Neke riječi se vremenom jednostavno potroše. U kontekstu domaće politike jedna od njih je riječ sramotno, korištena posebno posljednjih desetak godina, nekako od naprasnog odlaska Ive Sanadera iz politike i sa slobode. Da je domaća politika ili neki njen poseban dio, sramotna, često je opravdana konstatacija. Doduše, možda je takva ocjena i još češće tek populističko politikantstvo i posljedica dubinskog neshvaćanja funkcioniranja parlamentarne demokracije.
No, činjenica da zastupnici HDZ-a i vladajuće većine nisu bili nazočni jučer i danas na predstavljanju i uobičajenom ritualnom odbijanju gotovo svih oporbenih amandmana (331 je predložen) na državni proračun, neupitno je sramotna.
Jutarnje aktivnosti zastupnika HDZ-a
Istina je da u raspravi ionako ne bi mogli sudjelovati, pa se time danas opravdaju HDZ-ovi dužnosnici za potpuno prazne klupe za vrijeme glasanja o amandmanima na vjerojatno najvažniji dokument koji svake godine donosi Hrvatski sabor. Međutim, ta argumentacija je manjkava. Čak, sramotno manjkava.
Prvo, nema šanse da je baš svatko od zastupnika vladajuće većine imao “jako puno aktivnosti tijekom jutra”, kako je to pokušao opravdati predsjednik Kluba zastupnika HDZ-a Branko Bačić. Bilo bi doista zabavno vidjeti koje su to aktivnosti do vrha zauzele raspored HDZ-ovcima i njihovim koalicijskim partnerima baš u vrijeme rasprave o amandmanima na državni proračun. I to baš – svakom zastupniku i zastupnici!
Jedinica iz kućnog odgoja
Drugo, markiranje sa sjednice u vrijeme kad kolege iz oporbe pokušavaju argumentirati zašto i kako se državni proračun može popraviti, sasvim je dovoljno za nedovoljnu ocjenu iz elementarnog kućnog odgoja. Jednostavno, nije pristojno. Kvragu, moglo ih se bar nekoliko pojaviti reda radi, da im kolegama iz oporbe ne bude neugodno.
Naposljetku, moramo li baš bez ikakvog problema cinično pristajati na nemogućnost da netko od oporbenjaka, predlažući svoj amandman, natjera nekog od kolega iz vladajuće većine da pomisle da u tome ipak možda ima nešto? Je li cinično misliti da su saborski zastupnici, pa makar oni iz većine, razumni i samostalni pojedinci s barem stanovitim integritetom?
Članak se nastavlja ispod oglasa
Nešto novo?
Ne moraju oni čak ni rušiti Vladin prijedlog proračuna (to bi bio politički šou i u zemljama s ozbiljnim parlamentima), ali možda bi mogli razmisliti o tome da dio predloženog ipak uglave u nekom rebalansu, ili budućem proračunu? Ili im, jednostavno, slušajući ideje kolega iz saborske tanke manjine, padne na pamet nešto sasvim novo?
Ne, klupe su ostale nepogrešivo i posve prazne. I to je, jednostavno, sramotno.
Miran san epidemiologa
Od sramotnog, međutim, ima i sramotnije. U situaciji kad, eto, zastupnici tanke vladajuće većine imaju, svi redom, “jako puno aktivnosti tijekom jutra” sabornica s gomilom praznih stolica djeluje poput pozornice iz mirnog sna epidemiologa.
Članak se nastavlja ispod oglasa
No, predsjednik Sabora Gordan Jandroković, iz sabornice svejedno, pozivajući se na epidemiološke razloge, izbacuje nekoliko zastupnika Mosta i Suverenista, jer ih ima više od dogovorenog broja po Klubu zastupnika.
Jasno je da taj dogovor nema nikakvog epidemiološkog smisla u situaciji kad svi zastupnici većine imaju, naučili smo jel’da, “jako puno aktivnosti tijekom jutra”. Isto tako je jasno koliko je bizarno da se, de facto, ove oporbene zastupnike izbacuje jer su, za razliku od ostalih – došli na posao. Zapravo, ne bizarno. Sramotno.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Scena koju vrijedi zabilježiti; HDZ-ovaca dva dana nema u Saboru, Jandroković izbacuje oporbu iz prazne sabornice
Vladajući vrlo kreativno shvaćaju svoje parlamentarne obveze, a Jandroković epidemiološke naputke
Od sramotnog, međutim, ima i sramotnije. U situaciji kad, eto, zastupnici tanke vladajuće većine imaju, svi redom, “jako puno aktivnosti tijekom jutra” sabornica s gomilom praznih stolica djeluje poput pozornice iz mirnog sna epidemiologa. Ali...
Neke riječi se vremenom jednostavno potroše. U kontekstu domaće politike jedna od njih je riječ sramotno, korištena posebno posljednjih desetak godina, nekako od naprasnog odlaska Ive Sanadera iz politike i sa slobode. Da je domaća politika ili neki njen poseban dio, sramotna, često je opravdana konstatacija. Doduše, možda je takva ocjena i još češće tek populističko politikantstvo i posljedica dubinskog neshvaćanja funkcioniranja parlamentarne demokracije.
No, činjenica da zastupnici HDZ-a i vladajuće većine nisu bili nazočni jučer i danas na predstavljanju i uobičajenom ritualnom odbijanju gotovo svih oporbenih amandmana (331 je predložen) na državni proračun, neupitno je sramotna.
Jutarnje aktivnosti zastupnika HDZ-a
Istina je da u raspravi ionako ne bi mogli sudjelovati, pa se time danas opravdaju HDZ-ovi dužnosnici za potpuno prazne klupe za vrijeme glasanja o amandmanima na vjerojatno najvažniji dokument koji svake godine donosi Hrvatski sabor. Međutim, ta argumentacija je manjkava. Čak, sramotno manjkava.
Prvo, nema šanse da je baš svatko od zastupnika vladajuće većine imao “jako puno aktivnosti tijekom jutra”, kako je to pokušao opravdati predsjednik Kluba zastupnika HDZ-a Branko Bačić. Bilo bi doista zabavno vidjeti koje su to aktivnosti do vrha zauzele raspored HDZ-ovcima i njihovim koalicijskim partnerima baš u vrijeme rasprave o amandmanima na državni proračun. I to baš – svakom zastupniku i zastupnici!
Jedinica iz kućnog odgoja
Drugo, markiranje sa sjednice u vrijeme kad kolege iz oporbe pokušavaju argumentirati zašto i kako se državni proračun može popraviti, sasvim je dovoljno za nedovoljnu ocjenu iz elementarnog kućnog odgoja. Jednostavno, nije pristojno. Kvragu, moglo ih se bar nekoliko pojaviti reda radi, da im kolegama iz oporbe ne bude neugodno.
Naposljetku, moramo li baš bez ikakvog problema cinično pristajati na nemogućnost da netko od oporbenjaka, predlažući svoj amandman, natjera nekog od kolega iz vladajuće većine da pomisle da u tome ipak možda ima nešto? Je li cinično misliti da su saborski zastupnici, pa makar oni iz većine, razumni i samostalni pojedinci s barem stanovitim integritetom?
Nešto novo?
Ne moraju oni čak ni rušiti Vladin prijedlog proračuna (to bi bio politički šou i u zemljama s ozbiljnim parlamentima), ali možda bi mogli razmisliti o tome da dio predloženog ipak uglave u nekom rebalansu, ili budućem proračunu? Ili im, jednostavno, slušajući ideje kolega iz saborske tanke manjine, padne na pamet nešto sasvim novo?
Ne, klupe su ostale nepogrešivo i posve prazne. I to je, jednostavno, sramotno.
Miran san epidemiologa
Od sramotnog, međutim, ima i sramotnije. U situaciji kad, eto, zastupnici tanke vladajuće većine imaju, svi redom, “jako puno aktivnosti tijekom jutra” sabornica s gomilom praznih stolica djeluje poput pozornice iz mirnog sna epidemiologa.
No, predsjednik Sabora Gordan Jandroković, iz sabornice svejedno, pozivajući se na epidemiološke razloge, izbacuje nekoliko zastupnika Mosta i Suverenista, jer ih ima više od dogovorenog broja po Klubu zastupnika.
Jasno je da taj dogovor nema nikakvog epidemiološkog smisla u situaciji kad svi zastupnici većine imaju, naučili smo jel’da, “jako puno aktivnosti tijekom jutra”. Isto tako je jasno koliko je bizarno da se, de facto, ove oporbene zastupnike izbacuje jer su, za razliku od ostalih – došli na posao. Zapravo, ne bizarno. Sramotno.