Pad. Gotovo konstantan pad glavno je obilježje SDP-a u dvije godine otkad su u oporbi i otkad stranku vodi Davor Bernardić. Sunovrat rejtinga koji je, kad se gledaju kombinirano dva redovna mjesečna istraživanja javnog mnijenja, sa 23,6 pao na samo 16 posto i to u vrijeme u kojem su dvije trećine elektorata nezadovoljne Vladom, govori dovoljno sam za sebe.
SDP nestaje. I tu činjenicu katastrofalne brojke ne odražavaju dovoljno dramatično kao stanje duha koje se očitava iz razgovora i javnih istupa onih koji su još uvijek članovi SDP-a. Davor Bernardić, međutim, mora ostati.
Ne može vratiti SDP iz gliba
Ne zato što je “shvatio” ili što “ima potencijala”. Ne, Bernardić je – ako nas sve skupa čudesno ne iznenadi, što je opcija na koju se svakako nije preporučljivo kladiti – politički nedorastao funkciji šefa opozicije, pogotovo u objektivno i globalno vunenim vremenima za etablirane, velike stranke.
Bernardić nije kriv za opću krizu socijaldemokracije, ali svakako nije ni osoba koja će SDP moći vratiti iz gliba koji je praktički svakog dana – i to povelikim dijelom njegovom zaslugom – sve dublji. Teško da, međutim, ima ikakvog smisla još jedan pokušaj njegovog rušenja unutar stranke, pa bilo to na “božićnom” Glavnom odboru ili koji mjesec kasnije.
Dva loša izbora
Nezadovoljnici u SDP-u su jednostavno zakasnili, točnije, nisu uspjeli na vrijeme okupiti kritičnu masu onih koji bi kroz institucije stranke mogli pokrenuti opoziv predsjednika.
I sad se nalaze pred dva loša izbora – tek koji mjesec prije europskih izbora – prvih, dakle, izbora na nacionalnoj razini na koje bi stranku poveo Bernardić – krenuti u njegovo rušenje, ili ga istrpjeti (makar) do kraja svibnja s rizikom da rezultat koji SDP postigne na tim izborima postane kakav-takav alibi za pokušaj daljnjeg Berinog održanja za kormilom Titanica na Iblerovom trgu. U ovom trenutku je prilično očito da je novi pokušaj stranačkog udara na Bernardića između dva loša rješenja – lošiji izbor.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Teško dostižnih 20 posto
Naime, posljednjih desetak dana iz razgovora s cijelim nizom istaknutih SDP-ovaca iz svih frakcija, prilično je razvidno da nitko neće imati previše milosti prema Bernardiću ukoliko rezultat na europskim izborima bude ispod osvojenih 200 tisuća glasova (štoviše, imaju i točnu cifru o kojoj se izjasnio Glavni odbor – 203.042 glasa).
U ovom trenutku taj broj glasova djeluje prilično teško dostižan. Dvjesto tisuća glasova je, ponovi li se izlaznost s hrvatskih EU izbora iz 2014. godine, kad je na birališta izišlo malo više od 25 posto, odnosno oko 950 tisuća birača, više od 20 posto glasova. Obzirom na trenutni rejting SDP-a, a još više na konstantni trend njegovog pada, takav rezultat je teško dostižan. “Teško dostižan” je, pritom, vrlo milostiv izraz.
Dva mandata
U slučaju ovakvog podbačaja, dakle, da SDP ne dohvati 200 tisuća glasova, teško je vjerovati da bi itko ostao na braniku lika i djela Davora Bernardića kao predsjednika stranke.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Postoji, doduše, ne baš neopravdani strah kod dijela SDP-ovaca da bi Bernardić i u slučaju lošijeg rezultata na izborima, ali koji bi garantirao dva mjesta u Europskom parlamentu (koliko ih ta stranka, zahvaljujući prije svega velikodušnosti prema koalicijskim partnerima prije četiri i po godine, ima u Strasbourgu i Bruxellesu) mogao biti upotrijebljen kao argument da Bero, unatoč tek nekakvih 15-ak posto glasova radi neloš posao i da bi ga se možda moglo istrpjeti i do parlamentarnih izbora (jesen 2020. godine).
To je, međutim, samo put za još jedan argument zašto nema smisla rušiti Bernardića prije euroizbora.
Pučisti nisu uspjeli
Naime, bilo kakva nova politička akcija kontra njega bi lako i sasvim logično mogla biti upotrijebljena baš od strane predsjednika stranke kao alibi za mogući loš rezultat u svibnju. I razlog za o(p)stanak Bernardića na čelu SDP-a.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Naposljetku, pobunjenika – po svemu sudeći – i dalje nema dovoljno da Bernardića jednostavno skinu s vrata. Plan na listopadskoj sjednici Glavnog odbora, kad je predsjednik SDP-a preživio posljednji udar, bio je da se dvotrećinskom većinom izmijeni Statut stranke kako bi predsjednika mogao smijeniti Glavni odbor, bez dugotrajnog i neizvjesnog postupka sazivanja stranačke Konvencije. Pučisti, međutim, nisu uspjeli okupiti ni običnu većinu kako bi točku o glasanju o povjerenju Bernardiću uopće stavili na dnevni red. Imali su 38 glasova. Za izmjenu Statuta treba im još tridesetak ruku.
Racionalan led
Za SDP bi, dakle, najracionalnije bilo da u narednih pet mjeseci vlastita razilaženja stave na led i sačekaju što će Bernardić napraviti na prvim izborima na nacionalnoj razini na koje će povesti stranku. I da se, za razliku od dosad, pažljivo pripreme za sve scenarije koji će uslijediti od ponedjeljka, 27. svibnja, kad će se opet naći u užasavajućoj vremenskoj stisci.
Tad će, naime, biti još samo pola godine do redovnih izbora za predsjednika/cu Republike. Ostane li, međutim, SDP u svom čudnovatom i teško podnošljivom limbu karijerizma i najplićeg dnevno-političkog pragmatizma, prvi izbori na nacionalnoj razini na koje će Davor Bernardić povesti stranku, mogli bi biti i posljednji na kojima je će široj javnosti rezultat SDP-a uopće biti – bitan.
Članak se nastavlja ispod oglasa
SDP nestaje. Bernardića, međutim, nema smisla opet pokušati rušiti
Nezadovoljnici u SDP-u su jednostavno zakasnili i sad se nalaze pred dva loša izbora
Za SDP bi najracionalnije bilo da u narednih pet mjeseci vlastita razilaženja stave na led i sačekaju što će Bernardić napraviti na prvim izborima na nacionalnoj razini na koje će povesti stranku. I da se, za razliku od dosad, pažljivo pripreme za sve scenarije koji će uslijediti od ponedjeljka, 27. svibnja, kad će se opet naći u užasavajućoj vremenskoj stisci
Pad. Gotovo konstantan pad glavno je obilježje SDP-a u dvije godine otkad su u oporbi i otkad stranku vodi Davor Bernardić. Sunovrat rejtinga koji je, kad se gledaju kombinirano dva redovna mjesečna istraživanja javnog mnijenja, sa 23,6 pao na samo 16 posto i to u vrijeme u kojem su dvije trećine elektorata nezadovoljne Vladom, govori dovoljno sam za sebe.
SDP nestaje. I tu činjenicu katastrofalne brojke ne odražavaju dovoljno dramatično kao stanje duha koje se očitava iz razgovora i javnih istupa onih koji su još uvijek članovi SDP-a. Davor Bernardić, međutim, mora ostati.
Ne može vratiti SDP iz gliba
Ne zato što je “shvatio” ili što “ima potencijala”. Ne, Bernardić je – ako nas sve skupa čudesno ne iznenadi, što je opcija na koju se svakako nije preporučljivo kladiti – politički nedorastao funkciji šefa opozicije, pogotovo u objektivno i globalno vunenim vremenima za etablirane, velike stranke.
Bernardić nije kriv za opću krizu socijaldemokracije, ali svakako nije ni osoba koja će SDP moći vratiti iz gliba koji je praktički svakog dana – i to povelikim dijelom njegovom zaslugom – sve dublji. Teško da, međutim, ima ikakvog smisla još jedan pokušaj njegovog rušenja unutar stranke, pa bilo to na “božićnom” Glavnom odboru ili koji mjesec kasnije.
Dva loša izbora
Nezadovoljnici u SDP-u su jednostavno zakasnili, točnije, nisu uspjeli na vrijeme okupiti kritičnu masu onih koji bi kroz institucije stranke mogli pokrenuti opoziv predsjednika.
I sad se nalaze pred dva loša izbora – tek koji mjesec prije europskih izbora – prvih, dakle, izbora na nacionalnoj razini na koje bi stranku poveo Bernardić – krenuti u njegovo rušenje, ili ga istrpjeti (makar) do kraja svibnja s rizikom da rezultat koji SDP postigne na tim izborima postane kakav-takav alibi za pokušaj daljnjeg Berinog održanja za kormilom Titanica na Iblerovom trgu. U ovom trenutku je prilično očito da je novi pokušaj stranačkog udara na Bernardića između dva loša rješenja – lošiji izbor.
Teško dostižnih 20 posto
Naime, posljednjih desetak dana iz razgovora s cijelim nizom istaknutih SDP-ovaca iz svih frakcija, prilično je razvidno da nitko neće imati previše milosti prema Bernardiću ukoliko rezultat na europskim izborima bude ispod osvojenih 200 tisuća glasova (štoviše, imaju i točnu cifru o kojoj se izjasnio Glavni odbor – 203.042 glasa).
U ovom trenutku taj broj glasova djeluje prilično teško dostižan. Dvjesto tisuća glasova je, ponovi li se izlaznost s hrvatskih EU izbora iz 2014. godine, kad je na birališta izišlo malo više od 25 posto, odnosno oko 950 tisuća birača, više od 20 posto glasova. Obzirom na trenutni rejting SDP-a, a još više na konstantni trend njegovog pada, takav rezultat je teško dostižan. “Teško dostižan” je, pritom, vrlo milostiv izraz.
Dva mandata
U slučaju ovakvog podbačaja, dakle, da SDP ne dohvati 200 tisuća glasova, teško je vjerovati da bi itko ostao na braniku lika i djela Davora Bernardića kao predsjednika stranke.
Postoji, doduše, ne baš neopravdani strah kod dijela SDP-ovaca da bi Bernardić i u slučaju lošijeg rezultata na izborima, ali koji bi garantirao dva mjesta u Europskom parlamentu (koliko ih ta stranka, zahvaljujući prije svega velikodušnosti prema koalicijskim partnerima prije četiri i po godine, ima u Strasbourgu i Bruxellesu) mogao biti upotrijebljen kao argument da Bero, unatoč tek nekakvih 15-ak posto glasova radi neloš posao i da bi ga se možda moglo istrpjeti i do parlamentarnih izbora (jesen 2020. godine).
To je, međutim, samo put za još jedan argument zašto nema smisla rušiti Bernardića prije euroizbora.
Pučisti nisu uspjeli
Naime, bilo kakva nova politička akcija kontra njega bi lako i sasvim logično mogla biti upotrijebljena baš od strane predsjednika stranke kao alibi za mogući loš rezultat u svibnju. I razlog za o(p)stanak Bernardića na čelu SDP-a.
Naposljetku, pobunjenika – po svemu sudeći – i dalje nema dovoljno da Bernardića jednostavno skinu s vrata. Plan na listopadskoj sjednici Glavnog odbora, kad je predsjednik SDP-a preživio posljednji udar, bio je da se dvotrećinskom većinom izmijeni Statut stranke kako bi predsjednika mogao smijeniti Glavni odbor, bez dugotrajnog i neizvjesnog postupka sazivanja stranačke Konvencije. Pučisti, međutim, nisu uspjeli okupiti ni običnu većinu kako bi točku o glasanju o povjerenju Bernardiću uopće stavili na dnevni red. Imali su 38 glasova. Za izmjenu Statuta treba im još tridesetak ruku.
Racionalan led
Za SDP bi, dakle, najracionalnije bilo da u narednih pet mjeseci vlastita razilaženja stave na led i sačekaju što će Bernardić napraviti na prvim izborima na nacionalnoj razini na koje će povesti stranku. I da se, za razliku od dosad, pažljivo pripreme za sve scenarije koji će uslijediti od ponedjeljka, 27. svibnja, kad će se opet naći u užasavajućoj vremenskoj stisci.
Tad će, naime, biti još samo pola godine do redovnih izbora za predsjednika/cu Republike. Ostane li, međutim, SDP u svom čudnovatom i teško podnošljivom limbu karijerizma i najplićeg dnevno-političkog pragmatizma, prvi izbori na nacionalnoj razini na koje će Davor Bernardić povesti stranku, mogli bi biti i posljednji na kojima je će široj javnosti rezultat SDP-a uopće biti – bitan.