Nema sumnje da je došlo do pojačanog nasilja

I takvih je situacija ovih dana sve više, govori nam Tolle. U trenucima karantene zbog Covida-19, objašnjava aktivistica, postoji mnoštvo novih stresogenih faktora u obitelji, pa naglašava da se fizičko nasilje može očekivati i u obiteljima u kojima ga do sada nije bilo. “Pričali smo i sa ženama koje su zvale i govorile rečenice poput ‘djeca mu idu na živce, non stop je nervozan, viče na mene, vrijeđa me. Prijeti da će me izbaciti iz kuće jer ne može ovo više trpjeti’. Dakle, nema sumnje da je došlo do pojačanog nasilja”, sigurna je Tolle.

Iako je na press konferencijama Stožera civilne zaštite u više navrata rečeno da nema više prijava nasilja u obitelji nego obično, točnih podataka još uvijek nema, govori Tolle, jer u ovom trenutku nije moguće voditi suvislu, kvalitetnu i dobru statistiku. “No, iz moje perspektive mogu reći da je prije korona situacije lista čekanja za smještaj u naše sklonište bila oko četiri do pet žena, a u zadnja dva mjeseca ona se povećala na njih devetnaest”. Morali su, kaže, žene usmjeravati na druge oblike smještaja poput državnih domova i Caritasa jer kod njih nema mjesta. Tako će, kaže, nažalost ostati do daljnjeg jer se u njihovom skloništu žene u prosjeku zadržavaju oko godinu i pol dana.

Nemaju sve žene internet i ne mogu do broja telefona za smještaj

Mnoge žene, govori Tolle, u ovoj situaciji nemaju mogućnost javiti se i moliti za pomoć jer su njihovi zlostavljači cijeli dan s njima u kući. S druge strane postoje i žene koje nemaju kod kuće internet, pa ne mogu doći do brojeva telefona savjetovališta i skloništa.

“Neki dan je gospođa Tatjana Katkić iz Ministarstva za demografiju kazala da ima 50 posto slobodnog kapaciteta za prijem žrtava rodno uvjetovanog nasilja, no nije rekla brojeve telefona tih smještaja. Stoga, apeliram na gospođu Katkić i na sve druge javne službenike koji rade u sustavu socijalne skrbi da, gdje god da gostuju, kažu javno brojeve telefona tih smještaja kako bi se žene koje nemaju internet mogle trenutno izmjestiti iz nasilne situacije”.

Na pitanje na koje im se sve načine u ovoj situaciji žene uspijevaju javljati, spremno odgovora da na to neće dati odgovor jer bi to zlostavljaču bio pravocrtni putokaz da ženu kontrolira još jače. “Žene jesu zlostavljane, ali nisu glupe, nisu blesave i nemaju umanjenu radnu sposobnost. Vrlo su inteligentne. Preživljavaju nasilje što zahtijeva ogromnu količinu hrabrosti i želje za životom. Dakle, svaka od njih naći će svoj modus i trenutak kada će to moći učiniti”. Njihovom se savjetovalištu, kaže, mogu javiti svaki dan od 10 do 17 sati na broj telefona 0800 5544.

Apel susjedima da reagiraju jer žene ne mogu same zvati

Isto tako, ova aktivistica koja neumorno pomaže ženama posljednjih trideset godina, već danima moli ljude da se aktiviraju ako primijete da se u njihovoj blizini događa nasilje. “Apeliram i molim ljude koji čuju da u stanu iznad ili ispod njih, lijevo ili desno čuju viku, galamu, plakanje ili vriskove da obavezno pozovu policiju”.

Iz policije su, kaže, najavili da će obratiti pozornost i pojačati intervencije u slučaju potrebe. “I to je jako bitno jer time bukvalno nekada spašavamo živote žena i djece”, govori Tolle i ovim putem moli i policajce na terenu da ne stavljaju ženu u optužni prijedlog kao drugo optuženu kada prijavu šalju sudu. To se, kaže, prečesto događa iako se gotovo uvijek radi o samoobrani na koju žena i po Ustavu ima pravo.

Razbio joj je glavu, a policija je reagirala neprikladno

Volonterka iz ženske udruge Ženska pomoć sada SOS Telefon za žene i djecu žrtve nasilja ispričala nam je slučaj u kojem je zakazala policija. “Prije nekoliko dana zvala me žena koju je muž toliko pretukao da joj je razbio glavu. Pozvala je policiju, a kada su stigli jedan od policajaca joj je dobacio ‘a dobro gospođo, što sad? Malo vas je mlatnuo’. Niti je napravio zapisnik, niti ju je slikao. I takvi slučajevi su velik problem, pogotovo jer žene više nemaju povjerenja u sustav”, govori volonterka.

Osim SOS linije koja je uspostavljena prije trideset godina, ova udruga ima i sklonište za zlostavljane žene i njihovu djecu, no trenutno su im svi kreveti popunjeni. “Za sada su nam u skloništu dvije žene i šestero djece i to nam je pun kapacitet, tako da žene koje nam se jave uputimo u neko drugo sklonište ili dom”, priča nam.

Javljaju se i friško udane žene čiji su muževi pokazali pravo lice

U ovoj izvanrednoj situaciji javljaju im se najviše žene koje su nedavno promijenile mjesto prebivališta i sada zbog propusnica ne mogu pobjeći k roditeljima. “To su uglavnom friško udane žene koje su, primjerice, otišle iz Zagreba živjeti u Varaždin. I sada su im muževi pokazali svoje pravo lice, a one se ne mogu vratiti roditeljima jer nemaju propusnicu. Imali smo više takvih slučajeva”, otkriva nam.

Svjesna je da se u ovoj situaciji mnoge žene ne mogu javiti, a ove koje su to uspjele, napravile su to u vrijeme kada su njihovi zlostavljači otišli na posao ili kada su izašle do dućana. “Baš sam maloprije imala slučaj da me nazvala majka žene koja živi s mužem nasilnikom i koji prati njezin mobitel i kada nije kod kuće. Kada je otišao iz stana nazvala je majku i rekla joj da je pronašla naš broj na internetu i da nas nazove. Mama nas je nazvala s jednog telefona i stavila na razglas, a nju je nazvala s drugog mobitela, pa smo tako uspjeli s njom pričati”, prepričava volonterka na koje se sve načine žene moraju snalaziti u ovoj situaciji.

Iz nasilničkih odnosa teško je izaći

U razgovoru s Anom Pecotić iz inicijative #SpasiMe saznajemo da je njihova grupa na Facebooku aktivna kao i inače, a najviše su u kontaktu sa ženama koje su već otišle od nasilnika, ali koje oni i dalje maltretiraju preko djece. “Imali smo jako puno pitanja kako regulirati viđanje djece u vrijeme korone jer je ministarstvo dalo naputak koji je podložan različitom tumačenju. Tako da imamo situacije da roditelj, hajdemo reći, izmisli karantenu kako ne bi morao predati dijete drugom roditelju”, govori nam Pecotić koja je također mišljenja da manji ili isti broj prijava obiteljskog nasilja nije realna situacija.

“Mnoge žene zatvorene s nasilnikom ne mogu okrenuti telefon, ne mogu otići na Facebook grupu. Ne uspijevaju nazvati i trpe u tišini. Inače je iz nasilničkih odnosa teško izaći, a sad pogotovo. Gdje bi one sada s djecom trebale otići? U sigurnu kuću gdje nema mjesta i gdje su možda zaraženi koronom? One vjerojatno misle da sebi i djetetu spašavaju život. Ostaju doma zbog virusa, trpe batine i razmišljaju da će rješavati situaciju kad se sve s koronom završi”, mišljenja je Pecotić.

Problem je što Vlada ne osuđuje obiteljsko nasilje

Poznato je, nastavlja dalje administratorica Facebook grupe #SpasiMe, da u Hrvatskoj kronično nedostaje podrške od institucija i to smatra velikim problemom, pogotovo u ovakvoj izvanrednoj situaciji. “Vlada je pokazala na primjeru koronavirusa da kad joj je stalo da se nešto spriječi ima vrlo moćne alate na raspolaganju. Dakle, ako prekršite izolaciju dobit ćete osam tisuća kuna kazne i prijeti vam zatvor jer vlada zaista osuđuje širenje koronavirusa”, govori Pecotić i dodaje kako Vlada očigledno ne osuđuje obiteljsko nasilje što pokazuje s gotovo nikakvim kaznama i sustavom koji tjera žrtve da se vraćaju nasilnicima.

Navodi i nedavni primjer iz medija u kojem je čovjek tri godine sustavno tukao, maltretirao, vrijeđao ženu, te joj prijetio ubojstvom. “I neki dan je bila presuda i dobio je tri stotine kuna i uvjetnu kaznu. I što će ta žena dalje napraviti? Hoće li ga ponovno prijaviti? E pa neće”, govori Pecotić. Komentira i potez Civilnog stožera koji je nedavno imenovao Ministarstvo socijalne politike za koordiniranje postupanja u obiteljskom nasilju. “Mislim, to je smiješno jer je riječ o ministarstvu na koje se žrtve nasilja najviše žale”, objašnjava Pecotić.

Nasilnik bi trebao izaći iz kuće, a ne žena

U nekim zemljama Europe, primjerice u Austriji, svaki čovjek osuđen za obiteljsko nasilje je istog trenutka primoran napustiti dom. Takve su situacije u Hrvatskoj, objašnjava Pecotić, gotovo presedani. “To inače spada u zaštitne mjere koje sudstvo može presuditi, ali se kod nas nažalost događa u svega 15 posto slučajeva. Tako da žrtva osim što je premlaćena još mora napustiti svoj dom”.

U ovoj situaciji takva bi odredba, nastavlja Pecotić, bila rješenje mnogih slučajeva jer žrtve u ovim okolnostima stvarno nemaju gdje. “Isto tako mislim da bi svaki dan na presici stožera trebalo reći gdje se nalazi osigurani smještaj za žrtve, reći ili na ekran napisati broj telefona tog smještaja i pozvati žene koje su žrtve nasilja da dođu i smjeste se tamo. Mislim da bi to riješilo cijelu ovu situaciju”, predlaže Pecotić.

Udruga Domine uputila apel građanima za osiguranje smještaja

Iz udruge Domine posljednjih desetak dana bilježe porast broja poziva žena žrtava nasilja, a ima i onih kojima je potreban hitan smještaj ili financijska pomoć. Razgovarali smo s Mirjanom Kučer, predsjednicom te splitske udruge koja je ovih dana poslala apel da se jave ljudi sa slobodnim stanovima ili eventualnom financijskom podrškom za žene koje su završile na cesti i koje su pretrpjele nasilje.

“Zadnjih tjedana žene ostaju bez posla i završavaju na ulici jer su prijavile nasilje. Neke su se udaljile same od svojih nasilnika, a neke su dobile prijave za remećenje javnog reda i mira iako su same žrtve”, govori Kučer te pojašnjava da žene koje su dobile prijave ne mogu u državne domove ili smještaj Caritasa što ih to stavlja u vrlo nezavidan položaj jer su sve ženske autonomne kuće koje bezuvjetno primaju žrtve rodno uvjetovanog nasilja već popunjene.

“Dakle, imali smo situaciju da je žena prijavila nasilje, poslana je na hitnu gdje su joj sanirali ozljede, a kad je drugi put doživjela napad i pozvala policiju dobila je prijavu za remećenje javnog reda i mira. I to je nažalost klasična priča koja se vrlo često događa. Evo, i čula sam da je navodno i ministar Božinović rekao da se bilježi porast remećenja javnog reda i mira, ali se ne bilježi porast nasilja u obitelji”, govori Kučer i dodaje kako u Dalmaciji ionako ne postoji niti jedna autonomna sigurna kuća.

Ne smiju ukinuti financiranje skloništima

U razgovoru s tajnikom fonda #SpasiMe koji je osnovan uz pomoć zaklade Solidarna, Ivanom Blaževićem, dotakli smo se i problema rezanja budžeta kojeg najavljuju Vlada, županije i gradovi. “Ako dođe do toga i uskrate financijsku pomoć skloništima za žrtve nasilja to će biti jako veliki problem. Prema procjeni Vijeća Europe, u Hrvatskoj fali nešto manje od sedamsto kreveta. I što da se desi da se ukine financiranje udruga koje vode skloništa i ostanemo bez još sto mjesta. Šest županija niti nema skloništa i samim time i ta zadnja linija obrane civilnog društva je sada na klimavim nogama s obzirom na najavljene rezove”, upozorava Blažević.

Nastat će, kaže, ogroman problem jer će, ukoliko dođe do tog scenarija, skloništa morati trajno zatvoriti. “Bez te potpore države neće sigurno moći opstati jer se nije jedom dogodilo da i s tom potporom nisu znali hoće li moći platiti struju u sigurnoj kući”, objašnjava Blažević. Isto govori i Neva Tolle čija su vrata Autonomne ženske kuće Zagreb svakodnevno otvorena zadnjih trideset godina.

“Sve te godine sklonište i savjetovalište bilo je dostupno svaki dan ženama i djeci. I zbog kraćenja financijskih sredstava za direktan rad, o kojima u javnosti slušamo zadnjih dana, naš rad neće biti moguć. Mi već godinama radimo s istim, premalim sredstvima, a ako nam uskrate i to malo mi ćemo morati žene dislocirati negdje drugdje i zatvoriti”, rezolutna je Tolle.

Iz udruge BaBe pozivaju žene da im se jave

Iz udruge BaBe kažu nam da pojačanom aktivnošću na društvenim mrežama nastoje doprijeti do što većeg broja ljudi kako bi ih informirali o dostupnim uslugama. Isto tako apeliraju na odgovornost institucija i svih građana da reagiraju na nasilje.

Također naglašavaju kako zadnjih tjedana dosta surađuju s nadležnim Ministarstvom, a unutar centara za socijalnu skrb formirani su timovi za krizne intervencije koji osiguravaju 24-satna dežurstva. Na mnogim službenim internetskim stranicama objavljene su, kažu iz BaBa, upute i preporuke za postupanje u slučaju nasilja.

“Mi smo svakodnevno dostupne u vremenu od 8 do 17 sati na telefonima 01 4663 666 ili 0800 200 144, te na dežurnom mobitelu koji je dostupan 24 sata. U slučajevima obiteljskog nasilja, naša psihologinja pomaže ženama osmisliti sigurnosni plan koji je prilagođen trenutnoj situaciji, a žrtvama je još uvijek dostupan smještaj u našoj sigurnoj kući, u kojoj su zadovoljeni svi zdravstveni standardi”, poručuje Dajana Pul Bošnjaković iz BaBa.