Prva izložba i susret umjetnika i kolekcionara

Realizacija dogovora započela je ovih dana organizacijom prve izložbe te susreta umjetnika i kolekcionara. Sedam likovnih umjetnika izložilo je u Laubi sedamdesetak probranih radova, a petnaestak sakupljača umjetnina moglo ih je razgledati u intimnom, opuštenom ozračju budući da izložba nije bila otvorena za javnost.

Kolekcionari su imali priliku družiti se i razgovarati s autorima, a glavna kustosica Laube, Jelena Pavlinušić, tim je povodom izjavila: “Sretni smo što smo ostvarili suradnju s nekim od najznačajnijih umjetnika današnjice i što u našem fundusu imamo njihove važne radove”. Taj projekt uklapa se u strategiju Laube da pomogne otkrivati nove oblike umjetničkog izražavanja te da pridonese podizanju svijesti o hrvatskoj modernoj i suvremenoj umjetnosti.

Zašto je inicijativa Laube iznimno važna

Jedan od sedmorice umjetnika, Kristian Kožul, 43, skulptor i slikar, studirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, diplomirao na Kunstakademie u Düsseldorfu, a njegove skulpture, objekti i instalacije odlikuje stalno propitkivanje tradicionalnih kiparskih medija te svjesno poigravanje estetikom kiča. Budući da je 7 godina živio i radio u Njemačkoj i New Yorku, pa ima iskustva u suradnji s galerijama u inozemstvu, ocijenio je inicijativu Laube kao iznimno važnu.

“Ona će pružiti umjetnicima veći osjećaj sigurnosti, biti jamstvo da će njihovi radovi biti objektivno vrednovani te da će imati primjerenu cijenu. Umjetnici više neće biti prepušteni sami sebi, neće se morati cjenjkati, određivanje cijena neće biti prepušteno improvizaciji koja ruši dignitet umjetnosti pa će tako ujedno biti sačuvano dostojanstvo i poštovanje autora. Ovo je prvi puta da netko zastupa naše interese bez našeg prisustva, a Lauba će promovirati naš rad. To je čisti poslovni odnos, prava win win situacija. Istodobno kolekcionari će imati jamstvo da su djela koja su kupili u Laubi provjerene kvalitete te da je njihova cijena primjerena jer su je odredili stručnjaci, a ne sami umjetnici.”

“Riječ je o najozbiljnijem projektu takve vrste dosad u Hrvatskoj, koji će, osim što bi trebao omogućiti lakše povezivanje kolekcionara i umjetnika, zasigurno doprinijeti transparentnosti tržišta i umanjiti stigmu trgovine umjetninama. Ključni je problem što je tržište umjetnina malo, siromašno, nema kriterija niti stručne kritike na temelju koje bi se određivale vrijednosti i cijene pa je trgovina umjetninama u nas krajnje dubiozan posao. Na ovaj način napokon bi se poslovalo transparentno pa će se izbjeći situacije kad se kupci međusobno hvale i nadmeću tko je kupio neku umjetninu za nižu cijenu. Zbog toga su posljedice tih improvizacija goleme oscilacije cijena.”

Izlaganje u Laubi kao važna referenca za umjetnike

Nezavisna kustosica Martina Marić umjetnička je menadžerica s fokusom na mlade hrvatske umjetnike. Kao dugogodišnja voditeljica zagrebačke Galerije Marisall, i trenutačno vanjski suradnik galerije Lauba, istražuje inicijative privatnih galerija u polju suvremene umjetnosti te ulogu kustosa u oblikovanju privatnih kolekcija i njihovom javnom djelovanju. Kustosica Marić objašnjava kako je za svakog umjetnika bitno da izlaže u prestižnom velikom prostoru kao što je Lauba jer je to jedna od važnih referenci.

“U Hrvatskoj mreža privatnih galerija nije dovoljno razvijena, tako da se djelovanje institucija i privatnih galerija prepliće. Obje strane na svoj način utječu na povezanost javnosti s umjetnošću, kao i na afirmiranje samih umjetnika. Jedan od važnih segmenata je i likovna kritika, no u Hrvatskoj u medijima je sve manje kritičkog promišljanja umjetnosti, pa i ako se pojavi natpis o nekoj izložbi onda to nije kritika već uglavnom afirmativni, osobni prikaz.”

Lauba je usvojila praksu inozemnih galerijskih centara te se posvetila manjem broju umjetnika za koje vjeruju da su toliko vrijedni da su im Hrvatska i trenutačan galerijski sustav premali, tako da dugoročno planiraju i izlaz na međunarodnu pozornicu.

Umjetnici imaju osjećaj kao da netko brine za njih

Slikarica Gordana Bakić diplomirala je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi profesora Zlatka Kesera. Od 2004. do 2012. u Hrvatskome narodnom kazalištu u Zagrebu bila je kazališna slikarica, a od 2012. predaje na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Izlagala na brojnim izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu, a inicijativu Laube drži hvale vrijednom budući da umjetnicima pruža osjećaj da se netko brine za njih.

“Nakon izložbi neko vrijeme traje interes za umjetnika, ali onda sve zamre, nastupi razdoblje tišine do neke nove izložbe. Zbog toga nema sustavne komunikacije i povezivanja umjetnika i tržišta pa je svaki autor primoran biti na neki način svoj menadžer, ako se to tako može kazati, a ja baš i nisam jaka u tom segmentu. Slikarica sam koja može postaviti izložbu, kreirati katalog, međutim za mene je apsolutno strano baviti se organizacijskim pitanjima, promocijom, određivanjem cijena. Umjetnici su u nas u teškom položaju jer nitko ne propagira umjetnost, ne može se dobiti povratna informacija o nekom umjetniku ili izložbi, nema polemika, reakcija…”

“Kako tijekom školovanja više nema sustavne umjetničke edukacije nije ni čudo da nema publike na izložbama, posebice kad se radi o mladim i manje afirmiranim umjetnicima. Izrazito je frustrirajuće kad nitko ne valorizira vaš rad, budući da kritike u časopisima ne dopiru do većeg broja čitatelja. S druge strane više nema medija koji sustavno prate likovnu umjetnost, nema ni nekadašnjih projekta kad su banke ili tvrtke otkupljivale umjetnina, a nema ni olakšica za kupnju umjetnina pa je to postao neisplativ posao.”

Cilj je zadovoljiti kupce i umjetnike

Kristian Kožul posebno ističe kako je uloga medijatora, u ovom slučaju Laube, umiriti i zadovoljiti sve strane, kupce, kolekcionare te umjetnike. “Lauba istodobno posreduje, ali i jamči da je cijena umjetnine koju su oni odredili objektivna i odgovara vrijednosti djela. Tako umjetnik više ne treba određivati cijenu svoga rada što je strašno neugodno, posebno ako se mora cjenkati ili kad se nalazi u dvojbi hoće li gledati kako njegovi radove propadaju u ateljeu ili ih mora prodati za uvredljivo nisku cijenu. Za posrednika je bitno da uživa povjerenje kupaca i kolekcionara kao i umjetnika.”

Kožul upozorava kako je početkom dvijetisućitih postojala fama kako valja kupovati slike nepoznatih autora jer će njihova vrijednost vremenom višestruko porasti te će se tako zaraditi milijuni. Kako se ništa od toga nije ostvarilo izgubljeno je puno novaca te je nestalo međusobnog povjerenja. Zbog toga se vratilo konzervativnom modelu određivanja cijena, a to je uzimanje u obzir nekih sigurnosnih ventila, pa se vrednuje gdje je umjetnik studirao, tko mu je bio mentor, gdje je izlagao, koliko je imao muzejskih izložbi, koliko samostalnih, grupnih i međunarodnih izložbi ili nastupa na bijenalima.

Kolekcionarstvo postaje društveno važna činjenica

Koliko je novi projekt Laube važan za umjetnike, toliko je značajan i za kolekcionare te kupce umjetnina. Kustosica Marić upozorava kako je kolekcionarstvo proces koji zahtjeva edukaciju.”Ozbiljna galerija pruža umjetnicima platformu za djelovanje, ali ona je i mjesto susreta kolekcionara sa stručnim mišljenjem. Lauba želi uputiti na vrijedne radove i umjetnike, dati savjet mladim kolekcionarima, ali i onim zrelijima, koji bi strastveno sakupljanje voljeli oblikovati u značajnu zbirku. Kolekcionarski ukus često se postupno profilira, a u tome veliku ulogu imaju galerije i kustosi.

Oni mogu pomoći kolekcionarima i kupcima upoznati se s radom nekog umjetnika, načinom na koji nastaje umjetničko djelo, a da im pri tomu stručnjaci jamče vrijednost određenog rada. Kolekcionarstvo je strast, koje na početku najčešće nema usko definirani ukus pa tu dolazi do izražaja galerija koja svojim stručnim savjetom može pomoći kolekcionarima, naučiti ih kako se formira zbirka, kako se definiranju njene granice, kojeg umjetnika odabrati i koja njegova djela vrijedi imati. Pri tomu galerija jamči kvalitetu te dugoročnu isplativost ulaganja.”

Martina Marić kaže kako su privatne galerije poput Laube iznimno važne. Kad kolekcionarstvo dosegne veće razmjere, jedna osobna strast prestaje biti privatna, ona nadilazi samu sebe i postavlja se kao društveno važna činjenica. Danas se privatne zbirke i galerije sve više institucionaliziraju, postaju kulturni centri koji generiraju ne samo likovna izlaganja, već niz različitih kulturnih i urbanih događanja, potiču edukaciju, istraživanja… A pomoć institucija iznimno je važna u malim zemljama kao što je Hrvatska. Uz povezivanje umjetnika s kolekcionarima, Lauba želi približiti umjetnost što široj publici. S tom idejom osnovan je i boutique art fair Nesvrstani, koji je u svojem prvom izdanju ovog proljeća ugostio privatne galerije i nezavisne umjetničke udruge i organizacije, a za narednu godinu također priprema bogat program.”

Mit je da se kod nas može živjeti od umjetnosti

Svi sugovornici Telegrama smatraju kako je mit da se u nas može živjeti od likovne umjetnosti. Većina onih koji su postigli zapaženije rezultate, uz posvećenost umjetnosti, bavi se pedagoškim radom, predaje na školama i fakultetima. Profesorica Gordana Bakić kaže kako joj njen posao na Akademiji, a prije toga u HNK, pruža mirnoću, sigurnost, stabilnost te da bi bez toga teško živjela kao samostalna umjetnica.

“Premda ne slikam zbog prodaje i zarade, drago mi je kad nekome nešto znači ono što radim, da želi imati moja djela u svojoj kolekciji. To mi je potrebno jer stvaram zbog impulsa u sebi, nešto me tjera da stalno preispitujem što radim. Budući da moje slike nisu apstrakcija niti figuracija, nije ih lako razumjeti. Ljudi često nešto vide, a ne znaju protumačiti na što ih to podsjeća. Teško je približiti neki rad ljudima ako ga ne razumiju, kao što je nemoguće prilagođavati se ukusu onih koji imaju novaca da kupe umjetninu”.

Nakon odličnog razdoblja prodaje, često dođu suše

Za razliku od slikarice Bakić, Kristian Kožul odvažio se odabrati status slobodnog umjetnika premda povremeno drži workshopove budući da je Hrvatsko društvo likovnih umjetnika nedavno ušlo u međunarodnu razmjenu umjetnika i studenata zemalja Europske unije. Kristian Kožul objašnjava kako se zna dogoditi da umjetnik ima nekoliko sjajnih godina, no onda dolazi suša kad se duže vrijeme ne proda ništa.

“Ideja o lagodnom životu umjetnika nije realna. Zbog toga je korisno imati stalan izvor zarade kako se ne bi ovisilo o prodaji jer to umjetnike često dovodi u neizvjesnu poziciju. Posebno je teško onima koji se bave novim i drugačijim oblicima izražavanja, od instalacija i objekata do performansa i video produkcija… Svi želimo prodati svoja djela, a to znači da moramo voditi računa o kupcima.

Svatko razmišlja kakva će biti reakcija na njegov rad, razmišlja o ukusima kustosa, kolega, koliko ćete biti različiti od njih, a pri tomu morate pratiti što se zbiva na svjetskom tržištu. Razina manevriranja između informiranosti, podilaženja tržištu, želje za originalnošću, zadovoljavanja svoje samodopadnosti, nevjerojatno je kompleksna. Većina je umjetničkih radova zapravo amalgam taktiziranja između vlastite satisfakcije i razmišljanja o tomu kako i koliko se približiti ljudima, koliko želiš biti pristupačan, koliko ćeš se nekome svidjeti. Sve je to integralni dio umjetničkog rada.”

Nakon što je ugledni slikar Đuro Seder pregledao izložene radove u Laubi, zaključio je kako tu nema kiča pa je teško vjerovati da će ljudi kupovati takva djela. Na sreću Seder nije bio u pravu jer su kolekcionari prihvatili Laubine prijedloge te je odmah prodano dvadesetak radova, a stiglo je još puno više upita, što je najbolji dokaz da kolekcionari vjeruju stručnjacima koji su napravili izbor. Već u siječnju tih će sedmoro umjetnika predstaviti svoje radove na izložbi otvorenoj široj publici, a do tada zainteresirani mogu pogledati njihova djela u galerijskom salonu na katu Laube.