Svugdje u svijetu logično je i uobičajeno da ljudi koji su na poziciji moći imaju donekle autističnu viziju svijeta i društva koje ih okružuje, što je činjenica koja se progresivno povećava s porastom moći. To naprosto proizlazi iz logike pozicije na kojoj se nalaze, budući da nemaju nikakve društvene kontakte izvan svog kruga ljudi. Prva posljedica toga je da ih počnu nervirati mediji koji pišu o realnim problemima, koje oni ne doživljavaju, a u drugoj fazi jednostavno im počinju smetati svi koji ne dijele njihovo uvjerenje o ružičastom svijetu.
Sve navedeno posebno vrijedi za ljude u vrhu politike i država. Međutim, ovi samorazumljivi procesi uvijek imaju neku granicu, nakon koje postane nemoguće uvjeravati, prvo druge, a onda i samog sebe o tome kako stvari nisu onakve kakve doista jesu. Na toj granici se pokaže jesu li se vladajući nepovratno odlijepili od stvarnosti, što na koncu uvijek pogubno završi i za njih i za društvo, ili još uvijek uspijevaju razumjeti zemlju kojom vladaju, a samim tim i reagirati na ispravan način. Sve ovo pišem ponajprije zbog premijera Andreja Plenkovića, koji obnaša funkciju s najvećom političkom moći i ujedno je najodgovorniji za društvenu atmosferu u zemlji.
Situacija nezamisliva u pristojnim zemljama
Postoje u ovom društvu ljudi, udruge i mediji, koji već godinama upozoravaju na fašizaciju društva i pojavu stvari koje su u međuvremenu s margine ušle u mainstream. S druge strane imamo i činjenicu kako ljudi iz vladajućeg HDZ-a, iz vrhova Katoličke crkve, drugi dio medija i utjecajnih pojedinaca jednostavno sve uvide ovih prvih negiraju, protumače to ideološkim sukobom i prave se kao da se ništa ne događa. Ovo sve je, bez obzira na to što i sam godinama upozoravam na pojave historijskog revizionizma i fašizaciju društva, sasvim razumljivo.
Međutim, kada predstavnici nacionalnih manjina koje su doživjele grozan progon i pogrom za vrijeme ustaškog režima počnu govoriti iste stvari kao i ovi ranije spomenuti pojedinci, udruge i mediji, stvari postaju kompleksnije i ne mogu se tek tako opisati kao puko ideološko nadmudrivanje. Odnosno, očito mogu, ali to izgleda sve manje uvjerljivo.
Kad se, dodatno, dogodi to da upravo zbog uočavanja svih tih procesa, predstavnici srpske, židovske i romske zajednice te antifašističkih udruga odluče bojkotirati službenu komemoraciju u Jasenovcu, i rade to tri godine u nizu, navodeći kao ključni razlog društvenu situaciju i to da ih nitko istinski ne čuje ili ne želi čuti, sve skupa prerasta u ozbiljan skandal, koji je u pristojnim zemljama nezamisliv.
Svi ignoriraju istupe Ognjena Krausa
Činjenica da toga skandala u Hrvatskoj nema, posljedica je snažnog ukorijenjenog antisrpskog i neoustaškog sentimenta u nacionalističkim krugovima, a samim tim i u HDZ-u. Iz tog stanja svijesti je uostalom i izašao onaj užasavajući odgovor predsjednice republike Miloradu Pupovcu. No, stvari postaju posve nerazumljive uzmemo li u obzir činjenicu da i istupe Ognjena Krausa, predsjednika Židovske općine Zagreb svi uporno ignoriraju i ne čuju, jer se kod njega ne mogu koristiti, inače suludi antisrpski argumenti, koji očito imaju prođu u znatnom dijelu populacije.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ognjen Kraus je tako, po tko zna koji put u posljednje vrijeme, govoreći na obilježavaju godišnjice Kristalne noći, na Trgu žrtava fašizma u Zagrebu, rekao kako u Njemačkoj i Austriji, kao ni u bilo kojoj zemlji zapadne Europe, nije moguće relativizirati ili negirati postojanje koncentracijskih logora smrti te izjednačavati žrtve nacizma i antifašizma, sila osovine i savezničkih snaga, ali da je takvo negiranje moguće u Hrvatskoj.
Pseudopovjesničari rehabilitiraju NDH
Isto tako rekao je kako se i dalje izjednačavaju antifašistički pokret i ustaški pokret, žrtve i koljači te da i dalje pseudopovjesničari stvaraju novu povijest Hrvatske i rehabilitiraju NDH. Osvrnuo se i na predsjednicu, navodeći kako s druge strane izmišljaju zločine, a predsjednica traži da se ponovno prebroje žrtve koncentracijskog logora smrti Jasenovca.
U konačnici hrvatsku stvarnost nazvao je sramotnom te istaknuo konkretne slučajeve u Hrvatskoj poput mijenjanja povijesti ustaškog dječjeg logora u Sisku i Jasenovcu, tumačenjem kako su to bila prihvatilišta gdje su brinuli za djecu, te sudjelovanja najviših državnih dužnosnika na komemoraciji za žrtve totalitarnih sistema na groblju gdje su stradali pripadnici ustaške i njemačke vojske.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Plenković je u raskoraku sa stvarnošću
Govor je završio taksativnim nabrajanjem svih revizionističkih inicijativa, poput nedavnog prijedloga Odbora za veterane u ukidanju Dana antifašističke borbe kao službenog praznika, te izrazio žaljenje što niti jedan medij nije obilježio godišnjicu Kristalne noći. Da se sad vratim na početak teksta. Posvemašnja ignorancija onoga što Ognjen Kraus govori, odnosno ignorancija zajednice koju predstavlja svjedoči o tome da je ona imaginarna granica prijeđena.
Jednostavno je više nemoguće uvjeravati i širu javnost i sebe kako je atmosfera u zemlji i društvu normalna i da je revizionizam stvar pojedinačnih ekscesa, a ne dio sistema, kao što to i dalje radi premijer Plenković. Takav raskorak sa stvarnošću mu ipak, koliko god on možda bio uvjeren u suprotno, neće podići akcije u vlastitoj stranci i kod ekstremne desnice, dok će s druge strane izgubiti i posljednje ostatke uvažavanja od strane pristojnijeg dijela javnosti.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Šef židovske općine neumorno upozorava na pojave povijesnog revizionizma u Hrvatskoj. Zašto ga nitko ne čuje?
U nacionalističim krugovima, a time i u HDZ-u, postoji snažan antisrpski i neoustaški sentiment
Jednostavno je više nemoguće uvjeravati i širu javnost i sebe kako je atmosfera u zemlji i društvu normalna i da je revizionizam stvar pojedinačnih ekscesa, a ne dio sistema, kao što to i dalje radi premijer Plenković. Takav raskorak sa stvarnošću mu ipak, koliko god on možda bio uvjeren u suprotno, neće podići akcije u vlastitoj stranci i kod ekstremne desnice, dok će s druge strane izgubiti i posljednje ostatke uvažavanja od strane pristojnijeg dijela javnosti.
Svugdje u svijetu logično je i uobičajeno da ljudi koji su na poziciji moći imaju donekle autističnu viziju svijeta i društva koje ih okružuje, što je činjenica koja se progresivno povećava s porastom moći. To naprosto proizlazi iz logike pozicije na kojoj se nalaze, budući da nemaju nikakve društvene kontakte izvan svog kruga ljudi. Prva posljedica toga je da ih počnu nervirati mediji koji pišu o realnim problemima, koje oni ne doživljavaju, a u drugoj fazi jednostavno im počinju smetati svi koji ne dijele njihovo uvjerenje o ružičastom svijetu.
Sve navedeno posebno vrijedi za ljude u vrhu politike i država. Međutim, ovi samorazumljivi procesi uvijek imaju neku granicu, nakon koje postane nemoguće uvjeravati, prvo druge, a onda i samog sebe o tome kako stvari nisu onakve kakve doista jesu. Na toj granici se pokaže jesu li se vladajući nepovratno odlijepili od stvarnosti, što na koncu uvijek pogubno završi i za njih i za društvo, ili još uvijek uspijevaju razumjeti zemlju kojom vladaju, a samim tim i reagirati na ispravan način. Sve ovo pišem ponajprije zbog premijera Andreja Plenkovića, koji obnaša funkciju s najvećom političkom moći i ujedno je najodgovorniji za društvenu atmosferu u zemlji.
Situacija nezamisliva u pristojnim zemljama
Postoje u ovom društvu ljudi, udruge i mediji, koji već godinama upozoravaju na fašizaciju društva i pojavu stvari koje su u međuvremenu s margine ušle u mainstream. S druge strane imamo i činjenicu kako ljudi iz vladajućeg HDZ-a, iz vrhova Katoličke crkve, drugi dio medija i utjecajnih pojedinaca jednostavno sve uvide ovih prvih negiraju, protumače to ideološkim sukobom i prave se kao da se ništa ne događa. Ovo sve je, bez obzira na to što i sam godinama upozoravam na pojave historijskog revizionizma i fašizaciju društva, sasvim razumljivo.
Međutim, kada predstavnici nacionalnih manjina koje su doživjele grozan progon i pogrom za vrijeme ustaškog režima počnu govoriti iste stvari kao i ovi ranije spomenuti pojedinci, udruge i mediji, stvari postaju kompleksnije i ne mogu se tek tako opisati kao puko ideološko nadmudrivanje. Odnosno, očito mogu, ali to izgleda sve manje uvjerljivo.
Kad se, dodatno, dogodi to da upravo zbog uočavanja svih tih procesa, predstavnici srpske, židovske i romske zajednice te antifašističkih udruga odluče bojkotirati službenu komemoraciju u Jasenovcu, i rade to tri godine u nizu, navodeći kao ključni razlog društvenu situaciju i to da ih nitko istinski ne čuje ili ne želi čuti, sve skupa prerasta u ozbiljan skandal, koji je u pristojnim zemljama nezamisliv.
Svi ignoriraju istupe Ognjena Krausa
Činjenica da toga skandala u Hrvatskoj nema, posljedica je snažnog ukorijenjenog antisrpskog i neoustaškog sentimenta u nacionalističkim krugovima, a samim tim i u HDZ-u. Iz tog stanja svijesti je uostalom i izašao onaj užasavajući odgovor predsjednice republike Miloradu Pupovcu. No, stvari postaju posve nerazumljive uzmemo li u obzir činjenicu da i istupe Ognjena Krausa, predsjednika Židovske općine Zagreb svi uporno ignoriraju i ne čuju, jer se kod njega ne mogu koristiti, inače suludi antisrpski argumenti, koji očito imaju prođu u znatnom dijelu populacije.
Ognjen Kraus je tako, po tko zna koji put u posljednje vrijeme, govoreći na obilježavaju godišnjice Kristalne noći, na Trgu žrtava fašizma u Zagrebu, rekao kako u Njemačkoj i Austriji, kao ni u bilo kojoj zemlji zapadne Europe, nije moguće relativizirati ili negirati postojanje koncentracijskih logora smrti te izjednačavati žrtve nacizma i antifašizma, sila osovine i savezničkih snaga, ali da je takvo negiranje moguće u Hrvatskoj.
Pseudopovjesničari rehabilitiraju NDH
Isto tako rekao je kako se i dalje izjednačavaju antifašistički pokret i ustaški pokret, žrtve i koljači te da i dalje pseudopovjesničari stvaraju novu povijest Hrvatske i rehabilitiraju NDH. Osvrnuo se i na predsjednicu, navodeći kako s druge strane izmišljaju zločine, a predsjednica traži da se ponovno prebroje žrtve koncentracijskog logora smrti Jasenovca.
U konačnici hrvatsku stvarnost nazvao je sramotnom te istaknuo konkretne slučajeve u Hrvatskoj poput mijenjanja povijesti ustaškog dječjeg logora u Sisku i Jasenovcu, tumačenjem kako su to bila prihvatilišta gdje su brinuli za djecu, te sudjelovanja najviših državnih dužnosnika na komemoraciji za žrtve totalitarnih sistema na groblju gdje su stradali pripadnici ustaške i njemačke vojske.
Plenković je u raskoraku sa stvarnošću
Govor je završio taksativnim nabrajanjem svih revizionističkih inicijativa, poput nedavnog prijedloga Odbora za veterane u ukidanju Dana antifašističke borbe kao službenog praznika, te izrazio žaljenje što niti jedan medij nije obilježio godišnjicu Kristalne noći. Da se sad vratim na početak teksta. Posvemašnja ignorancija onoga što Ognjen Kraus govori, odnosno ignorancija zajednice koju predstavlja svjedoči o tome da je ona imaginarna granica prijeđena.
Jednostavno je više nemoguće uvjeravati i širu javnost i sebe kako je atmosfera u zemlji i društvu normalna i da je revizionizam stvar pojedinačnih ekscesa, a ne dio sistema, kao što to i dalje radi premijer Plenković. Takav raskorak sa stvarnošću mu ipak, koliko god on možda bio uvjeren u suprotno, neće podići akcije u vlastitoj stranci i kod ekstremne desnice, dok će s druge strane izgubiti i posljednje ostatke uvažavanja od strane pristojnijeg dijela javnosti.