Nekad je nužno odabrati stranu

Samo je pitanje vremena kada će Zdravko Mamić dobiti počasni doktorat Sveučilišta u Zagrebu

Slučaj Milana Bandića govori o jednom od najvećih problema svih hrvatskih sveučilišta. Riječ je o inherentnoj korupciji

Valja se nadati kako će pobuna na Sveučilištu i dalje jačati, i kako će postati dovoljno snažna, da bi se spriječila zaista duboko kompromitantna odluka o Bandićevu doktoratu. No, bilo bi još važnije, uistinu mnogo važnije, kad bi se slučaj Bandićeva počasnog doktorata iskoristio kao povod za dubinske promjene na Sveučilištu, koje ne podrazumijevaju samo odlazak sadašnjeg, tužno smiješnog rektora, nego, prije svega, promjenu atmosfere, dominantnog sustava vrijednosti i inherentne korupcije, koja vlada Sveučilištem.

Protiv Zdravka Mamića vodilo se više istraga i kaznenih postupak za pronevjeru novca. Baš kao i protiv Milana Bandića, samo što u Mamićevu slučaju nije riječ o doslovno javnom novcu, nego o šteti državnom proračunu.

Zdravko Mamić utjecao je na svjedoke da promijene iskaz, baš kao što je to pokušao i Milan Bandić. Zdravko Mamić poznat je po pomalo besprizornim i uvredljivim javnim istupima, u čemu je Milan Bandić tek neznatno suzdržaniji.

Investiranje tuđeg novca u Sveučilište jamči doktorat

Zdravko Mamić, baš kao i Milan Bandić, proveo je neko vrijeme u pritvoru u Remetincu, da bi izašao uz veliku kauciju, doduše nešto manju od Bandićeve (Mamić oko 12 milijuna kuna, a Bandić punih 14 milijuna). Po čemu to, dakle, Zdravko Mamić ne zaslužuje da ga se predloži za počasni doktorat Sveučilišta u Zagrebu?

Okej, gospodin Mamić možda nije sudjelovao u izgradnji Muzičke akademije, ali, ako mu se objasni da je investiranje u Sveučilište preduvjet za počasni doktorat, nekako ne sumnjamo da bi Dinamov vlasnik donirao određenu svotu kako bi postao doktor. I to svog, odnosno Dinamovog, a ne izravno proračunskog novca.

Inherentna korupcija hrvatskih sveučilišta

Premda se u zadnjih sedam dana više stotina ljudi sa Sveučilišta pobunilo protiv prijedloga da se zagrebačkom gradonačelniku dodijeli počasni doktorat, nesporna je činjenica da je Senat Sveučilišta taj prijedlog usvojio velikom većinom. Što, zapravo, govori o jednom od najvećih problema svih hrvatskih sveučilišta. Riječ je o inherentnoj korupciji.

Inherentna korupcija u ovom slučaju znači da nitko na Sveučilištu nije primio novac kako bi Bandića proglasio počasnim doktorom, nego da profesori pristaju na sve moguće sramotne budalaštine, kako bi sačuvali svoj društveni i materijalni status.

Glavni kriterij je podilaženje vlastima

Pa tako članovi Senata Sveučilišta u Zagrebu očigledno smatraju kako je za Sveučilište, pa tako i za njih osobno, jako dobro da budu što bliže, po mogućnosti u vazalnom odnosu prema zagrebačkom gradonačelniku, jer taj čovjek, eto, raspolaže gradskim novcem, sad već kontrolira puno saborskih zastupnika, a USKOK i Tužilaštvo ionako mu ništa ne mogu.

Zagrebačko je Sveučilište dubinski korumpirano, jer mu nisu važni stvarni kriteriji za dodjelu doktorata, a još manje minimalne poželjne društvene vrijednosti, nego je Sveučilištu glavni prioritet podilaženje vlastima. Bilo kojim. I to nije nova situacija.

I u prošlosti je Sveučilište bilo na krivoj strani

Tako je bilo i sedamdesetih godina, kada se Sveučilište nije osobito bunilo zbog masovnog progona sveučilištaraca, i devedesetih godina, kada je Sveučilište uglavnom prešućivalo ostracizam prema brojnim srpskim intelektualcima.

Sveučilište u Zagrebu, kao i druga hrvatska sveučilišta, nikad se nije usuđivalo sukobljavati s vlastima i s nositeljima stvarne moći što bi, međutim, trebala biti jedna od glavnih dužnosti javnih intelektualaca.

Sveučilište lišeno slobodnog mišljenja, ambicije i kriterija

Sveučilište u Zagrebu nikad nije čuvalo svoj pretpostavljeni društveni dignitet, nego je većina njegovih profesora – čast brojnim iznimkama-uglavnom čuvala svoje društveno-profesionalne privilegije (koje nisu bog zna što, ali donose stanovitu životnu sigurnost).

Sasvim je logično da je takva, desetljećima dominantna atmosfera na Sveučilištu s vremenom uništila klimu kojom bi trebalo dominirati slobodno mišljenje, visoke ambicije i čvrsti kriteriji, pa je, neizbježno, Sveučilište u Zagrebu postalo jedno od najgorih u Europi.

Počasni doktorat Bandiću prirodni eksces sveučilišta

Počasni doktorat za Dragana Čovića, čovjeka koji s Milanom Dodikom slavi dan Republike Srpske, i pokušaj dodjele počasnog doktorata Milanu Bandiću, samo su prirodni ekscesi, koji su se prije ili kasnije morali dogoditi u koruptivnom i mediokritetskom ambijentu, kao što je Sveučilište u Zagrebu. I što sada? Valja se nadati kako će pobuna na Sveučilištu i dalje jačati, i kako će postati dovoljno snažna, da bi se spriječila zaista duboko kompromitantna odluka o Bandićevu doktoratu.

No, bilo bi još važnije, uistinu mnogo važnije, kad bi se slučaj Bandićeva počasnog doktorata iskoristio kao povod za dubinske promjene na Sveučilištu, koje ne podrazumijevaju samo odlazak sadašnjeg, tužno smiješnog rektora, nego, prije svega, promjenu atmosfere, dominantnog sustava vrijednosti i inherentne korupcije, koja vlada Sveučilištem.