Svi lažu. Nema drugog objašnjenja. Radi se o ljudima kojima je u interesu ocrniti hrvatsku policiju, koja, jasno, svoj posao obavlja skoro savršeno profesionalno, strogo, ali sa duboko humanim uvidom u ljudska prava onih nad kojima “provodi djelovanja”.
Roditelji lažu, jer zasigurno nije istina da su ih iz Hrvatske potjerali ovdašnji policajci ne želeći poslušati njihove zahtjeve za azilom, koji se može odbiti samo u zakonom strogo propisanoj proceduri. Lažu i sigurno se, 13 vagona u dubini srpskog teritorija, nisu vraćali potjerani s granice, nego su igrali neku čudnu igru kakvu već igraju ti neki čudni ljudi čudnog imena.
Sigurno lažu i migranti koji tvrde da ih policija mlati
Lažu, o itekako, i svi oni migranti koji u posljednje vrijeme, na granici između BiH i Hrvatske javljaju o tome da ih hrvatska policija premlaćuje i pljačka, razbija im mobitele i šalje ih natrag u komfor smještaja u napuštenim zgradama susjedne zemlje. Masnice na slikama mogu biti fotošopirane, ili posljedice tko zna kakvog međusobnog obračuna čudnih ljudih čudnog imena.
Sve samo ne, sakloni Bože, provođenje politike odvraćanja koju prešutno tolerira cinična Europska unija, a po kojoj su masnice, batine, uništeni uređaji za snimanje i, eto, pokoji leš, tužna, ali nužna poruka ostalima da se klone pokušaja dolaska do bogatijih i sređenijih zemalja kojima Hrvatska opet dođe kao predziđe pred najezdom drugih.
A ona, Hrvatska, za ulazak u Schengen, rado oštri pendrek i očnjake na granici – makar u posljednje tri godine, nakon što su s vlasti konačno skinuti neljudi koji su za migrante o državnom trošku organizirali smještaj, hranu, medicinsku njegu i prijevoz.
Članak se nastavlja ispod oglasa
U Uredu pučke braniteljice otvoreno je više od 10 slučajeva
Ne može to sve, ukratko, biti istina, ma koliko je željele internetske brigade zombija uvijek željnih tuđe krvi, koji s kricima sladostrašća dočekuju svaku vijest o premlaćivanjima u svetom zadatku obrane granice. Malo je doduše neobično što se zna dogoditi da termovizijske kamere zakažu baš u vrijeme kad se navodni incidenti događaju, ali tehnika i teški uvjeti na granici ne idu baš, izgleda, pod ruku…
I onih više od deset trenutno otvorenih slučajeva u Uredu pučke pravobraniteljice o premlaćivanju migranata, koliko ih, kako doznajemo, trenutno ima, sigurno su tek dobro pripremljene obmane sorosevskih civilnih udruga, a ne dokaz toga da je hrvatska policija pod političkim vodstvom ministra Davora Božinovića, dobro iskoračila izvan mandata pristojne demokratske institucije.
I premlaćivanje čovjeka u Rijeci je čista slučajnost
I nije čudno, zapravo, da se laži i objede s granične crte počinju širiti. Da 35-godišnjak u Klani koji neizdrživo provocira pogrešnim parkiranjem i zbog toga, normalno, završi u bolnici sa slomljenim nosom i oduzetim donjem dijelom tijela za svoje povrede optužuje policiju.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Nije čudno da se to navodno brutalno premlaćivanje događalo pred očima njegove supruge i četverogodišnjeg sina. “Stavili su mu ruke na leđa, stavili lisice i bacili na pod. Glavom su mu udarali o tlo, počeli tući i gušiti, nisam sigurna koliko ih je čučalo oko njega, a koliko njih stajalo, no odmah se pojavila interventna policija, napravili su polukrug da se nitko ne može približiti”, priča supruga, a drugi svjedok događaja tvrdi kako su ga tukli desetak minuta, sve dok nije izgubio svijest.
Ma sigurno je taj dečko bio drzak, eno je neki dan suptilno pušten podatak o ranijim prekršajnim prijavama protiv njega, tako da ako je poletjela koja šaka, to je samo upotreba nužnih sredstava prisile.
Nasilje se s granice prenijelo u hrvatske gradove
Jer, naravno da je potpuno nemoguće da se potmuli huk odobravanja policijske agresije prema drugima; od strane ministra, nadređenih i bučnijeg dijela javnosti, u jednom trenutku pretvori u ohrabrenje za tvrđi pristup prema građanima RH, zatečenim u, kako bi se to reklo policijsko-graničarskim riječnikom, dubini teritorija.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Kad bi bilo tako, a vidimo da je to potpuno nemoguće, značilo bi da se upotreba prekomjernog nasilja u svrhu obrane države očekivano počela prelijevati s graničnih područja na ulice naših gradova i pred vrata naših kuća. I da za to, netko, konačno mora preuzeti političku odgovornost.
Srećom, pojam političke odgovornosti ovo društvo pospremilo je na samo dno duboke ladice otprilike u isto vrijeme kad se migrante s državne skrbi prebacilo na državni pendrek. “Dobro je dok ne tuku”, stara je izreka koja je, uostalom, opravdala mnoge svinjarije koje smo šutke promatrali posljednjih desetljeća. A i ako već, kako vidimo, tuku, dobro je da se to događa nekom drugom. Samo što se taj krug sve neugodnije sužava.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Seli li se nasilje s granica u gradove, ili su se svi urotili u lažima protiv hrvatske policije
Nakon optužbi za nasilje nad migrantima, policiju su sad počeli prozivati i građani
Više od deset trenutno otvorenih slučajeva u Uredu pučke pravobraniteljice o premlaćivanju migranata, koliko ih, kako doznajemo, trenutno ima, sigurno su tek dobro pripremljene obmane sorosevskih civilnih udruga, a ne dokaz toga da je hrvatska policija pod političkim vodstvom ministra Davora Božinovića, dobro iskoračila izvan mandata pristojne demokratske institucije
Svi lažu. Nema drugog objašnjenja. Radi se o ljudima kojima je u interesu ocrniti hrvatsku policiju, koja, jasno, svoj posao obavlja skoro savršeno profesionalno, strogo, ali sa duboko humanim uvidom u ljudska prava onih nad kojima “provodi djelovanja”.
Lažu, dakle, roditelji i rodbina Madine Hosseini, kojoj je malo pred šesti rođendan vlak smrskao potiljak na granici Srbije i Hrvatske. Zaustavljena kompozicija nakon udara u nejako tijelo djeteta ostala je između dvije balkanske države, s 13 vagona u Srbiji, a šest u Hrvatskoj.
Roditelji lažu, jer zasigurno nije istina da su ih iz Hrvatske potjerali ovdašnji policajci ne želeći poslušati njihove zahtjeve za azilom, koji se može odbiti samo u zakonom strogo propisanoj proceduri. Lažu i sigurno se, 13 vagona u dubini srpskog teritorija, nisu vraćali potjerani s granice, nego su igrali neku čudnu igru kakvu već igraju ti neki čudni ljudi čudnog imena.
Sigurno lažu i migranti koji tvrde da ih policija mlati
Lažu, o itekako, i svi oni migranti koji u posljednje vrijeme, na granici između BiH i Hrvatske javljaju o tome da ih hrvatska policija premlaćuje i pljačka, razbija im mobitele i šalje ih natrag u komfor smještaja u napuštenim zgradama susjedne zemlje. Masnice na slikama mogu biti fotošopirane, ili posljedice tko zna kakvog međusobnog obračuna čudnih ljudih čudnog imena.
Sve samo ne, sakloni Bože, provođenje politike odvraćanja koju prešutno tolerira cinična Europska unija, a po kojoj su masnice, batine, uništeni uređaji za snimanje i, eto, pokoji leš, tužna, ali nužna poruka ostalima da se klone pokušaja dolaska do bogatijih i sređenijih zemalja kojima Hrvatska opet dođe kao predziđe pred najezdom drugih.
A ona, Hrvatska, za ulazak u Schengen, rado oštri pendrek i očnjake na granici – makar u posljednje tri godine, nakon što su s vlasti konačno skinuti neljudi koji su za migrante o državnom trošku organizirali smještaj, hranu, medicinsku njegu i prijevoz.
U Uredu pučke braniteljice otvoreno je više od 10 slučajeva
Ne može to sve, ukratko, biti istina, ma koliko je željele internetske brigade zombija uvijek željnih tuđe krvi, koji s kricima sladostrašća dočekuju svaku vijest o premlaćivanjima u svetom zadatku obrane granice. Malo je doduše neobično što se zna dogoditi da termovizijske kamere zakažu baš u vrijeme kad se navodni incidenti događaju, ali tehnika i teški uvjeti na granici ne idu baš, izgleda, pod ruku…
I onih više od deset trenutno otvorenih slučajeva u Uredu pučke pravobraniteljice o premlaćivanju migranata, koliko ih, kako doznajemo, trenutno ima, sigurno su tek dobro pripremljene obmane sorosevskih civilnih udruga, a ne dokaz toga da je hrvatska policija pod političkim vodstvom ministra Davora Božinovića, dobro iskoračila izvan mandata pristojne demokratske institucije.
I premlaćivanje čovjeka u Rijeci je čista slučajnost
I nije čudno, zapravo, da se laži i objede s granične crte počinju širiti. Da 35-godišnjak u Klani koji neizdrživo provocira pogrešnim parkiranjem i zbog toga, normalno, završi u bolnici sa slomljenim nosom i oduzetim donjem dijelom tijela za svoje povrede optužuje policiju.
Nije čudno da se to navodno brutalno premlaćivanje događalo pred očima njegove supruge i četverogodišnjeg sina. “Stavili su mu ruke na leđa, stavili lisice i bacili na pod. Glavom su mu udarali o tlo, počeli tući i gušiti, nisam sigurna koliko ih je čučalo oko njega, a koliko njih stajalo, no odmah se pojavila interventna policija, napravili su polukrug da se nitko ne može približiti”, priča supruga, a drugi svjedok događaja tvrdi kako su ga tukli desetak minuta, sve dok nije izgubio svijest.
Ma sigurno je taj dečko bio drzak, eno je neki dan suptilno pušten podatak o ranijim prekršajnim prijavama protiv njega, tako da ako je poletjela koja šaka, to je samo upotreba nužnih sredstava prisile.
Nasilje se s granice prenijelo u hrvatske gradove
Jer, naravno da je potpuno nemoguće da se potmuli huk odobravanja policijske agresije prema drugima; od strane ministra, nadređenih i bučnijeg dijela javnosti, u jednom trenutku pretvori u ohrabrenje za tvrđi pristup prema građanima RH, zatečenim u, kako bi se to reklo policijsko-graničarskim riječnikom, dubini teritorija.
Kad bi bilo tako, a vidimo da je to potpuno nemoguće, značilo bi da se upotreba prekomjernog nasilja u svrhu obrane države očekivano počela prelijevati s graničnih područja na ulice naših gradova i pred vrata naših kuća. I da za to, netko, konačno mora preuzeti političku odgovornost.
Srećom, pojam političke odgovornosti ovo društvo pospremilo je na samo dno duboke ladice otprilike u isto vrijeme kad se migrante s državne skrbi prebacilo na državni pendrek. “Dobro je dok ne tuku”, stara je izreka koja je, uostalom, opravdala mnoge svinjarije koje smo šutke promatrali posljednjih desetljeća. A i ako već, kako vidimo, tuku, dobro je da se to događa nekom drugom. Samo što se taj krug sve neugodnije sužava.