Pumpanje se raspaljuje na najjače. Miroslava Škoru već su na Pantovčak uselili desni mediji i njihovi politički sponzori i ogrnuli ga predsjedničkom lentom očekujući da će tamo nakon izbora sretati sami sebe. Snuju da je Kolinda već “gotova” jer ih je iz računice ostavila na ledini i prodala se Plenkoviću. Zato će njihova osveta biti strašna, ali dolična.
Piše se da je predsjednica “u panici i izvan sebe” jer, navodno, i sama vidi da joj je došao kraj. U svojoj nevolji zato zaziva upomoć Davora Ivu Stiera i Marijanu Petir, vrbuje Thompsona, čašćava u Uredu Predsjednika ekipu od 12 aktivista prolajferskog Hoda za život na čelu s njihovom gazdaricom Željkom Markić. I čeka kao ozebao sunce da joj se Bruna Esih oduži što ju je prije parlamentarnih izbora gurnula na listu HDZ-a i da joj sada, kad joj svi drugi okreću leđa, zauzvrat dovede pred noge barem Hasanbegovića i Neovisne za Hrvatsku.
Slušanje ‘volje naroda’
U tom društvu, čiji domet ne ide dalje od zabrane abortusa i pitanja je li dopušteno razgovarati s Vučićevom Srbijom, Škoro je, dakle, proizveden u pobjednika te budućeg predsjednika Republike Hrvatske i prije nego će objaviti svoju kandidaturu. Budući da krajnja desnica među sobom nije našla ni jedan format koji bi kod Kolinde izazvao i treptaj obrve, laboratorijski su iskemijali njega.
A Projekt se jedno pet minuta nećkao pa je pristao pozivajući se – a kako drugačije – na “volju naroda” kojoj se svaki nepatvoreni domoljub dužan odazvati. U donedavna osinjem gnijezdu ruža, hrastova i ostalih, na novoj političkoj adresi kandidata Miroslava Škore, obitava čak i neobična nada da će se predsjednica od straha sama povući. I raspiruje se lascivna mašta povodom onog Šeksovog TV ispada o mogućoj kompromitaciji predsjednice nekim materijalima koji će doći iz kruga “onih kojima je dala nogu”.
Doktor Miroslav Škoro
Škoro, međutim, prema onome što se o njemu zna, nije njihov idealni kandidat, ni govora, iako je na estradi popularan. U kampanji se, naravno, u svašta još može pretvoriti, ali život je iza njega pa ne ide baš što god se hoće. Čini se da su oni toga donekle i svjesni pa se sada najviše furaju na to da će njihove boje braniti jedan “doktor”.
Škoro je 2017. obranio doktorat na osječkoj Ekonomiji, ne znamo, doduše, kakav. Ali Kolinda – eto ti ga na! – još nema nikakav. Čak ga i oslovljavaju kao “doktora Miroslava Škoru” da osobito naglase kako kod njih nisu samo Skeje, nego se mogu pokazati i s određenim znanstvenim veličinama.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Domovinski rat je slaba točka
No, projekt Miroslav Škoro, ima niz slabih točaka ako ga se gleda – ne mojim – nego upravo njihovim sitnozorom. Prva je ta da se naš znanstvenik, pjevač i dugogodišnji HDZ-ovac nije borio u Domovinskom ratu nego je u to doba radije pjevao po Americi i držao se gaža za dijasporu i tamburice. Ako je takav osobni izbor i za koga problem – a ne bi smio biti – problem je upravo za suvereniste i njihovu političku braću.
Oni, naime, smatraju da se svaki istinski Hrvat 1991. morao prijaviti u dragovoljce i zadužiti kalašnjikov. Pa kako to onda da je njihov, sa svojih već tridesetak godina, gajio za vrijeme rata drugačije životne preferencije? Kako će objasniti svojoj publici da nisu angažirali komercijalnog domoljuba, kako Škoru neki nazivaju, to jest da im ne podmeću lažnjaka.
Financijska potkoženost
Drugo, Škoro je financijski potkožen kao neki hrvatski Krez, nema u njega čega nema, od tvrtki do vinarija i obilatih doznaka iz ZAMP-a, pa su njegovi glasnogovornici već objavili da će i svoju predsjedničku kampanju financirati vlastitim novcem. To je za desnicu koja stoji iza njega jako dobro, manje će se potrošiti. A s njihovim se političkim idejama i stremljenjima za fondove EU ionako ne možeš natjecati.
Članak se nastavlja ispod oglasa
No veliko je pitanje hoće li Škoru kao jednoga od “svojih” moći prigrliti seoska i prigradska sirotinja na koju pretežno računaju Škorini pokrovitelji, a koja još hoda naokolo u maskirnim hlačama i promotivnim majicama koje se dijele u izbornim kampanjama nadahnjujući se još jedino time da su Hrvati.
Distanciranje od ustaštva
Treće, za razliku od stranaka koje pripadaju njegovoj novoj političkoj sljedbi, a koje se ne mogu odlijepiti od ustaških sentimenata i na njima su odgojile svoj zabludjeli elektorat, Škoro se više puta jasno distancirao od ustaštva koje smatra “neprihvatljivim”. Već je i sada rekao kako svima poručuje da s njim neće biti priča o Drugom svjetskom ratu i da ga te teme ne zanimaju. Bit će super za kamere kad njegovi birače na predizbornim skupovima počnu vikati “za dom spremni”, a on se krene izmotavati.
I četvrto, bio je Škoro već na političkim funkcijama , pa to baš nije išlo. Tuđman ga je 1995. poslao za konzula u Pečuh pa je nakon nekog vremena smijenjen. Sanader ga je 2007. stavio u Sabor, ali ga se tamo čulo samo u kafiću. A 2008. opet se lako “dao nagovoriti” da za HDZ ide na izbore za gradonačelnika Osijeka, pa se u svom vlastitom gradu proveo kao bos po trnju. Zato su sada Škori mnogi savjetovali da se drži svirkanja, ali gotovo je. Projekt lansiran, glavni glumac zagrizao. Njemu zgodna zabava, ljutoj desnici reklama. A Kolindi nešto ratnih šteta koje će je u prvom krugu nešto koštati, ali je na kraju neće upropastiti.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Sanja Modrić: Projekt Miroslav Škoro, po mjerilima domoljubne desnice, ima nekoliko slabih točaka
Zašto popularni pjevač ipak možda nije idealan kandidat desnice
Recimo, pjevač i dugogodišnji HDZ-ovac nije se borio u Domovinskom ratu nego je u to doba radije pjevao po Americi i držao se gaža za dijasporu i tamburice. Što može biti ozbiljan problem za desnicu koja smatra da se svaki istinski Hrvat 1991. morao prijaviti u dragovoljce i zadužiti kalašnjikov. A i više puta se jasno distancirao od ustaštva koje smatra 'neprihvatljivim'...
Pumpanje se raspaljuje na najjače. Miroslava Škoru već su na Pantovčak uselili desni mediji i njihovi politički sponzori i ogrnuli ga predsjedničkom lentom očekujući da će tamo nakon izbora sretati sami sebe. Snuju da je Kolinda već “gotova” jer ih je iz računice ostavila na ledini i prodala se Plenkoviću. Zato će njihova osveta biti strašna, ali dolična.
Piše se da je predsjednica “u panici i izvan sebe” jer, navodno, i sama vidi da joj je došao kraj. U svojoj nevolji zato zaziva upomoć Davora Ivu Stiera i Marijanu Petir, vrbuje Thompsona, čašćava u Uredu Predsjednika ekipu od 12 aktivista prolajferskog Hoda za život na čelu s njihovom gazdaricom Željkom Markić. I čeka kao ozebao sunce da joj se Bruna Esih oduži što ju je prije parlamentarnih izbora gurnula na listu HDZ-a i da joj sada, kad joj svi drugi okreću leđa, zauzvrat dovede pred noge barem Hasanbegovića i Neovisne za Hrvatsku.
Slušanje ‘volje naroda’
U tom društvu, čiji domet ne ide dalje od zabrane abortusa i pitanja je li dopušteno razgovarati s Vučićevom Srbijom, Škoro je, dakle, proizveden u pobjednika te budućeg predsjednika Republike Hrvatske i prije nego će objaviti svoju kandidaturu. Budući da krajnja desnica među sobom nije našla ni jedan format koji bi kod Kolinde izazvao i treptaj obrve, laboratorijski su iskemijali njega.
A Projekt se jedno pet minuta nećkao pa je pristao pozivajući se – a kako drugačije – na “volju naroda” kojoj se svaki nepatvoreni domoljub dužan odazvati. U donedavna osinjem gnijezdu ruža, hrastova i ostalih, na novoj političkoj adresi kandidata Miroslava Škore, obitava čak i neobična nada da će se predsjednica od straha sama povući. I raspiruje se lascivna mašta povodom onog Šeksovog TV ispada o mogućoj kompromitaciji predsjednice nekim materijalima koji će doći iz kruga “onih kojima je dala nogu”.
Doktor Miroslav Škoro
Škoro, međutim, prema onome što se o njemu zna, nije njihov idealni kandidat, ni govora, iako je na estradi popularan. U kampanji se, naravno, u svašta još može pretvoriti, ali život je iza njega pa ne ide baš što god se hoće. Čini se da su oni toga donekle i svjesni pa se sada najviše furaju na to da će njihove boje braniti jedan “doktor”.
Škoro je 2017. obranio doktorat na osječkoj Ekonomiji, ne znamo, doduše, kakav. Ali Kolinda – eto ti ga na! – još nema nikakav. Čak ga i oslovljavaju kao “doktora Miroslava Škoru” da osobito naglase kako kod njih nisu samo Skeje, nego se mogu pokazati i s određenim znanstvenim veličinama.
Domovinski rat je slaba točka
No, projekt Miroslav Škoro, ima niz slabih točaka ako ga se gleda – ne mojim – nego upravo njihovim sitnozorom. Prva je ta da se naš znanstvenik, pjevač i dugogodišnji HDZ-ovac nije borio u Domovinskom ratu nego je u to doba radije pjevao po Americi i držao se gaža za dijasporu i tamburice. Ako je takav osobni izbor i za koga problem – a ne bi smio biti – problem je upravo za suvereniste i njihovu političku braću.
Oni, naime, smatraju da se svaki istinski Hrvat 1991. morao prijaviti u dragovoljce i zadužiti kalašnjikov. Pa kako to onda da je njihov, sa svojih već tridesetak godina, gajio za vrijeme rata drugačije životne preferencije? Kako će objasniti svojoj publici da nisu angažirali komercijalnog domoljuba, kako Škoru neki nazivaju, to jest da im ne podmeću lažnjaka.
Financijska potkoženost
Drugo, Škoro je financijski potkožen kao neki hrvatski Krez, nema u njega čega nema, od tvrtki do vinarija i obilatih doznaka iz ZAMP-a, pa su njegovi glasnogovornici već objavili da će i svoju predsjedničku kampanju financirati vlastitim novcem. To je za desnicu koja stoji iza njega jako dobro, manje će se potrošiti. A s njihovim se političkim idejama i stremljenjima za fondove EU ionako ne možeš natjecati.
No veliko je pitanje hoće li Škoru kao jednoga od “svojih” moći prigrliti seoska i prigradska sirotinja na koju pretežno računaju Škorini pokrovitelji, a koja još hoda naokolo u maskirnim hlačama i promotivnim majicama koje se dijele u izbornim kampanjama nadahnjujući se još jedino time da su Hrvati.
Distanciranje od ustaštva
Treće, za razliku od stranaka koje pripadaju njegovoj novoj političkoj sljedbi, a koje se ne mogu odlijepiti od ustaških sentimenata i na njima su odgojile svoj zabludjeli elektorat, Škoro se više puta jasno distancirao od ustaštva koje smatra “neprihvatljivim”. Već je i sada rekao kako svima poručuje da s njim neće biti priča o Drugom svjetskom ratu i da ga te teme ne zanimaju. Bit će super za kamere kad njegovi birače na predizbornim skupovima počnu vikati “za dom spremni”, a on se krene izmotavati.
I četvrto, bio je Škoro već na političkim funkcijama , pa to baš nije išlo. Tuđman ga je 1995. poslao za konzula u Pečuh pa je nakon nekog vremena smijenjen. Sanader ga je 2007. stavio u Sabor, ali ga se tamo čulo samo u kafiću. A 2008. opet se lako “dao nagovoriti” da za HDZ ide na izbore za gradonačelnika Osijeka, pa se u svom vlastitom gradu proveo kao bos po trnju. Zato su sada Škori mnogi savjetovali da se drži svirkanja, ali gotovo je. Projekt lansiran, glavni glumac zagrizao. Njemu zgodna zabava, ljutoj desnici reklama. A Kolindi nešto ratnih šteta koje će je u prvom krugu nešto koštati, ali je na kraju neće upropastiti.