Jednom kad je naša starija kći išla u vrtić, silno je zapela za skupu igračku. Imali smo tada jezive plaće, potucali smo se s njih dvije po podstanarstvima i ta beba koja hoda i govori bila je trošak potpuno izvan pameti. Pokušali smo joj objasniti, malo posramljeni što joj ne možemo ispuniti želju. ”Ne sada, dušice, sad nemamo novaca”. No M. je odmah ponudila rješenje: ”Pa odite u banku”.
Na tu malu sentimentalnu zgodu podsjetili su me SDP-ovi prijedlozi mjera za ublažavanje posljedica korona epidemije koji, svi do jednoga, uključuju proračunski novac. I stvarno su odlični. Slatki kao i ona lutka koju bi svaka djevojčica rado imala. Jedino što predlagači ne kažu gdje bi uzeli sve te pare. Moja M. od šest godina barem je pokušala.
Oni bi se puno više isprsili
SDP bi se, dakle, jako isprsio u korist građana, puno više nego Plenkovićeva Vlada. Smatra, pod jedan, kako nije dovoljno da se radnike poduzeća i obrta koje je ovo izvanredno stanje bacilo na koljena iz proračuna dotira s 4000 kuna mjesečno. Oni traže za sve 75 posto neto plaće. I još da se subvencioniranog radnika ne može otpustiti tri mjeseca nakon što kriza prođe.
Nadalje, SDP je uvjeren da država mora pomoći i nezaposlenima, i to mjesečnom naknadom od barem 1650 kuna jer tih 100.000 ljudi ne prima ništa, a i oni moraju živjeti. Radnicima koji su ovih mjeseci dobili otkaz jer su tvrtke prestale raditi ili rade s 20 posto kapaciteta, a takvih je nesretnika već oko 20 tisuća, isplaćivali bi iz državne kase 4000 kuna mjesečno.
Osjećajni paket
Osjećajni SDP-ovci nisu zaboravili ni 400.000 umirovljenika s najnižim penzijama pa su tražili da im se primanja povećaju za 750 kuna specijalnog socijalnog dodatka te da ih se oslobodi pretplate za HRT. Prosječnu plaću isplaćivali bi i radnicima u samoizolaciji, a jednom roditelju djeteta do 12 godina koje ne ide u školu jer su sve škole zatvorene omogućili bi da ostane doma na plaćenom godišnjem odmoru.
U Bernardićevoj stranci naredali su još takvih odreda krasnih i humanih ideja i dostavili su ih Vladi na stol. Grčić, Lalovac i Tica izračunali su da za sve to treba još oko dvije milijarde kuna javnog novca. Vlada im je sve u paketu odbila.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ali nije sad tema to kako vlast redovito tretira prijedloge opozicije, odbili bi ih ovako i onako. Uvijek odbiju. Nego govorimo o uvjerljivosti glavne opozicijske stranke koja je po popularnosti odmah do ove koja ima većinu pa to implicira bitno veća očekivanja od njihovih stručnjaka, bivših ministara i stranačkih konzultanata.
Gdje? Što? Koliko?
A SDP je ove svoje milozvučne mjere sam deklasirao kao paušalne i populističke zato što svoj prijedlog nije dovršio. Jer od njih nismo čuli gdje se te dodatne dvije milijarde mogu najbezbolnije uštedjeti da bi ih se privremeno preusmjerile za pomoć ugroženim skupinama. A samo bi to bio ozbiljan posao. Kad ti za nešto važno treba novac koji ne pada s neba, moraš ili negdje presjeći i stisnuti ili se zadužiti. Što od toga? Gdje? Koliko? Ali o tome nema ni slovca.
Uvijek govorim da SDP mora puno više raditi da bi bio uvjerljiv, ali njima je to valjda previše naporno.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Jasno da bi sve krizom posebno pogođene skupine građana željele obilniju pomoć da ovo lakše prebrode i da će zato SDP od mnogih dobiti aplauz zato što upravo to traži od Vlade. Ali taj popis SDP-ovih želja za postradale izgleda od “A” do “Ž” kao da ga je smislilo malo dijete. Curica koja želi lutku. Želi i gotovo.
Potrudi se, izloži se
Da su Bernardićevi mudraci marljivo i sistematično prošli kroz proračun i izdatke i tako našli sumu koja je potrebna da se realiziraju njihovi prijedlozi, njihovim bi se rezovima moglo prigovarati. No, opći bi dojam sigurno bio dobar za razliku od ovoga koji je jadan i nikakav. Ljudi bi mogli reći, vidiš, vidiš, ima pravo SDP, gledaj koliko Vlada razbacuje za ovo i ono, a nas nezaposlene ostavlja na cjedilu vadeći se da nema novaca. Ali za to se, prvo, treba potruditi. A, drugo, moraš se jako i izložiti.
Tamo gdje tražiš sustezanje i rezanje, dobit ćeš uvijek otpor i bijes, a na to SDP očito nije spreman. Za izborne glasove nije se preporučljivo nigdje i nikome zamjerati, a izbori su ove godine. Pa kako je sve to analiziranje, zbrajanje i oduzimanje s jedne strane strašno iscrpljujuće, a s druge može biti i politički opasno, očito su zaključili da je najbolje ništa. To ništa su i predstavili kao svoj prijedlog, zato manjkav, zato nekompletan, i zato u svojoj biti otužno kalkulantski.
Članak se nastavlja ispod oglasa
SDP-ov prijedlog mjera za spas ekonomije nažalost je otužan, nekompletan i neozbiljan
SDP mora puno više raditi da bi bio uvjerljiv, ali njima je to valjda previše naporno
Od najveće opozicijske stranke očekivalo bi se da je marljivo i sistematično prošla kroz proračun i našla te dvije milijarde za svoje prijedloge. Ali tamo gdje tražiš rezanje, dobit ćeš uvijek otpor i bijes. A za izborne glasove nije se preporučljivo nigdje i nikome zamjerati. Pa kako je svo to analiziranje, zbrajanje i oduzimanje s jedne strane strašno iscrpljujuće, a s druge može biti i politički opasno, očito su zaključili da je najbolje ništa. To ništa su i predstavili kao svoj spasonosni plan.
Jednom kad je naša starija kći išla u vrtić, silno je zapela za skupu igračku. Imali smo tada jezive plaće, potucali smo se s njih dvije po podstanarstvima i ta beba koja hoda i govori bila je trošak potpuno izvan pameti. Pokušali smo joj objasniti, malo posramljeni što joj ne možemo ispuniti želju. ”Ne sada, dušice, sad nemamo novaca”. No M. je odmah ponudila rješenje: ”Pa odite u banku”.
Na tu malu sentimentalnu zgodu podsjetili su me SDP-ovi prijedlozi mjera za ublažavanje posljedica korona epidemije koji, svi do jednoga, uključuju proračunski novac. I stvarno su odlični. Slatki kao i ona lutka koju bi svaka djevojčica rado imala. Jedino što predlagači ne kažu gdje bi uzeli sve te pare. Moja M. od šest godina barem je pokušala.
Oni bi se puno više isprsili
SDP bi se, dakle, jako isprsio u korist građana, puno više nego Plenkovićeva Vlada. Smatra, pod jedan, kako nije dovoljno da se radnike poduzeća i obrta koje je ovo izvanredno stanje bacilo na koljena iz proračuna dotira s 4000 kuna mjesečno. Oni traže za sve 75 posto neto plaće. I još da se subvencioniranog radnika ne može otpustiti tri mjeseca nakon što kriza prođe.
Nadalje, SDP je uvjeren da država mora pomoći i nezaposlenima, i to mjesečnom naknadom od barem 1650 kuna jer tih 100.000 ljudi ne prima ništa, a i oni moraju živjeti. Radnicima koji su ovih mjeseci dobili otkaz jer su tvrtke prestale raditi ili rade s 20 posto kapaciteta, a takvih je nesretnika već oko 20 tisuća, isplaćivali bi iz državne kase 4000 kuna mjesečno.
Osjećajni paket
Osjećajni SDP-ovci nisu zaboravili ni 400.000 umirovljenika s najnižim penzijama pa su tražili da im se primanja povećaju za 750 kuna specijalnog socijalnog dodatka te da ih se oslobodi pretplate za HRT. Prosječnu plaću isplaćivali bi i radnicima u samoizolaciji, a jednom roditelju djeteta do 12 godina koje ne ide u školu jer su sve škole zatvorene omogućili bi da ostane doma na plaćenom godišnjem odmoru.
U Bernardićevoj stranci naredali su još takvih odreda krasnih i humanih ideja i dostavili su ih Vladi na stol. Grčić, Lalovac i Tica izračunali su da za sve to treba još oko dvije milijarde kuna javnog novca. Vlada im je sve u paketu odbila.
Ali nije sad tema to kako vlast redovito tretira prijedloge opozicije, odbili bi ih ovako i onako. Uvijek odbiju. Nego govorimo o uvjerljivosti glavne opozicijske stranke koja je po popularnosti odmah do ove koja ima većinu pa to implicira bitno veća očekivanja od njihovih stručnjaka, bivših ministara i stranačkih konzultanata.
Gdje? Što? Koliko?
A SDP je ove svoje milozvučne mjere sam deklasirao kao paušalne i populističke zato što svoj prijedlog nije dovršio. Jer od njih nismo čuli gdje se te dodatne dvije milijarde mogu najbezbolnije uštedjeti da bi ih se privremeno preusmjerile za pomoć ugroženim skupinama. A samo bi to bio ozbiljan posao. Kad ti za nešto važno treba novac koji ne pada s neba, moraš ili negdje presjeći i stisnuti ili se zadužiti. Što od toga? Gdje? Koliko? Ali o tome nema ni slovca.
Uvijek govorim da SDP mora puno više raditi da bi bio uvjerljiv, ali njima je to valjda previše naporno.
Jasno da bi sve krizom posebno pogođene skupine građana željele obilniju pomoć da ovo lakše prebrode i da će zato SDP od mnogih dobiti aplauz zato što upravo to traži od Vlade. Ali taj popis SDP-ovih želja za postradale izgleda od “A” do “Ž” kao da ga je smislilo malo dijete. Curica koja želi lutku. Želi i gotovo.
Potrudi se, izloži se
Da su Bernardićevi mudraci marljivo i sistematično prošli kroz proračun i izdatke i tako našli sumu koja je potrebna da se realiziraju njihovi prijedlozi, njihovim bi se rezovima moglo prigovarati. No, opći bi dojam sigurno bio dobar za razliku od ovoga koji je jadan i nikakav. Ljudi bi mogli reći, vidiš, vidiš, ima pravo SDP, gledaj koliko Vlada razbacuje za ovo i ono, a nas nezaposlene ostavlja na cjedilu vadeći se da nema novaca. Ali za to se, prvo, treba potruditi. A, drugo, moraš se jako i izložiti.
Tamo gdje tražiš sustezanje i rezanje, dobit ćeš uvijek otpor i bijes, a na to SDP očito nije spreman. Za izborne glasove nije se preporučljivo nigdje i nikome zamjerati, a izbori su ove godine. Pa kako je sve to analiziranje, zbrajanje i oduzimanje s jedne strane strašno iscrpljujuće, a s druge može biti i politički opasno, očito su zaključili da je najbolje ništa. To ništa su i predstavili kao svoj prijedlog, zato manjkav, zato nekompletan, i zato u svojoj biti otužno kalkulantski.