Andrej Plenković, jasno, ništa nije znao ni o, kako tvrdi istraga, lobiranju državne tajnice za sad već čuveni vjetropark, o 10 tisuća eura koje je u kuverti nosila šefici kabineta ministrice poljoprivrede, ili o tome kako je Rimac sređivala potpore odabranim poduzetnicima, uz pomoć pomoćnice ministra gospodarstva. O svemu tome, jasno, nisu ništa znali ni ministri u Plenkovićevoj Vladi čije su se, eto, bliske suradnice, kako sumnja USKOK, bavile visokoprofilnom korupcijom usred resora za koji su oni bili zaduženi. Nisu znali, što sad.
Poslao Ante
Samo, proširenjem istrage ispada da se o “poslovima” moćne državne tajnice znalo na svim razinama, što bi se figurativno kazalo – kapilarno. Josipa Rimac je, tako tvrdi USKOK, pokušala srediti posao djetetu urednika lokalnog portala kako se ne bi objavljivali nezgodni tekstovi, frendici je omogućila da joj se pad na državnom ispitu prepravi u prolazak, a svoju sestru je zaposlila na neodređeno u HEP-u.
Za ove, sitne posliće, daleko od glamuroznih iz originalne optužnice, daleko od provizija od 45 tisuća eura, atraktivnih terena i kuverti koje je “Ante poslao” odabranim dužnosnicima u Vladi u kojima je “za Uskrs” bila prosječna – godišnja – hrvatska plaća, znao je dosta širok i raznolik profil ljudi.
Nitko nije zvao, nitko nije znao
Ako je, dakle, USKOK u pravu, za “dodatne poslove” sad već bivše državne tajnice ministarstva uprave znali su barem još i ravnatelj Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, član uprave HEP-a, državna službenica u Ministarstvu uprave i članica Državne ispitne komisije… I nitko nije našao shodnim da o tome obavijesti svoje nadređene? Nitko nije poslao premijeru poruku: “Čuj, državna tajnica ti naziva okolo i traži usluge koje su nezakonite”?
Samo su tri logična tumačenja ove situacije u kojoj visokopozicionirana državna dužnosnica na sve strane kokošari za sitne i nešto manje sitne usluge. I jedno je strašnije od drugog. Prvo je da premijer i ministri jednostavno nisu imali pojma. Ne znaju ni približno što im se događa ispod “haube” državne uprave za koju su odgovorni. Druga je da su svi sve jako dobro znali, da su bili obaviješteni, ali, ili su i sami bili u nekoj od sličnih “igara” ili im se jednostavno nije dalo bakćati s Josipom Rimac i njenom dodatnom zaradicom.
Članak se nastavlja ispod oglasa
‘Kninska kraljica’ kao simptom
Treće objašnjenje je, zapravo, najgore, a građani zemlje u kojoj je korupcija odavno daleko najveći problem bit će mu vjerojatno najskloniji. Ono što USKOK istražuje oko Josipe Rimac je samo – simptom. Vlast i odabrani brokeri moći, poput bivše “kninske kraljice”, rutinski mešetare velikim lobiranjima, sitnim uslugama i kuvertama s desecima tisuća eura.
Tko bi se u takvoj situaciji onda i osvrnuo na “poduzetništvo” jedne obične državne tajnice? Dok, naravno, ona ne otkrije “bubicu” u svom automobilu. Tad odjednom ispada da nitko, ništa, pod milim Bogom ne zna, nije znao, niti će znati. A pravosudni proces, dođe li do njega, počinje sa svojim sporim, desetljetnim hodom kroz institucije sigurne Hrvatske.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Širi se krug ljudi koji su Rimac činili usluge, ali nitko ništa nije znao. Tri su objašnjenja; jedno je gore od drugog
Što je izvjesnije, da je Josipa Rimac eksces ili simptom posvemašnje korumpirane države i vlasti?
Najgora je ona mogućnost kojoj će građani zemlje u kojoj je korupcija odavno daleko najveći problem biti vjerojatno najskloniji. Ono što USKOK istražuje oko Josipe Rimac je samo - simptom. Vlast i odabrani brokeri moći, poput bivše “kninske kraljice”, rutinski mešetare velikim lobiranjima, sitnim uslugama i kuvertama s desecima tisuća eura.
Andrej Plenković o svemu, jasno, nije ništa znao. Nije imao pojma što je njegov bivši ministar uprave Lovro Kuščević radio prije nego je ušao u Vladu. Možda čak nije znao ni da je Most u veljači 2016. godine stavio veto na imenovanje Josipe Rimac zamjenicom ministra uprave. Možda i jest, doduše, ali u ljeto 2017. godine ionako je raskinuo s tim idealističkim gnjavatorima koji nisu htjeli otići na balkon i zapaliti cigaretu kad se glasalo o povjerenju ministru financija zbog Agrokora. Pa je stabilna Vlada imenovala Rimac državnom tajnicom u istom onom ministarstvu čija vrata su joj surovo godinu ranije zatvorili Mostovci.
Andrej Plenković, jasno, ništa nije znao ni o, kako tvrdi istraga, lobiranju državne tajnice za sad već čuveni vjetropark, o 10 tisuća eura koje je u kuverti nosila šefici kabineta ministrice poljoprivrede, ili o tome kako je Rimac sređivala potpore odabranim poduzetnicima, uz pomoć pomoćnice ministra gospodarstva. O svemu tome, jasno, nisu ništa znali ni ministri u Plenkovićevoj Vladi čije su se, eto, bliske suradnice, kako sumnja USKOK, bavile visokoprofilnom korupcijom usred resora za koji su oni bili zaduženi. Nisu znali, što sad.
Poslao Ante
Samo, proširenjem istrage ispada da se o “poslovima” moćne državne tajnice znalo na svim razinama, što bi se figurativno kazalo – kapilarno. Josipa Rimac je, tako tvrdi USKOK, pokušala srediti posao djetetu urednika lokalnog portala kako se ne bi objavljivali nezgodni tekstovi, frendici je omogućila da joj se pad na državnom ispitu prepravi u prolazak, a svoju sestru je zaposlila na neodređeno u HEP-u.
Za ove, sitne posliće, daleko od glamuroznih iz originalne optužnice, daleko od provizija od 45 tisuća eura, atraktivnih terena i kuverti koje je “Ante poslao” odabranim dužnosnicima u Vladi u kojima je “za Uskrs” bila prosječna – godišnja – hrvatska plaća, znao je dosta širok i raznolik profil ljudi.
Nitko nije zvao, nitko nije znao
Ako je, dakle, USKOK u pravu, za “dodatne poslove” sad već bivše državne tajnice ministarstva uprave znali su barem još i ravnatelj Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, član uprave HEP-a, državna službenica u Ministarstvu uprave i članica Državne ispitne komisije… I nitko nije našao shodnim da o tome obavijesti svoje nadređene? Nitko nije poslao premijeru poruku: “Čuj, državna tajnica ti naziva okolo i traži usluge koje su nezakonite”?
Samo su tri logična tumačenja ove situacije u kojoj visokopozicionirana državna dužnosnica na sve strane kokošari za sitne i nešto manje sitne usluge. I jedno je strašnije od drugog. Prvo je da premijer i ministri jednostavno nisu imali pojma. Ne znaju ni približno što im se događa ispod “haube” državne uprave za koju su odgovorni. Druga je da su svi sve jako dobro znali, da su bili obaviješteni, ali, ili su i sami bili u nekoj od sličnih “igara” ili im se jednostavno nije dalo bakćati s Josipom Rimac i njenom dodatnom zaradicom.
‘Kninska kraljica’ kao simptom
Treće objašnjenje je, zapravo, najgore, a građani zemlje u kojoj je korupcija odavno daleko najveći problem bit će mu vjerojatno najskloniji. Ono što USKOK istražuje oko Josipe Rimac je samo – simptom. Vlast i odabrani brokeri moći, poput bivše “kninske kraljice”, rutinski mešetare velikim lobiranjima, sitnim uslugama i kuvertama s desecima tisuća eura.
Tko bi se u takvoj situaciji onda i osvrnuo na “poduzetništvo” jedne obične državne tajnice? Dok, naravno, ona ne otkrije “bubicu” u svom automobilu. Tad odjednom ispada da nitko, ništa, pod milim Bogom ne zna, nije znao, niti će znati. A pravosudni proces, dođe li do njega, počinje sa svojim sporim, desetljetnim hodom kroz institucije sigurne Hrvatske.