Nema načina da kudrova natjeraš da ne diže nogu, pet puta neće kad se sjeti da ne smije, a šesti put hoće, naprosto mora i gotovo. Od purana nećeš izvući slavujev cvrkut sve da ga učiš dok je živ. Po tome da se s tisuću upornih ponavljanja daju programirati na deklamiranje malih rečenica poznate su papige. Ali i one povremeno šiznu od pritiska pa sumanuto pobrkaju sve podražaje i odgovore. Ili samo uzbuđeno kriješte da ti probiju bubnjiće.
Nikakva komunikacijska konzultatura ne može nikoga nanovo iskovati, pa ne može ni pretendenta na političku funkciju. Teši ti i teši, ali vraga. Jah, i ti koji bi htjeli biti premijeri i predsjednici država spadaju donekle u nestabilne animalne vrste, rastrojeni su svojim kontradikcijama, ponekad živčani, često samodopadni, otmu se kontroli, dekoncentriraju se, trening polomi nesigurnost i strah. Prokuljaju sile ega i ida, osovi se na pozornici pravi karakter.
Da se dalo redizajnirati predsjednicu, ne bi se sad tresla pred Škorom
Tako je bilo s Kolindom, s Tuđmanom, s Mesićem i Jospovićem, kad već govorimo o predsjednicima, a sad ćemo o njima zato što je Zoran Milanović premoćno dobio na glasanju u SDP-u da ga se lansira na izbore za šefa države. Ne znamo još koga će bivši premijer angažirati da ga sprema za kampanju predsjednika Republike, ima vještijih i slabijih učitelja za tu grdnu rabotu, ali piši kući propalo je ako misliš da će taj napraviti s Milanovićem veliki posao. Neće jer to zapravo nikad ne ide. Mogu mu obući tamno odijelo i privezati kravatu s veselim prugama. I to bi otprilike bilo to.
Da se Kolindi išta dalo dokazati, da ju se dalo redizajnirati gdje je slaba, neadekvatna i tanka, ne bi se ona sada tresla pred Miroslavom Škorom, niti bi je dirao u živac najnoviji trač iz medijskog predgrađa da će joj Pantovčak oteti zvijezda ZAMP-a i Narodnog radija i na zimu nazdravljati na svojoj inauguraciji s istom bratijom koja je donedavna bila njezina.
Nije se rodio taj PR konzutant koji bi ukrotio tu razuzdanu narav
Tuđmanu si mogao uljudno tupiti do besvijesti da promisli o ljudskim pravima i tipskim standardima građanske demokracije, da se malo odmršti i da ne vadi očnjake na svaku koja nedovoljno pada u nesvijest pred njegovim historijskim značajem. I ništa. Ostao je isti. I džaba se pišu te politure da je zapravo bio meka duša, i osjećajan, i da bi lako zaplakao kad ga se gane na pravo mjesto. Aha. A Pašalić i Markica Rebić bi mu brisali vrele suze.
Članak se nastavlja ispod oglasa
S Mesićem isto. I s Ivom Jospovićem. Stipici je ipak bilo najmilije od svega biti totalna suprotnost doktoru Franji i uz to se dobro zafrkavati. I to mu je bogme uspjelo u cijela dva mandata, ne bi da ga nisu voljeli takvoga kakvog ga je majka stvorila. Nije se rodio taj PR konzutant koji bi ukrotio tu razuzdanu narav vječnog komedijaša, izbio joj bar za ponekad iz glave te neumjesne slavonske viceve i opario vrelom vodom taj jezik, zeru previše podrugljiv i kad treba i kad ne treba. A komunikacijske konzultante ne bi Mesić ni pustio da ga blanjaju i peglaju, ne bi mu ušli u kuću ni kroz dvorišna vrata.
Što nas, dakle, čeka s Milanovićem, kaže nam sama analogija
A poslije, točno isto tako, nisi ni od Jospovića mogao napraviti nekog strasnog političara, animatora narodnih masa, sve je kod njega bilo mlačno i ufino, staromodno profesorski. Nikad visokog timbra, nikad riječi koja će odjekivati iza modrih planina. Probaj toga zamisliti da, poput Kolinde, pleše slavonska kolca sa snašama iz folklornog društva Podrepina i stiska se u vrelom znoju s nogometašima u svlačionici. Pa prije bi dozvao u mozak sliku Bozanića kako u šorcu čupka meso s janjeta na ražnju, nateže žuju i veselo lupka djevojke ispod leđa.
Kad je izabran, održao je Josipović odličan govor, punokrvan, zapažen. Ali taj je, jasno, bio unaprijed napisan. A u životu ne čitaš s papira, stvari se dešavaju prije nego što olovka stigne sklopiti nešto što uzbuđuje i pali, ne stigne se vježbati pred ogledalom. Nego ajmo. Da te vidimo, sada i odmah.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Što nas, dakle, čeka s Milanovićem, kaže nam sama analogija. Takav je kakav jest, znamo ga od ranije. Vidim kako mu neplaćeni savjetnici sugeriraju da se malo smekša i snizi. Da izbroji deset prije nego zine. Da smiri ego. Da ne udara ispod pojasa. I da se stavi u pozu kako pada s nogu da usreći narod, narod velikim slovom. Ništa od toga. Kakav je, takav je, s tim istim karakterom jednom je lijepo pobijedio na parlamentarnim izborima, s njim ih je poslije i izgubio. Tko takvoga neće, neka ne glasa za njega. Kome se takav sviđa, naprijed. Odlučujući adut ionako nikad nije u magiji PR-a. Nego u tri jake i važne stvari s kojima izlaziš pred glasače.
Sanja Modrić: Može li bilo koji PR konzultant napraviti velik posao sa Zoranom Milanovićem prije izbora?
Odlučujući adut ionako nikad nije u magiji PR-a. Nego u tri jake i važne stvari s kojima izlaziš pred glasače
Što nas, dakle, čeka s Milanovićem, kaže nam sama analogija. Takav je kakav jest, znamo ga od ranije. Vidim kako mu neplaćeni savjetnici sugeriraju da se malo smekša i snizi. Da izbroji deset prije nego zine. Da smiri ego. Da ne udara ispod pojasa. I da se stavi u pozu kako pada s nogu da usreći narod, narod velikim slovom. Ništa od toga.
Nema načina da kudrova natjeraš da ne diže nogu, pet puta neće kad se sjeti da ne smije, a šesti put hoće, naprosto mora i gotovo. Od purana nećeš izvući slavujev cvrkut sve da ga učiš dok je živ. Po tome da se s tisuću upornih ponavljanja daju programirati na deklamiranje malih rečenica poznate su papige. Ali i one povremeno šiznu od pritiska pa sumanuto pobrkaju sve podražaje i odgovore. Ili samo uzbuđeno kriješte da ti probiju bubnjiće.
Ti: Tko voli mamicu?
A ona: Budalo! Budalo!
Tako je nekako i s ljudima iako će se PR stručnjaci pobiti s cijelim svijetom da dokažu kako to nije istina.
Nikakva komunikacijska konzultatura ne može nikoga nanovo iskovati, pa ne može ni pretendenta na političku funkciju. Teši ti i teši, ali vraga. Jah, i ti koji bi htjeli biti premijeri i predsjednici država spadaju donekle u nestabilne animalne vrste, rastrojeni su svojim kontradikcijama, ponekad živčani, često samodopadni, otmu se kontroli, dekoncentriraju se, trening polomi nesigurnost i strah. Prokuljaju sile ega i ida, osovi se na pozornici pravi karakter.
Da se dalo redizajnirati predsjednicu, ne bi se sad tresla pred Škorom
Tako je bilo s Kolindom, s Tuđmanom, s Mesićem i Jospovićem, kad već govorimo o predsjednicima, a sad ćemo o njima zato što je Zoran Milanović premoćno dobio na glasanju u SDP-u da ga se lansira na izbore za šefa države. Ne znamo još koga će bivši premijer angažirati da ga sprema za kampanju predsjednika Republike, ima vještijih i slabijih učitelja za tu grdnu rabotu, ali piši kući propalo je ako misliš da će taj napraviti s Milanovićem veliki posao. Neće jer to zapravo nikad ne ide. Mogu mu obući tamno odijelo i privezati kravatu s veselim prugama. I to bi otprilike bilo to.
Da se Kolindi išta dalo dokazati, da ju se dalo redizajnirati gdje je slaba, neadekvatna i tanka, ne bi se ona sada tresla pred Miroslavom Škorom, niti bi je dirao u živac najnoviji trač iz medijskog predgrađa da će joj Pantovčak oteti zvijezda ZAMP-a i Narodnog radija i na zimu nazdravljati na svojoj inauguraciji s istom bratijom koja je donedavna bila njezina.
Nije se rodio taj PR konzutant koji bi ukrotio tu razuzdanu narav
Tuđmanu si mogao uljudno tupiti do besvijesti da promisli o ljudskim pravima i tipskim standardima građanske demokracije, da se malo odmršti i da ne vadi očnjake na svaku koja nedovoljno pada u nesvijest pred njegovim historijskim značajem. I ništa. Ostao je isti. I džaba se pišu te politure da je zapravo bio meka duša, i osjećajan, i da bi lako zaplakao kad ga se gane na pravo mjesto. Aha. A Pašalić i Markica Rebić bi mu brisali vrele suze.
S Mesićem isto. I s Ivom Jospovićem. Stipici je ipak bilo najmilije od svega biti totalna suprotnost doktoru Franji i uz to se dobro zafrkavati. I to mu je bogme uspjelo u cijela dva mandata, ne bi da ga nisu voljeli takvoga kakvog ga je majka stvorila. Nije se rodio taj PR konzutant koji bi ukrotio tu razuzdanu narav vječnog komedijaša, izbio joj bar za ponekad iz glave te neumjesne slavonske viceve i opario vrelom vodom taj jezik, zeru previše podrugljiv i kad treba i kad ne treba. A komunikacijske konzultante ne bi Mesić ni pustio da ga blanjaju i peglaju, ne bi mu ušli u kuću ni kroz dvorišna vrata.
Što nas, dakle, čeka s Milanovićem, kaže nam sama analogija
A poslije, točno isto tako, nisi ni od Jospovića mogao napraviti nekog strasnog političara, animatora narodnih masa, sve je kod njega bilo mlačno i ufino, staromodno profesorski. Nikad visokog timbra, nikad riječi koja će odjekivati iza modrih planina. Probaj toga zamisliti da, poput Kolinde, pleše slavonska kolca sa snašama iz folklornog društva Podrepina i stiska se u vrelom znoju s nogometašima u svlačionici. Pa prije bi dozvao u mozak sliku Bozanića kako u šorcu čupka meso s janjeta na ražnju, nateže žuju i veselo lupka djevojke ispod leđa.
Kad je izabran, održao je Josipović odličan govor, punokrvan, zapažen. Ali taj je, jasno, bio unaprijed napisan. A u životu ne čitaš s papira, stvari se dešavaju prije nego što olovka stigne sklopiti nešto što uzbuđuje i pali, ne stigne se vježbati pred ogledalom. Nego ajmo. Da te vidimo, sada i odmah.
Što nas, dakle, čeka s Milanovićem, kaže nam sama analogija. Takav je kakav jest, znamo ga od ranije. Vidim kako mu neplaćeni savjetnici sugeriraju da se malo smekša i snizi. Da izbroji deset prije nego zine. Da smiri ego. Da ne udara ispod pojasa. I da se stavi u pozu kako pada s nogu da usreći narod, narod velikim slovom. Ništa od toga. Kakav je, takav je, s tim istim karakterom jednom je lijepo pobijedio na parlamentarnim izborima, s njim ih je poslije i izgubio. Tko takvoga neće, neka ne glasa za njega. Kome se takav sviđa, naprijed. Odlučujući adut ionako nikad nije u magiji PR-a. Nego u tri jake i važne stvari s kojima izlaziš pred glasače.