Sindikati su pobjedonosno istovarili u Saboru dio kutija s listama koje ukupno sadrže više od 748 tisuća potpisa građana za referendum protiv povećanja dobne granice za umirovljenje na 67 godina. Obilato i vrlo impresivno. Kad bi sve to imalo smisla. A nema nikakvoga.
Jerbo, dopustio Ustavni sud referendum ili ga, zabranio s argumentom da zadire u ekskluzivne kompetencije državnog proračuna (a takva su očekivanje već iznijeli neki ustavni stručnjaci), za našu je situaciju i činjenično stanje zapravo posve svejedno. Rastrojeni algoritam naših mirovinskih formula raspao se davnih dana i danas pruža goru sliku od poderanih gaća. Taj razbucani “sustav” ne samo da je financijski neodrživ, nego je pun oštrih nepravdi, nelogičnosti, taloga kalkulacija i najsirovijeg politikantstva.
Pa evo nam nešto podataka da bismo razabrali o čemu govorimo. Sve ću brojke zaokružiti zbog lakšeg snalaženja u kupusištu.
Nepregledni nered
Dakle, prosječna mirovina svih “običnih” umirovljenika u Hrvatskoj sada iznosi 2345 kune. Za one koji su odradili puni staž od svih 40 godina – a takvih je kod nas samo 16 posto – prosjek penzija je oko 3700 kuna. Umirovljenika s najnižom zajamčenom mirovinom koja se računa s koeficijentima za godine staža (pa može biti 900 pa do 1700 kuna) imamo oko 250.000.
Nepregledni nered u hrvatskom mirovinskom sustavu, marljivo proizvođen u ovih tridesetak godina, porodio je na koncu nevjerojatnu količinu od 80 posto “iznimaka”. Naime, iznosi četiriju petina mirovina u Hrvatskoj nemaju nikakve veze sa stvarnim svotama koju su radnici zaista uplatili za svoju mirovinu dok su radili.
U tom vražjem paketu imamo, kao što je poznato, i gomilu povlaštenih mirovina, onih koje se obračunavaju po posebnim propisima, a takve prima 175.000 osoba. Među njima su političari, nešto partizana i ustaša koji su još među živima, pripadnika JNA, te više od 71 tisuću umirovljenika koji su to postali zahvaljujući ekskluzivnim propisima koji vrijede za branitelje iz Domovinskog rata. Prosječni radni doprinos umirovljenih branitelja iznosi oko 18 godina staža i za to primaju mirovine u prosječnom iznosu od oko 5800 kuna.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Golemi nesrazmjer
Blizu 7000 ljudi umirovljeno je po regulativi koja mirovinska prava u Hrvatskoj daje i bivšim borcima HVO-a, prosječni staž oko sedam godina – prosječna mirovina nešto više od 3000 kuna.
Bivši saborski zastupnik, član vlade ili neki drugi privilegirani politički dužnosnik počašćeni su mirovinama od oko 10 i više tisuća kuna, njihove mirovine porasle su u mandatu Andreja Plenkovića za skoro 2000 kuna.
Znači – kad govorimo o uspostavljenim prosjecima – nema boga, na primjer, da se čak ni radnici koji su crnčili 40 godina s mirovinama primaknu populaciji branitelja koja je prosječno radila samo 18. Za prve je dosta 3700 kuna, druge se mora namiriti sa 5800? Pri čemu su, naravno, ovi prvi dio skupine koja je trebala zaraditi za benevolentni dodatak rezerviran za ove druge. Isti uvredljivi paradoks imamo i kod boraca HVO-a: prosječna mirovina za tu skupinu je 3000 kuna za prosječno sedam godina staža, a prosječna mirovina običnih hrvatskih radnika – za tridesetak godina staža – iznosi bijednih 2345 kuna.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Moćna država bez glave
Ili, zašto bi političari trebali imati penzije od 10.000 kuna? Jer su u nekom mandatu sjedili u dobro plaćenim i na razne druge načine podmazanim foteljama pa im se svi mi ostali zato moramo dosmrtno odužiti?
A ništa se od ovoga neće riješiti referendumom. Kao što nije ni dotaknuto ovim prčkanjem koje premijer Plenković i ministar Pavić nazvaju mirovinskom reformom. Ovo naprosto treba zaorati bagerom i napisati nekakva nova konzekventna pravila koja nikoga tko radi i plaća doprinose barem neće držati za budalu.
No pritom je ključno i to da Hrvatskoj treba još milijun radnih mjesta i – kako je netko dobro kazao ovih dana – bar 100 novih tvornica, da imamo za kakve takve mirovine. Zaposlenih je kod nas još uvijek 100.000 manje nego pretkrizne 2008. A kako tisuće ljudi u najboljoj formi i dalje odlaze van, treba nam značajan uvoz radne snage. Za to, pak, moramo postati otvoreno društvo gdje nitko nikoga ne sačekuje s toljagom u mračnim ulicama. A otvoreno društvo nije moguće bez sasvim drugačijeg školskog sustava. A školski sustav… I tako dalje i tako dalje.
Članak se nastavlja ispod oglasa
No pritom se ovdje ozbiljnim pitanjima smatra što je rekao Vaso Brkić i odakle je doletio crni labud. Znači ništa nema ni od svega ovoga s referendumom. Samo još jedan napad dječjom praćkom na moćnu državu koja ne zna gdje joj je glava.
Sanja Modrić: Ovaj mirovinski sustav isplati se samo zaorati bagerom, referendum je tek napad dječjom praćkom
Zaposlenih je kod nas još uvijek 100.000 manje nego pretkrizne 2008.
Nepregledni nered u hrvatskom mirovinskom sustavu, marljivo proizvođen u ovih tridesetak godina, porodio je na koncu nevjerojatnu količinu od 80 posto "iznimaka". Naime, iznosi četiriju petina mirovina u Hrvatskoj nemaju nikakve veze sa stvarnim svotama koju su radnici zaista uplatili za svoju mirovinu dok su radili
Sindikati su pobjedonosno istovarili u Saboru dio kutija s listama koje ukupno sadrže više od 748 tisuća potpisa građana za referendum protiv povećanja dobne granice za umirovljenje na 67 godina. Obilato i vrlo impresivno. Kad bi sve to imalo smisla. A nema nikakvoga.
Jerbo, dopustio Ustavni sud referendum ili ga, zabranio s argumentom da zadire u ekskluzivne kompetencije državnog proračuna (a takva su očekivanje već iznijeli neki ustavni stručnjaci), za našu je situaciju i činjenično stanje zapravo posve svejedno. Rastrojeni algoritam naših mirovinskih formula raspao se davnih dana i danas pruža goru sliku od poderanih gaća. Taj razbucani “sustav” ne samo da je financijski neodrživ, nego je pun oštrih nepravdi, nelogičnosti, taloga kalkulacija i najsirovijeg politikantstva.
Pa evo nam nešto podataka da bismo razabrali o čemu govorimo. Sve ću brojke zaokružiti zbog lakšeg snalaženja u kupusištu.
Nepregledni nered
Dakle, prosječna mirovina svih “običnih” umirovljenika u Hrvatskoj sada iznosi 2345 kune. Za one koji su odradili puni staž od svih 40 godina – a takvih je kod nas samo 16 posto – prosjek penzija je oko 3700 kuna. Umirovljenika s najnižom zajamčenom mirovinom koja se računa s koeficijentima za godine staža (pa može biti 900 pa do 1700 kuna) imamo oko 250.000.
Nepregledni nered u hrvatskom mirovinskom sustavu, marljivo proizvođen u ovih tridesetak godina, porodio je na koncu nevjerojatnu količinu od 80 posto “iznimaka”. Naime, iznosi četiriju petina mirovina u Hrvatskoj nemaju nikakve veze sa stvarnim svotama koju su radnici zaista uplatili za svoju mirovinu dok su radili.
U tom vražjem paketu imamo, kao što je poznato, i gomilu povlaštenih mirovina, onih koje se obračunavaju po posebnim propisima, a takve prima 175.000 osoba. Među njima su političari, nešto partizana i ustaša koji su još među živima, pripadnika JNA, te više od 71 tisuću umirovljenika koji su to postali zahvaljujući ekskluzivnim propisima koji vrijede za branitelje iz Domovinskog rata. Prosječni radni doprinos umirovljenih branitelja iznosi oko 18 godina staža i za to primaju mirovine u prosječnom iznosu od oko 5800 kuna.
Golemi nesrazmjer
Blizu 7000 ljudi umirovljeno je po regulativi koja mirovinska prava u Hrvatskoj daje i bivšim borcima HVO-a, prosječni staž oko sedam godina – prosječna mirovina nešto više od 3000 kuna.
Bivši saborski zastupnik, član vlade ili neki drugi privilegirani politički dužnosnik počašćeni su mirovinama od oko 10 i više tisuća kuna, njihove mirovine porasle su u mandatu Andreja Plenkovića za skoro 2000 kuna.
Znači – kad govorimo o uspostavljenim prosjecima – nema boga, na primjer, da se čak ni radnici koji su crnčili 40 godina s mirovinama primaknu populaciji branitelja koja je prosječno radila samo 18. Za prve je dosta 3700 kuna, druge se mora namiriti sa 5800? Pri čemu su, naravno, ovi prvi dio skupine koja je trebala zaraditi za benevolentni dodatak rezerviran za ove druge. Isti uvredljivi paradoks imamo i kod boraca HVO-a: prosječna mirovina za tu skupinu je 3000 kuna za prosječno sedam godina staža, a prosječna mirovina običnih hrvatskih radnika – za tridesetak godina staža – iznosi bijednih 2345 kuna.
Moćna država bez glave
Ili, zašto bi političari trebali imati penzije od 10.000 kuna? Jer su u nekom mandatu sjedili u dobro plaćenim i na razne druge načine podmazanim foteljama pa im se svi mi ostali zato moramo dosmrtno odužiti?
A ništa se od ovoga neće riješiti referendumom. Kao što nije ni dotaknuto ovim prčkanjem koje premijer Plenković i ministar Pavić nazvaju mirovinskom reformom. Ovo naprosto treba zaorati bagerom i napisati nekakva nova konzekventna pravila koja nikoga tko radi i plaća doprinose barem neće držati za budalu.
No pritom je ključno i to da Hrvatskoj treba još milijun radnih mjesta i – kako je netko dobro kazao ovih dana – bar 100 novih tvornica, da imamo za kakve takve mirovine. Zaposlenih je kod nas još uvijek 100.000 manje nego pretkrizne 2008. A kako tisuće ljudi u najboljoj formi i dalje odlaze van, treba nam značajan uvoz radne snage. Za to, pak, moramo postati otvoreno društvo gdje nitko nikoga ne sačekuje s toljagom u mračnim ulicama. A otvoreno društvo nije moguće bez sasvim drugačijeg školskog sustava. A školski sustav… I tako dalje i tako dalje.
No pritom se ovdje ozbiljnim pitanjima smatra što je rekao Vaso Brkić i odakle je doletio crni labud. Znači ništa nema ni od svega ovoga s referendumom. Samo još jedan napad dječjom praćkom na moćnu državu koja ne zna gdje joj je glava.