusti zarobljene mornare i da Ukrajini vrati njezine brodove i naglasio da Rusija „mora poštivati ukrajinski suverenitet i teritorijalni integritet, uključujući i njezine teritorijalne vode“. Američka ambasadorica pri UN-u Nikki Haley, govoreći i u ime Ujedinjenog Kraljevstva, Francuske, Nizozemske, Poljske i Švedske, osudila je necivilizirano ponašanje ruske strane i izrazila podršku teritorijalnoj cjelovitosti Ukrajine, uključujući i teritorijalne vode te zemlje.

Još jedan proračunati potez koji ponižava Rusiju

Blok zapadnih zemalja u Vijeću sigurnosti onemogućio je da se raspravlja o prijedlogu koji je podnio predstavnik Ruske Federacije, a kao osnova za raspravu prihvaćen je prijedlog Ukrajine. S obzirom na to da je Ruska Federacija stalna članica Vijeća sigurnosti a Ukrajina nije, i taj je čin još jedan u nizu poteza sračunatih na to da se ponizi Ruska Federacija. Time je samo nastavljen trend izolacije Rusije nakon aneksije Krima 2014. godine. Taj trend je započeo izbacivanjem Rusije iz sastava G8, koja je opet postala G7, i prekidom rada Vijeća za suradnju NATO-Rusija, a produžio se nametanjem gospodarskih sankcija protiv Ruske Federacije i niza mjera sračunatih na to da se ljudima iz najbližeg Putinova okruženja onemogući poslovanje sa Zapadom, da im se ukinu kreditne kartice i oteža raspolaganje imovinom uz prijetnju da bi im mogla biti i konfiscirana ako ne ispune očekivanja Zapada i ne otkažu podršku Putinovom režimu.

Glavni tajnik NATO-a Jens Stoltenberg sazvao je hitnu sjednicu zajedničke Komisije NATO-Ukrajina na razini ambasadora ocijenivši da je situacija ozbiljna i zatraživši da se zarobljeni ukrajinski mornari odmah puste, a zaplijenjeni brodovi vrate Ukrajini, ali je istodobno naglasio da je potrebno „raditi na deeskalaciji, smirivanju i suzdržanosti. Trebamo izbjeći da situacija izmakne kontroli.“

Kako su izvori iz ruskog FSB-a pokušali opravdati stvar

Prema izvorima iz ruske Savezne službe sigurnosti FSB ukrajinski su brodovi, kad je uočeno da se približavaju ruskoj granici, upozoreni na proceduru koja se primjenjuje u slučaju ulaska u ruske teritorijalne vode. S ukrajinske strane stigao je odgovor da ne namjeravaju uplovljavati u ruske teritorijalne vode. No, ukrajinski su brodovi uplovili u ruske teritorijalne vode i to ne u onaj dio akvatorija koji, prema ruskom tumačenju, pripada Rusiji nakon aneksije Krima, nego u onaj dio ruskih teritorijalnih voda koji je pripadao Rusiji i prije 2014. godine. Na više puta ponovljena upozorenja ruske obalne straže s ukrajinskih brodova nije bilo nikakvog odgovora.

Prema ruskim tvrdnjama, kad je njihova strana uočila da je oružje na ukrajinskim plovilima pripremljeno za upotrebu, Ukrajinci su upozoreni da je prijetnja upotrebom oružja u ruskim teritorijalnim vodama narušavanje zakona Ruske Federacije i normi međunarodnog prava. U razdoblju od 10,35 do 18,30 sati 25. studenog ruske pogranične snage uspjele su različitim manevrima blokirati ukrajinska plovila. Tada su ukrajinski brodovi Berdjansk, Nikopol i Jana Kapu pokušali probiti rusku blokadu. Sve do 20,40 sati ruski su brodovi radio vezom uzaludno upozoravali Ukrajince da se zaustave.

Nikakvog odgovora s ukrajinske strane nije bilo. U 20,45 s ruskoga broda ispaljeni su upozoravajući hitci na koje Ukrajinska strana nije reagirala. Izdano je upozorenje radio-vezom da će se, u slučaju da ne poslušaju zapovijed ruskih pograničnih snaga da se zaustave, pucati na brod Berdjansk. Tek kad je ruska prijetnja ispunjena, javio se kapetan Berdjanska i zatražio pomoć za ranjene mornare.

Rusi tvrde da su Ukrajinci svjesno ignorirali upozorenja

Prema informacijama iz ruske Savezne službe sigurnosti, tijekom ispitivanja ukrajinski su mornari priznali da je cijela misija unaprijed bila isplanirana kao provokacija. Ukrajinski kapetan Vladimir Lesovoj navodno je priznao da su sva ruska upozorenja putem radija svjesno ignorirana s ciljem da se isprovocira oružani incident. I predstavnik 7. odjela Glavne uprave vojne protuobavještajne službe Ukrajine Andrej Drač, koji je bio na brodu Nikopol, potvrdio je da je 23. studenog dobio naredbu da kroz Kerčanski tjesnac, odnosno ispod Krimskoga mosta koji su Rusi izgradili kako bi kopno Rusije spojili s Krimom, doplovi do ukrajinske luke Mariupolj na obali Azovskoga mora.

I on je, kao i mornar Sergej Cibizov, potvrdio da su svjesno ignorirali sva upozorenja ruske strane o tome da narušavaju zakonom propisani režim plovidbe i da će protiv njih biti upotrijebljeno oružje ako ne postupe po naređenju snaga ruske obrane.

Temeljem takvih informacija ruska strana izvodi zaključak u unaprijed smišljenoj provokaciji kojoj je cilj potaknuti daljnje zaoštravanje sankcija protiv Rusije. Predstavnici ruske vlasti kao i politički komentatori jednoglasno zaključuju da od takvih provokacija korist može imati samo ukrajinski predsjednik Petro Porošenko kojemu ankete predviđaju poraz na predsjedničkim izborima u ožujku 2019. godine. U anketama zasad premoćno vodi heroina narančaste revolucije 2004. godine Julija Timošenko.

Poruka što će se dogoditi ako Porošenko dobije izbore

Zapad je, prema ruskim interpretacijama, odlučio podržati Porošenka pa mu je dao prešutnu podršku za izazivanje takvih incidenata koji mogu poslužiti kao povod za proglašavanje izvanrednog stanja. Činjenicu da je Vrhovna rada prihvatila predsjednikov prijedlog o proglašenju tridesetodnevnog izvanrednoga stanja ruski komentatori smatraju potvrdom svojih teza. Ako se u obzir uzmu glasine o tome da će Ukrajina srušiti Krimski most, koje su tjednima bile komentirane u ruskim medijima, onda je bilo logično pretpostaviti kako će ruska strana reagirati na pokušaj ukrajinskih vojnih plovila da se približe upravo Krimskome mostu pritom ignorirajući sve procedure na kojima ruska strana inzistira.

Ruski politički komentatori ukazuju na to da glavna poruka Porošenkove izborne kampanje najavljuje tri stupa njegovog novog mandata: vojska, jezik i vjera. Istiskivanje ruskog jezika iz javne upotrebe započelo je još u mandatu predsjednika Juščenka 2005. do 2010. godine. Što se tiče vjere, odlučan korak predsjednik Porošenko poduzeo je ove godine zatraživši od ekumenskog patrijarha Bartolomeja u Istanbulu da prizna autokefalnost Ukrajinske pravoslavne crkve što je ovaj, uz političku podršku Amerike i financijsku podršku grčkih banaka, učinio.

Izvanredno stanje proglašeno kao reakcija na incident u Kerčanskom tjesnacu pruža mu priliku da već tijekom kampanje pokaže koliko će vojska biti važna ako on pobijedi na predsjedničkim izborima. Glavni je cilj Porošenkove kampanje pokazati kako je upravo on jedino jamstvo da će ukrajinski jezik, ukrajinska vjera i ukrajinski teritorij biti sačuvani od ruske agresije. Provokacija u Kerčanskom tjesnacu savršeno se uklapa u takav scenarij.

Znakovit sastanak u Washingtonu sredinom studenoga

No, ne treba zanemariti ni druge, obuhvatnije scenarije. O kakvim bi se scenarijima moglo raditi, daje naslutiti informacija o sastanku Mikea Pompea i ukrajinskog ministra vanjskih poslova Pavla Klimkina u Washingtonu 16. studenog ove godine. Ministri su objavili zajedničku izjavu u kojoj, između ostalog, kažu da „Sjedinjene Države osuđuju agresivne akcije Rusije protiv međunarodnog prolaska brodova Crnim morem, Azovskim morem i Kerčanskim tjesnacem prema ukrajinskim lukama. Obje strane naglašavaju da ruska agresivna djelovanja u Azovskome moru predstavljaju nove sigurnosne, ekonomske, društvene i okolišne prijetnje za cijelu regiju Azovskog i Crnog mora.“

Teško je zamisliti uvjerljiviju potvrdu izjava dvojice ministara od dramatičnog oružanog incidenta u Kerčanskom tjesnacu. Naravno, sagledan u kontekstu interesa Porošenkove kampanje i interesa američkih političkih krugova da Porošenko ostane na vlasti i nakon idućih predsjedničkih izbora, taj incident može biti shvaćen i kao namjerno izazvana provokacija.
Čini se da su i na Zapadu prevladala stajališta da taj incident ne bi trebao biti shvaćen kao povod za novo dramatično zaoštravanje odnosa s Rusijom.

Što bi se sve moglo desiti tamo gdje se NATO i Rusija sukobe

Ukrajinsko-ruski sukob ipak ne podrazumijeva automatski angažman svih raspoloživih NATO snaga na strani Ukrajine. Riječ je, zapravo, o proxy ratu, zamjenskom ratu u kojem je Ukrajini namijenjena uloga da iscrpljuje Rusiju i provocira incidente koji će rezultirati daljnjom izolacijom Rusije u međunarodnim odnosima.

No, i taj incident u Kerčanskom tjesnacu ipak bi trebao poslužiti kao upozorenje o tome što bi se sve moglo dogoditi u područjima gdje vojske NATO-pakta i Ruske Federacije stoje jedna nasuprot drugoj. Čak i planirani incident mogao bi prerasti u sukob čije bi posljedice bile katastrofalne. Stoga bi bilo dobro da se napori usmjere ne samo prema kontroli posljedica planiranih ili neplaniranih incidenata, nego i prema otme da se incidenti u što je moguće većoj mjeri izbjegavaju.

Božo Kovačević
Kolumnist i publicist
174 članka Više o autoru
Više s weba