Plenkovićeva dvolična politika
To je moglo prolaziti neko vrijeme, a iz promptne premijerove reakcije na prosvjed protiv nasilja nad ženama je očito kako je Plenkoviću u interesu da traje i dalje. Bez obzira na to što se u ovom konkretnom slučaju cinično uspio prikazati kao onaj koji rješava probleme, unatoč tome što su ih on i njegova Vlada sami stvorili, prosvjed i njegov, kako se sada čini, konkretni uspjeh treba pozdraviti.
No, samo jedan dan nakon tog uspjeha, Ognjen Kraus je konačno Plenkoviću i takvoj vrsti dvolične politike izrekao jasnu i preciznu presudu, koju premijer neće moći tek tako ignorirati. Naime, Ognjen Kraus je s pozicije predsjednika Židovske općine Zagreb i Koordinacije Židovskih općina u Hrvatskoj u startu odbio bilo kakvo zajedničko obilježavanje godišnjice proboja posljednjih preživjelih logoraša iz Jasenovca sa službenom državnom delegacijom, ponudivši vrlo konkretne argumente za to odbijanje.
Konačno je netko izrekao ono što je trebalo odavno
Kraus je za Index ustvrdio kako: “Mi ne možemo biti u istoj koloni dok se izjednačavaju žrtve, naglašavam, Bleiburškog polja i rasnih zakona NDH i logora Jasenovac. Dok je Za dom spremni jednima ustaški pozdrav, a drugima prihvatljiv unatoč ustavnim i zakonskim odredbama i odluci Suda Vijeća Europe u Strasbourgu. Sve dok su u školama u upotrebi udžbenici kao što je onaj izdavača Alfe i povjesničara S.B i M.J i dok je na mjestu voditelja odjela za informiranje HDZ-a osoba kao što je Andrej Rora, mi ne možemo u istu kolonu.”
Ne može preciznije i jednostavnije i dobro je da je konačno netko izrekao ono što je odavno trebalo izreći, a to je pojednostavljeno govoreći da se ne može istovremeno biti i europejac i pokrovitelj revizionizma. Plenković bi se konačno morao odlučiti što mu od toga dvoje više odgovara, no nekako iskreno sumnjam da će to toga ikad do kraja mandata doći. S obzirom pak da to otvoreno izjašnjavanje u vidu konkretnih poteza izostaje, premijera možemo ocjenjivati isključivo po učinku.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Vlada s duhom devedesetih u 2019. godini
On je pak poražavajući, jer unatoč friziranju stvarnosti imamo prvu hrvatsku Vladu koja je de facto legalizirala ustaški pozdrav, koja tvrdoglavo inzistira na pokroviteljstvu nad bleiburškom komemoracijom, iako je svakom razumnom odavno jasno čemu ona služi, koja pod pritiskom tvrdih nacionalista odbija modernizirati kurikulum iz povijesti i pokušava kroz nemogući kompromis zadovoljiti obje strane, onu profesionalnu i onu koja bi zaustavljala vrijeme te povijest i dalje tretirala isključivo kroz optiku ideološke edukacije.
I na koncu, imamo Vladu koja tvrdoglavo odbija prihvatiti hašku presudu politici Herceg-Bosne. Sve u svemu, Plenkovićeva Vlada bi po svom duhu puno prije spadala u devedesete godine, nego u 2019. i vrijeme je da je konačno počnemo promatrati kao takvu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Šef židovske općine održao je lekciju premijeru. U pristojnijoj državi njegov bi istup bio ogromna tema
Markovina o izjavi Ognjena Krausa u kojoj vrlo precizno napada Plenkovića i njegovu politiku
Kraus je ustvrdio kako: 'Mi ne možemo biti u istoj koloni dok se izjednačavaju žrtve, naglašavam, Bleiburškog polja i rasnih zakona NDH i logora Jasenovac...'. Ne može preciznije i jednostavnije od toga. I dobro je da je konačno netko izrekao ono što je odavno trebalo izreći, a to je pojednostavljeno govoreći da se ne može istovremeno biti i europejac i pokrovitelj revizionizma. Plenković bi se konačno morao odlučiti što mu od toga dvoje više odgovara
Temeljni problem Plenkovićeve politike je nekonzistentnost, ili još bolje nevjerodostojnost koja je u izravnoj suprotnosti slogana ‘vjerodostojno’, pod kojim je dobio izbore. Kad to ne bi bilo tako, imali bismo puno pošteniju situaciju, neovisno o tome u kojem bi od dvaju političkih lica koja pokazuje bio dosljedan.
Ili bismo dobili vjernog nasljednika Tomislava Karamarka i otvoreno, umjesto prikrivenog nastavljanja njegove politike, koja bi nužno proizvodila puno ozbiljniji otpor od ovoga danas, ili bismo doista dobili premijera s umjereno desnom i konzervativnom politikom, čija Vlada ne bi dovodila u pitanje temeljne civilizacijske vrijednosti antifašizma, ravnopravnosti žena, slobode medija, prava na pobačaj i sekularne države. Ovako sve to imamo manifestativno, a u stvarnosti se nastavlja ići uhodanim stazama Karamarkove kontrarevolucije.
Plenkovićeva dvolična politika
To je moglo prolaziti neko vrijeme, a iz promptne premijerove reakcije na prosvjed protiv nasilja nad ženama je očito kako je Plenkoviću u interesu da traje i dalje. Bez obzira na to što se u ovom konkretnom slučaju cinično uspio prikazati kao onaj koji rješava probleme, unatoč tome što su ih on i njegova Vlada sami stvorili, prosvjed i njegov, kako se sada čini, konkretni uspjeh treba pozdraviti.
No, samo jedan dan nakon tog uspjeha, Ognjen Kraus je konačno Plenkoviću i takvoj vrsti dvolične politike izrekao jasnu i preciznu presudu, koju premijer neće moći tek tako ignorirati. Naime, Ognjen Kraus je s pozicije predsjednika Židovske općine Zagreb i Koordinacije Židovskih općina u Hrvatskoj u startu odbio bilo kakvo zajedničko obilježavanje godišnjice proboja posljednjih preživjelih logoraša iz Jasenovca sa službenom državnom delegacijom, ponudivši vrlo konkretne argumente za to odbijanje.
Konačno je netko izrekao ono što je trebalo odavno
Kraus je za Index ustvrdio kako: “Mi ne možemo biti u istoj koloni dok se izjednačavaju žrtve, naglašavam, Bleiburškog polja i rasnih zakona NDH i logora Jasenovac. Dok je Za dom spremni jednima ustaški pozdrav, a drugima prihvatljiv unatoč ustavnim i zakonskim odredbama i odluci Suda Vijeća Europe u Strasbourgu. Sve dok su u školama u upotrebi udžbenici kao što je onaj izdavača Alfe i povjesničara S.B i M.J i dok je na mjestu voditelja odjela za informiranje HDZ-a osoba kao što je Andrej Rora, mi ne možemo u istu kolonu.”
Ne može preciznije i jednostavnije i dobro je da je konačno netko izrekao ono što je odavno trebalo izreći, a to je pojednostavljeno govoreći da se ne može istovremeno biti i europejac i pokrovitelj revizionizma. Plenković bi se konačno morao odlučiti što mu od toga dvoje više odgovara, no nekako iskreno sumnjam da će to toga ikad do kraja mandata doći. S obzirom pak da to otvoreno izjašnjavanje u vidu konkretnih poteza izostaje, premijera možemo ocjenjivati isključivo po učinku.
Vlada s duhom devedesetih u 2019. godini
On je pak poražavajući, jer unatoč friziranju stvarnosti imamo prvu hrvatsku Vladu koja je de facto legalizirala ustaški pozdrav, koja tvrdoglavo inzistira na pokroviteljstvu nad bleiburškom komemoracijom, iako je svakom razumnom odavno jasno čemu ona služi, koja pod pritiskom tvrdih nacionalista odbija modernizirati kurikulum iz povijesti i pokušava kroz nemogući kompromis zadovoljiti obje strane, onu profesionalnu i onu koja bi zaustavljala vrijeme te povijest i dalje tretirala isključivo kroz optiku ideološke edukacije.
I na koncu, imamo Vladu koja tvrdoglavo odbija prihvatiti hašku presudu politici Herceg-Bosne. Sve u svemu, Plenkovićeva Vlada bi po svom duhu puno prije spadala u devedesete godine, nego u 2019. i vrijeme je da je konačno počnemo promatrati kao takvu.