Nekad je nužno odabrati stranu

Situacija s pobačajima postala je neizdrživa. Prizivi savjesti dovode u pitanje liječničku etiku

Od 1700 primalja njih 51 posto prizvalo bi savjest kada bi bile sigurne u njihov radno-pravni status

Od ukupno 338 liječnika ginekologa koji rade u javnim bolnicama, gdje je pobačaj legalan, njih čak 182, odnosno 54 posto koristi institut priziva savjesti. Iz Vlade se uporno ne oglašavaju, što sugerira da ili misle da problem kao takav ne postoji, ili se prešutno slažu s ovim što se događa, ili se možda boje zamjeranja crkvi i dijelu biračkog tijela.

Iako se o temi priziva savjesti među ginekolozima u javnim bolnicama već pisalo, s novim momentom s kojim nas je ovog vikenda upoznala Hrvatska komora primalja, postajemo svjesni činjenice da je priziv savjesti, uopće se ne dotičući samog zakonodavstva, uspio de facto legalizirati ideje klerikalnih pokreta.

To ne znači da zanemarujem činjenicu kako postoje i oni liječnici koji se pozivaju na savjest u javnoj bolnici, a onda ona u privatnoj praksi iščezne, no za ovu temu su puno bitnije posljedice kojim ovaj proces rezultira u javnom zdravstvu, ali i način na koji to odražava na psihičko stanje onih žena koje su se odlučile na pobačaj.

Ugrožavanje radnog mjesta ili pacijenata

Što je dakle zaključila komora primalja? Pa jednostavno to da se u anketi, od oko 1700 primalja u hrvatskim rodilištima na priziv savjesti dosad se pozvalo njih 13,5 posto, no 51 posto navodi kako bi koristile to zakonsko pravo kada bi bile sigurne da to neće imati negativne posljedice na njihov radno-pravni status. Iz toga su u komori postavili pitanje smije li primalja odbiti pružiti skrb ženi koja zatraži namjerni prekid trudnoće ili pak ženi koja je začela u postupku MPO.

Također, smije li primalja odbiti pružiti skrb ženi koja je pohranila ili donirala svoje matične stanice ili to namjerava, ili pak odbiti provoditi edukaciju vezanu uz planiranje obitelji u dijelu koji se odnosi na kontracepciju. Sve ovo natjeralo ih je da Vladi sugeriraju precizno utvrđivanje kriterija u vezi priziva savjesti, ali i da se razmisli o tome da se o toj temi razgovara s potencijalnim zaposlenicima već prilikom razgovora za posao i ne raspoređuje ih se na mjesta na kojima bi to ugrozilo pacijentice i funkcioniranje bolnice.

Samo jedan od 30 doktora izvodi pobačaj u KBC Split

Spojimo li ovaj problem s podacima prema kojima od ukupno 338 liječnika ginekologa koji rade u javnim bolnicama, gdje je pobačaj legalan, njih čak 182, odnosno 54 posto koristi institut priziva savjesti, stvari postaju problematičnije. Posebno imamo li u vidu i činjenicu da je u nekim bolnicama situacija takva da je pobačaj u njima skoro pa nemoguć.

Tako u splitskom KBC-u, a podsjetimo riječ je o drugom gradu u zemlji i o bolnici kojoj gravitira čitava Dalmacija, od 30 liječnika samo jedan izvodi pobačaj, a situacija tamo je takva da se žene koje se odluče na pobačaj nalaze pod strašnim pritiskom čak i iz same bolnice, o čemu su u jednoj reportaži nedavno pisale Novosti, prenoseći iskustva splitske studentice.

Vlada negira postojanje bojkota ili ga podržava

Sve navedeno sugerira nam da se s jedne strane žene koje su se odlučile na pobačaj nalaze pod nevjerojatnim i po mom sudu nedopustivim moralnim i konkretnim gotovo fizičkim pritiskom od strane tzv. molitelja pred bolnicama, ali i od strane nekih zaposlenika u bolnicama, dok se s druge praktično dovodi u pitanje normalno pružanje zdravstvenih usluga građanima zbog ozbiljnog bojkota liječnika da rade nešto što im je u opisu posla.

Na sve navedeno iz Vlade se uporno ne oglašavaju, što sugerira da ili misle da problem kao takav ne postoji, ili se prešutno slažu s ovim što se događa, ili se možda boje zamjeranja crkvi i dijelu biračkog tijela. Što god da je na stvari, situacija je neodrživa, no od Vlade čiji ministar zdravstva posve ozbiljno izjavljuje da nekad u bolnici više vrijedi jedan svećenik nego 20 liječnika, teško se može očekivati drukčiji pristup.