Nekad je nužno odabrati stranu

SDP-ova koalicija već je napravila neke ozbiljne greške. Zašto se bavi promašenim temama?

Zašto SDP i ostatak oporbe uporno pokušavaju napasti HDZ i Plenkovića na njihovom teritoriju?

SDP bi morao uvjeriti birače da glas za Plenkovića zapravo, dubinski gledajući, znači glas za Bandića, premda HDZ i Bandićeva stranka neće zajedno izaći na izbore i premda se HDZ i zagrebački gradonačelnik svađaju oko obnove glavnog grada. Glas za Andreja Plenkovića znači glas za Milana Bandića jer su Bandićevi kupljeni, dakle korumpirani saborski zastupnici, bili najčvršći jamac stabilnosti HDZ-ove Vlade.

Premda formalna kampanja za parlamentarne izbore još nije počela, SDP-ova koalicija već je počinila nekoliko nepotrebnih pogrešaka. Najveća pogreška svakako je prosvjedovanje zbog datuma izbora. Prvo, sve hrvatske Vlade, uključujući obje SDP-ove, raspisivale su izbore kad su mislile da im to odgovara: radi se o običaju koji vjerojatno nije osobito demokratski, ali se ne može predbacivati ekskluzivno HDZ-u.

Drugo, tvrditi da se na izbore ne može zbog epidemiološke situacije, prilično je besmisleno u vrijeme kad se po hrvatskim tržnicama gura više ljudi nego što ih se ikada skupilo na bilo kojem biračkom mjestu, kao i u vrijeme kad otvaramo granice i pozivamo strance da dođu na more. Za opoziciju svakako nije dobro da se služi nelogičnim argumentima.

Treće, i najvažnije, onaj tko želi preuzeti vlast mora biti hrabar i odlučan, a ne čangrizav. Čangrizavi političari gotovo sigurno neće pobijediti na izborima, a prigovaranje zbog datuma izbora nije ništa drugo nego čangrizavost.

Napad na Plenkovićev teren

Isto tako, SDP-ova koalicija trebala bi se prestati opterećivati Stožerom civilne zaštite. I sasvim neutralnim promatračima jasno je da je Stožer prerastao u HDZ-ovo PR tijelo. Međutim, činjenica jest da je hrvatska Vlada postigla sjajan rezultat u borbi protiv korone.

Stoga se oporba uopće ne bi trebala baviti koronom, jer tu dolazi na Plenkovićev teren. Andrej Plenković želi da izbori budu što ranije kako bi pokušao osvojiti još jedan mandat na temelju pobjede nad epidemijom, jer zna da će već za dva mjeseca epidemija postati jučerašnja vijest (osim ako se ne vrati).

Umjesto datuma izbora, ponašanja Stožera i bilo kojeg drugog medicinskog aspekta krize, oporba bi trebala inzistirati na nizu zaista esencijalno važnih pitanja, koja dovode HDZ u neobranjiv položaj.

Brojni HDZ-ovi skandali

Tu je, prvenstveno, skandalozan odnos Vlade prema zakonu o obnovi Zagreba, koji je odgođen na dulje vrijeme, a koji je već morao biti donesen. Tu je očigledno prikrivanje skandala u Domu umirovljenika u Splitu, kako bi se zaštitili lokalni HDZ ovci.

Tu je sustavno, četverogodišnje zanemarivanje i fiskalno maltretiranje turističke i ugostiteljske industrije, koje je dovelo do relativne nesposobnosti tih industrija da se uspješnije suoče s krizom.

Tu je politička korupcija, kao jedno od glavnih načela funkcioniranja Plenkovićeve vlasti. Tu je nevjerojatna nekompetentnost niza bivših i sadašnjih ministara: od Krstičevića i njegova skandala s F-16, preko Darka Horvata, i njegovih fantazija o investitorima za Uljanik, do ministrice školstva i njenih svakodnevnih promjena odluka o ovogodišnjoj maturi.

Plenkovićeva veza s Bandićem

O nekim ranijim ministrima, poput Kujundžića i Tolušića da i ne govorimo. Svi su oni bili Plenkovićev izbor. Naposljetku, Milan Bandić, simbol svega što mora nestati s hrvatske javne scene, godinama je bio glavni HDZ-ov saveznik. Bandić i njegova veza s HDZ-om, a ne Vili Beroš, trebali bi biti jedan od fokusa SDP-ove kampanje.

SDP bi morao uvjeriti birače da glas za Plenkovića zapravo, dubinski gledajući, znači glas za Bandića, premda HDZ i Bandićeva stranka neće zajedno izaći na izbore i premda se HDZ i zagrebački gradonačelnik svađaju oko obnove glavnog grada.

Glas za Andreja Plenkovića znači glas za Milana Bandića jer su Bandićevi kupljeni, dakle korumpirani saborski zastupnici, bili najčvršći jamac stabilnosti HDZ-ove Vlade.