Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telegram.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Ne urlajte za dom spremni. Posadite stablo

Priča o Vladimiru Dimiću trebala bi nam svima poslužiti kao inspiracija

Poučite đake vrlinama ljudskosti. Ne vodite ih na izložbe oružja. Ne huškajte i ne vičite. Ne povlađujte onim roditeljima koji ih odgajaju u svojim mržnjama i u svojim kompleksima

Čovjek je okitio Zagreb sa oko tisuću svakojakih divnih stabala. Kupuje sadnice, oko 150 kuna komad, nije neki trošak, i sadi ih na javnim povšinama. To traje od 1986. godine, kad mu se rodilo dijete. U tom svečanom i nježnom času sinulo mu je da bi u svom vijeku svatko trebao napraviti nešto dobro, odužiti se prirodi i životu, “platiti svoj dio”. I krenuo je s drvećem. To je, doduše, ilegalno. Da posadiš drvo u parku trebala bi ti dozvola nekog namrgođenog tijela općinske vlasti, a tamo bi te s takvim idejama primili podozrivo: Imamo stranku koja je malo sišla s uma. Zato se Vladimir Dimić zna prerušiti u radnika Bandićevog Zrinjevca.

Kad korijen položi u zemlju i zagrne ga lopatom, izdanak obilazi i zalijeva dok ne ojača. Onda ga ostavlja pticama i djeci da se igraju pod krošnjom. O njemu i njegovim stablima nedavno je snimljen film. Da bi čovjek osjetio zadovoljstvo i zahvalnost, treba učiniti nešto lijepo, kaže Vladimir na Indexu. Ne sjećam se kad sam pročitala ljepšu priču.

Poučite đake vrlinama ljudskosti

Njenu jednostavnu i tihu poučnost preporučujemo ministrici Divjak i ostalima koji pišu obrazovne i odgojne programe za djecu. Jer klince je potrebno tako štimati od najranije dobi, da rade dobre stvari, da se inspiriraju finoćom, dobrim djelima i toplinom, a ne silom, grubošću, laktašenjem i grabežom koje gledaju svuda oko sebe. Poučite đake vrlinama ljudskosti. Ne vodite ih na izložbe oružja. Ne huškajte i ne vičite. Ne povlađujte onim roditeljima koji ih odgajaju u svojim mržnjama i u svojim kompleksima. Neka posade stablo.

Onda neće toliko odrastati u raspojasane divljake koji ti kroz prozor psuju milu mater ako nisi momentalno startao na zeleno. Koji organski ne podnose cigane, crnce i gejeve i zaskaču ih po škuricama s metalnim šipkama. Koji o lavabo razbijaju glave ženama. Koji svoju neandertalsku prirodu s nevjerojatnim ponosom svakome guraju u nos. Deru se na stadionima. Parkiraju svoje džipove na mjestima za invalide. Zabadaju zgužvane limenke od piva u tuđe ograde. Kradu na porezu. I napiju se kao svinje pa voze 200 na sat, a onda cmizdre policajcima kako će im obitelj biti gladna jer im po novome odrape 24.000 kuna kazne.

Borba za pristojnije društvo

The Voice vlastite karijere i slave – naša Kolinda – ovog bi zelenog Vladimira trebala odlikovati nekim ordenom zasluga za narod umjesto Thompsonovog izdašnog domaćina Andru Krstrulovića Oparu, sive časnike NATO- saveza, osrednje pjevače s kojima se slizala i “žrtvu komunizma” Zvonimira Šeparovića, koji se 1985. ovjenčao titulom dekana Pravnog fakulteta u Zagrebu.

Tako bi predsjednica svega što je hrvatsko ukazala na potrebu da se u Hrvatskoj od starta počne graditi pristojnije društvo, ovo vidimo kakvo je ispalo pa lijepo kreni od početka. Vladimirovi kestenovi i lipe, japanske trešanje i ukrasne šljive svake godine cvjetaju po Zagrebu. A u ovoj zajednici kao takvoj ne cvjeta skoro ništa osim političke bunike, Hyoscyamus albus, bijele kao nevinost, a u svakoj žilici otrovne do same crne smrti.

Poklič pod kojim se ubijalo

Pa onda činite bar vi nešto dobro dok kukate kako kod nas ništa ne valja, jer stvarno i ne valja, a ne mora to biti ništa grandiozno niti vrijedno zlatnog pehara. Recimo, ne sasipajte svoje frustracije u facu ljudima koji nemaju ništa s njima. Zagrlite svoju ženu jer vam je ispeglala košulje, ona to ne mora iako je vaše uvjerenje da baš mora. Posjetite ćaću i domu za starije iako vam to dođe kao gubitak vremena kad stari ima Alzheimera. Gađajte se s djecom jastucima prije spavanja. Radite svoj posao pošteno. Ne derite se na trgu za dom spremni, sjetite se da su pod tim pokličem ubijani ljudi i njihove bebe od devet mjeseci.

I ne vozite auto kao da ste pobjegli iz umobolnice. Smirite strasti. Posadite drvo. Uštedjet ćete zatvorsku kaznu, oduzimanje dozvole i 24.000 kuna. A to je 160 sadnica drveća. Jako puno za jednog čovjeka, a i za domovinu, koja je i njegova, a ne samo Vladimirova.

Sanja Modrić
Telegram autor
30 članaka Više o autoru
Više s weba