Serijal Borasovi ljetnikovci: Telegram je pronašao još jedan. Ovdje odmaraju njegovi prorektori
Reportaža iz Crikvenice gdje se, doznajemo, na elitnoj lokaciji uz more nalazi Rektorova kuća u vlasništvu Sveučilišta
U mandatu prošlog rektora, ova se sveučilišna rezidencija koristila i za međunarodne sastanke, strateška planiranja s partnerima iz regije... Danas tek u obližnjem kafiću kažu kako ovdje ljetuju "neki ljudići iz Zagreba". Kako je Telegramu otkrio upućen izvor iz visokih akademskih krugova, vilu koriste Borasov moćni prorektor Ante Čović, bivši rektor Marijan Šunjić i bivša rektorica Helena Jasna Mencer. Isti izvor tvrdi kako je ovoga ljeta, puna tri tjedna, u Crikvenici prvi put boravio Miljenko Šimpraga, profesor s Veterine koji je u čudnoj igri postao dekan Filozofskog
Telegramov istraživački članak iz listopada 2019. otkrio je kako su u dubrovačkoj zgradi Sveučilišta u Zagrebu, gdje se redovito održavaju međunarodne konferencije, javnim novcem uređena tri apartmana koja koriste rektor Damir Boras, njegovi suradnici i obitelj. Više je sugovornika tada za Telegram ustvrdilo kako rektor u Dubrovnik svako ljeto dolazi privatno, kao i brojni njegovi suradnici. No, Telegram je u međuvremenu otkrio još jednu jadransku nekretninu u vlasništvu Sveučilišta. Ona u Borasovom mandatu, doznajemo, služi isključivo za ljetne odmore njegovih prorektora i bivših rektora.
Nekretnina se nalazi u Crikvenici na adresi Gajevo šetalište 19. Radi se o ljetnikovcu s prostranim dvorištem uz samu obalu, a prema katastarskim podacima, posjed se prostire na nešto više od 600 metara četvornih. Kako je Telegramu otkrio upućen izvor iz visokih akademskih krugova, tijekom oba mandata rektora Borasa vilu u ljetnim mjesecima koriste njegov moćni prorektor Ante Čović, bivši rektor Marijan Šunjić i bivša rektorica Helena Jasna Mencer. Isti izvor tvrdi kako je ovoga ljeta, puna tri tjedna, u Crikvenici prvi put boravio Miljenko Šimpraga.
Smiješna dnevna pristojba
Riječ je o Borasovom prorektoru koji je netom prije ljetnog akademskog dopusta kontroverzno preuzeo upravljanje zagrebačkim Filozofskim fakultetom. Prema informacijama kojima Telegram raspolaže, svi gosti uredno su plaćali korištenje vile; dnevna pristojba, prema odluci rektora, iznosi 300 kuna za cijelo zdanje.
Ta je cijena za ovu crikveničku lokaciju prilično smiješna; samo pet kućnih brojeva niže, u špici je sezone za studio apartman od 25 kvadrata nužno izdvojiti 1270 kuna po noćenju, prema podacima s Bookinga. Dakle, tjedan dana ljetovanja u prostranom sveučilišnom ljetnikovcu odabrani korisnici plaćaju 2100 kuna, a za apartmančić udaljen pet kućnih brojeva potrebno je izdvojiti gotovo 9000 kuna.
Zapušteno dvorište i šareni stolnjak
Telegramov izvor tvrdi kako se, prema saznanjima kojima raspolaže, crikvenički ljetnikovac za mandata rektora Borasa nije koristio ni za što drugo osim za odmore prorektora Čovića, bivših rektora Šunjića i Mencer i, od ovoga ljeta, prorektora Šimprage. “Zanimljiva je i znakovita činjenica da Damir Boras kao rektor Sveučilišta nikada nije koristio ljetnikovac. Ni bio u tamo, čak ga nije niti obišao. Zato je nadoknadio s Dubrovnikom”, govori Telegramov izvor.
No crikvenički su ljetnikovac zato obišli Telegramovi reporteri. Smješten je između dva objekta Thalassotherapije, specijalne bolnice za medicinsku rehabilitaciju, i neupućenom bi prolazniku teško upao u oko. Prostranom dvorištu, prema onome što smo vidjeli na terenu, ne pridaje se baš puno pažnje.
Da je netko ondje nedavno boravio, dao nam je naslutiti tek jedan zaostali šareni stolnjak na terasi kuće. U obližnjem smo se kafiću pokušali raspitati o gostima Gajevog šetališta 19; ljubazna konobarica nam, ipak, nije znala reći ništa više od toga da tu ljetuju “neki ljudići iz Zagreba”.
Ljetnikovac je oporukom ostao Sveučilištu
Telegramov upućeni izvor otkriva i zaista interesantnu povijesnu priču o tome kako je ljetnikovac dospio u vlasništvo Sveučilišta. Vrlo detaljnom oporukom, Sveučilištu ga je ostavila pokojna gospođa Anka pl. Kašner o kojoj nismo uspjeli pronaći nikakav internetski zapis. Odredila je da ljetnikovac za svoga života ima pravo koristiti dr. Karlo Bošnjak, političar i botaničar, a njegovom smrću cijeli posjed ima pripasti na upravljanje Sveučilištu u Zagrebu.
Bošnjak umire u Crikvenici 1953., a nekretnina se uknjižuje u korist Sveučilišta u Zagrebu, tvrdi naš izvor, tek 1954. kada je na čelu Sveučilišta rektor Hrvoje Iveković. Pokojna Kašner u oporuci je specificirala da ljetnikovac ima koristiti “uvaženi rektor u mandatu kako bi se mogao odmoriti nakon napornog posla”, govori nam izvor. Dapače, specificirala je i da, ako je rektor u mandatu spriječen koristiti ljetnikovac za odmor, Senat Sveučilišta ima odrediti nekog profesora sa Sveučilišta kojemu je prijeko potreban odmor i liječenje.
‘Rektorova kuća’
Telegramov je izvor razgovor o ovoj, javnosti dosad nepoznatoj sveučilišnoj nekretnini, zaključio konstatacijom da bi svakako trebalo istaknuti razliku u korištenju vile gledajući posljednja dva rektora, aktualnog Borasa i njegovog prethodnika Aleksu Bjeliša. Javili smo se profesoru Bjelišu i zamolili ga da nam ispriča o korištenju vile tijekom njegova dva mandata od 2006. do 2014. Pojasnio nam je da kuća ima veliki dnevni boravak, dvije spavaće sobe, kuhinju i terasu s pogledom na more. U žargonu se, kaže, uvijek nazivala Rektorovom kućom.
Bivši rektor za Telegram kaže i kako su u vrijeme njegovih dvaju te mandata rektorice Mencer, kuću za odmor, uz rektora, mogli koristiti i prorektori te raniji rektori. “U svom prvom mandatu uveo sam naplatu korištenja kako bismo pokrili troškove održavanja, možda oko 50 eura, ili nešto više, dnevno”, govori Bjeliš i dodaje kako je objekt, zbog velikog dnevnog boravka i terase, pogodan za radne sastanke. A takve su tijekom njegovih mandata u Crikvenici održavali i na međunarodnoj razini.
“Rektorima i drugim gostima iz Slovenije, Austrije, Mađarske i slično nije bilo teško niti mrsko doći autima na dan-dva u Crikvenicu”, prisjeća se pa dodaje kako se pitanje dodatnog smještaja i prehrane za goste rješavalo ne pretjerano skupim hotelom u neposrednom susjedstvu. Na miru se, tako, nekoliko dana u prostranoj kući moglo intenzivno i neometano raditi na pisanju strategija, pripremi projekata, zajedničkih studijskih programa, objašnjava profesor Bjeliš.
Rektor i prorektori šute o Crikvenici
Kaže i kako ne zna što se događalo s kućom nakon jeseni 2014., kada ga je na čelu Sveučilišta naslijedio Boras. Aktualna mu administracija Sveučilišta, tvrdi, nikada nije ponudila korištenje kuće. Ne zna, dodaje, koristi li se ona danas i za rad. “To mi se ne čini isuviše vjerojatnim, s obzirom na to da aktualni rektor ima suprotan pristup: striktno radne prostore, kao dubrovački, želi učiniti udobnima za odmor”, direktan je u zaključku Borasov prethodnik.
Inače, na stranicama Sveučilišta u Zagrebu nigdje nije moguće doznati baš ništa o vili koju smo otkrili. Njena se adresa tek spominje u planovima nabave Sveučilišta, i to pod stavkom redovitog održavanja uz ostale sveučilišne nekretnine. O kući u Crikvenici upitali smo, još sredinom rujna, rektora Borasa i prorektore Čovića i Šimpragu. Zamolili smo rektora da nam kaže koristi li se kuća u njegovom mandatu ipak i za radne aktivnosti Sveučilišta, kao i tko je sve te pod kojim uvjetima ima pravo koristiti; jesu li to možda i pojedini dekani ili profesori, kako je to striktno naložila gospođa koja je ljetnikovac ostavila Sveučilištu.
Prorektore Čovića i Šimpragu zamolili smo, pak, za potvrdu informacije o njihovim, cjenovno vrlo prihvatljivim ljetovanjima u Crikvenici. Tijekom posljednjih gotovo mjesec dana, niti rektor niti prorektori nisu našli vremena za odgovore na Telegramove upite. Svakako ćemo ih objaviti čim nam stignu.